Printable View
Ne znam, Mojca, ovako kad pojasniš detaljnije, meni se takvo tumačenje, iako je namijenjeno četverogodišnjem djetetu, čini pomalo uvredljivo za one koji su stvarno vjernici :neznam:Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Mislim da se ne moraš bojati da će spominjanjem riječi "bog" tvoje dijete početi vjerovati u njega. Ima još puno drugih faktora koji na to utječu.
Tako sam i ja!Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Mislim da radiš istu pogrešku koju rade i tradicionalni vjernici. Oni unaprijed pretpostavljaju da njihovo dijete mora vjerovati u Boga u kojeg i oni i da je to jedino ispravno, a ti da tvoja pahuljica ne smije vjerovati u tog njihovog boga (namjerna promjena velikog početnog slova ;-) ) Daj joj sve informacije, nemoj je zakidati unaprijed. Reci joj da je taj Bog ujedno dio tradicije velikog dijela stanovništva države u kojoj živi (barem još neko vrijeme), da u njemu ljudi traže pomoć, utjehu, spas.... ali isto tako da neki drugi imaju sve to u nečem/nekom drugom. Neka se sama traži i donosi zaključke. :-*Citiraj:
Mojca prvotno napisa
"Mama, što ljudi rade u crkvama?"
"Mole se bogu.
Jednom davno, kad ljudi nisu bili pametni kao mi danas, ljudi su tražili odgovore na pitanja koja i ti postavljaš. Zašto grmi? Zašto pada kiša? Ako hodam dovoljno dugo, hoću li stići do kraja svijeta? Zašto su neki ljudi bolesni, zašto neki umiru, a neki ne...
Kako nisu imali znanja, ni informacija, to su si objasnili bogovima, svemogućim superjunacima koji odlučuju o svemu.
Vremenom su ljudi postajali sve pametniji i dobili su odgovore na mnoga pitanja. Bogove je zamijenio jedan bog. Ljudi su sve više istraživali i prikupljali sve više znanja. Mnogi ljudi prestali su vjerovati u superjunake. Neki i dalje vjeruju. Tako im je lakše. "
Zanemarimo hiljadu potpitanja koja su uslijedila tijekom i nakon.
Za sad izgleda da je ok sa svim. Neki dan je jednom tati objašnjavala da dinosauri ne postoje jer su izumrli prije puno milijuna godina i da ni vještice također ne postoje. Boga se još nije dotakla, lol
Pa rekla sam "računam da"... što je u kategoriji "nadam se da". I ja sam vjerovala u svašta u različitim fazama, pa sasvim mi je ok da i ona prođe te faze istraživanja... ali zbilja smatram da je prirodno da svaki roditelj svome djetetu želi približiti ono što je njemu blisko... Pa tako i ovo pitanje. Smjehuljica će vjerovatno dobiti na uvid veći broj bogova (kad za to dođe vrijeme) nego dijete prosječnog vjernika u HR. Jer su svi oni i meni zanimljivi. Pa ako se ijedan od njih njoj svidi... Neki dan je u Puli hipnotizirano je gledala Hare Krishnovce kako pjevaju i plešu.. Objasnila sam joj da oni na taj način pričaju sa svojim zamišljenim prijateljem kojeg isto tako zovu bog, kao i oni koji mole u crkvi.
Termin "prijatelj" koristi moja prijateljica vjernica, istinska vjernica... u trenucima kad joj je teško, kaže da malo popriča s prijateljem, pa joj bude lakše. U tome sam pronašla inspiraciju za objašnjenje. Ne vidim što bi tu bilo uvredvljivo za vjernike... U trenutku kad Smjehuljicin zamišljeni prijatelj nestane iz naših života, a nestati će uskoro, se rjeđe ga spominje, tada će se i priča o bogu prilagoditi. Ja želim da ona shvati što bog predstavlja ljudima koji ga imaju.
Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Ovo je c/p odgovora koji sam ja dobila od svojih roditelja. Spreman kad dođe pitanje "zašto vjeruju u boga".
Ni kod nas ne postoje dinosauri ni vještice... samo deda mraz. To MD ne da... kaže da mu je to jedino u što vjeruje. :)
slažem se sa mojcom, meni je isto normalno da ja približavam svoj način gledanja na te stvari, iako se trudim nikada ne prikazivati tuđe vjerovanje u pejorativnom smislu
ja sam npr rekla "nitko ustvari ne zna što se događa kad umremo, pa neki vjeruju da se ide u pakao/raj, neki da se ponovo rodimo, neki da prestanemo postojati...svatko vjeruje u ono što mu najviše odgovara, i za njega je to istina"
tako je meni moja mama objašnjavala, i onda sam ja pitala u šta ona vjeruje i odlučila da ću i ja tako, iako mi je to njeno bilo daleko najteže za probavit :lool:
moj je prošle godine odlučio da vjeruje da će on i njegov frend ići u Isusov svijet ako budu dobri
ja sam rekla super, pitala šta ima u Isusovom svijetu, ima Playstation koji možeš igrat koliko hoćeš, divno
i uhvatila se toga šta sve znači biti dobar
da brzo užicam jedno pospremanje igračaka tog traje ta religiozna faza :lool:
Citiraj:
Mojca prvotno napisa
:heart:
Sviđa mi se ovo!
Btw. uz djecu ove dobi čovjek često preispita vlastita uvjerenja... Neki dan mi je pala šaka knjiga o tome. Još je čitam i sviđa mi se način na koji autor preispituje sam sebe (posudila sam to misleći da se radi o putopisu, a ono - putopis duha, he he he): http://www.mvinfo.hr/knjiga/6692/ararat
http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijek...-sramote-Crkvu
u potpunosti se slažem.
pa nisu to neki svećenici iz mrduše donje. nego nadbiskupi, biskupi, ne znam. sramota.
Ja sam mom petogodišnjaku prvo lijepo ispričala kako neki ljudi u vjeruju u boga, to je kao nekakav stvoritelj koji im pomaže i sve nešto tako, a neki ljudi ne vjeruju, da ja i tata recimo ne vjerujemo, ali baka i djed vjeruju, i da je i jedno i drugo ok, i da će on sam odlučiti želi li vjerovati ili ne vjerovati...pa je on rekao da bi on ipak vjerovao, valjda mu je bila ljepša priča.
I sve je to bilo ok dok nisam skužila da je to možda ipak prezahtjevno za jednog petogodišnjaka kojeg baka i djed uporno filaju nekim kršćanskim spikama i da to dijete uznemiruje (bio se budio usred noći jer se bojao anđela čuvara, moš mislit, i ja bih se bojala da imam 5 godina i netko mi odjednom kaže da dok spavam netko sjedi pored mog kreveta i bulji u mene) pa sam fino odrezala i rekla da je sve to izmišljeno i bok. mislim da su za djecu neke komparativne metafizike ipak prezahtjevne i da im treba čvrsti opis svijeta, a nek poslije preispituju koliko god žele. Meni je iskreno svejedno hoće li biti vjernik ili neće, dok god je dobar i pošten čovjek, to je za mene neki intiman način nošenja sa svijetom i kako mu drago, meni svejedno, ali dok je još dijete i pita mene da mu objasnim svijet, ipak ću odlučno po svom.
Ja nisam imala izbora u tom smislu - odmah je tražila ulog, na licu mjesta, ne zadovljava se mic-po-mic pristupom (mislim... zadovolji, ali to zadovoljenje traje sekundu i ne računa se). A kako zapravo na licu mjesta nemaš vremena za izmišljanje priča i promišljanje i preispitivanje komunikacijskih strategija, dobila je moju "golu istinu" :mrgreen:...koja se svodi na to da ja mislim da je tako nekima lakše i pruža im utjehu, e, sad - zašto (jer i to je već bilo na tapetu) ja sam joj rekla da ne znam, jer zapravo stvarno ne znam zašto je tako lakše (kao što pretpostvljam da drugi ne znaju zašto je meni ovako lakše, nego smo ostali na neko tako, neko tako). I to mi onako ciklički obrađujemo kako ona nešto pita.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Nema kod nas (više) ničega, iako joj je teško pala "smrt" Djeda Mraza/Božićnjaka i Zubić vile pa se kao fol pretvaramo da su ipak tu (tj. to me više ne pita, za razliku od religije, to su joj dragi karakteri pa se boji odgovora, vjerojatno... ili je uzela onu neku bajku kako odrasli ne vjeruju u Zubić vilu, ali djeca znaju pravu istinu :)). Samo me pitala da što mi radimo sa svim tim zubima, pa sam se našalila da radimo dvorac, onda je rekla ma je! I tražila me da vidi svoje zube. Mislim da se malo utješila kad ih je vidila, da ih neko ipak brižno čuva, pa makar to bila (samo) ja.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
A umrli su jer me pitala postoje li stvarno, ali stvarno, mama (neko starije dijete joj je reklo - valjda tako kod svih). A ja joj nisam imala srca/vidila rezon da je lažem... malo se tad bila naljutila na mene, pogotovo jer su u istom trenu oboje bili smaknuti.
Ja mislim da tu ne treba komplicirati i izmišljati čuda i čudesa. Čini mi se najbolji jednostavan i iskren odgovor. Odnosno autentičan odgovor. Ja osobno ne bih nikada uvodila tu nekakve izmišljene prijatelje i slično. (Ne mislim da je to loše ili krivo, dapače mojca je to bas lijepo objasnila)
Naprosto zato jer to nisam ja. I znam da bih zvučala čudno i umjetno.
Doduše zapalo me dijete, koje nikad nije vjerovalo u bilo kakve izmisljene pojave, tako da smo tu jednostavno kliknuli. :mrgreen: Kod nas nije bilo ni zubić vila, ni djeda mraza, niti bilo sto od toga.
Ne sto bismo kako neki tvrde :roll: djetetu oduzimali čaroliju djetinstva, nego naprosto ni mm, ni ja nismo ljudi koji bi se ugodno osjećali, da nešto "muljamo" djetetu i to bi se vidjelo.
a dijete samo po sebi se nikad nije zadovoljavalo odgovorima, koji joj nisu bili logični.
sjecam se njene "diskusije" sa učiteljicom klavira, koja ju je pokušala uvjeriti da djed bozicnjak/ isus/ djeda mraz ulazi kroz dimnjak i donosi darove. :lol:
Cura je učiteljicu bacila u komu.
osobno mi je zuskino objašnjenje vrlo ok. Dobar prijedlog za ljude poput nje i mene.
E da, moja redovito provjerava dimnjake i gleda kome će deda mraz moći donijeti darove, kome ne. :-)
Slatko. :heart:
Svako dijete ima svoje posebnosti. Moja nije puno filozofirala o nadnaravnim bićima, ali me ubijala beskonačnim igranjem tkz. Rollenspiele...
mama tata dijete, škola, bolnica...satima nije puštala da odahnemo.:mrgreen:
Kako misliš da ne postoje dinosauri i vještice. I jedno i drugo je dio povijesti ove planete. Kao i Bogovi.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Nisam za laži i ne bih nikada podcjenjivala djetetovu inteligenciju pričajući joj priče o izmišljenim prijateljima u crkvama.
Istina je najbolji odgovor. Jedino riječi koje opisuju tu istinu trebaju biti prilagođene uzrastu.
Kako joj onda objasniš razlike u npr. boji kože među ljudima, ako ne pričaš istinu o različitim uvjerenjima kod ljudi? Četvorogodišnjaci su već dovoljno mudri i dovoljno pamte, da im se ne bi smjele servirati neistinite priče. Može im se zaobići istina kao npr. pri postojanju Zubić vile i Djeda Mraza, ali kod vjerskih objekata, koji su i veliki i mnogobrojni, ne slažem se sa varanjem.
No, tvoje dijete, tvoj odgoj.
Ne znam, Beti, u.mom svijetu su dinosauri izumrli ima nekoliko milijona godina.
A.vještice su likovi iz bajke jednako kao i Crvenkapica.
Zamišljeni prijatelj umjesto boga nije laž, nego paralela. Prihvatljiva, razumljiva nekome tko ima istog. Pri čemu ja kao ateist, mislim da je moje 4 godišnje dijete više u realnosti nego vjernici, jer zna da je taj prijatelj plod njene mašte, a vjernik ne zna.
Što se tiče vjerskih objekata, vidjela ih je i što u živo, što na fotkama, a bome i
posjetila više nego neki odrasli, tako da se ne brini.
A različita uvjerenja su u.konačnici ista... Različiti bogovi imaju istu svrhu onome tko ih štuje, a to ću se iste kako potruditi da usvoji. I sve ostale različitosti.
Pri čemu uvijek dopuštam mogućnost da izabere nešto drugačije od mog uvjerenja... I da se predomisli. O da proba sve ponudjeno.
I ja sam birala i.izabrala. I
Kad ti Seni zivis Juula ;). :).Citiraj:
seni prvotno napisa
Nego Mojca, oprosti, ali i meni je nesto krivo zazvucalo u prezentaciji za koju si se odlucila, konkretno jer mi je to zazvucalo kao da joj ne ostavljas opciju da ona jednog moze odluciti uci u crkvu razgovarati s tim prijateljem. Nameces joj svoj stav o tome. Ja mislim da je prostor religije / duhovnosti prostor o kojem sami trebaju odluciti. Jbg sad se uplicem s tim da kako vjernik moze odgajati svoje dijete iskljucivo u vjeri, a ateist mu mora ostaviti prostora. I meni je "lakse" jer je mm vjernik, a ja nisam.
Ali u cijeloj prici - ja serviram cinjenice (neki ljudi vjeruju), a ti sam odluci sto ces s tim informacijama i kako ti se cini ta prica.
Evo to, to ocekivanje mi nije sjelo. Ne zato sto sam vjernik, uopce nisam.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
A nisi došla do ovog posta?Citiraj:
Mojca prvotno napisa
:mrgreen:
Kako ja uvijek pišem radeći paralelno još nešto i još nešto i često još nešto... pa mi često treba i 20 min da napišem post od 5 rečenica, očito svoje misli ne prenosim dovoljno dobro, pa ispadam rigidna. Pa sam išla potražiti svoj prvi post na ovoj temi. Evo ga tu pod brojem 12. Možda me bolje opiše nego što to ja sad činim.
http://forum.roda.hr/threads/75632-y...highlight=free
Ono što ja želim njoj "usaditi" (nespretne li riječi, ne nalazim bolje) na duge staze je jednostavno: sve religije imaju u osnovi isto. Ne daj da te zavedu ovi ili oni, posebno ne pričama o raju i paklu, krivnji, vječnom životu.... Poštuj one koji vjeruju, upoznaj njihove religije, budi dio toga ako ti je to važno. Ali znaj da na drugom kraju svijeta drugi čine isto na drugačiji način. Da je religija samo papirić u koji je umotana vjera.
Vjeruj u znanost, ako ti ona ne daje odgovore, možda je to zato jer si rođena prerano. Traži, pitaj, sumnjaj.
Biraj ono što je tvom srcu blisko i što mu donosi mir. Ljude koji te okružuju prije svega pokušaj razumjeti iz njihovih cipela, a ne suditi iz svojih.
A bude li drugačije... a bože moj, što sad... ovo su samo moje želje. Valjda roditelji smiju imati želje vezano za to što žele svom djetetu.
Ja ne bih htjela da moja djeca budu vjernici :-/
I razapnite me koliko hocete, ali ne bih
I stvarno ne kuzim zato bi vjernici odgajali svoju djecu kao vjernike, a ovi drugi neka daju svojoj djeci na izbor
Svatko odgaja kako zeli i ne vidim zasto bi jedno bilo ispravno, a drugo ne...
Kod nas je problem baka koja ne postuje molbu da se ne mijesa u ta pitanja
I uci ih neke molitve i tak
Ja na to dobijem osip, ali nikako da shvati da to nije njezin posao
Mislim, bila su moja djeca u crkvi (krstitke, vjencanja), rekla sam im da se ljudi tamo mole bogu, al detaljnijih pitanja jos nije bilo
Cak su i krstena (zelja mm-a, poslije se predomislio, al jbg), al tu ce biti kraj s nase strane
Ako na kraju ipak odaberu biti vjernici, a neka, prihvatit cu to kao i ostale njihove izbore
Ipak, bilo bi mi draze da ne izaberu
Potpisujem i slažem se, naravno da ću poštovat njen izbor (čak se koji put mislim da će ovakav moj "straight up" pristup njoj romantizirati vjeru, ali ako se to i dogodi - so be it, ne mogu ja protiv sebe). I potpis na mojcu - to je neki i moj pristup i kažem joj (jer me pita) što ja mislim da je bolje od ta dva izbora (vjere/nevjere) i zašto i baš mi je dobro došla knjiga Pijev život oko tih dilema - svako od nas sam zaključuje što je bolja priča, pa će tako i ona. Ima ona dovoljno svog ja već i sada, da mi ide u kontru često i to mi je OK. Na kraju - svako može samo svoj biti, to je zapravo najlakše i to s djetetom možemo (gdje bi možda drugdje prešutili, taktizirali itd.), ovdje baš lipo što te fino pitaju i iskreno su zainteresirani za i uvažavaju tvoja mišljenja, a ja ih baš volim iznosit :mrgreen:.Citiraj:
Ginger prvotno napisa
Jesam, ali ono si prvo napisala pa sam isla od toga da ti je to ono istinsko sto osjecas u trbuhu ;).Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Razumijem stavove kad netko kaze da ne zeli da mu dijete bude vjernik. Zapravo, u nekom opceprihvacenom shvacanju te rijeci, mislim da djeca ciji oboje roditelja nisu vjernici tesko to mogu i postati, do neke zrele odrasle dobi kad mogu sami o tome promisljati.
Ali kad razmisljam o vjeri i odnosu mog djeteta prema njoj, vise razmisljam o religioznosti i duhovnosti. Moja obitelj generacijama nije vjernicka. Niti mm-ova. Ali on je sam s 27 imao zivotnu krizu, otisao je u crkvu i poceo moliti. I danas, 15 godina kasnije ide u crkvu. Nikad ko dijete nije bio. I opcenito mu je potrebna duhovnost, cita takve stvari. Ja ko od panja odvaljena - ne mogu biti duhovna koliko god se upirala, a stvarno bi htjela ;).
Tako da, sumnjam da ce mi djeca biti Katolici, sto se obicno podrazumijeva pod tom rijecju, kako bi i mogli kad nista od toga ne cuju (mm nije opterecen prenosenjem, kod njega je religioznost individualne prirode), ali ako ce imati izrazenu potrebu za duhovnoscu i religioznoscu, i prakticirati je gdje god, to je njihova osobna stvar.
Pretpostavljam da se o tome i pisalo na ovako velikom broju stranica, ali ne dodem cesto na ovu temu.
sad ću se nadovezati na ovoCitiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
naravno da svaki roditelj odgaja dijete u svom duhu. vjernik u vjeri, ateist u svom svjetonazoru. i da želi da i dijete živi kao i roditelj. problem je kad se okolina upliće i djecu pokušava preodgojit. kao i kad roditelj ne prihvati djetetov izbor
meni jedino ovdje smeta paralela sa zamišljenim prijateljem. zamišljeni prijatelj je dječji drug za igru i društvo. bog nije drug, s njim se ne igraš, njemu se "žrtvuješ", on postavlja pravila i od tebe traži da ih poštuješ. u svemu tome, da, on je utjeha i podrška vjernicima, ali s drugačijim temeljima
shvaćam da djetetu od 4 godine ne možeš sve tako podrobno objasnit, ali vjerujem da se može tako da shvati. možda traži više truda i vremena (tanja_b je to lijepo opisala), ali se može
E vidiš, ja boga, u trenucima dok sam ga tražila, nisam tako doživljavala.Citiraj:
magriz prvotno napisa
I, nije se naša priča svela na "pričaju sa zamišljenim prijateljem" i gotovo. Post je napisan nakon posjete crkve u Fažani gdje je vidjela da ljudi sjede i pričaju sami sa sobom. U tim trenu me je pitala što rade i to je bio moj odgovor u tom trenutku... i sad smo se uhvatili toga... da li je ispravno ili ne.
Meni se u tom trenutku, za moje dijete to činilo ispravno. Ali to je samo uvod u temu.
nitko tko traži boga ga tako ne shvaća, ali budimo iskreni, tako jest. postoje pravila kojih se moraš držati. postoje žrtve/ustupci koje moraš raditi. vjernicima to bude pod normalno, uglavnom ne doživljavaju to tako, ali je
Zato valjda i nisam vjernik. :mrgreen:
Teško podnosim stegu.
sad malo razmišljam o ovom početnom postu od mojce. na glas :mrgreen:
dakle pitanje male je bilo - što ljudi rade u crkvi.
ja volim djeci predočiti onako kako je. odnosno, kako vjernici misle. u stilu - mi nismo vjernici i ne molimo se bogu, a oni su vjernici i mole se bogu.
odgovor moj bi bio dakle kao i mimin - mole se bogu.
nisam morala nikad odgovarati na pitanje - a što to znači "mole se bogu".
koja je definicija molitve?
razgovor s bogom?
a opet, definicija razgovora je komunikacija između dvije ili više osoba. a šta, kad moliš ne znam, oče naš, samo ti govoriš, a nitko ne odgovara. opet ne valja.
a ne valja jer nije logično. a nije logično jer sve to skupa nije i ne mora biti logično. a ja ne znam objašnjavati drugačije nego mi mora biti logično.
dakle, sve mi se čini da bih ja na daljnje pitanje u stilu - a zašto se mole bogu, odgovorila da - nemam pojma i da nek pita nekog vjernika. :mrgreen: ko da roditelji sve moraju znat.
Pa i to je legitimno, i na detaljnija propitkivanja ja svoju upućujem da pita nekog tko vjeruje u boga, jer tih odgovora nema baš u Bibliji u stripu koju mi imamo doma, a ja fakat ne znam... sad smo još u fazi da sam ja njen "bog", pa nije baš zadovoljna i uglavnom ne pita nikoga drugoga, staje na meni, ali vjerojatno će kasnije nekog pitati bude li ju zanimalo (mi smo općenito nevjernička obitelj, tako da do vjernika mora malo dalje ići, ali ima ih, naravski).Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Koncept žrtvovanja, podložnosti (koja se onda nekako pretvori u ljubav - to ja sve govorim kako ja to vidim, jer meni je to nezamislivo, daleko... daleko kao tipa eng. kraljevska obitelj (glupa usporedba, ali evo... jednako mi je neshvatljiva njihova tipa tradicija i zašto ih ljudi vole i prate i zašto postoje razglednice na princa harryja, jednostavno za to znat objasnit puno više moraš tome biti izložen) - apsolutno mi je stran i nema šanse da se u to upetljavam jer moje obrazloženje maloj ne bi baš pomoglo - ja sam od onih (danas rijetkih) da nisam uopće bila dotaknuta vjeronaukom, niti bliskim odnosima s jako religioznima ili znalcima po tim pitanjima, tako da nemam nikakvih osnova za neka obrazlaganja.
Tako da razumijem i mojcu oko zamišljenog prijatelja jer ja niti ne znam kako vjernici doživljavaju boga, što je ispravno za koga itd.
Za moje svrhe, moj je ispravan, a ako želi više i baš je zanima, upućujem je da pita nekog tko ide na vjeronauk / vjeruje u boga jer ja to ne znam baš - nisam učila (to joj je razumljivo :)).
cvijeto :lool:
ja znam dosta toga o religijama, bilo mi je zanimljivo proucavati to, ali nikad nisam bila religiozna
ono, not my thing...nisam ja tip za to
isto ko i cvijeta - treba mi logika
kako nije logicno? to je kao monolog. pricas sam sa sobom :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
aj kao da nikad nisi pricala sama sa sobom. recimo kad vozis pa se zaboravis i raspravljas. ili vjezbas spotanciju
pa da. al koja je službena definicija molitve? što kažu djeci na vjeronauku, npr? zašto se mole?
ovo tvoje je nekakva vrsta, ne znam, meditacije. što ja i mislim da je i da se zato ljudi osjećaju bolje nakon molitve. zato što mantraju, meditiraju, ponavljaju riječi i usredotočeni su samo na te riječi i na taj način oslobađaju mozak od drugih misli i osjećaju se bolje.
al to je moje, nevjerničko, objašnjenje.
a vjernici, pretpostavljam, vjeruju, da su kroz molitvu bliže bogu, da ih čuje. na neki način, ne bih znala koji :D
ili vjeruju da to vrijeme, dok mole, misle samo na boga, i posvećeni su samo bogu i razmišljaju samo o bogu. al onda mi nikako nije logično moliti se za nešto, ne znam, za mir u svijetu. ili ima i puno prozaičnijih molitvi, npr blanka se moli za 2 centimetra. alo, ako je imalo normalan, a brige njega za tvoja dva centimetra, koji ti je.
i tako. malo filozofiram.
Tja, jedna moja kolegica iz Splita se uvijek molila za Ivanisevica, rekla je da joj je poput sina... Nisam ju vidjela 20 godina, ali gotovo sam sigurna da se moli i za Blanku.
Meni totalno nejasno, ali ako nju veseli....
Hoću reći, dva po dva i eto medalje. :-D
da, da, i za Hajduka ili reprezentaciju, to mi je tako dječje shvaćanje božanske sile da me naprosto nasmije, to je nivo moga sina i vječnog playstationa u Isusovom svijetu
ali vjerojatno se ne mogu svi vjernici i njihove molitve staviti pod isti kišobran
otkad imam djecu, ponekad ih gledam dok spavaju i svladaju me emocije zbog raznih stvari koje ih mogu zadesiti a od kojih ih ne mogu zaštitit
i tad sam shvatila potrebu nekih ljudi da se mole za nekoga koga vole, jedan ritual za koji se nadaš da pomaže da smanjiš šansu da ih pogode nesreća i bolest
inače, kad čujem ljude oko sebe, čini mi se da češće mole u smislu "molim te da" nego u nekom meditativnom smislu, više ko neko čarabaranje da koriste. dragi sveti Ante, molim te da ne bude ona lekcija na kontrolnom koju nisam naučila