a i to je za ljude. ja koja nisam vjernik isto znam u sebi izgovarati rečenice poput ajme majko moja, samo da me ne boli vađenje zuba. a nit ne znam kome se obraćam :lool:
Printable View
a i to je za ljude. ja koja nisam vjernik isto znam u sebi izgovarati rečenice poput ajme majko moja, samo da me ne boli vađenje zuba. a nit ne znam kome se obraćam :lool:
joj na ovo sam umrla :lool:
meni se čini da se mojima zasad sviđa vjerovati u boga, iako mm i ja nismo praktični vjernici; ja ću ih stvarno pustiti da vjeruju što žele, i dok žele. ja sam nakon nevjerničkog djetinjstva imala vjerničku fazu, valjda mi je to tada trebalo i sviđalo mi se. Sad sam pak opet nevjernica. slobodnomislitelji jednostavno imaju bolje argumente, i nadam se da će to moji klinci sami shvatiti. a dok im se npr cijeli razred sprema za prvu pričest, nek idu sa strujom, ne smeta mi :neznam:
A da malo preispitas to svoje obraćanje? ;-)
Znam ja (imali smo krizmanika lani): na vjeronauku djeci kažu da je molitva komunikacija (iliti razgovor) s bogom. Komunikacija je dvosmjerna.
Pisao je moj stariji esej za vjeronauk o tome, pa je napisao da je svrha molitve nalaženje snage u sebi. Nisam sve zapamtila, ali uredno je napisao da njegova baka smatra i govori "Bog pomaže onome tko si sam pomogne", a moj mlađi sin komentira - pa ako sam sebi pomogneš, čemu molitva???
Puno ljudi svoj stav o duhovnom (a to nije isto što i organizirana religija) preispituje cijeli život. Moj stariji je odslušao nastavu vjeronauka u osnovnoj školi, a u srednjoj je upisao etiku jer su mu interesi na sreću širi od vjeronauka.
To svo vrijeme pokušavam reći.
:lol:
Ja uglavnom pjevam iz petnih žila kad sam sama u autu, a nekad i kad sam s mužem. On se uvijek sablažnjava kad znam riječi od nekih pjesama :)
Bila sam na nekoj edukaciji nedavno gdje je psihologinja rekla kako puno ljudi ne zna razgovarati s osobama kojima je teško, odnosno ne zna slušati, nego traži primjer iz vlastitog života i nudi ga kao utjehu, a ponekad je puno bolje samo poslušati. Mislim da je djelomično to bitno ljudima da ih netko posluša, pa ako je to još k tome i Bog, bolje ne može. Mislim da je to jedna dimenzija, druga je da mu moraš udovoljavati pa se moliš "onako kako nas je On naučio". Tu dolaze ove ponavljane na red. A i tu na tren zaboraviš na brige u ponavljanju, brojiš i vrtiš prstenčić oko prsta. Opustiš se.
A ove molitve za 2 cm ili nogometnu utakmicu na prvu izgleda glupo, iako bi meni bilo manje komično moliti se da dobijem istraživački projekt, a sve je to posao. K tome se puno više judi veseli njezinim 2 cm, nego mojem istraživačkom doprinosu. Tako da je to praktički za opće dobro :) Jedino recimo kapelica u koridi gdje se toreadori idu moliti prije nego se upuste u borbu s bikom, to mi je zbilja previše za racionalno prihvatiti.
lol
a jesam, jesam. nikad nisam imala vjerničku fazu, al sam se jedno vrijeme bavila mišlju kako to ne bi bilo možda tako loše. al ne ide pa ne ide. kad to nije uspjela moja nona, koja je imala taj matematički mozak i matematičku logiku koja meni odgovara, a radila je na mom i sestrinom preobraćenju :D onda, bojim se da je za mene jedini spas da mi se direktno obrati. bar u snu, nema veze. :mrgreen:
a kad je riječ o duhovnosti, što vi pod tim pojmom podrazumijevate? kad kažeš - zanima me duhovnost.ili volim duhovnost. to mi isto nije baš najjasnije.
a da se malo maknemo od ovih teških filozofija, ovo morate pročitati ako vam je promaklo. svjetski mega car za lupigu. koji genijalac, o čemu god da priča, oš o politici, turizmu, televiziji ili arhitekturi, a svaka mu je na mjestu.
Mojca :kiss: vidim da se kužimo, al kako objasnit cvjeti :taps:
ajd ti pls probaj, možda tebi ide bolej nego meni to pojašnjavanje.
Btw ja sam se masu napričala sama sa sobom ko dijete, tinejdžer i bome kao odrasla osoba, obožavam pričat sa sobom i "družit2 se sa sobom, bit će zvučim kao neka ludara .:lol: Neki će me valjda razumjet.
uostalom psiholozi kažu da je to jako zdravo za mentalno zdravlje, pa prema tome ne briga me :mrgreen:
Joj meni se u zadnje vrijeme bljuje kad netko kaže da je duhovnjak... nažalost sam se uvjerila da se najčešće radi o osobama nabrijanim na svoje kvazi sposobnosti, vide auru, svi su sad postali iscjeljitelji, pa svi imaju bioenergiju... a ono što je meni pred 25 godina bio "duhovnjak" se teško nađe. A još teže opisuje. Meni je to netko upražvanjava neki tip meditacije, čini to sam sa sobom, skromno i u tišini. Ne razmeće se time. Naravno to ne isključuje i klasične vjernike, primjerice ima jedan svećenik, stric prijatelja MD-a, kad sam ga vidjela pomislila sam kako bi rado od njega slušala o bogu i crkvi... tim, nježan, nenametljiv, topao, divan... Ili moja instruktorica joge... isto tako... tako da, meni je taj termin postao deplasiran i počeo mi je izazivati negativne asocijacije.
Eee, vidis, moja instruktorica joge je, meni, olicenje duhovne osobe. Bas mi ju je gust slusati. Nije nimalo religiozna, naprotiv.
Izumrli su dinosauri, ali su itekako postojali. Ima i materijalnih dokaza tome.
Žene su itekako spaljivane kao vještice, sigurna sam da to znaš, nisu samo likovi iz bajke
Zato, ne bi Boga trebalo stavljati u usporedbu sa stvarnim povijesnim likovima, stvorovima, ako ne vjeruješ da je Bog postojao :) Teško ćeš se izvući iz pitanja kad malena krene pitati.
Uopće ne treba biti izložen vjeronauku ( ni ja ga nisam učila) da bi se znalo dovoljno za objasniti predškolskom djetetu osnove o vjeri. Katoličkoj ilio bilo kojoj drugoj. Dovoljno je čitati knjige, ma dovoljno je samo gledati TV i znat će se odgovor. Naravno, treba se ograditi da je to vlastito znanje a ne od nekog pravog :) vjernika.
Aha, riječ "Bog" je poštapalica, :D , da ne bi bilo. To je ukorijenjeno u našu kulturu, nadam se dobru, empatičnu kulturu.
Oprostite, ali kad neka odrasla osoba kaže da nema pojma o vjeri, za mene je to čisto prese......
:cekam:
Beti, ja uopce ne kuzim sto ti pokusavas reci/objasniti/dokazati
Da djeci treba govoriti istinu. Najbolje što se zna.
Pa ok, mislim da svi rade najbolje sto znaju
Ne moramo se oko toga slagati
Moje cure znaju da se u crkvi moli bogu, dalje pitale nisu...kad budu pitale zasto, reci cu ovako nesto kako je Zuska napisala
Znaju da i mi ne idemo u crkvu
Sad koji dan ce saznati da i ne ide na vjeronauk, iako vecina ide (nisam htjela o tome puno unaprijed i na taj nacin tome pridavati vaznost)
Ali, znaju i da postoji zubic vila i djed mraz :mrgreen:
Beti, slazem se da ne moras biti izlozen vjeronauku, a da polovis sto se dogadja u crkvi, ali ako te to uopce ne zanima, ne znam zasto bi to pratio.
Kladim se da ima masa ljudi koji ne znaju razliku izmedju Golfa sestice i Golfa sedmice, a zbilja nema poznatijeg automobila i ne moras biti automehanicar da znas razliku. I sto odgovorit djetetu kad te pita za razliku.
Pokažeš im sliku oba auta, pa neka sami traže razlike :)
Sa religijama je to ipak malo teže. Ili nije?
Joj Beti, ja zbilja ne znam iz čega si ti zaključila da ja svom djetetu lažem?
Rekla sam da dinosauri ne postoje, već da su izumrli. I to zna. Vještice ne postoje, niti su ikada postojale. I to zna. Žene su bile smatrane vješticama i zato su naježile. Za taj dio strašne povijesti je još rano.
I o kojim to stvarnim povijesnim ličnostima pričaš? Zbilja ne razumijem.
Moj je problem očito to što mi je kršćanstvo (i svi njegovi podskupovi), jednako važno ili nevažno, shvati kako hoćeš kao i islam, budizam, hinduizam, judaizam, sve moguće tradicionalne religije... meni to sve isto. Sa svim lijepim (arhitektura, istinsko duhovno) i ružnim (dogma). I što želim da moje dijete to isto jednog dana shvati.
Sjetih se sad jedne zgodne knjige na tu temu, Theovo putovanje. http://hena-com.hr/knjige/cijena/theovo-putovanje
A hoće li ona plesati na glavnog gradskom trgu u narančastoj haljini ili ne klečati u Kamenitim vratima, to je u konačnici njena stvar... ja sad radim onako kako smatram da je najbolje, kako to rade svi roditelji... i nadam da će, ako išta i izabere, biti tolerantna prema svemu drugačijem.
Ja ne mislim da jest. Inace bi pokazao djetetu crkvu i dzamiju pa nek na temelju vanjstine traze razlike. Al dobro, ovo je bez veze. Poanta je da ako te ne zanima da ne znas pa u ovom konkretnom slucaju ne usporedjujes "dušu", vec karoseriju ili kod religije arhitekturu.
A ne znam niti da Golfovi imaju brojke. Evo, sad kao odrasla, išla sam proguglat što kaže za duhovnost: "spirituality may refer to almost any kind of meaningful activity, personal growth or blifssful experience"... ne znam to baš ni prevest, jer mi nema smisla. Možda su neki ljudi, kao što postoje aseksualci, a-duhovni jer meni je to ??? Znam samo da imam svoju osobnu crvenu zastavicu ako je netko baš jako zainteresiran za duhovnost - isto iz toga što se ne mogu s tim povezati. Obično niti ne pitam više jer znam da odrasli reagiraju s kako to ne znaš - ovo đira da se prexxx. Samo se uljudno smješkam. Ali, kako je ovo virtualno pa ne moramo toliko u rukavicama - baš me zanima što vama to znači.
Najbolja mi je meaningful activity :)
Osobe koje poznajem, a vjeruju za sebe da su spiritualne, u pravilu imaju umisljene moci. Al mozda i imaju neke moci, a ja sam totalno neprijemcljiva i za moci i za price.
Svejedno mi je kad se radi o nekom kog prvi put vidim, a kad me moj prijatelj dr. fizike posalje na neko sveto brdo da se najedem grozdja i da cu zatrudniti, pukne mi srce od tuge. Covjeka je zbilja slomila nevolja.
Pa npr. Eckhart Tolle ili Bruno Šimleša :). Nemam zapravo pojma je li to nekom isto. Ali imam na fejsu ljudi "koje zanima duhovnost" pa su ova imena meni asocijacije na duhovnost i "duhovne ljude". Nikako ne prodavatelji amajlija i iscjeljitelji. Nego ljudi koji upotrebljavaju termine kao sto su promisljam, rad na sebi i slicno :).
Sve sam strpala u isti kos, sama sa sobom nisam sigurna sto mislim o tome, ali imam jasne asocijacije sto je to i tko je to, i poznajem par ljudi u toj kategoriji "duhovni", pri cemu ne mislim na kategoriju "prakticni vjernik katolik".
ako izuzmemo vjerovanje u kojekakva sveta brda, grožđa i amajlije
mislim da ljude koji su u dubljem kontaktu sami sa sobom, i koji imaju naviku i uvježbali su se pronaći mir sami sa sobom, drugi doživljavaju kao produhovljene.
kad netko prodaje čarobne recepte bilo koje vrste, ja sam odmah u otporu.
ali znaju mi bit šarmantni onako yoda likovi, s nenametljivom budističkom filozofijom koja je dovoljno nespecifična da je zaista na sve primjenjiva
Zanima li nas duhovnost zato sto tu piskaramo o tome. Velik dio nas bi se izjasnilo da ne. Ja bih odgovorila, da da me zanima, ne bih piskarala, nego naucila nesto i zivjela duhovnost, a ovako mi je to gubitak vremena (kao i ovo piskaranjr :))
Ali malo nas bi reklo za sebe da ne promislja i ne radi na sebi. Mislim da ne razumijem sto ti podrazumijevas.
Meni je sve teze ostat ozbiljna i strpljiva kad me se posalje reiki majstoru ili kad mi se objasnjava carolija neke amajlije.
Al zapravo mozda da netko od nas zna nesto o tome, ne bi bas bilo diskusije, nego bi nam objasnio u par recenica na nama razumljivom nivou.
Pa to roditelji uglavnom i rade. Ali istina nije uvijek crno-bijela. To je razlog zašto se cvijeti sviđa matematika i dobro je razumijem.
Dalje o duhovnom - meni je moj otac (ateist) puno bolje sasvim slučajno objasnio duhovne tj. nespoznatljive stvari nego mama (vjernica, ali samo u 4 zida - ne sviđaju joj se ograničenja organizirane religije).
Daklem, moj tata je meni (dok sam imala 10-11 godina) objašnjavao četvrtu dimenziju. Išao je od repa, kako i treba kad razgovaraš s djetetom koje tek uči samostalno misliti: tražio je da zamislim svijet u dvije dimenzije, ljude koji žive samo na listu papira. U takvom svijetu treba obaviti zadatak - izvaditi mali prsten iz velikog, a da veliki prsten ostane cijeli. U dvodimenzionalnom svijetu to je nemoguće. Ali ako poznaješ treću dimenziju, to je jednostavno. Tako isto ako mi u tri dimenzije želimo izvaditi naranču iz kore, a da kora ostane cijela - nema šanse. Treba posegnuti u četvrtu dimenziju. Iz trodimenzionalnog svijeta ne možemo je ni zamisliti ni spoznati.
Meni je od tada ta priča o četvrtoj (i ne samo četvrtoj) dimenziji sinonim za ono što možda i postoji, ali što ne možemo spoznati osjetilima. Naš 3d svijet je ograničen. Ali matematika poznaje n dimenzija, nema ograničenja. Matematika :heart:. (Btw. čini mi se da i moj stariji kreće u tom smjeru, on isto ima matematički mozak... Za mlađega ćemo još vidjeti, ali ni on nije opterećen nekim ograničenjima nego preispituje doslovce sve što dozna, a tako i treba biti.)
Peterlin tako nekako.
Meni je duhovnost vezana uz meditaciju i promišljanje o životu, bilo da sam na jogi ili šetam po prirodi ili razgledam stare kamene kuće po dalmatinskim selima (to me posebno opušta) :heart:
Neko posebno stanje duha potpuno opušteno, kad razgovaram sa sobom naglas ili u sebi, o svemu i ničemu, o životu ili samo praznim glavu...
Ma teško je to opisat ako nisi doživio taj divan osjećaj, onaj tko je, potpuno će me razumjet.
Evo otkako sam postala aktivna redovita trkačica (zadnjih 4,5 mj) i trčanje mi pruža taj osjećaj, pogotovo kad trčim ujutro uz more potpuno se opustim, tijelo i misli, ko preporođena se vratim doma. To mi je jako falilo dok su djeca bila mala da imam vremena za podružit se sa sobom i kontemplirat o svačemu nečemu.
I mislim da onaj tko nije sposoban iskusit ovako nešto, ostaje uskraćen za krasne stvari. No ne može se čovjek prislit na nešto, razumijem i to.
Najljepše je kad nađeš pravog sugovornika za takve teme pa zajedno protresate razne zanimljivosti. Meni je npr. emisija od Šimleše jedna od boljih na TV-u jer je pozitiva i osobno mi je baš zanimljiv. Čitala sam i neke njegove knjige.
Jelena mi ti upravo cijelo vrijeme pokušavamo reći da to nama nema veze s amajlijama i ćiribu ćiriba, ne znam zašto stalno skrećeš na to. Mislim da svaka osoba koja radi na sebi i duboko promišlja o životu je duhovna, nazvala ona to tako ili nekako drugačije.
Evo ja mislim da bi meni Beti3, Bubilo Bubich i Peterlin bile izvrsne sugovornice u real lifeu na ovu temu :heart:
Što je čovjek više u kontaktu s prirodom, to mu je intuicija razvijenija. Intuicija mi je isto nevjerojatna stvar, pomogla mi je u životu nebrojeno puno puta. Zapravo kad bolje razmislim, nikad me nije prevarila.
evo tu sam nešto našla na netu od Šimleše o duhovnosti:
Mnogo je vječnih duhovnih tema - zahvalnost, razvijanje ljubavi prema sebi, bivanje u sadašnjem trenutku, kreiranje stvarnosti, doživljaj vlastite „božanske“ prirode ili možda doživljaj spojenosti sa svime, osjećaj Jednoga…..
…..
Duhovnost se nikako ne smije svesti na bilo kakvu praksu kojom bježimo od materijalnog svijeta. Duhovnost nije prakticiranje meditacije koje je cilj zaborav našeg svakodnevnog okruženja. Da, trebamo osvijestiti svoje duhovno tkanje, prepoznati da nismo samo ovo tijelo, da imamo duhovnu prirodu koja je zapravo svemoćna, ali cilj duhovnog istraživanja nije stvaranje utočišta od materijalnog svijeta, nego otkrivanje zakona po kojima svijet funkcionira i kreiranja svog života prema tim zakonima.
Duhovnost nije ono što radimo kad ne obavljamo svakodnevne dužnosti, bit nas kao duhovnih bića mora biti utkana u našu svakodnevicu. Duhovnost nije nešto za što imamo vremena nakon što obavimo sve što mislimo da moramo obaviti taj dan.
…….
Svjestan sam da je mnogo lakše zdravo se hraniti nego naučiti osjećati zdravu ljubav prema sebi i drugima. Lakše je ići na jogu i smatrati da ste tako “obavili svoje” za taj tjedan. No, ako se vaše prakticiranje duhovnosti odnosi primarno na vaše tijelo, onda ste zapravo zaboravili da ste primarno duhovna bića.
Tako se i ona prepoznata izreka “U zdravom tijelu zdrav duh” treba promijeniti. Želimo li biti precizni, ona bi trebala glasiti “U zdravom duhu zdravo tijelo”! Naravno da tijelo nekad ima i samo svoju logiku, ali na njega itekako utječe naše emocionalno, psihičko i duhovno stanje. Meni se čini da je u većini situacija taj utjecaj presudan jer će fizičko stanje ovisiti o svemu prije navedenom.
Dakle, duhovnost se nikako ne bi smjela doživjeti kao bijeg od materijalne stvarnosti, nego kao učenje zakona funkcioniranja svijeta i kreiranja autentičnog, ljubavnog, strastvenog života. I nikako ne bi smjela biti primarno orijentirana na brigu o tijelu jer se na njemu najčešće samo reflektira naše emocionalno i duhovno stanje.
Drugim riječima, ako nemate vremena za duhovnost, nemate vremena za svoj život, a morate priznati da to zvuči previše apsurdno da biste pristali na to. Uživajte u autentičnoj duhovnosti u kojem god obliku želite.
joj, ja tu duhovnost ne razumijem. kad trcim, trcim da izbacim negativno iz sebe.
i recimo, simlesa meni je sve samo ne duhovna osoba. ali to sam ja. malo bacam na cvijetu
e ja baš u intuiciju nikako ne vjerujem
u smilsu kao 6. čulo
mislim da se tu u pravilu radi ili o čitanju neverbalnih znakova, čega često nismo svjesni a koristimo to non stop, pa nam se to čini kao intuicija jer ne možemo skroz racionalno objasniti zašto nam se npr neka osoba nije svidjela (ali to je ustvari skroz mjerljivo, da snimaš kamerom i dobro analiziraš, vidjet ćeš da je svašta "rečeno" pored onoga što je rečeno riječima)
ili se radi o nekim drugim automatskim mehanizmima koje koristimo, a koji imaju više veze s nama samima nego sa čitanjem tuđe neverbalne komunikacije, kao recimo naše predrasude, neka duboka nesvjesna vjerovanja, da ne govorim milijon i jednu grešku koju mozak radi. dvije godine slušanja socijalne psihologije su me naučile da je ljudski mozak sklon nevjerojatnoj količini grešaka, a pritom uglavnom uvjeren da je sve zaključke pametno donio.
trivijalan primjer: istraživanja su pokazala da, ako ljudima staviš u red 10 identičnih pari čarapa i tražiš od njih da ih pipaju i procjenjuju im kvalitetu, što su čarape dalje, to je veća vjerojatnost da će ih ljudi procijenit kvalitetnima. a ljudi naravno neće smatrat da je njihova procjena pod utjecajem toga gdje su čarape smještene, nego da su stvarno osjetili neku razliku, a ako je ne mogu konkretno opisati, reći će da je to intuicija.
magriz sestro po trčanju a tko je tebi duhovna osoba Dalaj Lama, pa je i on.
Ja nekako ne osjećam tako često to negativno u sebi (eventualno pms ili neki extra stres na poslu, kojeg falatiBože(evo poštapalice) nema baš u zadnje vrijeme), trčim (pogotovo dužinsko preko 10km) onako da čistim misli i radi onog odličnog fiksa kisikom koji slijedi na kraju trčanja.Neprocjenjivo.
i kontakt s prirodom
ima kontakta s prirodom i kontakta s prirodom
recimo moji dida i baka su seljaci
u prirodi su do grla: što životinje, što biljke, kopaj, ori, čupaj korov, plivi, gnoji, beri, sadi, orezuj...
o duhovnosti i meta stvarima ne razmišljaju baš
uglavnom ne stignu, a i malo posprdno gledaju na to
to je neka druga kategorija od nekoga tko često trči ili šeta kroz šumu i razmišlja o životu :)