u moje doba - šangajke
koje su smrdile za povratiti
Printable View
ne mogu šangajke biti pod drugim imenom!
šta ti je?!
http://vukajlija.com/zabava/posteri/11704-sangajke
Ne kužim... To bi bile lažne starke?
pih, lažne starke
pa šangajke su postojale dok starke nisu znale ni kako se zovu
fakat si snob :-P
da - lažne starke?!
:mrgreen:
Pa izgledaju kao starke, ali bez loga.
Pazi, prve Conversice su se pod tim imenom proizvele 1908.! http://de.wikipedia.org/wiki/Chuck_Taylor_All_Star
(Inače, ja nosim no name starke. :-P Eto ti sad snoba.:-P )
ma šangajke postoje valjda otkad postoje i kineži, pojma nemam
sjećam se da su stajale u košarama u Unikonzumu
bilo ih je sa zelenim i sa crvenim rubom i bile su jeftine
i fakat su smrdile po onoj najodvratnijoj gumi
Bem mu, propustila sam ih. :mrgreen:
i ja
meni moji nisu dali da nosim tenisice
jer "noga u njima ne diše"
LOL - ovako treba odgajati djecu - da ismijavaju markoljupce i snobove, da ih smatraju smješnima i površnima i da zbijaju šalje na njihov račun. U mojoj osnovnoj je većina klinaca bilo snobova (patilo se za lotto i champion trenirkama i Levis hlačama) ali sam ja bila pre opaka da bi si dopustila ikakvo šikaniranje. U školi MM-a su snobove šikanirali, pa su klinci iz mog grada sakrivali Fruit of the loom logotipe na majicama s kapuljačama...A možda zato što je on bio iz ekipe pankera, a ja zadnja šminkerica/štreberica...
Dobro da se nismo poznavali tada :lol:
da, iskreno, moje najsnobovskije životno razdoblje, odnosno jedino takvo, bilo je ono kad nisam podnosila snobove i kad sam na šminkere gledala kao na nižu ljudsku vrstu. dan danas se sjećam kako onako puna sebe stojim ispred palacha, u nekim krpama, i žalim ostali svijet koji ništa ne razumije :mrgreen:
Vidiš kako smo različiti :-) , da moja djeca ismijavaju bilo koga ja bih se sramila i smatrala bih svoj odgoj promašenim.
Mima, mi smo po Kickersice obično išli u Austriju i sjećam se da nisu bile pretjerano skupe. Naravno da se više ne sjećam konkretnih iznosa, ali ostalo mi je u sjećanju da su mi roditelji objašnjavali da za jedne Nikeice možeš dobiti dva para Kickersica.
Cvijeta, ako zamijeniš Palach Jabukom i Lapom, situacija je otprilike tu negdje. :mrgreen:
ja se pitam gdje sam ja odrastala...ne znam što su šangajke, ni...kako ono rekoste...mungosice
a kickersice i starke i sve to su došle puno kasnije...
jedno su vrijeme bile moderne startasice, one od Borova...
i špagerice
a meni su uz jutrankine kute (a najveće je faca bila curica koja je imala šivanu kutu koja je izgledala kao pregača s prednje i strađnje strane obrubljena rozim...1. i 2. osnovnjaka) - najviše u sjećanju ostale zepe...(to mi je dugo trebalo da ubjedim mamu da mi kupi...kad ima tako lijepih školskih papuča s nekim volančićem ili vezićem :mrgreen:)
i pume (sa žnirancima u različitim bojama) ako si ih imao
nosili smo i (mi smo ih zvali) duks majice, a zapravo su to bile muške potkošulje s dugim rukavima, obične bijele (e to mi mama nikada nije dala da nosim u školu...tj. da idem kao odrpanka po njenom)
(ovo zadnje je šala, da ne bi tkogod pomislio štogod, više ne znam ni koji sam ja stil, a kamoli drugi)
očito si teški šminkerski.
sluškinja ti pere noge u nekakvoj pozlaćenoj posudi na parketu od hrastovine, a tko zna kakvim skupocjenim preparatima te još polijeva po očito savršeno ispedikiranim stopalima.:mrgreen:
a što je sada sramota oblačiti se u skupu odjeću? ajd možda odjeća nije najbolji primjer, ali u dosta slučajeva visoka cijena znači i visoku kvalitetu, mada kod odjeće definitivno nema pravila, govorim za ostale luksuze. tko si može priuštiti i tko voli zašto ne. ja bih uvijek između dva auta odabrala nekakvu dobru makinu ne zato da se vidi kako ju imam nego radi vlastitog komfora i užitka vožnje.
ima ljudi koji pate od pokazivanja, uvijek ih je bilo i ima ih svuda. no priznajte i sami da je ljepše nositi udoban pamuk nego sintetiku iz china shopa:mrgreen:
tako da ne bi trebao biti problem ako djeca nose skuplju ili markiranu odjeću. bitan je stav i odgoj kako je već ranije zaključeno i s time se slažem. a djeca koja se rugaju i zlostavljaju to reade iz raznih razloga. neki dan smo na ovom forumu baš imali temu kako su se jednom djetetu svi rugali jer je slabije znao engleski od drugih.
Sto se djeci cudite?
Moj stil oblacenja je da stila nema , bitno mi je samo da je cisto i pristojno , a to obicno podrazumjeva rebatinke , pamucna majica i starke , roba no name ili brand/marka , ali da se to ne vidi iz aviona jer me nitko ne placa da mu nosim reklamu po gradu , i nedavno me jedna " gospoda" od nekih 70-ak godina isprasi iz ducana/galerije .
Ma , molim vas , ja , tako obucena sam se usudila uc u njenu galeriju i zapitat koliko kosta jedna komoda!! Istog trena mi je s visoka doletilo: Nemas ti para za to!!
aaaaa:-o pa zar mi na celu mora pisat koliko soldi imam , nazalost ocito mora!:cry:
Nama nisu bile napete mungosice, ali svaka cura koja je držala do sebe u doba 7. i 8. raz. oš morala je imati obavezno kapu kakvu je nosio Loša iz P.Orkestra:lol:
A statusni simbol su nam bile rošule-patike koje su imale fensi cure, a ne one škripave s plastičnim kolima koje su se navlačile preko cipela, a kupovale su se u Slovenija športu.:mrgreen:
mungosice su nosili samo pacijenti
face su nosile lotto tenisice i dolomite skafander, a kasnije uske traperice i starke. crvene ili zelene, naravno. i koleđice za pionire
sreća da smo u trst išli nedjeljom na kavu poslije mise, pa je sve bilo na dohvat ruke
kikica je u parizu ušla u cartier i u tiffany... onako "turistički"... obična majica, trapke, stare tenisice za dugo hodanje... kaže da su svi bili super ljubazni, kao da je ušla s koferom love. vadili su joj iz vitrina nama nedostižan nakit (iako je rekla da želi samo pogledati), i čak joj ponudili da neke stvari proba.
ja ovdje uđem u običan iris, a "dame" koje su tamo zaposlene me slijede tako da mi gaze po petama - da ne bih nešto maznula... strava...
Ovo oboje je prava istina. Doživjela i jedno i drugo. A još i kad su mi u nekom dućanu za haljine na M (očito nisam na ti s markama) rekli da ne drže moj broj...Inače sam sasvim prosječna, između m i l. No, ja sam tip osobe koju ne diraju bedastiji od mene pa ma kakve krpice imali na sebi.
Kad već pišemo o zdravom razumu u oblačenju, da li je netko gledao neku Bornu sa kapicom za jahanje? Tamo je očito pritisak društva posve potisnuo zdrav razum.
Kad već pišemo o zdravom razumu u oblačenju, da li je netko gledao neku Bornu sa kapicom za jahanje? Tamo je očito pritisak društva posve potisnuo zdrav razum.[/QUOTE]
Je gledam , buljim i ništ mi nije jasno. Jel možda to kaciga ili šešir za jahanje?Pa sam skužila da i obleka ko da je došla sa konjičke trke.
Zanimljivo mi je da sam blisko godište s dosta cura tu, ali da su navike vezane za obleku, bile sasvim drugačije.
Kad sam krenula u srednju, večina ljudi u okolici su ostali bez posla, nosilo se što se imalo, a imalo se malo.
Nije bilo novaca i nije se imalo gdje kupiti.
Postojalo je mali postotak ljudi u razredu (cca 5 od 36) koji su imali Marte i Levis program.
U 4. srednje je bila financijska situacija bolja, pa je večina djece u razredu imala barem jedne Levisice, Marte je još uvijek imala možda 1/3 razreda. Jednostavno su bile preskupe.
Prve starke (roze boje) sam dobila zahvaljujući sestri koja je to ljeto bila u Canadi kod naše familije, bile su mi simpa, no kako nisu još tada bile poznate u Zagrebu, naravno da sam bila faca, hahahahaha.
Tada sam dobila i trapke kao tajce, dole sa cifom, vau obožavala sam ih nositi.
Inače zepe su bile osnovne za nošenje po školi, uske traperice, karirane košulje, ili majce tak svejedno. Nisam nikada patila na marke pa tako ni Tara koja ni ne zna što je markirana roba.......dok je bila malena veći dio sam joj kupovala u H&M (cijena pristupačna, kvaliteta robe dobra), sada je već veća pa kupujemo u raznim dućanima.
Mungosice, mislim da sam ih ja nosila negdje početkom osnovne škole.......