predivno
Printable View
predivno
Prepisala sam pričicu ovog libanonskog pjesnika 1992. kad sam rodila blizance na SD-u. Imala je cimerica. Oduševilo me. Imala sam tada 26 godina a od tada do danas srećom, stekla sam i puno snažnijih dojmova. Naročito kad ti djeca dođu u pubertet pa vidiš da su sva tvoja svečana obećanja pala u vodu i daj je Bog jedini u kojeg se mogu uzdati.
Stvarnost je otprilike ovakva:
Sine uči, govorim ti za tvoje dobro!
E sad kad me tjeraš, sad baš neću; inače sam mislio.
Onda povisim ton, pa dođe do svađe....Onda se uključi razum (odnosno ono što mi je preostalo od njega) - postoji li način da nekog natjeraš učiti? Mogu ga natjerati da sjedi uz knjigu, ali da uči???
Onda odem u sobu. Blaženi Josemaria, molim te da odagnaš svaki duh ispraznosti, nerada i gubljenja vremena iz ove obitelji...molim te da s radošću ispunjavamo svoje svakodnevne obveze i na taj način služimo Bogu i jedni drugima....pa Oče naš, Pa Zdravomarijo, pa Slava Ocu.
I nastani se mir...i kao da postanem sposobna za mirniji ton, bez panike i sve se lagano počne sređivati...
ljiljan@, zar oni nakon tih molitvi počnu učiti-ovo pitam jaaako glasno i stavljam brdo upitnika?
Ili ti samo sebe smiriš?
Jer ako je ono prvo, onda ću se stvarno početi pitati.
(A ako je ovo drugo, meni pomogne i izaći u vrt.)
Znat ćete zašto se čudim kad budete imali pubertetliju koji treba izvršavati svoje obveze. Bez obzira u duhu kakve vjere su odgajani, baš ih ne vole izvršavati.
Beti,
na kratku loptu pomogne mi da se smirim. Inače sam veliki pobornik da u svim sukobima s drugim ljudima najprije sagledam sebe. To je jedini način da promijenim odnos koji nije OK. Jer mijenjati drugog prigovaranjem i mrmljanjem nije moguće - to u ljudi stvara otpor i odnos postaje još gori.
Dakle - prvi korak je, uz Božju pomoć - mijenjati sebe. Ali to je moj Bog, sve moje, onaj koji me poznaje onako kako me ne poznaje nitko drugi, i zašto mu ne bih rekla svoje nedaće, sve ono šo me trenutno tišti i muči...a Sveti Josemaria i drugi sveci daju nam primjer ustrajnosti.
Svakodnevna i ustrajna molitva za djecu mora pomoći. Molitva je ozbiljan rad, ne pucanj prstom.
Jedna od misli sv. Josemarije kaže otprilike ovako:
Rekao sam i da se moliš za mene. Ti si me pitao -zašto, zar vam se nešo dogodilo?
Ja sam ti odgovorio: U svakom trenutku se svakome od nas nešto događa. Što bi nam se tek događalo kad ne bismo molili?
Dakle, kako kršćanin zna vrijedi li molitva?
Znači nisam u pravu kad smatram da se trebam moliti samo kad su važne ili životno opasne stvari u pitanju? Uvijek mislim da ono svakodnevno mogu i moram riješiti sama, tek kad stvarno ne mogu sama, onda uputiti molitvu. Zašto Ga smetati sa trivijalnostima kad je previše problema uopće? Kasno je i možda ne pišem razumljivo, ali ja sam takva, ne mogu misliti samo na sebe.
Molitva je, između ostalog, i uključivanje Boga u svoj svakodnevni život. Bog je velik i svemoguć. Nijedna tvoja boljka nije Mu trivijalnost. On sve tvoje muke znaCitiraj:
Beti3 prvotno napisa
ali daje ti mogućnost da odabereš - uvijek, svaki dan, svaki čas iznova - želiš li uključiti Boga u svoj problem, u svoj život. On nije nasilan, dolazi ako ga moliš i kažeš da ga trebaš. I kad jednom zamoliš - ti Njegovo stvorenje, svoga Stvoritelja - preostaje ti samo jedno - da vjeruješ. Da vjeruješ da će On problem riješiti onako kako je najbolje za tebe. Ali neće uvijek biti onako kako si ti htjela (joj kako to zna biti problem:roll:).
Ali proći će vrijeme - a onda ćeš reći - gle Bog je znao bolje od mene što mi je onda uistinu trebalo.
I da, Bog nema ograničeno vrijeme i ne mora praviti prioritete. Nemoguće je da ga zamaraš svojim problemima.
Opus Dei ima svoje članove u celibatu, članove u braku koji žive posebne zavjete, suradnike koji čak ne moraju biti Katolici, pa čak ni vjernici uopće i koji pomažu njima materijalno, znanjem, podrškom, suradnjom, i kojima oni pružaju duhovno obrazovanje. Njihove duhovne obnove su nešto divno. Treba probati.
Jedini problem s Opusom Dei je to što je atmosfera tamo tako divna, ti ljudi izobraženi, simpatični, duhoviti, pristupačni, da ljudi u trenutcima labilnosti i nezaštićenosti pohrle učlaniti se, bez da propitaju jesu li doista spremni na njihove norme života za cijeli život. Onda kad vide da ne mogu, kad im se učini preteško, onda je OD kriv, i onda se kreće u hajke, ODAN i slično. Osobno bih vrlo rado bila tamo u punom članstvu, ali znam da ne mogu, pa sam više oko njih, nego s njima, ali i to je puno.
Inače, istina je, OD traži puno od članova, ali u smislu normi vlastitog ponašanja, molitve, rasta u vjeri. Meni osobno je sve to vrlo logično, poštujem, trudim se držati toga koliko je u mojoj moći, vidim plodove, i ne sumnjam nimalo u to da je to što oni rade - dobro, za pojedinca, Crkvu, zajednicu, obitelji. Ali, vjeruje se da je za pristup k njima potrebna ne odluka, nego Božiji poziv. Ako se to pobrka, onda nastaje tarapana. Pa ljudi koriste OD da izbjegnu od obiteljskih obaveza, da se proluftaju i tako. Ništa nije dalje od ideje OD. Oni imaju jasan red prioriteta - Bog, suprug, djeca, dom, a onda sve ostalo.
Svakom vjerniku bih preporučila obnove kod njih.
Inače, kad sam se susrela s njima pročitala sam sve živo što mi je došlo šaka - jer sam OD do tada imala kao informaciju iz Dana Browna - o heretičkoj, mračnoj organizaciji, pa sam se prepala. Sve što sam pročitala, pa čak i napade na njih, shvatila sam u pozitivnom smislu, i nakon puno godina sigurna sam da ako je nekom za vjerovat - to je njima.
Inicijative, škole, vrtići, faksevi koje oni grade vlastitim sredstvima, to je nešto perfektno. Koliko bolnica, centara za izobrazbu siromašnih žena po nerazvijenim zemljama su oni složili, ma to je živo čudo! Njihovi tečajevi, knjige, ma divota. Npr. zna se da nikada ni jedan svećenik OD nije bio optužen za pedofiliju ili nešto slično...
P. Ramos je divan svećenik, čovjek i ispovjednik, i među ljudima je na glasu svetosti. Ali nije jedini svećenik u RH OD koji je zadobio ljubav i povjerenje vjernika.
hvala, Ifi, to su stvari koje sam trebala čuti:-)
Hvala Ifi, budući da je Isus putem Oca Ramosa imao taj jedan divan izravni zahvat u moj život, ja potpuno razumijem o čemu pričaš. I znam da će doći vrijeme kad ću se moći više posvetiti Opusu Dei.
Bila sam na jednoj duhovnoj obnovi u Petrovoj, ali izišla sam zbunjena jer sam došla s velikim pitanjem, misleći da će mi jedna duhovna obnova riješiti problem oko odluke koju sam trebala donijeti.
Kad Bog dade vrijeme za slijedeću obnovu doći ću čista srca, bez opterećenja i otvorena svim dojmovima koje Bog ima za mene.
Obnove se održavaju tri puta mjesečno, a treba ići jedamput mjesečno. Samo idite! Divno je! Ljiljana, divno za Ramosa, razumijem o čemu pričaš :)
ustvari to je zamka u koju često upadamo.trivijalnosti...pa,one čine 95 % naše svakodnevnice.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
život nam je satkan od sitnica,naizgled nevažnih svakodnevnih odluka koje su na prvi pogled beznačajne,a na drugi i treći i te kako djeluju na nas,naše bližnje.sve je povezano,sve je važno.
svaki dan je važan.na koncu svakog dana,u onom trenutku kad se spremamo na počinak,u onih par trenutaka,minuta,ovisi koliko smo umorni,kad i sami nekako u svojoj glavi rekapituliramo protekli dan,pravo je vrijeme za obraćanje Bogu.za kratku molitvu,običan razgovor...bez obzira što smo svi u kroničnom nedostatku vremena,trebalo bi naći malo vremena za sebe.al za sebe u pravom smislu riječi.
nije čin sebičnosti zamarati Boga svakodnevnim obraćanjem.mislim da nijedna molba,nijedna molitva,nijedna misao njemu nije beznačajna,naprotiv.
to je kao kad usporedimo svoj kontakt s nekom bliskom osobom,mamom,sestrom,prijateljicom.
kad se čujemo nakon pola godine s njima,ako se dakle dugo nismo čuli,naravno da imamo osjećaj da nastavljamo gdje smo stali.i dalje se jednako volimo,i pokušavamo nadoknaditi to vrijeme na najbolji mogući način,no uvijek se sjetimo da smo si pola važnih stvari zaboravili reć.
s druge strane, s onom osobom s kojom se čuješ svakodnevno,dijeliš sve.od tekućih sitnica,do krupnih stvari.jesi li se danas posvađala s mužem,jesi li imala neki problem na poslu(koji će ti za mjesec dana izgledati beznačajno i nećeš ga se sjetiti,al baš DANAS te tišti,i MORAŠ to podijeliti s nekim ili ćeš puknut)...nije li isto i s Bogom?
ne zaboravljamo li i s Njim podijeliti ono što nas je mučilo baš DANAS?
ja znam da je teško.čini se da je razgovor jednosmjeran,da nemamo sugovornika,ali imamo.ponekad baš u toj tišini leži odgovor,i utjeha koju trebamo.
Ronin, sve ono što mi leži na srcu po pitanju Boga, vjere, shvaćanja i življenja iste, ti tako lijepo pretočiš u svoje postove, da ih je istinska radost čitati! Hvala ti na tome! :heart:
padre Escriva:
Citiraj:
Who are you to pass judgment on the decision of a superior? Don't you see that he is better fitted to judge than you? He has more experience; he has more capable, impartial and trustworthy advisers; and, above all, he has more grace, a special grace, the grace of state — God's light and his powerful aid.
Citiraj:
It shows a bad disposition if you listen to God's word with a critical spirit.
Citiraj:
That critical spirit — I admit that there are no unworthy motives behind it — should not be exercised upon your apostolate, nor upon your brothers. I will speak plainly: that critical spirit is a great hindrance to the supernatural undertaking in which you are all engaged, for while you examine the work of the others — with the highest possible motives, I admit — without there being any reason why you should do so, you are not doing anything constructive, and furthermore by being negative you are holding up the progress of all.
'Then', you ask uneasily, 'that critical spirit which is the keynote my character...?'
Listen, I'll set your mind at ease. Take a pen and a sheet of paper. Write down simply and frankly — ah! and briefly — what is worrying you, hand the note to the person in charge, and think no more about it. He has the grace of state. He will file the note or he will throw it into the waste-paper basket. And, since the motives behind your criticism are not unworthy, since they are of the highest, it is all the same to you.
Citiraj:
War! 'War', you tell me, 'has a supernatural end that the world is unaware of: war has been for us...'
War is the greatest obstacle to the easy way. But in the end we will have to love it, as the religious should love his disciplines.
Citiraj:
Love for our Lady is proof of good spirit, in organizations and in individuals.
Distrust the undertaking that lacks this characteristic.
ovo je za mene :mrgreen:Citiraj:
Win over the guardian Angel of that person whom you wish to draw to your apostolate. He is always a great 'accomplice'.
a ova, nažalost, ne priliči nikome, smim time niti "svecu"Citiraj:
Bitterness has sharpened your tongue. Be quiet!
Citiraj:
Hitler against the Jews, Hitler against the Slavs, this means Hitler against communism
gugl je uništio PR :mrgreen:
Citiraj:
ronin prvotno napisa
x
Predivno rečeno, Ronin!
Sladjanf, ovi Escrivini citati prilično grozno zvuče..... :-|
a ova prva dva prilično lijepo opisuju ovdašnje "supervjernike"
Citiraj:
Who are you to pass judgment on the decision of a superior? Don't you see that he is better fitted to judge than you? He has more experience; he has more capable, impartial and trustworthy advisers; and, above all, he has more grace, a special grace, the grace of state — God's light and his powerful aid......
....... It shows a bad disposition if you listen to God's word with a critical spirit.
A ovo je još gore.
Podsjeća me na film Stepfordske supruge. A pomalo i na 1984.
Citiraj:
That critical spirit — I admit that there are no unworthy motives behind it — should not be exercised upon your apostolate, nor upon your brothers. I will speak plainly: that critical spirit is a great hindrance to the supernatural undertaking in which you are all engaged, for while you examine the work of the others — with the highest possible motives, I admit — without there being any reason why you should do so, you are not doing anything constructive, and furthermore by being negative you are holding up the progress of all.
'Then', you ask uneasily, 'that critical spirit which is the keynote my character...?'
Listen, I'll set your mind at ease. Take a pen and a sheet of paper. Write down simply and frankly — ah! and briefly — what is worrying you, hand the note to the person in charge, and think no more about it. He has the grace of state. He will file the note or he will throw it into the waste-paper basket. And, since the motives behind your criticism are not unworthy, since they are of the highest, it is all the same to you.
zar nije divno iskustvo postati i ostati vjernik putem kritičkom razmišljanja?
Čitajući, slušajući, moleći, važući, prihvačajući, odbijajući, gradeći vjerovanje ciglicu po ciglicu, odbacujući one pljesnjive i ugrađujući one čvrste i dobro obrađene.....
mujica, da.
Mujice, Isus zapovijeda da se ne kritizira javno; da ako što imaš za reći, da dobro promisliš i pristupiš čovjeku kroz bratsku opomenu. Ako ne ide, obrati se nadređenom. I to je tvoj dio kritike, koji ti po sv. Pismu pripada. Cijela priča oko kritike zapravo se tiče suđenja i osuđivanja - što je dobro, što je zlo. Tko što zna tko je kakav, zašto tko što čini, i može li bolje? To ni sam čovjek ne zna. Bolja je atmosfera, više se napravi ako su ljudi blagonakloni jedan drugome, umjesto kao da sjedimo u maniri ona dva starca iz Muppet Showa. Kome je to ikakvoga dobrog donijelo?
Mujice, pa kao da čitam "Kovačnicu", J. Escrive!!!!Citiraj:
mujica prvotno napisa
Dobrodošao!
Slađo, citati su ti s neslužbene stranice Opus dei od ex člana.
Uvod u Kovačnicu (obratite pažnju na zanos kojim odišu ovi stihovi - to je ono što i mene ispunjava ushitom u njegovim djelima):
Ona majka je u svetome zanosu, kao i sve majke, ovako zvala svoje malo dijete:
Njezin princ, njezin kralj, njezino zlato, njezino sunce.
Ja pomislih na tebe.
I shvatio sam – nema oca koji u svojoj duši ne nosi nešto materinskoga - da nije bilo preuveličano reći ono što bi rekla jedna dobra majka:
Ti si ... više od zlata, vrijediš više od sunca;
Vrijedan si svu Krv Kristovu!
Kako da ne bih uzeo tvoju dušu –to čisto zlato- i stavio je u vatru kovačnice, da je obrađujem vatrom i čekićem, dok iz toga sirova zlata ne nastane sjajam ukras koji treba darovati mojemu Bogu, tvojemu Bogu?.
Cijeli post mi je jako lijep, ali ovaj dio osobito. Da, kroz Stari zavjet može se iščitati taj duh potpunog predanja Bogu i Božjoj volji. Stari Židovi su svakodnevno imali taj običaj uključivati Boga u svaku, pa i najmanju odluku. Molili su i blagoslivljali Boga i jedni druge stalno. Roditelji su blagoslivljali djecu, djeca su tražila savjet od roditelja, a oni od Boga...koliko smo mi daleko od svega toga. Šteta!Citiraj:
ronin prvotno napisa
Već sam pričala da je pater Ivančić na duhovnoj obnovi upozoravao koliko je bitno da roditelji blagoslivljaju djecu, da im ne govore pogrde i uvrede, bez obzira što možda nisu svjesni svojih riječi.
Upravo sam pročitala knjigu (fikcijski roman) o životu žene u Irskoj, od Velike gladi, nadalje. Duboko me rastužio.
Zahvalna sam Bogu da živim u današnje vrijeme, na ovom mjestu.
Ronin, prekrasno pišeš, prava si inspiracija, ali ja ne mogu da se ne bojim ( možda pod dojmom knjige?) svih oblika fanatizma. Moram priznati da me smeta odnos Katoličke crkve prema ženama. Ovo što Ifigenija piše- Bog, suprug,djeca, dom... kod OD, žena koja nema djecu i muža, a iz dobre je obitelji, može li ona napredovati u hijerarhiji OD ako se preda tome svim srcem? Ne mislim to provokatorski, nego ova knjiga, i usputni komentar moga muža dok je pokušavao pronaći dokumentarac (The moon inside you) me eto navode na razmišljanje, a pomalo i ljutnju.
:zaljubljen:Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Mislim da ću morati malo više istražiti o životu sv. Josemarii Escrivi. O njemu sam čula tek ovdje od vas.
Jako mi se sviđa i onaj dio kako mijenjati prvo sebe, a onda tek pristupiti problemu.
XCitiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Kad su Ivanovi učenici pitali Isusa "Učitelju gdje stanuješ?", rekao im je "Dođite i vidite".Citiraj:
isvetica prvotno napisa
Tako preporučam i tebi. Evo:
http://hr.opusdei.org/art.php?p=43265
za početak.
Imaš videolink kako odvjetnica i majka troje djece svjedoči koliko joj vjera pomaže...
OD naučava da svatko ima svoje mjesto u Crkvi, imala muža ili ne imala...oni ne žele utjecati na sudbine ljudi, već da iz pozicije na kojoj jesi budeš zadovoljan i ...svjetliš.
;-)Citiraj:
NetkoMiOteoNick prvotno napisa
Jedna moćna organizacija nikad se nije uspjela infiltrirati u njihove redove i zato šire ogromnu hajku na njih.
Zar to ne naučavaju svi u Crkvi?Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Ja sam najviše kontakata imao sa Isusovcima i Petrovcima i jednako su tako govorili i ljudima koji su to htjeli su pomagali tako živjeti. I smjelo se razgovarati o sumnjama i preispitivati vjeru i nije se potpisivao nikakav ugovor jer su ionako svi koji to žele već članovi Crkve i vjera je ionako osobna stvar.
[OD naučava da svatko ima svoje mjesto u Crkvi, imala muža ili ne imala...oni ne žele utjecati na sudbine ljudi, već da iz pozicije na kojoj jesi budeš zadovoljan i ...svjetliš.[/QUOTE]
Meni se tu čini da OD naučava da žena mora biti zadovoljna pozicijom sluškinje, u životu, u Crkvi i da svijetli. NIsam ambiciozna, niti mislim da ambicija ima puno veze sa vjerom, ma kad me smeta to što u startu mi netko određuje mjesto. Neznam kuhati, zagori mi i voda, a i neuredna sam, kako bih onda ja mogla poslužiti takvoj organizaciji. Ne osjećam se promašenom zbog toga, imam druge kvalitete, ali zašto mi se čini da gdje god se okrenem, od mene se očekuje da služim. Toliko se ta riječ koristi, da je okrivljavam za neravnopravnost. Znam da riječ služenje ima i drugih značenja, i da ima više načina služenja Bogu, zašto onda u ljudskim glavama, kad riječi žena i služiti stoje jedna do druge, se stvara slika metle?
CIA? KGB?Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Ovakvim se rječnikom stvarno izražavaju zatvorene manje ili više "tajne" političke i ideološke organizacije ili partije, a ne vjerske organizacije.
Zamisli da Papa kaže da se u Katoličku crkvu pokušavaju infiltrirati nevjernici. kako bi to glupo zvučalo.
Ili da časne Uršulinke kažu da im se u njihove redove pokušavaju infiltrirati Karmeličanke????
Mislim da Ljiljana misli na masone. Slobodne zidare. Ispravite me ako griješim.Citiraj:
mujica prvotno napisa
Ako je popis poredan abecedno prema prezimenu autora, de Mellove knjige su u redovima 32814 - 32821Citiraj:
NetkoMiOteoNick prvotno napisa
svejedno na koga misli. (možda misli na Isusovce?)Citiraj:
isvetica prvotno napisa
Cilj vjerske organiizacije bi trebao biti osobni razvoj članova u vjeri i svjedočenje vjere u vanjskom svijetu vlastitim primjerom.
A ne postojanje organizacije radi same sebe pa da se mora bojati da im se netko ne infiltrira i iznutra ih uruši, promijeni politiku ili štatigajaznamšta.
Ili ja možda idealiziram vjerske organizacije, tj. ono što bi trebale biti.
Što više o tome čitam, sve mi se nekako čini da je OD više od vjerske organizacije...
Citiraj:
mujica prvotno napisa
Definitivno idealiziraš. Nema te vjerske organizacije koja bi mogla opstati bez čvrstih pravila.
Nisam bila na netu neko vrijeme, vidim da ovdje rasprava otišla daleko... Ne znam, zašto bi se itko pravdao oko bilo koejg pokreta unutra KC. OD je prelatura koja je priznataod KC i ima svoju karizmu i način funkcioniranja. Da li se to nekome sviđa ili ne njegova stvar- svatko može otići i pogledati iz prve ruke. Moj dojam je vrlo pozitivan. Pater Ramos - nemam riječi- toliko normalan i jednostavan da je to ravno čudu. Duhovne obnove najbolje na kojima sam ikad bila. i pametno i bitno i svečano i jednostavno... Ali eto ne osjećam trenutno poziv na aktivnije bavljenje u tom smjeru. A što se tiče metle, meni se čak čini da tamo gravitiraju visoko obrazovane žene i da tamo imaju priliku služiti svim svojim kapacitetetima, ali ja nisam nešto detaljno upoznata, to je samo moj dojam. Misli mda svatk omora izbarati što mu je najbolje za njegov duhovni rast, ali bez omalovažavanja ostalih. Netko ne bi nikako u neokatekumene, netko bi bio đakon, netko čisti crkvu i ide na molitveni vjenac, klanjanja... Bogu hvala ima toliko toga, da se stvarno svatko može naći svoje mjesto... uopće nema potrebe da se ja sad tu skanjujem jer ovi gase pale svijetlo, a oni kleče, a treći pjevaju...
u ovome što sam pročitala,ne vidim ništa negativno u OD
ipak,nisu nekako moj cup of tea
dopuštam da nekome njihov ustroj,obnove i seminari puno znače za vlastiti razvoj u vjeri,njeno življenje i nošenje sa svakodnevnicom,duhovne obnove i seminari...ako su plodovi pozitivni,ako njihovi članovi osjećaju korist i blagodat...da,zašto ne?zato uostalom i postoje
no,ja inače zazirem od inkorporacije u bilo kakve organizacije,po prirodi sam solo igrač, i nalazim se u nekakvom individualnom prakticiranju vjere unutar katoličanstva
Ifigenija, s ovim se ne mogu drugo nego složiti.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Samo bih te hrio podsjetiti odakle je krenula ova rasprava zadnjih desetak dana, koja je došla sada do "filozofiranja" o Od, pa se već zaboravilo na ono što je u početku porenulo cijelu raspravu.
Radi se o tome da su neke forumašice iznijele prilično jasno svoje stvove da ako preispituješ nauk Crkve jednostavno nisi dovoljno dobar vjernik.
Nisi ni ti izuzetak. I ti si u svojim (lijepim pomalo prenakićenim tekstovima u kojima se prečesto spominje Bog) postovima više puta indirektnonavela da vjernik ne smije preispitivati stavove Crkve, već da mora vjerovati kako mu se kaže, jer u suprotnom nije pravi vjernik.
Neke druge su to puno izravnije napisale.
A mi koji si dozvolimo preispitivati stavove Crkve se osjećamo pogođenima kad netko tko to čini kaže da smo manje sveti i manji vjernici. Jer mislimo da nismo.
Čak ponekad mislimo da smo i veći vjernici jer unatoč preispitivanju, ostajemo vjernici.
Naravno, besmisleno je raspravljati o tome tko je veći, a tko manji vjernik. Vjerojatno smo Bogu svi jednako dragi, a istinu ćemo saznati kad za to dođe vrijeme.
Eto, odatle sve ovo. I drago mi je da si već drugi put u nekoliko dana mene upozorila na to da kritika ne koristi nikome. Ni onome koji kritizira, ni kritiziranom. Samo bih volio da prihvatiš da se to odnosi i na kritiku iznesenu na indirektan način, npr. kroz citiranje psalama kada je svrha citiranja kritizirati nečiji način vjerovanja.