trebaš, trebaš..:D
Da, ali po guglu sveznajućemispada da ih se i danas smatra krajnjom desnicom pod okriljem Crkve. Ako ti u tom trenutku u ispovjedaonici pomogne, super. Ali dobro je znati takve detalje kad biraš kome ćeš dozvoliti da ima jači utjecaj na tebe. Pogotovo kad se govori o religiji gdje vrijedi pravilo "blago onima koij vjeruju a ne vidješe svojim očima".
I kad se radi o bolestima, ja osobno volim informirati se, znati i više nego što mi žele reći ljudi u kutama, i u pravilu mislim da zrelo prosuđujem o tim stvarima.
Ali ne brinem se za tebe previše, čini mi se da i ti prilično zdravo procjenjuješ.
Ne, ne, nije to za meneako ne smijem kunderu i marqueza... i Tolkien je ok, ali ne volim da mi se izbor u knjižnici prepolovi.
zanimljivo da ste se takli zabranabaš sam nedavno prekapala po bakinom molitveniku koji je star , ali i nije baš jako star, iz 5o i neke je, zaboraavila sam , i unutra ima lijepi indeks (nije opus dei, nego vatikanski indeks), pa sad između ostalih velik dio lektire, Madame Bovary,
da mi je malo bit u glavama tih koji sastavljaju indekse, očito imaju punu glavu loših asocijacija
Ali ja na njihovom popisu uopće ne pronalazim de mello-a. ?
ITolkien je bio religiozni čovjek, i Gospodar prstenova je jako duboko religiozno djelo, da se ne čudite što su mu dali 1
Ne berite brigu, sve je to na dobrovoljnoj bazi,
niti bi oni vas/nas primili
niti bi tko htio ući.
I oni imaju iskustva s tim tko im paše, a tko ne, nisu budale,
sve je to razrađeno do u tančine,
a ljudi sami osjete mogu li prihvatiti takvo nečije vodstvo ili ne mogu.
No, ja čekam Ifi i njezin dojam kako je laiku u našoj zemlji koji je na ovaj ili onaj način (sad ne znam ni točno koji) povezan s Opus Dei (ako je).
kaj Dan Brown nije na listi ?
Čovječe Ifi-žena kontroverza![]()
Sad ćeš vidjeti kad se Ifi pojavi s vijestima o jednom od sasvim "običnih", brojnih laičkih pokreta unutar KC-e, ono, molitveni, za obitelj i sl.
Ni O od Opusa![]()
Najte mene čekat. Vodite neke prizemne razgovore u duhu - vidi, vidi ovo, kao na studentskom tulumu oko youtubea, u sektoru bizzare, i ako vas to zabavlja - vi se zabavljajte. Meni je otužno. Nit imate prave info, nit ste otvoreni da nešto razumijete, nego se pušete bezveze.
Mi smo znali srčat nazive doktorskih disertacija - da čovjek umre od smijeha... pa opet - smiješno je samo jer ne razumijemo baš sve.
Ima određeni dio koji je i samoj struci smiješan, al dobro. Treba čovjek bar pročitat, pa se informirat da bude siguran da je komično.
Inače, Opus Dei je kontraverzan, ali ODAN nema veze s pameti. Kriva vam je informacija odakle kopate.
Što se samog Opusa Dei tiče, kolikogod je na glasu kao desnica, kao kontraverza, osobno nisam srela zdravije atmosfere, boljih ljudi i realnijeg pristupa životu nego kod njih. Ali da bi razumio - moraš koji put tamo i otić. Paraonično čitanje po net-u, i svemoćnom (?!) guglu neće vas dovest bliže nekom realnom iskustvu.
Ovo je jedna od njihovih stranica.
http://www.hr.josemariaescriva.info/
Ifi, sad sam se ozbiljno prepala, ne prelature, nego tebe.
Hvala na linku, već sam ga imala spremljenog u Bookmarks otkako mi je vl. Ramos (u veljači) dao popis predavanja u Harmici i baš sam mislila otići na jedan od termina u travnju jer smo svo ovo vrijeme bili bolesni, naizmjenično.
I baš sam mislila koga bih pitala jel' se to tamo samo dođe ili se treba nešto predbilježiti, tko drži predavanja? Nisam našla na webu o Harmici ništa osim međunarodne djevojačke škole koju drže.
I kako je tamo, koliko bude sudionica i sl.
Ti si mogla ovdje pružiti sve informacije iz prve ruke, bez obzira na djetinjasta iščuđavanja, ne moraš zbog toga poluđivat.
Ako su dobri, dobri su, očekivala sam da ćeš ispričati, kako sam ja mogla ispričati za ispovijed u katedrali, najnormalnije.
Dobila sam popis seminara samo za žene, možda smo se mogle i sresti tamo.
No sad ću se sigurno predstaviti kao Julija, ili Vesna, krijem identitet da me ne presječeš pogledom negdje u prolazu.
neno, ti si se prepala, a mene sramota.
ne znam dal ODAN ima ili nema veze s pameti, al ja sam (ponavljam - plavuša) nepažljivo čitajući, a malo se ufuravajući u teorije zavjere, of course, shvatila da je taj ODAN organizacija koja promiče svijest o opus dei, ali u pozitivnom smislu. ono, da je to neka njihova stranica.
sad tek vidim da su to uglavnom bivši članovi i da sadržaj stranice može, ali i ne mora bit točan.
ifi, hvala na objašnjenju!
Nisam ni rekao da je to tajna sekta, pa se upitao "gdje su mi oči bile što nisam ranije otkrio tajne članove tajne sekte".
Nego sam se pitao gdje su mi oči bile da nisam ranije prepoznao članove po stavu "Nemaš šta misliti. Moraš vjerovati bez imalo preispitivanja ili nisi dostojan vjernik"
(a sad, hoće li ljilja od članova biti kritizirana jer ih je razotkrila, to ne znam)
nisam ni mislila na tebe, ti nisi zlobnik, to sam aludirala na one silne teorije o tom pokretu (iako u OpDei baš ni ne vole te izraze- pokret, red, baš mije rekao Ramos, nego baš prelatura jer je to precizno)
od ifi sam očekivala informacije i dojmove iz prve ruke, ali se ona očito previše iznervirala.
Ma, ja mislim da ne moraš biti član, nije to članstvo tako brojno, da možeš ići na seminare i duhovne obnove koje organiziraju i bez članstva, mene je to zanimalo. No, otići ću ja tako i tako, valjda ću uhvatiti vremena.
Nije ova moja priča o njima cijela, koliku sam samo duhovnu pomoć za vrijeme trudnoće dobila...I zaista nikada nisam tako lebdjela nakon Ispovijedi. Samo zbog njih mi je žao što nisam iz Zagreba.
Ali zato Put, Brazda i Kovačnica, te Gospina krunica i devetnica Sv, Josemariji (hvala Ifi za devetnicu - iako znam da ovu moju hvalu ti sada prosljeđuješ Njemu) obogaćuju moje ovozemaljske dane i daju mi snage za ponekad nadljudske napore; fizičke (a joooj) i psihičke (2 puberteta u kući).
Snažni su, snažni su, snažni .... na djelu, ne samo na riječima.
(Normalno da ih masoni ne simpatiziraju).
Na temu odgoja djece u duhu vjere...
Za pročitati ovu, valjda najljepšu priču o djeci i odgoju, članovi Opus Dei trebaju dozvolu od duhovnog upravitelja ??
Khalil Gibran:
I žena koja je držala dijete na svojim grudima reče: Govori nama o djeci, I on reče: Tvoja djeca nisu tvoja djeca. Ona su sinovi i kćeri čežnje za životom.
Ona dolaze kroz tebe , ali ne od tebe.
I iako su još s tobom, ona ne pripadaju tebi.
Možeš im dati svoju ljubav , ali ne svoje misli.
Jer ona imaju svoje misli.
Možeš im ispuniti tijela , ali ne duše.
Jer njihove duše prebivaju u kući sutrašnjice
Koju ti ne možeš posjetiti, čak ni u svojim snovima.
Možeš težiti bit poput njih,
Ali ne traži od njih da ih pretvoriš u sebe.
Jer život ne ide nazad, niti zastaje u prošlosti.
Vi ste lukovi iz kojih su vaša djeca
Poslana kao žive strjelice.
Strijelac vidi znak na putu beskrajnog
I On savija luk sa svom Svojom snagom da bi Njegove strjelice išle brzo i daleko.
Neka tvoje savijanje bude iz ljubavi strijelca;
Jer On voli strijelu koja leti
Isto tako kako voli luk koji je stabilan.
Prepisala sam pričicu ovog libanonskog pjesnika 1992. kad sam rodila blizance na SD-u. Imala je cimerica. Oduševilo me. Imala sam tada 26 godina a od tada do danas srećom, stekla sam i puno snažnijih dojmova. Naročito kad ti djeca dođu u pubertet pa vidiš da su sva tvoja svečana obećanja pala u vodu i daj je Bog jedini u kojeg se mogu uzdati.
Stvarnost je otprilike ovakva:
Sine uči, govorim ti za tvoje dobro!
E sad kad me tjeraš, sad baš neću; inače sam mislio.
Onda povisim ton, pa dođe do svađe....Onda se uključi razum (odnosno ono što mi je preostalo od njega) - postoji li način da nekog natjeraš učiti? Mogu ga natjerati da sjedi uz knjigu, ali da uči???
Onda odem u sobu. Blaženi Josemaria, molim te da odagnaš svaki duh ispraznosti, nerada i gubljenja vremena iz ove obitelji...molim te da s radošću ispunjavamo svoje svakodnevne obveze i na taj način služimo Bogu i jedni drugima....pa Oče naš, Pa Zdravomarijo, pa Slava Ocu.
I nastani se mir...i kao da postanem sposobna za mirniji ton, bez panike i sve se lagano počne sređivati...
ljiljan@, zar oni nakon tih molitvi počnu učiti-ovo pitam jaaako glasno i stavljam brdo upitnika?
Ili ti samo sebe smiriš?
Jer ako je ono prvo, onda ću se stvarno početi pitati.
(A ako je ovo drugo, meni pomogne i izaći u vrt.)
Znat ćete zašto se čudim kad budete imali pubertetliju koji treba izvršavati svoje obveze. Bez obzira u duhu kakve vjere su odgajani, baš ih ne vole izvršavati.
Beti,
na kratku loptu pomogne mi da se smirim. Inače sam veliki pobornik da u svim sukobima s drugim ljudima najprije sagledam sebe. To je jedini način da promijenim odnos koji nije OK. Jer mijenjati drugog prigovaranjem i mrmljanjem nije moguće - to u ljudi stvara otpor i odnos postaje još gori.
Dakle - prvi korak je, uz Božju pomoć - mijenjati sebe. Ali to je moj Bog, sve moje, onaj koji me poznaje onako kako me ne poznaje nitko drugi, i zašto mu ne bih rekla svoje nedaće, sve ono šo me trenutno tišti i muči...a Sveti Josemaria i drugi sveci daju nam primjer ustrajnosti.
Svakodnevna i ustrajna molitva za djecu mora pomoći. Molitva je ozbiljan rad, ne pucanj prstom.
Jedna od misli sv. Josemarije kaže otprilike ovako:
Rekao sam i da se moliš za mene. Ti si me pitao -zašto, zar vam se nešo dogodilo?
Ja sam ti odgovorio: U svakom trenutku se svakome od nas nešto događa. Što bi nam se tek događalo kad ne bismo molili?
Dakle, kako kršćanin zna vrijedi li molitva?
Znači nisam u pravu kad smatram da se trebam moliti samo kad su važne ili životno opasne stvari u pitanju? Uvijek mislim da ono svakodnevno mogu i moram riješiti sama, tek kad stvarno ne mogu sama, onda uputiti molitvu. Zašto Ga smetati sa trivijalnostima kad je previše problema uopće? Kasno je i možda ne pišem razumljivo, ali ja sam takva, ne mogu misliti samo na sebe.
Molitva je, između ostalog, i uključivanje Boga u svoj svakodnevni život. Bog je velik i svemoguć. Nijedna tvoja boljka nije Mu trivijalnost. On sve tvoje muke zna
ali daje ti mogućnost da odabereš - uvijek, svaki dan, svaki čas iznova - želiš li uključiti Boga u svoj problem, u svoj život. On nije nasilan, dolazi ako ga moliš i kažeš da ga trebaš. I kad jednom zamoliš - ti Njegovo stvorenje, svoga Stvoritelja - preostaje ti samo jedno - da vjeruješ. Da vjeruješ da će On problem riješiti onako kako je najbolje za tebe. Ali neće uvijek biti onako kako si ti htjela (joj kako to zna biti problem).
Ali proći će vrijeme - a onda ćeš reći - gle Bog je znao bolje od mene što mi je onda uistinu trebalo.
I da, Bog nema ograničeno vrijeme i ne mora praviti prioritete. Nemoguće je da ga zamaraš svojim problemima.
Posljednje uređivanje od ljiljan@ : 08.04.2011. at 23:35
Opus Dei ima svoje članove u celibatu, članove u braku koji žive posebne zavjete, suradnike koji čak ne moraju biti Katolici, pa čak ni vjernici uopće i koji pomažu njima materijalno, znanjem, podrškom, suradnjom, i kojima oni pružaju duhovno obrazovanje. Njihove duhovne obnove su nešto divno. Treba probati.
Jedini problem s Opusom Dei je to što je atmosfera tamo tako divna, ti ljudi izobraženi, simpatični, duhoviti, pristupačni, da ljudi u trenutcima labilnosti i nezaštićenosti pohrle učlaniti se, bez da propitaju jesu li doista spremni na njihove norme života za cijeli život. Onda kad vide da ne mogu, kad im se učini preteško, onda je OD kriv, i onda se kreće u hajke, ODAN i slično. Osobno bih vrlo rado bila tamo u punom članstvu, ali znam da ne mogu, pa sam više oko njih, nego s njima, ali i to je puno.
Inače, istina je, OD traži puno od članova, ali u smislu normi vlastitog ponašanja, molitve, rasta u vjeri. Meni osobno je sve to vrlo logično, poštujem, trudim se držati toga koliko je u mojoj moći, vidim plodove, i ne sumnjam nimalo u to da je to što oni rade - dobro, za pojedinca, Crkvu, zajednicu, obitelji. Ali, vjeruje se da je za pristup k njima potrebna ne odluka, nego Božiji poziv. Ako se to pobrka, onda nastaje tarapana. Pa ljudi koriste OD da izbjegnu od obiteljskih obaveza, da se proluftaju i tako. Ništa nije dalje od ideje OD. Oni imaju jasan red prioriteta - Bog, suprug, djeca, dom, a onda sve ostalo.
Svakom vjerniku bih preporučila obnove kod njih.
Inače, kad sam se susrela s njima pročitala sam sve živo što mi je došlo šaka - jer sam OD do tada imala kao informaciju iz Dana Browna - o heretičkoj, mračnoj organizaciji, pa sam se prepala. Sve što sam pročitala, pa čak i napade na njih, shvatila sam u pozitivnom smislu, i nakon puno godina sigurna sam da ako je nekom za vjerovat - to je njima.
Inicijative, škole, vrtići, faksevi koje oni grade vlastitim sredstvima, to je nešto perfektno. Koliko bolnica, centara za izobrazbu siromašnih žena po nerazvijenim zemljama su oni složili, ma to je živo čudo! Njihovi tečajevi, knjige, ma divota. Npr. zna se da nikada ni jedan svećenik OD nije bio optužen za pedofiliju ili nešto slično...
P. Ramos je divan svećenik, čovjek i ispovjednik, i među ljudima je na glasu svetosti. Ali nije jedini svećenik u RH OD koji je zadobio ljubav i povjerenje vjernika.
hvala, Ifi, to su stvari koje sam trebala čuti![]()
Hvala Ifi, budući da je Isus putem Oca Ramosa imao taj jedan divan izravni zahvat u moj život, ja potpuno razumijem o čemu pričaš. I znam da će doći vrijeme kad ću se moći više posvetiti Opusu Dei.
Bila sam na jednoj duhovnoj obnovi u Petrovoj, ali izišla sam zbunjena jer sam došla s velikim pitanjem, misleći da će mi jedna duhovna obnova riješiti problem oko odluke koju sam trebala donijeti.
Kad Bog dade vrijeme za slijedeću obnovu doći ću čista srca, bez opterećenja i otvorena svim dojmovima koje Bog ima za mene.
Obnove se održavaju tri puta mjesečno, a treba ići jedamput mjesečno. Samo idite! Divno je! Ljiljana, divno za Ramosa, razumijem o čemu pričaš![]()
ustvari to je zamka u koju često upadamo.trivijalnosti...pa,one čine 95 % naše svakodnevnice.
život nam je satkan od sitnica,naizgled nevažnih svakodnevnih odluka koje su na prvi pogled beznačajne,a na drugi i treći i te kako djeluju na nas,naše bližnje.sve je povezano,sve je važno.
svaki dan je važan.na koncu svakog dana,u onom trenutku kad se spremamo na počinak,u onih par trenutaka,minuta,ovisi koliko smo umorni,kad i sami nekako u svojoj glavi rekapituliramo protekli dan,pravo je vrijeme za obraćanje Bogu.za kratku molitvu,običan razgovor...bez obzira što smo svi u kroničnom nedostatku vremena,trebalo bi naći malo vremena za sebe.al za sebe u pravom smislu riječi.
nije čin sebičnosti zamarati Boga svakodnevnim obraćanjem.mislim da nijedna molba,nijedna molitva,nijedna misao njemu nije beznačajna,naprotiv.
to je kao kad usporedimo svoj kontakt s nekom bliskom osobom,mamom,sestrom,prijateljicom.
kad se čujemo nakon pola godine s njima,ako se dakle dugo nismo čuli,naravno da imamo osjećaj da nastavljamo gdje smo stali.i dalje se jednako volimo,i pokušavamo nadoknaditi to vrijeme na najbolji mogući način,no uvijek se sjetimo da smo si pola važnih stvari zaboravili reć.
s druge strane, s onom osobom s kojom se čuješ svakodnevno,dijeliš sve.od tekućih sitnica,do krupnih stvari.jesi li se danas posvađala s mužem,jesi li imala neki problem na poslu(koji će ti za mjesec dana izgledati beznačajno i nećeš ga se sjetiti,al baš DANAS te tišti,i MORAŠ to podijeliti s nekim ili ćeš puknut)...nije li isto i s Bogom?
ne zaboravljamo li i s Njim podijeliti ono što nas je mučilo baš DANAS?
ja znam da je teško.čini se da je razgovor jednosmjeran,da nemamo sugovornika,ali imamo.ponekad baš u toj tišini leži odgovor,i utjeha koju trebamo.
Posljednje uređivanje od ronin : 09.04.2011. at 10:16
Ronin, sve ono što mi leži na srcu po pitanju Boga, vjere, shvaćanja i življenja iste, ti tako lijepo pretočiš u svoje postove, da ih je istinska radost čitati! Hvala ti na tome!![]()
padre Escriva:
Who are you to pass judgment on the decision of a superior? Don't you see that he is better fitted to judge than you? He has more experience; he has more capable, impartial and trustworthy advisers; and, above all, he has more grace, a special grace, the grace of state — God's light and his powerful aid.It shows a bad disposition if you listen to God's word with a critical spirit.That critical spirit — I admit that there are no unworthy motives behind it — should not be exercised upon your apostolate, nor upon your brothers. I will speak plainly: that critical spirit is a great hindrance to the supernatural undertaking in which you are all engaged, for while you examine the work of the others — with the highest possible motives, I admit — without there being any reason why you should do so, you are not doing anything constructive, and furthermore by being negative you are holding up the progress of all.
'Then', you ask uneasily, 'that critical spirit which is the keynote my character...?'
Listen, I'll set your mind at ease. Take a pen and a sheet of paper. Write down simply and frankly — ah! and briefly — what is worrying you, hand the note to the person in charge, and think no more about it. He has the grace of state. He will file the note or he will throw it into the waste-paper basket. And, since the motives behind your criticism are not unworthy, since they are of the highest, it is all the same to you.War! 'War', you tell me, 'has a supernatural end that the world is unaware of: war has been for us...'
War is the greatest obstacle to the easy way. But in the end we will have to love it, as the religious should love his disciplines.Love for our Lady is proof of good spirit, in organizations and in individuals.
Distrust the undertaking that lacks this characteristic.ovo je za meneWin over the guardian Angel of that person whom you wish to draw to your apostolate. He is always a great 'accomplice'.
a ova, nažalost, ne priliči nikome, smim time niti "svecu"Bitterness has sharpened your tongue. Be quiet!
Hitler against the Jews, Hitler against the Slavs, this means Hitler against communism
Posljednje uređivanje od sladjanaf : 09.04.2011. at 15:08
Sladjanf, ovi Escrivini citati prilično grozno zvuče.....
a ova prva dva prilično lijepo opisuju ovdašnje "supervjernike"
Who are you to pass judgment on the decision of a superior? Don't you see that he is better fitted to judge than you? He has more experience; he has more capable, impartial and trustworthy advisers; and, above all, he has more grace, a special grace, the grace of state — God's light and his powerful aid......
....... It shows a bad disposition if you listen to God's word with a critical spirit.
A ovo je još gore.
Podsjeća me na film Stepfordske supruge. A pomalo i na 1984.
That critical spirit — I admit that there are no unworthy motives behind it — should not be exercised upon your apostolate, nor upon your brothers. I will speak plainly: that critical spirit is a great hindrance to the supernatural undertaking in which you are all engaged, for while you examine the work of the others — with the highest possible motives, I admit — without there being any reason why you should do so, you are not doing anything constructive, and furthermore by being negative you are holding up the progress of all.
'Then', you ask uneasily, 'that critical spirit which is the keynote my character...?'
Listen, I'll set your mind at ease. Take a pen and a sheet of paper. Write down simply and frankly — ah! and briefly — what is worrying you, hand the note to the person in charge, and think no more about it. He has the grace of state. He will file the note or he will throw it into the waste-paper basket. And, since the motives behind your criticism are not unworthy, since they are of the highest, it is all the same to you.
zar nije divno iskustvo postati i ostati vjernik putem kritičkom razmišljanja?
Čitajući, slušajući, moleći, važući, prihvačajući, odbijajući, gradeći vjerovanje ciglicu po ciglicu, odbacujući one pljesnjive i ugrađujući one čvrste i dobro obrađene.....
Posljednje uređivanje od mujica : 09.04.2011. at 17:08
Mujice, Isus zapovijeda da se ne kritizira javno; da ako što imaš za reći, da dobro promisliš i pristupiš čovjeku kroz bratsku opomenu. Ako ne ide, obrati se nadređenom. I to je tvoj dio kritike, koji ti po sv. Pismu pripada. Cijela priča oko kritike zapravo se tiče suđenja i osuđivanja - što je dobro, što je zlo. Tko što zna tko je kakav, zašto tko što čini, i može li bolje? To ni sam čovjek ne zna. Bolja je atmosfera, više se napravi ako su ljudi blagonakloni jedan drugome, umjesto kao da sjedimo u maniri ona dva starca iz Muppet Showa. Kome je to ikakvoga dobrog donijelo?
Slađo, citati su ti s neslužbene stranice Opus dei od ex člana.
Uvod u Kovačnicu (obratite pažnju na zanos kojim odišu ovi stihovi - to je ono što i mene ispunjava ushitom u njegovim djelima):
Ona majka je u svetome zanosu, kao i sve majke, ovako zvala svoje malo dijete:
Njezin princ, njezin kralj, njezino zlato, njezino sunce.
Ja pomislih na tebe.
I shvatio sam – nema oca koji u svojoj duši ne nosi nešto materinskoga - da nije bilo preuveličano reći ono što bi rekla jedna dobra majka:
Ti si ... više od zlata, vrijediš više od sunca;
Vrijedan si svu Krv Kristovu!
Kako da ne bih uzeo tvoju dušu –to čisto zlato- i stavio je u vatru kovačnice, da je obrađujem vatrom i čekićem, dok iz toga sirova zlata ne nastane sjajam ukras koji treba darovati mojemu Bogu, tvojemu Bogu?.
Cijeli post mi je jako lijep, ali ovaj dio osobito. Da, kroz Stari zavjet može se iščitati taj duh potpunog predanja Bogu i Božjoj volji. Stari Židovi su svakodnevno imali taj običaj uključivati Boga u svaku, pa i najmanju odluku. Molili su i blagoslivljali Boga i jedni druge stalno. Roditelji su blagoslivljali djecu, djeca su tražila savjet od roditelja, a oni od Boga...koliko smo mi daleko od svega toga. Šteta!
Već sam pričala da je pater Ivančić na duhovnoj obnovi upozoravao koliko je bitno da roditelji blagoslivljaju djecu, da im ne govore pogrde i uvrede, bez obzira što možda nisu svjesni svojih riječi.
Upravo sam pročitala knjigu (fikcijski roman) o životu žene u Irskoj, od Velike gladi, nadalje. Duboko me rastužio.
Zahvalna sam Bogu da živim u današnje vrijeme, na ovom mjestu.
Ronin, prekrasno pišeš, prava si inspiracija, ali ja ne mogu da se ne bojim ( možda pod dojmom knjige?) svih oblika fanatizma. Moram priznati da me smeta odnos Katoličke crkve prema ženama. Ovo što Ifigenija piše- Bog, suprug,djeca, dom... kod OD, žena koja nema djecu i muža, a iz dobre je obitelji, može li ona napredovati u hijerarhiji OD ako se preda tome svim srcem? Ne mislim to provokatorski, nego ova knjiga, i usputni komentar moga muža dok je pokušavao pronaći dokumentarac (The moon inside you) me eto navode na razmišljanje, a pomalo i ljutnju.
Kad su Ivanovi učenici pitali Isusa "Učitelju gdje stanuješ?", rekao im je "Dođite i vidite".
Tako preporučam i tebi. Evo:
http://hr.opusdei.org/art.php?p=43265
za početak.
Imaš videolink kako odvjetnica i majka troje djece svjedoči koliko joj vjera pomaže...
OD naučava da svatko ima svoje mjesto u Crkvi, imala muža ili ne imala...oni ne žele utjecati na sudbine ljudi, već da iz pozicije na kojoj jesi budeš zadovoljan i ...svjetliš.