:bye:
http://www.aholyexperience.com/2011/...tian-educatio/
Printable View
Evo ovo što si napisala o učiteljici me iskreno baš oduševilo, da ih je bar više takvih. Sječam se kad je moja tetka bila učiteljica, vodila je djecu bar 2 puta tjedno van i učila da beru ljekovito bilje, vodila ih na ribanje, radili su vježbe svako jutro na livadi, al šta'š kad učitelji danas masu toga više ni ne znaju, samo prate kurikulum i dosadni su.
Nije ni meni domet u se na se i poda se, zapravo više mi je domet u mom životu imati toliko da mogu podjeliti sa onima koji nemaju, ja sam jedna od onih koji zaista nikad ne traže ništa zauzvrat i sutra dan zaboravim kome sam i što pomogla. Mrzim u se na se i poda se.
A to što sam vidila, pa želim da i moja djeca sve to vide i više. Mene roditelji NIKAD nisu vodili niti na jedno kampiranje, izlet ili putovanje jer su radili od jutra do sutra, zato sam morala sve sama, ali uvijek sam željela ići sa starcima (do određenih godina).
Ali to što ću ja tu i tamo uprijet i uštedit da odemo na putovanje se ne može mjeriti sa nekim materijalizmom u smislu paničnog zarađivanja za sve komoditete koje današnje društvo nudi. Materijalno mi je potrebno naravno, ne mogu se dovest u stanje indijskih jogija koji žive od sunca, nit bi htjela, ali ne želim bit rob konzumerizma, i naravno ne želim da mi dijete bude.
nažalost, danas je više onih koji "panično zarađuju" kako bi si priuštili minimum.
ljudi rade po dva posla za režije i hranu.
malo je takvih kakve gledamo u američkim filmovima.
a i mnogi od njoh HS-aju djecu.
jer im se može.
nije, dakle, HS povezan samo s idiličnim obiteljskim životom.
dapače.
Ja mislim da nas na ovoj temi ima puno takvih, ja iz dubine srca mrzim shopping centre i iživciram se čim skužim da moram nešto kupit.
Još više se izživciram što na posao moram ponekad neke "finije" stvari odjenut, pa ić kupovat to što mi uopće nije zanimljivo, joj, dobijem fraz.
I istina, imam neke svoje "bisere" koji uključuju bicikle, opremu za kampiranje i slično što bi svakako kupila iznad minimalne mjere. I imam želju putovati s djecom po svijetu, idem redovno na izlete..
ali ali...možda jest ključ ovo što kaže smeđa-kućica u selu KK županije košta 15000 eura, ok, ali ja tamo ne mogu raditi ovo što znam, tj. mogla bi, kad bi imala već razvijen biznis. Ali treba ga razvit....etc...
I ovako, u ovom svijetu, s dobrom strukom i ok plaćama, pokrivamo, a neću baš u detalje, ali stan, režije, auto (jedno pa idemo karavanski zajedno svi), gorivo, hranu, poneki izlet, jedno putovanje u 2god i minus :P
Ostalo-pa samo nužnu odjeću i ino, i ono što sam spomenula, a nama znači-biciklistička i sl. oprema.
Nema šanse da uđem u dućan i tražim što bi kupila. Odem kad mi nešto treba.:)
Ali opet-nema šanse da dijete ne slavi rođendan kako treba-sa svim prijateljima-neću na tome štediti :)
Tako da-i kad stvarno ne želiš na ništa trošit i ne padaš na zvizdarije tipa sto mirisa omekšivača, kad počinješ od apsolutne nule, teško da možeš normalno živjeti (da npr. ne braniš djeci ABC sirko jer je skuplji od XYZ nekvalitetnog sirka) ako ne zarađuješ pristojno.
Druga je stvar, ali zaista, kad imaš osiguran stan, dijeliš neke troškove...
Nego, razumijem da bi mi život u selu bio puno jeftiniji, čisto radi ovog stana, režija, hrane, odjeće za posao-sve je to jeftinije na selu...ne radi toga što bi se odrekla nekih bogtepitaj kakvih luksuza, ali bi mi vjerojatno primanja bila toliko neusporedivo manja, da bi došla u fazu da biram sirko.
I koje god kalkulacije imam ili sam imala-su me dovele do toga.
Da dodam, ja sam odrasla u malom gradiću, mm je odrastao na selu s područnom školicom, nebi nikako volila da smo homskulani, joj, ali moram reći da bi voljela da moja djeca žive u tako malim mjestima, iako sam milijun puta kalkulirala prednosti i mane i došla do toga da u sadašnjem trenutku mi time nebi postigli željeno, a da kasnije-kad budu srednjoškolci-to više nema smisla, onda je ZG bolja opcija :)
Isto kao i Vrijeska, govorim svoje mišljenje i ne diskutiram ni sa čijim životnim odabirima, ne vidim zašto bih.
Opet ti ...
Ima ih takvih kao u što u svemu ima i lošega, ali nemoj generalizirati. TEBI su bili dosadni!
(Nekako si mislim koliko si nabrijana do bi ti bili dosadni i da su dobili Nobelovu nagradu za najzanimljivijeg učitelja godine ...)
I napokon si priznala da ti ipak treba novac. Samo što imamo različita mjerila i potrebe.
Moja potreba je da mi djeca nauče dobro strane jezike, a mislim da će to najbolje naučiti ukoliko odu u zemlju u kojoj se taj jezik govori, a za to mi treba PUNO novaca. Htjela bi da imaju najbolji bio vrt u državi, a za to mi treba PUNO novaca. Živim daleko od grada, na nekoj osami i htjela bih da mi djeca završe dobre škole i fakultete i da se ne muče kao ja, i za to mi treba PUNO novaca... I s niti jednom od tih želja nisam konzumerist.
A ja taj novac nemam ... Moram ga zaraditi jer ne želim i ne mogu živjeti od sunca i ljubavi... Možda bih i mogla, ali to nisu MOJE želje i potrebe, ti ćeš svoje ostvariti kako ti želiš i kako misliš da je najbolje. Nažalost, za sve je potreban novac, pa i za puko preživljavanje, a sunce i ljubav su samo dobro došli.
A vidiš i mene i brata roditelji nisu nikad vodili na zajednički godišnji odmor - ono mama, tata, brat i ja, ali zato jer su imali ogromno poljoprivredno zemljište i užasno puno životinja koje nisu mogle ostati same.
Išli smo uvijek na dan dva ili npr. tata i brat, ili mama, tata i ja, dok je brat bio velik i brinuo "za imanje",...
Eto, to bi se moglo dogoditi tvojem djetetu.
Meni je to tada bilo koma, svi prijatelji su se spakirali na 2 tjedna mora, a ja čamim doma.
Danas mi to nije više koma, presretna sam kad se sjetim načina na koji sam provela djetinjstvo.
Tu smo opet napočetku - djetetu će uvijek neka roditeljska odluka krivo sjesti iz razloga što oni nisu mi, oni imaju svoje želje, misli i potrebe.
Odmaknuli smo se od teme, vratimo se na HS.
Nepobitno je da su godine, stoljeća, pokazali da je školski sistem, obrazovanje i školovanje djece bolje nego ne imanje istoga. Složili smo se da ima i dobrih i loših stvari i da bi se trebale mijenjati.
Za uvođenje HS trebat će puno vremena i puno rada, a za mene da popustim pred tom idejom i da svoju djecu uključim u takav način obrazovanja, trebat će i dosta znanstvenih studija koje će me uvjeriti da je HS ipak bolji nego obična škola.
Do tada, svoju djecu mogu dodatno obučavati i pomagati im da im škola ne bude DOSADNA (to je vidim jedan od najvećih problema) i da se snađu u njoj bez maltretiranja od strane druge djece i profesora.
Na kraju moja djeca će već biti odrasla, odškolovana, brigu oko HS će oni morati brinuti za svoju djecu. Iako mislim da smo još 100 godina daleko od idealnog HS koji bih ja smatrala pogodnim za svoje potomke. A mislim da će za tih 100 godina i škole napredovati tako će i natjecanje biti dalje otvoreno.
Vrijeska složila bih se s tobom i za mene je ovo točka na temu. Ali sam sigurna da se svi neće složiti. Zato predlažem novu temu u smislu dopunjavanja i proširivanja vidika - HS kao nadogradnja sustavnog obrazovanja.
nuktemeron, sramežljiva, baš su vam zanimljivi i edukativni linkovi :)
samo imam osjećaj da linkove na ovom topicu rijetko tko gleda/čita...
Vrijeska :klap:
zasada stignem samo citati, malo vise pisati ne,
ali evo jedne male upadice:
ja dobro znam sto su mi prioriteti u zivotu, te koje vrijednosti zivim.
medutim sasvim jasno kazem da me vesele i raduju sitnice i malo vece sitnice tipa:
dobro jelo u nekom restoranu, kavica sa prijateljima,
neki lijepi komad odjece ili obuce, parfem, putovanja i manja i veca, koncerti, kazaliste i slicno koji ovdije nesto i kostaju....
pomoc u kucanstvu...itd
sad si nakon ovih postova o minimaliziranju svega i negativnom prizvuku svega sto nije minimum egzistencije, izgledam kao neki cudnovati kljunas.
ja čitam.
Nuktemeron, Sramežljiva, hvala vam.
Vrijeeska, hvala i tebi na ponudi da podijeliš s nama svoja iskustva s podučavanjem djece kod kuće, ali kad sam rekla da bi volje čitati o iskustvima, mislila sam na iskustva roditelja koji HS-aju. pretpostavljam da je HS-anje ipak nešto drugačije nego ono što rade svi roditelji pomažući klincima oko zadaće. ili nije?
zapela sam na linkovima, ovaj zadnji link baš mi je super sjeo muzikom... Ann je prelijepa,fotografije su odlične, piše lijepo i uz njih 6 i muž, ona realno ima obitelj i radi ono što voli :-).. Sretna žena :-)
Ali tek 0,1 posto nas bi bilo sretno takvim odabirom... I ne bi osjećalo da su im djeca zakinuta...
I uz svoju toleranciju prema mogućnosti HS-a ne mislim da sam ja u krivu što školu još uvijek smatram boljom opcijom...
pa slobodno smatraj, s naglaskom za slobodno :)
..na što se ovi koji bi željeli HS ili US, pa makar ih bilo 0,1%, ne mogu osloniti
Takva je bila vecina mojih ucitelja i uciteljica (u svim razredima osnovne), a onda i ovih iz visih razreda, u toj istoj skoli, ali tamo nekih... prijasnjih, malcice davnih godina.
Brat je u cetvrtom razredu dosao u tu istu skolu i dobio neke od istih ucitelja/profesora. I novi su, uglavnom, svi bili super. On zavrsava treci srednje ove godine pa je iskustvo puno blize i svjezije od mojeg.
Vec rekoh da sam bila te srece da mi i srednja skola bude na tragu takvog obrazovanja. Neki profesori (a i predmeti) su bili bezveze, neki su meni bili bezveze, ali uglavnom mi je sve skupa jako lijepo iskustvo.
Ovako je i kod mene. Stvarno postoje i neke prizemne stvari, da ih tako odvojim od ovih svetih vrijednosti o kojima pisemo, koje uljepsavaju dane. I onako, opcenito uljepsavaju zivot. Evo, veselim se tenisicama-cipelama koje sam ubola za deset dolara na djecjem odjelu, a i dugom vikendu jer cemo, eventualno, otici nekamo i potrositi nesto novca i vremena na nesto sto nikako nije minimum egzistencije.
I bas mi je drago da to mogu. Prije nego sto sam preselila, standard mi uglavnom to i nije dozvoljavao.
Evo sta mene brine, i zbog cega me je strah skole. Danas smo isli da se javimo u vrtic, koji je odmah iznad osnovne skole, u kojoj se zavrsavala nastava za osmase. Na razglasu su narodnjaci! Da napomenem, radi se o samom centru Beograda, izmedju skole i vrtica nalaze se Vukov i Dositejev muzej i muzej pozorista.
Narodnjaci, sasvim za odrasle i savim kafanski pusteni su na razglasu skole - znaci neko IZ skole je ipak dopustio da se to desi.
Kroz prozor mi trenutno dopire milozvuk Cecinog glasa, taj isti prozor koji gleda na Kalemegdan.
Neka se deca vesele.
Klikli, mozda te ovo malo razvedri :)
http://www.youtube.com/watch?v=lNbFmt0BBlk
slatki su :)
totalno :)
jesam jedino ja ovdje tolko netolerantna na tuđe izbore da me neka jeza prolazi na ove linkove od sramežljive :-/
ovaj prvi na farmi, još kako tako, djeca su mala i čini se da uživaju.
a ovaj drugi...već velika djeca, preko skajpa u kontaktu sa školom, pa ona slika curice kako sama čita knjigu, sve mi je baš nekako tužno :-/
Nisi jedina. Djeluje otužno.
Ok ako se radi o nadopuni,onda dapače.
Treba naravno i puno prirode, istraživanja,drugačijeg pristupa i ručnog modeliranja,bastlanja svake vrste i samostalnog čitanja u osami...i mirnih večeri u krugu dragih ljudi i muziciranja...svega toga treba...ali to se može i vikendom i preko praznika...itekako...
Ovako mi djeluje kao kazna za te malce.
Djeci trebaju djeca.
Cvijeta, rosa... x
Mm i meni je putovanje barem jednom godišnje osnovna životna potreba :mrgreen:Citiraj:
seni prvotno napisa
Odreći ćemo se nečeg drugog, ali ćemo si priuštiti putovanje.
A mislim da je i našoj djeci to bitno. Danas je M. čula na radiu dio pjesmice Zeko i potočić i odmah komentirala da smo to slušali u autu kad smo išli na snijeg. I pitala kad ćemo opet ići :)
I uopće ne smatram da smo mi neki grozni materijalisti koji ne cijene neke više vrijednosti bla bla...
Ovaj link me oduševio:klap:
Tako su slatki i tako ih je prekrasno vidjeti zajedno kako pjevaju i vesele se.
I zato potpisujem one koji su rekli da nakon nekog vremena djeci roditelji više nisu dovoljni da bi istinski uživali u djetinjstvu.
Sad, ne kažem da su sva HSana djeca izolirana, ali određen broj njih je i to mi je stvarno tužno:-(
A sad da dodam nešto na temu konzumerizma.
Ne smatram se nekim prevelikim potrošačem (iako se mm ne bi složio s tim:mrgreen:), ali me silno vesele sitnice koje nažalost nisu dostupne bez šuške u novčaniku. Primjećujem da mi te stvari sve više znače od kako su djeca porasla jer dok su bili manji sam više bila usmjerena na njih i njihove potrebe.
U ovih 20. god. braka bili smo u svakakvim financijskim situacijama, od krajnje besparice do sasvim solidnih primanja i iskreno priznajem da je uz lovu sve lakše. Ne kažem da nismo bili sretni ni kad smo šparali svaku kunu da bi klincima kupili osnovne namjernice, ali je bilo puno više stresa, trzavica i nezadovoljstva.
HS ne znaći odsustvo druge djece u životu i definitivno nije kazna, vaš je problem što ne možete gledati dovoljno otvoreno da bi razumjeli benefite koje djeca dobijaju takvim obrazovanjem.
Meni je btw ovaj link od sramežljive o krščanskoj HS obitelji baš dobar. Ne vidim nad čim se tu imam zgražat. I ovi klinci koji pjevaju EKV su preslatki.
koliko otvoreno? pa ne moraš stalno "braniti" HS našom zatucanošću, zatvorenošću, konzumerizmom...brani ga argumentima, pozitivnim elementima
Koja korist, kad sve argumente, moje il bilo čije druge, vi odbacujete i konstantno tupite po svom. Moji su fanatični, nečiji drugi nisu dovoljno dorečeni i tako se vrtimo u krug.
Da ne spominjem to da kad se ja dotaknem omraženog mi konzumerizma, ti bi me maltene skinula u bizonovu kožu i stavila da živim u pećini, jer sve ostalo je čista licemjernost s moje strane...
JA sam btw po svom skromnom mišljenju dala više dobrih argumenata zašto bi HS svoje dijete, i ja sam u sebi mirna sa svojom odlukom. Ako tebi to nije dovoljno dobro, get over it.
pa zato što konzumerizam/nekonzumerizam nije argument za HS, budući da duboko vjerujem da na ovoj temi sudjeluje jako malo pravih konzumerista "šareni artikal" tipa i svi sanjamo o normalnom životu, možda sam u zabludi. Svi smo konzumeristi u nekom postotku, a sumnjam da je ovdje puno onih koji slušaju narodnjake, gledaju bigbrother i djecu izvode u shopping centre na kave, te satima biraju gel za tuširanje.
Samo konzumerizam s HSom veze nema, i najveći konzumeristi mogu HSat i moraju postojati argumenti da se i njima to dozvoli.
Ne želim da ovu temu doživljavaš osobno, nije osobno kad ti cure kažu da djeca žele drugu djecu u školskoj dobi, to je činjenica.
Ma nije meni samo konzumerizam problem...ajd pročitaj sve što sam ispisala ovdje vidjet češ bar 10 razloga zašto bi HS. Konzumerizam je samo jedna od trulih stvari današnjeg društva koju ja želim zaobići za svoju obitelj, al da je jako jako povezana sa HS i jest i nije. Meni smeta kurikulum, smeta mi metodika, smeta mi neprilagođen tempo, smeta mi da mi dijete kupi loše navike drugih (ne mislim da drugi imaju samo loše navike al ima i tih) smeta me da ga ubacujem u neprirodan okoliš u kojem boravi 8 sati dnevno sa ljudima svoje uzrasti od kojih realno nema previše toga za naučiti, smeta mi da mi dijete odgaja država a ne mama i tata, smeta mi da mu usađuju vrijednosti u koje ja ne vjerujem, smeta mi da je pod konstantnim pritiskom zbog testova ispitivanja, smeta mi da se mora prilagođavat masi i zbog toga možda zanemarivat neke svoje ne popularne osobine samo da bi se uklopio...joj ima toga još puno puno - ovo samo ovako natuknice bacam da vidiš da nije samo konzumerizam problem.
Istina, a nisam baš razmišljala o tome dok mi je kći bila manja.
Evo, pitala sam ju što misli o ideji da više ne ide u školu, već da ju tata i ja podučavamo kod kuće - odgovorila je da smo mi profesori glazbe, i da mi nju nemamo što učiti ostale predmete, da što je nama... :D I dodala da bi joj jako nedostajali prijatelji iz razreda i zajedničko učenje, igranje pod odmorima... Eto, izravno od jedne osmogodišnjakinje.
Ma ne uzimam ja ništa osobno, OK malo se zapjenim, trudna sam 5 put u 5 godina malo razumjevanja za moje poludjele hormone please :) Ali opet kažem isto, HS ne isključuje prijatelje i djecu iz djetetova života. Bar danas ima masu radionica, slobodnih aktivnosti, sportova, ima djece svukuda!
:lol:
eto, a meni smeta što ti ne vidiš da kad ovako nešto napišeš, s jedne, pozitivne strane stoji sve ono što je pozitivno, odnosno tvoja obitelj, a na onoj negativnoj, drugoj strani, smo svi mi ostali, naša djeca i naše obitelji. kuiš? :mrgreen:Citiraj:
smeta mi da mi dijete kupi loše navike drugih (ne mislim da drugi imaju samo loše navike al ima i tih) smeta me da ga ubacujem u neprirodan okoliš u kojem boravi 8 sati dnevno sa ljudima svoje uzrasti od kojih realno nema previše toga za naučiti, smeta mi da mi dijete odgaja država a ne mama i tata, smeta mi da mu usađuju vrijednosti u koje ja ne vjerujem, smeta mi da je pod konstantnim pritiskom zbog testova ispitivanja, smeta mi da se mora prilagođavat masi i zbog toga možda zanemarivat neke svoje ne popularne osobine samo da bi se uklopio...
ali, u neku ruku imaš i pravo, bar što se mene tiče, mislim da je fakat teško dati argument koji bi mene uvjerio da će vaša djeca ekstra profitirati na način da žive život kao djeca u linku od sramežljive. da to počnem gledati umjesto kao sebičnost, na način da je to nesebično. umjesto kao ograničavajuće, na način da je takav život oslobađajući.
i znam da ne znači odsustvo djece u teoriji. u praksi, kad imaš cijelu farmu za održavanje, životinje, nasade itd, imaš gradivo koje moraš proći s djecom, sa ili bez kurikuluma, svejedno, imaš kuću za održavanje, jelo za kuhanje (ako se radi na farmi, a ustajanje je u pet ujutro, onda bar dva put na dan moraš imati skuhano), di ćeš još utrpati druženje, to valjda samo ti znaš.
biti će bojim se skajp, ekran i slušalice na ušima, pa ti miško uči kemiju i fiziku.