E, svaka ti čast i kapa dolje! Ti si čovjek za moju kuću... U svakoj stvari treba tražiti dobru stranu, a ne lošu!Citiraj:
mujica prvotno napisa
Printable View
E, svaka ti čast i kapa dolje! Ti si čovjek za moju kuću... U svakoj stvari treba tražiti dobru stranu, a ne lošu!Citiraj:
mujica prvotno napisa
Cure i dečki, hvala vam :-)
Baš ste pravi frendovi :heart:
Sretan Uskrs svima :)
Teice ne brini, znam puno mješanih brakova, puno muževa koji nisu išli godinama, a ženice su išle same i s dječicom i na kraju pod stare dane ćaća u prvim redovima, za ne povjerovati, ali nije to rijetkost na ovim geografskim širinama i dužinama
Sretan Uskrs!
Sretan Uskrs svima, vratila sam se sinoć u Zg (nije baš da mi se ovaj put vraćalo ( a bila sam kod sveki), ali sutra imam ispit iz informatike, djete danas ostalo na dežerstvu u vrtiću s nepoznatim i ne baš "raspoloženim" tetama i glavnim "zlostavljačima" čak njih 3- steglo me je u trbuhu, dođe mi da odgodim ispit i da je cijeli tjedan ne pustim u vrtić)
Teice ja sam cijeli život mislila ako ću se ikad udati to mora biti netko s kim ću djeliti ne samo vjeru u Boga , već tu neku duhovnost.
Moram li ti uopće reći da dva vjernika u braku, (koja su nadam se "Više od "običnog" praktičnog vjernika), ne žive istu vjeru, duhovnost ni mnoge druge stvar npr.i poput mise i često ih ne "obavljaju" zajedno (najviše zbog djeteta i kućanskih poslova)
Muškarac i žena različito doživljavaju vjeru i duhovnost, kao u globalu svaki čovjek na ovome Svijetu- evo i mi ovdje koji se nazivamo vjernicima, razmišljamo i živimo drugačije svoju vjeru.
Ipak shvaćam tvoju knedlu u grlu, jer ju i ja ćesto imam možda me i više boli jer pomislim da MM treba shvatiti "moju vjeru". Shvaćam tvoju "samoću" u pogledu MM, vjere i tebe, jer shvaćam i svoju samoću u milijun drugih stvari koje moj muž ne radi samnom ili ne shvaća- to je tuga- ali i druga tema.
Sjeti se majke sv. Augustina (pogledala sam malo sinoć seriju na HTV-u), njezina ne samo vjera već ustrajnost u molitvi za svoga sina su nadahnuće za sve nas!
POruka 25.04.2011g
„Draga djeco! Kao što priroda daje najljepše boje godine i ja vas pozivam da svojim životom svjedočite i pomognete drugima da se približe mom Bezgrješnom srcu kako bi plamen ljubavi prema Svevišnjem isklijao u njihovim srcima. Ja sam s vama i neprestano molim za vas da vaš život bude odraz raja ovdje na zemlji. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Drage i dragi moji forumaški prijateljice i prijatelji, sretan Vam i blagoslovljen Uskrs (kasnim, ali nisam ni dotakla komp ovih dana)!
Ne znam hoćete li shvatiti, ali Uskrs dok sam bila dijete, pa čak i studentica mi je bio nekako svečaniji, čak produhovljeniji.
Iako sam i tada imala posla oko kolača, spremanja, pomaganja teti, kada bih otišla u crkvu, nekako bih drugačije sve to proživjela.
Istina, u međuvremenu sam došla sa sela u grad (istina, već sam 13 godina u gradu), u drugu i drugačiju župu, veliku crkvu s drugačijim običajima. I sve mi je prošlo tako nekako hladno, nije me dirnulo ono nešto.
Primjerice, kod nas na selu je na misi bdijenja puno svečanije. Isusov grob čuvaju stražari - vatrogasci koji na pola obreda zaspu, ugase se sva svjetla, za to se vrijeme iznosi Isusov grob, stražari i dalje spavaju, pale se svjetla i svijeće (ponovo), zvoni zvono, crkvom se ori Uskrsnu Isus doista...
To je trenutak u kojem zatitra srce.
Na ovoj misi sam kao prvo bila sva nervozna jer je mala ostala s MM, a ovih dana jako slabo jede pa sam stalno brinula hoće li jesti... onda mi je on, naravno, slao poruke kako neće jesti, pa sam čak u jednom trenutku izašla van i nazvala ga (znam da pretjerujem, ali eto, ne mogu si pomoći) i sve mi je tako prošlo u nekoj brizi.
Da ne pričam kako od mog posta i odricanja od loših navika u korizmi nije bilo ništa. Čak sam u Velikom tjednu došla u nekoliko konflikata (ne znam, možda je to bila svojevrsna katarza nakon koje sam se zamislila i odlučila drugačije) za koje sam sama kriva i koje sam ja izazvala. :-(
Mislim da ću se za idući Uskrs morati malo bolje pripremiti.
Teice, znam kako ti je :-)
Istina, ja od početka znam na čemu sam jer je MM ateist, ali opet mi bude žao, najviše zbog djeteta što nismo zajedno u vjeri.
No, bez obzira na to, ja dođem kući pa prepričam evanđelje i općenito što je bilo.
Drago mi je što ipak pazi na običaje (iako, to su i njegovi običaji, obitelj mu nije vjernička, ali se drže tradicije) pa za Veliki petak nije jeo meso kao ni u subotu. Zajedno smo brali travu za gnijezdo kojega je on napravio s Mašom. :-D
Oprostite što sam udavila ovako dugim postom.
Evo da se i ja vama pridružim na ovom ljepom topicu! Evo ja sam nedavno opet krenula u crkvu i Milošću Božjom ponovno počela vjerovati u Njega. Imala sam velike napasti (o tom drugom prilikom) ali evo Njegovom snagom uspjela ih prebroditi.
Moj muž isto tako ne ide u crkvu mada ima sve sakramente (koje je primio kao već odrastao čovjek nakon pada komunizma i to na svoju volju). On me recimo podupire mada ima svoje ispade svako toliko ali eto bar nije to toliko često!
Jednom mi je jedna gospođa rekla da jedino što mogu za njega je moliti i moliti da se obrati i da prihvati Ljubav jer drukčije ne ide. Nikakvo nagovaranje nije dobro. Vjera je Dar tako da molim Boga da i njemu udjeli Milost Vjere!
Uskoro ćemo krstiti našu Martu pa možda i nešto malo svjetlo Krštenja bude i njemu preneseno!
Evo samo sam htjela reći da vas razumijem i da nas ima još :-)
Sretan Uskrs svima i od mene! Ove godine sam uspjela provesti pripreme za Uskrs i korizmena odricanja, a jedno od njih je bilo pisanje na Rodi.
Ove godine sam prvi puta bila na svim obredima s djecom. M je ministrirao, a B je bila neočekivano zainteresirana i mirna. Dogodio se trenutak kad osjetiš da ti se uloženo vraća.
Željela bih ponijeti tu radost Uskrsa i njezina utjecaja na moju obitelj u cijelu ovu godinu.
SikaPika ja nisam baš imala takve običaje ali mogu općenitio reći, od kada me drugi smatraju odraslom,muž ženom, a kćer majkom8-) ja nažalost sve blagdane, mise doživljavam rutinski, hladno..nije to ona iskrena dječija radost u srcu- nije do običaja-već do obveza i odgovornosti, užurbanosti života- a čovjek bi vrijeme za sebe
Kad sam prošli tjedan bila u Međugorju uspjela sam nagovoriti sveki i MM na idemo na Podbrdo, moja 4godišnje kćer se po drugi put u svom malome životu (prvi s 2g) sama svojim nogicama popela do vrha
I ako me je to penjanje s njom ispunjavalo posebnom radošću, išla mi je na živce tas brzina, eto da se to "obavi" pa odmah idemo nazad- istina pao je mrak jer smo išli nakon mise i nije se moglo dulje ni ostat
Kad sam došla gore, htjela sam ostati zauvjek, taj mir- htjela sam plakat, vrišta, jecat- ali kako ću pored sveki, djeteta- htjela sam svojih 5min
Krenuli smo dolje, i ja sam rekla neka oni idu ispred mene a ja ću potražiti koji kamen za prijateljicu.........okretala sam se prema vrhu, duša je drhtala suze su krenule: a ja sam pomislila; olim te da zauvjek ostanem ovdje, molim te (osjetila sam se sebičnom, zabolilo me što nisam kao uvjek najviše na svijetu željela biti s svojim djetetom)
U tom trenutku ćuo se glasić iz daljine; Mama, gdje si, maaama...čeja tata mamu, izgubila se..mama
A ja sam imala neki "glupi osjećaj" kao da to nije "moje" djete.......jesam li sebična? jesam li napokon shvatila da je djete Božije a ne moje? jesam li htjela u toj svojoj sebičnosti 5min za sebe i bila sam zbog toga spremna ostaviti i djete-zašto?
Boli me što sam to osjetila? jesam li osjetila da Boga volim više od djeteta(jer to inače kod mene priznajem nije slučaj), ili sam u tom trenutku najviše voljela sebe i svoje potrebe? Ili sam samo umorna?
Kad smo sišli dolje, ja sam pozvala malu da dođe k meni ali ne iz srca već iz običaja-zabolilo me to jer mi je ona iskreno dotrčala i zagrila me- nakon 10min autom sve je bilo po starom-ona mi je ponovno bila sve na Svijetu.
Iskreno ne volim što sam iskusila tu "hladnoću" prema dijetetu, ili je možda baš to bila ljubav-potupak i odluka za nju-a ne osjećaj.
fgm1236 dobro nam došla
Vezano uz običaje oko Uskra, ah, tu mi je Zagreb već godinama velika boljka jer nikako ne mogu doživjeti Veliki Petak bez velike, višesatne procesije po kršu i kamenu s nošenjem Križa, kakva je kod mojih u Dalmaciji i to mi jako, jako fali...:-(
slušam moje kako se svake godine posebo pripremaju za to...svi ti običaji, križni put, uštipci, sok i crno vino koje ljudi postavljaju pored puta da se okrijepe umorni hodači za Križem...tradicionalne ceremonije, posebne pjesme koje klape uvježbavaju pola godine ranije...
ah, znam da je vjera prvenstveno u čovjeku, ali neke stvari ju više bude...fali mi to.
No, eto, proveli smo nekako, puno tiše i skromnije, a djeca su bila presretna zbog običaja kojega sam pokupila od nekoga ovdje s foruma - sakrivanja pisanica po vrtu i cvijeću ispred kuće i traženja, to je bilo neviđeno veselje, osobito za najmlađu.
Morali smo odigrati pet-šest tura skrivanja i traženja naizmjenično.
ivana zg , sika pika , meni je to sasvim normalno da se čovjek ne može skoncentrirati na svoje misli kad je s djecom (i drugim ljudima) i poželi da se tog trena nekud maknu, nije to sebično niti pokazuje nedostatak ljubavi, ma posve je normalno, nitko nije postigao duboku koncentraciju i mir u molitvi ili meditaciji dok ga dijete poteže za rukav, hoće jesti, piti i sl.
Jednostavno ti nekad treba mir.
Trebam pomoć. Čitam Jani Bibliju za djecu i došli smo do ovog, original:Zašto? Zašto Bogu nije bila draga Kajinova žrtva, plod ruku njegovih? Zašto nije zadovoljan kada mu Kajin daruje ono što ima, zašto mu je draža Abelova janjetina?Citiraj:
Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. 3 I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. 4 A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, 5 a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati.
Što Bog ima protiv Kajina, a prije bratova ubojstva?
Želim da čitajući Bibliju izvučemo i neke pouke, a ova me zbunila. Nisam prije o njoj razmišljala. Čak sam mislila da je Kajin žrtvovao neku trulež i slično.
Bog je više volio Abela.
Ovdje se želi ukazati na nedokučivost Božje volje,
i Božjih odabira koji su iznad našeg ljudskog shvaćanja.
Božja ljubav se ne može zaslužiti, ona je dar
Ja mislim da je tu stvar u tome što je Abel dao žrtvu od prvine svoje stoke tj. od one najbolje šta je imao dok Kajin to nije napravio. Koliko me sjećanje služi on nije izabrao najbolje proizvode da bi ih darovao Bogu zato Njemu ta njegova žrtva nije bila draga!
tako jeCitiraj:
krojachica prvotno napisa
ovdje se prvi put javlja tema o mlađem sinu koji ima prednost pred starijim,čime se očituje slobodan Božji izbor-i njegov prezir spram zemaljskih veličina(prema kojima prvorođenac dobiva sve),kao i njegova sklonost skromnijima
ta se tema često javlja u Postanku(npr Izak je omiljeniji od Jišmaela,Jakov od Ezava,Rahela od Lee....)
Ovo mogu shvatiti.Citiraj:
ronin prvotno napisa
Fgm, citirala sam gore Bibliju, nigdje se ne navodi da je Kajin dao lošiji prinos (tako sam nekako i ja mislila).
poanta je u tome da nemožemo shvatiti...Citiraj:
Cubana prvotno napisa
zbog čega se dešava da npr. jedna sestra iz iste obitelji dobije rak sa 25
a druga živi zdrava do 85?
nijedna od njih nije "zaslužila" to što je dobila.
Bog zna zašto se stvari dešavaju i to zna bolje od nas,
a Biblijske priče nisu bajka u kojoj se dobra sirota Pepeljuga udaje za princa,
a zločeste polusestre završe tko zna gdje...
Ima tu i povijesna dimenzija. Židovi su bili stočari.Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Lijepo objašnjeno, tnx.Citiraj:
krojachica prvotno napisa
X i ja mislim ali iskreno i mene boli i ne shvaćam te "prevare" Jakova..pa Božije miljenike u Starome Zavjetu itd....usporedba s bolesnom i dugovjećnom sestrom može proć ako razmišlamo o Božijoj volji i onome što je najbolje za nas...ali kod Kajina, Abela, Jakova,Ezava se radi koji je BOGU draži, miliji a ne o tome što je Bog odabrao od svoje volje kao najbolje za njih.....mislim Bog ih je obojicu stvorio...bez obzira što imamo svoju volju, svi nekako vole reć da nam je sve zapisano, pa po tome je meni čudno to "da je Bog bio uzrok ubojstva među braćom"....Citiraj:
fgm1236
Ja mislim da je tu stvar u tome što je Abel dao žrtvu od prvine svoje stoke tj. od one najbolje šta je imao dok Kajin to nije napravio. Koliko me sjećanje služi on nije izabrao najbolje proizvode da bi ih darovao Bogu zato Njemu ta njegova žrtva nije bila draga!
no tu smo temu već prevrnuli
Zdenka 2 dobro došla...ništa nisi propustila na Rodi
He he, i mislila sam da si nas se odrekla :-)Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Eh, nadam se da će se i meni za koju godinu vratiti uloženo. Za sada je moje djetešce sve razigranije pod misom, čak smo prije dva tjedna dobili upozorenje jer je ciknula baš u trenutku pretvorbe vina u krv i kruha u tijelo Kristovo. Odmah sam ju izvela van i obećala obožavanom Fra Tomi da ćemo ubuduće biti odzada. Kaže on, ne smeta njemu, ali dolaze mu ljudi s pritužbama, kao, nemaju mira ni u crkvi. Misim da ćemo ipak morati na dječju misu u 11 sati, iako, tada misu drži župnik čije mi se propovijedi baš i ne sviđaju.
fgm1236, dobro došla i jako mi je drago što si se vratila vjeri
ivana zg, sigurna sam da se kod tebe skupio i umor i žeđ za mirom, za Bogom, samoćom... Baš često razmišljam o tebi, nekako smo slične u tim forama gdje se kačimo za svaku svoju misao. Netko drugi možda ni ne primjeti što mu je proletjelo kroz glavu, a meni se nekada čini da sam i previše svjesna svojih misli (znam da ovo sad zvuči prefilozofski). To što si pomislila za dijete, sigurna sam da je svaka majka u određenom trenutku pomislila, samo, nije možda tome toliko dala pažnje. Preosjetljiva si, ženo, u tome je riječ.
Grlim tebe i malenu!
SikaPika :zaljubljen::love2: hvala...ne znam jesam li preosjetljiva ali nekad se definitivno uplašima same sebe:-(....možda i nismo same,tko zna, možda neki ljudi ne žele sebi priznati neke stvari ali slažem se s tobom možda ih nisu ni svjesni ili su površni pa bježe od sebe- blago njima,ha,ha.
...nama će se zato "suditi" za ono što smo spoznale a nismo mjenjale.
...e sad bdijemo li nas dvije više nad sobom ili nam je možda savjest jače probuđena neznam- nadam se samo da to nije nešto "što vodi "ludilu" " ha,ha
he he, i meni to nekada padne na pamet (mislim na sebe, ne na tebe)Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Isto mislim ovako.Citiraj:
fgm1236 prvotno napisa
To je ono što savjetuje i sveti J. Escriva kad nam preporučuje da prinosimo uvijek i iznova svoj svakodnevni rad Bogu. Međutim, važno je da nas to motivira da radimo sve što moramo najbolje što umijemo i s radošću. Ako ne radimo tako, onda naš rad ima manu...a Bogu ne smijemo prinositi ništa s manom.
A ubojstvo brata je ipak još jedan korak dalje u sebičnosti...umjesto da Kain upre svoje snage u poboljšanje svog odnosa s Bogom, on odluči maknuti onog koji mu, po njegovu mišljenju, predstavlja smetnju.
Poznavajući namisao Kainova srca Bog mu se obraća: "Što je Kaine, zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš vedrinom odsijevaš! A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer što na pragu na te vreba? Još mu se možeš oduprijeti!
Bog poznaje naše misli.
Kroz glas savjesti govori nam što je dobro i kako trebamo postupiti.
Ali dopušta nam da sami izaberemo.
Meni taj dio s Kainom i Abelom zvuči kao da je tog trena, za tu konkretnu situaciju Bog bio nekako bliži Kainu; ne da ga je inače više volio, ne da inače više voli meso, nego tko zna što je Kain smuljao tom prilikom, možda načupao bezveze, ili nešto takvoga.
Recimo da mi se svidjelo ono krojacicino objasnjenje "cudnih puteva Bozjih" nego ovo "mislim da je Kajin ubrao gnjilo povrće". To sam btw i ja mislila, ali u Bibliji to ne piše. Očito i ne treba tražiti razlog, krivca.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Ma da, i čudni su putevi Gospodnji, to se podrazumijeva, i uvijek nakon lamentacije slegnem ramenima - ah, ionako je to sve moje tumačenje, istina mi je nedostupna... ali hoću reći da nigdje ne piše da je Bog uvijek više volio Abela ili da je svaka njegova žrtva bila bolja. Možda je sve bilo dobro po obojicu braće - do tog puta... što je potaknulo Abela da se osveti bratu - tko zna.
Ja mislim da je on bio svjestan da je nešto zmuljao, da ga je bilo sram, ali nije htio s time živjeti, i prebacio je krivicu na Kaina, na Boga, na svih oko sebe, dok se u stvari samo stidio sebe. Projekcija... Al tako ja to sebi objašnjavam, nigdje to nisam čitala kao službeno tumačenje.
X potpisujemCitiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Ifigenija, ništa te ne razumijem. Kako se Abel osvetio Kajinu?
jeli još nekome malo bljak to što su izvadili lijes Ivana Pavla II? A i neka vrsta oskrnjivanja počinka pokojnika.
meni ništa u ovoj priči nije bljak,to je zadnja riječ koja mi pada na pamet
ne da nije oskvrnjen,nego suprotno....tijelo je ostalo na spomen da ga štujemo,a duša mu se,danas posebno,smiješi s neba:heart:...koja slika...kao da će progovoriti
koji dan...srce mi je ko kuća:heart:
Citiraj:
ronin prvotno napisa
Isto tako. :heart:
Meni je sve predivno. I kako treba.
Presretna sam :heart:
iskreno nisam gledala jer sam u to vrijeme bila na misi pa kod mamae na ručku, putem na HKR-u sam u autu malo slušala
neznam jesam li dobro shvatila, da su vadili lijes ili tijelo?
ako su ga eksumirali, to mi je isto malo brrr
ako su ga "balzamirali" kao Stepinca onako kao u Katedrali onda OK
iskreno ja isto ne vidim potrebitost u štovanju tijela, jer je duša ona koja je besmrtna i koja je "sveta", jer se ne bi trebalo klanjati čovjeku (ne imaju drugih Bogova uz mene) koliko god njegov život bio svet (ovdje ne mislim samo na našega predivnoga Papu kojeg iznimno volim i cijenim, nego inače na sve svece, koji su bili ljudi i koliko god dobri, čisti i sveti bili nisu Bog već grešnici ljudi,( bolji od ostalih grešnika ljudi)- a mi kao ljudi ne možemo znati je li on u Raju ili ne, možemo se samo tome nadati-zato ne valja pretjerivati u takvim stvarima)
Ovdje se definitivno slažem s tobom. Jedino što je meni i Stepinac u katedrali malo previše. Ima mi tu nešto jezovito i pogrešno.Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
ivana nisu vadili tijelo,samo lijes,radi premještaja
s obzirom da sad ima status blaženika,u budućnosti sveca,počivalište mu se mijenja iz kripte gdje je bio dosada pokopan u samu katedralu sv Petra uz oltar sv Sebastiana
nevezano za pojam duša/tijelo,po dugoj tradiciji moći svetaca se štuju-bilo to tijelo ili dio tijela.
svi smo mi ljudi htjeli ne htjeli vezani uz ovaj naš materijalni vidljivi svijet,i time se vjerojatno osjećamo bliskije prilikom molitve za zagovor nekom svecu uz rekvizit te osobe/ili osobu tijelom pokraj nas,opipljivih i stvarnih.
i da se nadovežem na "klanjanje čovjeku"...ja to uopće tako ne doživljavam!
molitva i uticanje za zagovor zbog osjećaja bliskosti s ljudima od krvi i mesa ,baš poput nas samih,koji su uspjeli na neki način približiti se idealu kojem i sami stremimo,nisu klanjanje čovjeku,već duboko štovanje Boga preko onih koji su nam bliski,i na neki način opipljivi
Jako lijepo rečeno.Citiraj:
ronin prvotno napisa
I sama se utječem molitvi za zagovor svetaca i volim čitati njihove životopise radi smjernica za život.
:love2: Srce mi je prepuno od tvojeg posta! Ne znam kako bih ti opisala što mi znači pročitati ovakvu sliku iz stvarnog obiteljskog života. Baš nadahnuće.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Plakala sam jučer za mise beatifikacije na TV, tako sam sretna -sam pogled na sliku Ivana Pavla ll daje snagu, baš zrači ljubavlju za čovjeka.
Kad su spomenuli lijes pomislila sam samo blago onima koji se danas mogu pomoliti blizu njega :heart:
Imam pitanjce- da li ste se možda uključili u obiteljske pripreme za dolazak pape - molitvom, krunicom, nekom aktivnosti u župi? Čini mi se da je ovo posebna prilika da se cijele obitelji uključe, ne znam kakav je odaziv
Ajme, ljiljo, hvala što si ovo ptcrtala, kao da je samo za mene :) Ne čujem to prvi put, naravno, ali valjda mi je netko trebao potcrtati, da mi sine. Istina.Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa