Razred za naprednu djecu

[Tanči]

Evo konačno i nešto konkretnijih informacija. Jučer na roditeljskom nisam bila ja, već tata i on kaže sljedeće: razrednica se ljuti što je razred prozvan elitnim i jako ju smeta što i nju kolege zovu elitna profesorica. S druge strane je oduševljena s djecom jer kako kaže svi sve kuže i ne mora im ništa dodatno objašnjavati. Program je isti, potpuno isti kao i u drugim petim razredima samo što će oni 4 sata učiti novo gradivo, a jedan sat ponavljati dok je kod drugih obrnuto. Hmmmm.. sad se ja pitam, a što će oni raditi cijelu godinu? Jer po ovome ispada da će svo gradivo za ćas proći i što dalje?
Sad tek ne znam što da mislim i očekujem od ovog očigledno čudno osmišljenog eksperimenta.

[Tanči]

Meni nije čudno da djeca taje genijalnost-kad vide što se u društvu oko njih cijeni
nebi se sramili ljepote, spretnosti, bogatstva...

Da, na žalost.
Evo i primjera: zadaća iz hrvatskog-napisati pismo profesorici kao odrasla osoba koja joj se javlja nakon puno godina i piše gdje je i čime se bavi.
Petero djece je čitalo naglas svoje zadaće i veli mi kćer da su svi do jednoga pisali kako su sad bogati, žive u Las vegasu ili Parizu. Imaju vile, jahte i s tim se hvale. Oni su uspjeli u životu...
Moje dijete je napisalo kako studira arhitekturu i dalje se bavi taekwondoom i ronjenjem i kako se rado sjeti svoje stare škole i profesora...ni riječi o lovi, imovini i sl.
Ne kažem da je moje dijete genijalno, niti da druga nisu. Za sada su svi oni isti 5.0 prosjek i nitko se nešto specijalno ne izdvaja, ali ovi načini razmišljanja koji se vide iz te zadaće su mi fascinantni.

[Ninči]

Eto, kad se i drugi pedagozi sprdaju sa takvim razredima, za djecu me onda ni ne čudi! Stvarno sramota, ali to je nažalost slika našeg hrvatskog mentaliteta!

[Toril]

Mislim da je to super. I da je moje dijete u pitanju nebi uopće razmišljala upisati ju u taj razred ili ne.
Očito je da tvom djetetu treba više intelektualnog poticaja, a prelazak u 5. razred je prava prilka za to.
Djeci za većim potrebama treba pružiti više.
Društvo?
Dolazi i prolazi. I iz vrtića su izašli pa im se ništa nije dogodilo.
Uostalom. U životu će puno puta mijenjati sredine i radna mjesta (pretpostavka), a samim tim i ljude koji ih okružuju.
U ovoj situaciji će se samo ranije suočiti s tom činjenicom i naučiti lakše uspostavljati nova poznanstva.

Ali to je moje razmišljanje.

Samo naprijed.

Slažem se u potpunosti s jvk!
Smatram da je za djecu bolje da se u ranoj dobi susretnu sa što više izazova, jer će se tako učiti snalaziti i prilagođavati novim situacijama (bit će izvan "comfort zone") i pronalaziti načine za rješavanje problema.

Navest ću konkretni primjer iz života naših obiteljskih prijatelja:
kao "napredno" dijete, koje lako svladava školske zadaće i bez puno muke ima sve petice (u osnovnoj i srednjoj školi), njihova kćer je uvijek bez puno muke bila najbolja u razredu. Zbog toga nije imala potrebu razviti pravilnu tehniku učenja, nije imala poticaj da se bori da bude najbolja, jer joj je to lako polazilo za rukom.

Problem je nastao kada je krenula na jedan od najtežih fakulteta i počela dobivati trojke i dvojke. Ovo joj je bio šok i izgubila je motivaciju. Provlačila se s godine u godinu, ali kako više nije bila najbolja i nitko ju nije poticao izvana, a iznutra nije imala izgrađen poriv i ambiciju na kraju, je odustala od studiranja i sada radi poslove (kada ih uspije naći!) s "pola mozga".

Žao mi je te djevojke, jer je imala puno potencijala, ali joj je trebao netko tko će ju poticati od rane dobi da iskoristi svoje sposobnosti do krajnosti.

[Tanči]

Da malo osvježim temu.
Iskustva su sljedeća; moje dijete je zadovoljno. Ja isto. Tata se ne izjašnjava, njemu je sve ok dok je mala zadovoljna.
Što se tiče programa, sve su prošli. Nastava u ovom polugodištu traje još mjesec dana, a oni su gotovi. Profesori su prezadovoljni jer nemaju zaostataka i kažu da je milina raditi u ovom razredu jer je uvijek disciplina na nivou, a da po drugim razredima gube po 10- 15 min samo za smirivanje djece.
Što se tiče ocjena u razredu ima svega. Čak i jedinica i dosta dvojki. Osobito iz povijesti. Taj profesor je jako strog i traži od djece da logički razmišljaju, a ne da bubaju napamet. Mnogi roditelji su se žalili na njega. Moja kći kod njega za sada ima 5, ali me isto ljuti što djecu pita stvari koje ih nije naučio i koje ne pišu u udžbeniku.
To bi bilo za sada to.

[larmama]

Tanči, kakva su iskustva sad nakon godinu i pol ?

[Jurana]

I mene zanima.

[nely]

A sad ozbiljno. Moje je mišljenje da je jedino bitno da djeca budu djeca i da se igraju i uživaju i rastu. Ima vremena za dati im pridjev "nadareno". To je ono što vam pokušavam reći. Treba uživati u njihovoj pameti, ali da ona ostane njima, a ne psiholozima i inim. Pružiti im sve što žele znati ostajući u okviru obitelji. Da ih ne "uzmu" prerano i uskrate im blaženo djetinjstvo.
Ne kažem da morate dijeliti moj stav.

ovo mi se jako svidja!
(mozda i zato sto nemam nadarenu djecu pa se nemam s cim hvaliti, i praviti vazna..)

[sirius]

ovo mi se jako svidja!
(mozda i zato sto nemam nadarenu djecu pa se nemam s cim hvaliti, i praviti vazna..)

To su predrasude . Nitko se samo ne hvali sa darovitom djecom , darovitost cesto nosi i probleme pogotovo u sustavu gdje nema podrške za njihove specifične potrebe.

[mona]

To su predrasude . Nitko se samo ne hvali sa darovitom djecom , darovitost cesto nosi i probleme pogotovo u sustavu gdje nema podrške za njihove specifične potrebe.

ovo potpisujem u potpunosti
onaj tko nema takvo dijete ne zna kako se je teško nositi s njihovim specifičnim problemima

[nely]

To su predrasude . Nitko se samo ne hvali sa darovitom djecom , darovitost cesto nosi i probleme pogotovo u sustavu gdje nema podrške za njihove specifične potrebe.

ma da, da vjerujem..samo se salim..

[nely]

GitaZanimljivo je bilo kad bi došla iz škole i prepričava šta su radili i kaže: x je dobila iz testa 3, y je dobila 4, xy je dobio 5 s jednom greškom, a ja 5 bez greške. Hmmmmm a x je najbolja u razredu. I tako svaki put. Ja uredno prešutim i jedan dan nisam mogla izdržat i pitam ja nju koja djeca su najbolja u razredu? Uredno mi je nabrojala njih pet, ali sebe nije spomenula. E sad ja pitam, a tko je od njih baš najbolji? Samo jedno dijete da izdvoji i onda je rekla x iako joj baš nije jasno jer je dobila iz testa 3.
Onda sam ja njoj objasnila da nitko od te nabrojane djece nije najbolji. Svi su dobri,jako dobri, ali nek razmisli malo tko bi bio najbolji. Tko ima baš sve 5 i tko je i u svemu ostalome najbolji? Nećete vjerovat,ali nakon dosta razmišljanja je onak poluglasno promrmljala-možda ja?

e sad, ja, ne mogu da ne pitam, posto mi je ove bas zapelo za oko, zasto ti je to toliko bilo bitno da tvoja kcer shvati (a i izgovori) da je (ipak) ona najbolja u razredu.
nemoj se ljutiti, al mi stvarno nije jasno..

[Zvrk]

Ja ovo mogu razumijeti. Imam doma bistrićku i znam koliko im je krhko smopouzdanje. Baš smo nedavno kod TS razgovarali o tome kako je problem što maltene o svom darovitom djetetu moraš šutjeti jer ispada da se hvališ i ostali roditelji pomisle kao da govoriš da njihovo dijete nije dovoljno pametno... Evo, nedavno mi je jedna mama koja jaaako puno priča (i to je sve čime se bavi) rekla kako joj njeno dijete govori da moja klinka stalno plače u školi (što je naravno opovrgla učiteljica - ne plače ali se snuždi kad je netko zeza). Dotična mama je rekla da ''pustim ja to što je ona pametna i što idemo na radionice za darovite jer da bih ja nju trebala odvesti psihologu''. E, sad kad bi ta pametna mama imala pojma više o svijetu u kojem živi znala bi da je Tanja Sever psihologinja A tko drugi se bavi našom djeecom nego upravo stručnjaci? Drugi par rukava je to što moja princeza izmišlja svakojake fore da je klinac dotične mame što manje gnjavi ali ne može previše očekivati od nekoga tko razumije tako puno manje od nje, ona mu ne želi ništa loše već samo da prestane pa ga često i štiti '' mama, ja mislim da bi on i mogao biti dobar samo kad bi htio, ali neće...'' Onda izmišlja kako ne voli zlatnu boju kako joj on (koji ne kuži taj viši nivo obrane, tema još iz vrtićkih dana) kako joj ne bi sakrio tu bojicu i da obožava crnu (onda on odmah uzme crnu i neda joj...). Takva ponašanja je rastuže, ne plače ali joj pobjegne plačna boja glasa kad osjeti nepravdu. Danas je rekla prijateljici da si je postavila cilj da je više neće nitko skužit kad je tužna, sama od sebe. I što je dobila - namjerno zezanje da se rasplače, ali mi je ponosno rekla da je skoro izdržala. Jednom i hoće... i ja sam. Nisam joj mogla objasniti zašto je prijatejica baš onda zezala kad joj je rekla o odluci, ''zar mi ona ne bi baš trebala pomoći?'' Ima sve petice, al misli da je najbolji netko drugi, ne hvali se ni jednom ocjenom nego ja otkrijem na informacijama... njoj je to normalno... glupo joj se hvaliti kad je to normalno da ako dobro napišeš - dobiješ peticu. Piše desnom rukom otkad joj je lijeva u gipsu i sve napiše u školi, i to joj je normalno. Ja nastojim da ona ostane što duže dijete, ali ona razmišlja kao i odrasli i zato joj je teško. Ne mogu objasniti zašto neka djeca a kasnije i odrasli ljudi imaju poriv da drugome nanesu zlo, zbog svojih mama koje to nisu prepoznale i drugima dijele dobronamjerne savjete? Naš zaključak je da će se morati strpiti dok drugi ne postanu stariji i pametniji, pa će joj onda biti i lakše. Da, dok ne postanu pametniji jer kako će i opni među njima koji imaju šanse to postati kraj svakakvih roditelja nego tek kad odrastu i ako počnu promišljati o sebi - što naši bistrići čine već u predškolskoj dobi - svidjelo se to Vama ili ne!

[Zvrk]

OK, možda sam danas previše ljuta...

[jelena.O]

sad nely,uvijek se klinci vole uspoređivat s drugima,tak i moj ( ne previše nadaren klinac) uvijek kad dobi dobru ocjenu ( to je najćešće) pohvali se kak je taj i taj dobil tolko , a on tolko, čim je obrnuta situacija, veli samo da je onaj tam dobil tolko , a sebe ni ne spomene.

[jelena.O]

inače na tu temu gledala sam neki dan ( petak?) neku emisiju o bistićima, emisija staa više od 6 godina, najbolji mi je odgovor bio kad je tata rekao da je on odma shvatio da je dete napredno jer hoće jest sammo ispred kompjutora, a ne za stolom, što po meni nije nimalo napredno mišljenje.

[Peterlin]

To su predrasude . Nitko se samo ne hvali sa darovitom djecom , darovitost cesto nosi i probleme pogotovo u sustavu gdje nema podrške za njihove specifične potrebe.

X

Iz iskustva.

Da nismo dijete odveli psihologu zbog problema (samoozljeđivanje, frustracije, razni ispadi) nikad valjda ne bih ni dobila dijagnozu da je darovito. Dijete je bistro, ali ima specifične smetnje čitanja koje su ga dugo mučile, tako da mi na pamet nije padalo hraniti ego njegovom darovitošću. Radije bih da je običan prosječan deran (to je s vremenom i postao, kako smo rješavali probleme). Dijagnoza darovitosti je najčešće "nusprodukt" dijagnostike na koju odeš jer se dijete ne snalazi u rigidnom školskom sustavu.

[Tanči]

Tanči, kakva su iskustva sad nakon godinu i pol ?

Što se moje kćeri tiče, sve super. Ona je jako dobro i dobro joj ide. Prije dva tjedna je pobijedila na županijskom natjecanju iz graditeljstva (tehnički) u vrlo jakoj konkurenciji kao i na županijskom natjecanju iz TKD-a. Sve joj to pomaže da trenira samopouzdanje iako je ona i dalje samozatajna. 3.4. ide u Primošten na državno iz graditeljstva pa se sad sprema za to.
Što se tiče škole, ne znam kaj bi rekla. To je inače jako dobra škola i ravnatelj je fantastičan i profesori su ok,ali ja nisam zadovoljna razrednicom. Ta žena se jednostavno ne snalazi u toj svojoj ulozi, a da ne govorim kako silno želi cijeli razred uprosječiti. Ne kužim to. Taj razred je osnovan baš za naprednu djecu da bi razrednica cijelo vrijeme radila upravo suprotno, a s druge strane nama roditeljima na sastanicima govori nešto sasvim deseto.

[larmama]

čestitam na pobjedi iz TKD i tehničkog , možda je to čak i moja bivša škola, i ako je iz tehničkog profesorica blizu penzije mogla bi to biti moja razrednica

[cipelica]

pustimo na stranu ljubomorne ljude, pustimo na stranu potrebu roditelja da o svom djetetu normalno razgovaraju sa drugim ljudima
moje je mišljenje da posebno, pretjerano, isticanje neke sposobnosti djeteta( osobito dok je malo, prije puberteta) može donijeti i štetu.
ima takvih primjera
klinac u osnovnoj 5.0, u miocu 5.0, na fer-u padne prvi ispit zbog sitnice, ne završi ili završi nakon 10 godina jer svaki ispit pokušava spremiti 100% , sve zbirke riješiti...( znam takav primjer)

[cipelica]

kad je dijete uspjesno to je prekrasno ali ne treba pretjerivati.(pred djetetom osobito)

[marta]

pustimo na stranu ljubomorne ljude, pustimo na stranu potrebu roditelja da o svom djetetu normalno razgovaraju sa drugim ljudima
moje je mišljenje da posebno, pretjerano, isticanje neke sposobnosti djeteta( osobito dok je malo, prije puberteta) može donijeti i štetu.
ima takvih primjera
klinac u osnovnoj 5.0, u miocu 5.0, na fer-u padne prvi ispit zbog sitnice, ne završi ili završi nakon 10 godina jer svaki ispit pokušava spremiti 100% , sve zbirke riješiti...( znam takav primjer)

Isla sam u MIOC i zavrsila FER i ne znam niti jedan ni slican slucaj ovome sto spominjes. Neki su odustali, al da je to iz razloga sto su pokusavali 100% rijesiti zbirke, a da poslije 5.0 u MIOC-u nisu mogli, ne bih rekla.

[Tanči]

Ja svoje dijete nikad na ništa nisam tjerala. Nikad joj nisam govorila da mora imati 5,0. Nikad. Sama si ponekad, ne svaki dan narihta alarm u 6, a ja se ustanem u 7 i svaki put se iznova začudim kad ju nađem kako ponavlja gradivo jer taj dan ima test.
Trenira jer to želi, voli i ima puno prijatelja tamo. Prošlu subotu je sama odlučila propustiti natjecanje jer je trebala odmor i ok, nitko joj ni riječi nije rekao.
Prije dvije godine je zaželjela učiti španjolski i upisala sam ju.
Lani je napokon stasala za ronilački tečaj što je jedva dočekala, ali nije mogla prije jer je uvijet za upis min. 12 godina i naravno da ga je završila i već kuje planove za ljeto i novi tečaj za viši stupanj.
I što bi ja trebala pored takvog djeteta, ignorirati ju?
Ili pohvaliti ?

[Tanči]

čestitam na pobjedi iz TKD i tehničkog , možda je to čak i moja bivša škola, i ako je iz tehničkog profesorica blizu penzije mogla bi to biti moja razrednica

Nije, profesorica je 40+. Divna, draga i jako vesela žena koja obožava djecu i svoj posao

[cipelica]

prekrasno tanči. tvoja je kćer očito izgradila unutrašnje vodstvo. zamisli sad situaciju u kojoj ona tebe godinama sluša kako npr. susjedi na kavi komentiraš nju i drugu djecu. mislim da joj takvo samopouzdanje ne treba. pametna je djevojčica, vidi da može, od roditelja dobiva podršku. to je to. pisala sam o pretjerivanju. roditelji to ponekad nesvjesno rade pa djeca izgube motivaciju ili postanu pretjerani perfekcionisti ili...
marta, brat mi je isao u MIOC i završio FER. dečko je išao s njim u razred.
treba pohvaliti dijete kad se trudi. roditelji smo, jasno da smo ponosni. ali tu neku granicu ne treba preci, da dijete pomisli da nam je školski uspjeh najvažniji jer stalno o tome pričamo

[cipelica]

tanči,čestitam na uspjesima tvoje kćeri.
nisam pisala o vama nego općenito, žao mi je ako si se osjetila prozvana

[tanja_b]

moje je mišljenje da posebno, pretjerano, isticanje neke sposobnosti djeteta( osobito dok je malo, prije puberteta) može donijeti i štetu.
ima takvih primjera
klinac u osnovnoj 5.0, u miocu 5.0, na fer-u padne prvi ispit zbog sitnice, ne završi ili završi nakon 10 godina jer svaki ispit pokušava spremiti 100% , sve zbirke riješiti...( znam takav primjer)

Ovo o čemu pišeš je perfekcionizam, vrlo čest u darovite djece, ali takva djeca ga često razvijaju sama po sebi, a ne zbog pretjerane roditeljske hvale.

I ne znam zašto se sad Tanči na ovoj temi maltene mora opravdavati zato što joj je dijete u takvom "posebnom" razredu. Mene bi više zanimala konkretna iskustva - tj. koje su prednosti, a koji nedostaci takvog oblika nastave. I što dijete u takvom razredu dobiva, a što gubi (odnosno, gubi li išta).

[Sirius Black]

I ne znam zašto se sad Tanči na ovoj temi maltene mora opravdavati zato što joj je dijete u takvom "posebnom" razredu. Mene bi više zanimala konkretna iskustva - tj. koje su prednosti, a koji nedostaci takvog oblika nastave. I što dijete u takvom razredu dobiva, a što gubi (odnosno, gubi li išta).

I mene ovo isto zanima.

Što ako je neko dijete lumen za matematiku, fiziku, tehnički, informatiku itd. ali mu slabije ide npr. pismeno izražavanje i strani jezici? Da li spada u napredne? Ili ima 2 iz glazbenog? Ili samo oni koji su u svemu napredni?

Što je s ocjenama? Npr. učenik na naprednom programu dobije 4 iz matematike a zna više od onog koji je dobio 5 u normalnom programu. Kako će se onda ocjene gledati prilikom upisa u srednju školu?

[Tanči]

Ovak, kriterij za ovaj razred je bio 5,0 i takva djeca su prebačena iz svojih nekadašnjih u ovaj novo oformljen razred.
Na žalost, ispalo je da su to uglavnom djevojčice pa je ubačeno još nekoliko dječaka koji nisu imali 5,0 ali zbog ravnopravnosti i ravnoteže spolova.
Program je isti. Potpuno isti kao i u svim ostalim šestim razredima u osnovnim školama RH. Ali, puno ga lakše i prije savladavaju pa profesori imaju više vremena, a i volje raditi više s djecom.
I još nešto jako interesentno što su profesori primjetili; u tom razredu je uvijek mir i tišina dok u ostalima profesori gube i po 15 minuta dok smire djecu i počnu raditi.

[Jadranka]

Takva ponašanja je rastuže, ne plače ali joj pobjegne plačna boja glasa kad osjeti nepravdu. Danas je rekla prijateljici da si je postavila cilj da je više neće nitko skužit kad je tužna, sama od sebe. I što je dobila - namjerno zezanje da se rasplače, ali mi je ponosno rekla da je skoro izdržala. Jednom i hoće... i ja sam.

Ajme, ovo mi je tuzno. I ja sam bila takva, ne dopustiti drugima da vide da sam povrijedjena, ali mislim da to nikako nije dobro. Dijete ce se zatvoriti u sebe. Tu treba neki drugi pristup, neko drugo rjesenje, pomoci njoj i prijateljici i drugima da izgrade odnos, a ne da ga ruse zatvaranjem u sebe.

[sirius]

Ovak, kriterij za ovaj razred je bio 5,0 i takva djeca su prebačena iz svojih nekadašnjih u ovaj novo oformljen razred.
Na žalost, ispalo je da su to uglavnom djevojčice pa je ubačeno još nekoliko dječaka koji nisu imali 5,0 ali zbog ravnopravnosti i ravnoteže spolova.
Program je isti. Potpuno isti kao i u svim ostalim šestim razredima u osnovnim školama RH. Ali, puno ga lakše i prije savladavaju pa profesori imaju više vremena, a i volje raditi više s djecom.
I još nešto jako interesentno što su profesori primjetili; u tom razredu je uvijek mir i tišina dok u ostalima profesori gube i po 15 minuta dok smire djecu i počnu raditi.

Ok, sad nam je puno jasnije da je to razred za vrijednu, sistematicnu , mirnu i dobro organiziranu djecu.
dakle, vjerojatno je dio darovitih ostao u normalnim razredima i tamo rade nered.

[enela]

Tanci, cestitam na uspjesima tvoje kceri.
I da, vjerujem da mnoga nadarena djeca imaju problema u odnosima s drugom djecom.

A ovo sto kaze sirius:

Ok, sad nam je puno jasnije da je to razred za vrijednu, sistematicnu , mirnu i dobro organiziranu djecu.
dakle, vjerojatno je dio darovitih ostao u normalnim razredima i tamo rade nered.

Nije vjerojatno nego je sigurno tako. Kriterij od 5.0 i to nakon prva 4 razreda os za upasti u razred napredne djece je vise nego los. Dobijam klince tek u 7. razredu pa imam prilike vidjeti na sto sve dode tih prijasnjih 5.0.

[seni]

roditelji to ponekad nesvjesno rade pa djeca izgube motivaciju ili postanu pretjerani perfekcionisti ili...

biti cu slobodna primjetiti, da mi se cin,i da dijete ne gubi motivaciju zbog roditelja (nijedan roditelj nije perfektan, znaci sigurno ih ima i takvih koji se ne znaju nositi s nadraenim djetetom)

ako ej gube, onda je to zbog skolskog sustava, koji ti u svakom svom dijelu pokazuje, da ih za takvu djecu uopce nije briga, odnosno ona su im super u smislu, jedna briga manje.
mozes imati manje ili vise srece s uciteljim ai profesorima. i to je to.

[seni]

klinac u osnovnoj 5.0, u miocu 5.0, na fer-u padne prvi ispit zbog sitnice, ne završi ili završi nakon 10 godina jer svaki ispit pokušava spremiti 100% , sve zbirke riješiti...( znam takav primjer)

bez obzira sto je tvoj brat isao s njim u skolu, cini mi se prilicno ishitreno zakljuciti, da je to zbog roditelja i pohvala.
teoretski postoji milijun razloga.
gledajuci ljude oko sebe, citajuci knjige o nadarenoj djeci, statisticki gledano razlog - roditelji/pohvala je minoran.

[vertex]

Ja bih se s cipelicom složila utoliko da nije dobro fokusirati se samo na neke od osobina djeteta, možda one koje su najistaknutije ili koje donose najviše očitih uspjeha. Ali to može biti i pitanje nijansi odnosa.
Recimo, ja mislim da je mene ta prizma sjajne učenice baš obilježila, ne uvijek na dobar način.

[seni]

Ok, sad nam je puno jasnije da je to razred za vrijednu, sistematicnu , mirnu i dobro organiziranu djecu.
dakle, vjerojatno je dio darovitih ostao u normalnim razredima i tamo rade nered.

sirius, razumijem tvoju poziciju.
samo bih dodala da iz pozicije roditelja jedne nadarene i sistematicne i organizirane cure, bi me i takav mali pomak veselio.
kod cega bi meni najsimpaticnija varijanta bila normalni mijesani razredi, koji se onda djelomicno razdvajaju u male "clustere" u kojima nadarena djeca dodatno i drugacije rade.

ja sam u principu odustala, ne mislim vise o tome. mislim da je to bolje i za dusevno zdravlje djeteta, a i moje. doduse svako toliko imam pomalo griznju savjest
sa profesorima cura ima srece. prilicno su ok. no sustav je takav, kakav je. i tu se malo sto moze napraviti. njima je to jedna briga manje. (ovo kod djece koja su socijalno integrirana, te nemaju nekih drugih poteskoca)

oni to vide ovako: 5.0 prosjek, najbolja u razredu iz svih predmeta, brza, drustvena, brzo se prilagodi, stas vise? koga briga za potencijale, koga briga sto dijete samo seba (nesvjesno) prilagodava na "nize "ljestvice, jer ne zeli odskakati. (to je cesto kod nadarenih cura) i zeli biti prihvacena od drugih, koga briga za potrebe ..itd..itd,
i ovdje pricam o jednoj prilicnoj dobroj i teskoj skoli, koja na svojim web stranicama istice brigu o nadarenima (mos mislit)... a praksa je kako sam opisala.
pa se dogadaju i tragokomicne situacije, da recimo na informacijama za roditelje meni profesori kazu:
znate ja mislim da je ona nadarena, otide na testiranje. ja kazem, bili smo (papire naravno na pocetku gimnazije poucena iskustvima drugih, nismo ni pokazivali).
ali recite vi meni, koja korist od tog testiranja. i onda oni posteno kazu: nikakva. u ovakvom sustavu, koji nema i individualnu komponetntu, ne mozes nista napraviti.
oni se osobno kao profesori trude, ponuditi djeci ono sto trebaju, ali to je kap u moru.

s druge strane, profesori su vrlo ok (profa iz matematike, pokusava okupiti jednu grupu iz raznih razreda, i razlicitih godina, te postoje slicne incijative), cura je globalno zadovoljna, jako voli i razred i prijateljice, pa s obzirom na iskustva koja citam na forumu, ne smijem se uopce zaliti.
pa se i ne zalim. i nadam se svemu dobrom.
ali ne mogu reci, da me ne strecne, kad citam o tim "groznim " roditeljima koji svoju djecu pretjerano hvale..itd, itd...

[seni]

Ja bih se s cipelicom složila utoliko da nije dobro fokusirati se samo na neke od osobina djeteta, možda one koje su najistaknutije ili koje donose najviše očitih uspjeha. Ali to može biti i pitanje nijansi odnosa.
Recimo, ja mislim da je mene ta prizma sjajne učenice baš obilježila, ne uvijek na dobar način.

tu se potpuno slazem, vertex.

i mene najmanje zanimaju atributi "sjajna, najbolja" (odmah da dodam, da sam u prethodnom postu napisala taj atribut"najbolja" u skolskom uspjehu, samo iz razloga pojasnjenja). i zapravo da ti taj atribut drugi na neki nacin "naljepe".

ono sto mene zanima, je naprosto da djeci cije su koognitivne ili druge vrste sposobnosti velike, odnosno iznadprosjecne, da ih zaista upotrebe, da u punini zive to sto jesu, a ne da funkcioniraju ko plamenici na cetrvrini snage. zelim da im onaj entuzijazam, zar, znatizelja raste, a ne posve utrne. uopce se ne radi o ocjenama, ni natjecanju, radi se o tome da dijete koje racuna do milijun (kao metafora) ne mora cetiri godine sjediti 6 sati tjedno i rjesavati 2+2 je 4. a za to vrijeme bi moglo, sto ja znam, raditi pokuse, ici na zbor, slusati muziku i sanjati ili nesto trece.

[vertex]

Što se tiče entuzijazma i iskorištavanja potencijala, ja sam tu negdje kao ti u predzadnjem postu, s tim da A. nije naišao na baš sjajni profesorski postav u višim razredima. Kad čujem da mu je matematika dosadna i da je mrzi, ja bi se upucala. Koliko te moraju ne zanimat učenici i tvoj predmet pa da od razreda s velikim potencijalom za matematiku dobiješ razred u kojem ni jedno dijete ne želi na dodatnu iz matematike? To je samo primjer...
Ove godine, kako se on konačno smjestio i smirio (u petom i šestom mu je bilo stresno s nekoliko profesora, a najviše s razrednicom, pisala sam nešto o tome prije), svi su odjednom počeli primjećivati kako mu svašta ide. Pola profesora mu je u roku od mjesec dana reklo da je talentiran za njihov predmet i da bi trebao na natjecanje, ili da je šteta što se time više ne bavi, ili slično. Ja se mislim, ma bravo, sjajno ste to izveli, i na vrijeme.

[tanja_b]

radi se o tome da dijete koje racuna do milijun (kao metafora) ne mora cetiri godine sjediti 6 sati tjedno i rjesavati 2+2 je 4. a za to vrijeme bi moglo, sto ja znam, raditi pokuse, ici na zbor, slusati muziku i sanjati ili nesto trece.

Hm, čini mi se da u praksi djeca često ovo i rade. Mislim, sanjare na satu jer im je dosadno. Još jedan od načina ubijanja koncentracije. A dijete je pritom mirno, ne ometa nastavu, ma milina

[sirius]

tu se potpuno slazem, vertex.

i mene najmanje zanimaju atributi "sjajna, najbolja" (odmah da dodam, da sam u prethodnom postu napisala taj atribut"najbolja" u skolskom uspjehu, samo iz razloga pojasnjenja). i zapravo da ti taj atribut drugi na neki nacin "naljepe".

ono sto mene zanima, je naprosto da djeci cije su koognitivne ili druge vrste sposobnosti velike, odnosno iznadprosjecne, da ih zaista upotrebe, da u punini zive to sto jesu, a ne da funkcioniraju ko plamenici na cetrvrini snage. zelim da im onaj entuzijazam, zar, znatizelja raste, a ne posve utrne. uopce se ne radi o ocjenama, ni natjecanju, radi se o tome da dijete koje racuna do milijun (kao metafora) ne mora cetiri godine sjediti 6 sati tjedno i rjesavati 2+2 je 4. a za to vrijeme bi moglo, sto ja znam, raditi pokuse, ici na zbor, slusati muziku i sanjati ili nesto trece.

Apsolutno.
Moj daroviti ne spada niti u najludim snovima u kategoriju naprednih. Njegova crta koja je daleko iznad prosjeka za dob je logika i povezivanje. Apsolutno nevažno za klasični oblik školovanja . Zato ja imam ponešto frustracije .:D ostale sposobnosti su mu čisti prosjek, plus sto mu je grafomotorika loša i koncentracija slabija. I onda je imam: neurednog, brbljavog,nesistematicnog i isfrustriranog skolaraca kojem apsolutno fali motivacije. Ovo zapravo nije prava tema za moju ventilanu, ali nikako da napise sastanak iz jezika jutros sa temom "sto bi rekao da je stablo". Jer on nije stablo, naravno, pa sve to nema logike. :D

[vertex]

Hm, čini mi se da u praksi djeca često ovo i rade. Mislim, sanjare na satu jer im je dosadno. Još jedan od načina ubijanja koncentracije. A dijete je pritom mirno, ne ometa nastavu, ma milina

A. je nekidan dobio opasku od profesorice iz matematike. Naime, on ne sanjari, nego brblja i komentira. I to, naravno i razumljivo, ometa nastavnika. Kako nitko nije trzao na naše prijedloge da mu daju više posla (iz četvrtog razreda je došao sa usvojenim takvim načinom rada, da uvijek ima posla za one koji su brzo i lako gotovi s osnovim zadacima), razvijali smo strategije kako ostat neprimjetan na satu i ne smetat drugima. I onda je bilo: crtaj, radi planove, dizajniraj nešto.
I tako je on nekidan završio zadatak pa crtao. Profa ga pitala šta radiš - crtam - nemoj više preko sata crtat. Pa je nakon sljedećeg zadatka, jer je opet bio brzo gotov, opet crtao. Pa je nastavnica pitala zašto opet crta, a on je rekao da je bolje da crta nego da govori. I profesorica je to proglasila bezobrazlukom i dala mu opasku. A ja se toliko trudila

[vertex]

sirius, . Suosjećam!

[seni]

sirius i ja suosjecam.

neka napise sastav: ali ja nisam stablo.

[cipelica]

možda me vertex razumjela što sam htjela reći. i mene je prizma najbolje učenice obilježila. također, ne uvijek na najbolji način.

[cvijeta73]

. Pa je nastavnica pitala zašto opet crta, a on je rekao da je bolje da crta nego da govori. I profesorica je to proglasila bezobrazlukom i dala mu opasku. A ja se toliko trudila

ajme meni. a šta da radi dok čeka dok ostali ne završe zadatak. drugi put nek ju to pita. pa i pod cijenu još jedne opaske. đizs.


seni, ja sam otprilike bila kao tvoja mala. sad me podsjetilo, ne znam jesam li pisala o tome. uglavnom, negdje u drugom polugodištu 1. razreda, usred nastave upada dežurni u razred i traži mene i još jednog dečka iz razreda. mi izlazimo. kaže on nama, čeka vas novinar za jednu radijsku emisiju. nas dva zbunjeni, pojma nemamo o čemu se radi. da nas čeka u zbornici. mi ulazimo u zbornicu, novinar s onim nekim mikrofonima, se predstavi i kaže nam, došao sam snimiti emisiju o darovitim učenicima i kako se škola prema njima odnosi. nas dva blenemo, pojma nemamo ni da smo daroviti, a kamoli kako se škola prema nama odnosi
uglavnom, bio neki test u osmom razredu, mi riješili test i nakon toga više nismo imali nikakve informacije ni o testu ni o rezultatima.
a nas dva ispala darovita
il talentirana, napredna, ne znam termin.
da, ovome propala emisija.

[marta]

seni, moji ponekad dodju s tim nelogicnim stvarima u nadi da cu ima ja dati nekakav suvisao odgovor. a najcesce ne mogu. nego im predlozim upraov to sto si ti napisala. onda oni razmisle, zakljuce da to vjerojatno ne bi proslo u skolskom sustavu i onda nadrljaju nesto sto se od njih ocekuje. nekoliko puta sam doslovce rekla Lovri da napise ono sto njegova uciteljica tu ocekuje, a ne sve ono sto bi se na neko dvosmisleno pitanje moglo odgovoriti.

[cvijeta73]

možda me vertex razumjela što sam htjela reći. i mene je prizma najbolje učenice obilježila. također, ne uvijek na najbolji način.

uf, meni je pasalo da mi treba jako malo truda za dobiti odličnu ocjenu. Voljela sam to. Voljela sam i što sam nekako i ljude i životne situacije kužila i snalazila se u njima prilično dobro. Koštalo me radnih navika i upornosti, i to je isto istina. Tu ih stisnite

[leonisa]

cvijeto, potpisujem te tu!
narocito predzadnju recenicu

i stislo me oko srca i zivaca kad me pitala L. sta ce ona raditi u skoli kad zna i citati i pisati i racunati.
odmah sam se sjetila te recenice i pomislila na "stiskanje".

[Zvrk]

Ajme, ovo mi je tuzno. I ja sam bila takva, ne dopustiti drugima da vide da sam povrijedjena, ali mislim da to nikako nije dobro. Dijete ce se zatvoriti u sebe. Tu treba neki drugi pristup, neko drugo rjesenje, pomoci njoj i prijateljici i drugima da izgrade odnos, a ne da ga ruse zatvaranjem u sebe.

Ma gradimo to uporno, već me glava boli, srećom E nije zatvorena, priča o svemu sto na sat i uglavnom je dobre volje, ima nekoliko prijateljica s kojima dobro funkcionira. Istina, do toga smo jedva došli, ali ide... zato i idemo na radionice. Čitam što pišete o dosadi u razredu za napredne... Moja klinka je u matematici prosječna (darovita je u ostalom) a već joj je pun kufer glupih pitanja i ispisivanja brojevnih riječi... pa brojevnih riječi s točkom... pa onda spajanja znakova veće-manje i slično... Mogu mislit kako se osjećaju mali lumeni koji računaju do milijun (upoznali smo jednoga). Ovo sam željela podijeliti s vama: TS nam je pokazala uradke darovitih klinaca (podijeljene po dobi od predškolskih do srednjoškolaca) koje prate u Centru. Rastužilo je to, pa je podijelila s nama - kako se vidi da škola, odnosno naš školski sustav svojim upornim strukturiranjem i jednoličnošću pristupa gasi u njima kreativnost s početka priče i kako ti radovi bez obzira što i dalje oslikavaju darovitost imaju sve manje neobičnosti i energije proporcionalno s godinama u školi... Ovo nije citat već moj zapis njenog opažanja. Dobra je vijest što se situacija popravlja u srednjoj školi pa im se vraća i boja na crteže. Ipak je srednja škola promjena koja nosi nove mogućnosti! I sad nam je zadatak da održimo klincima to veselje što duže, da u slobodno vrijeme rade sve što im padne na pamet ( u normalnim granicama) jer ih škola ionako već previše nastoji uniformirati.

[Zvrk]

Ovo ''u normalnim granicama'' sam mislila na ''zdrave granice'' ne na novo ukalupljivanje iako su i ''zdrave granice'' opet ukalupljivanje i opet granice, al' što ćeš ...