yours in free thought (ireligiozni topic) - 4. dio

[Jelena]

Pa npr. Eckhart Tolle ili Bruno Šimleša . Nemam zapravo pojma je li to nekom isto. Ali imam na fejsu ljudi "koje zanima duhovnost" pa su ova imena meni asocijacije na duhovnost i "duhovne ljude". Nikako ne prodavatelji amajlija i iscjeljitelji. Nego ljudi koji upotrebljavaju termine kao sto su promisljam, rad na sebi i slicno .
Sve sam strpala u isti kos, sama sa sobom nisam sigurna sto mislim o tome, ali imam jasne asocijacije sto je to i tko je to, i poznajem par ljudi u toj kategoriji "duhovni", pri cemu ne mislim na kategoriju "prakticni vjernik katolik".

Zanima li nas duhovnost zato sto tu piskaramo o tome. Velik dio nas bi se izjasnilo da ne. Ja bih odgovorila, da da me zanima, ne bih piskarala, nego naucila nesto i zivjela duhovnost, a ovako mi je to gubitak vremena (kao i ovo piskaranjr )

Ali malo nas bi reklo za sebe da ne promislja i ne radi na sebi. Mislim da ne razumijem sto ti podrazumijevas.

Meni je sve teze ostat ozbiljna i strpljiva kad me se posalje reiki majstoru ili kad mi se objasnjava carolija neke amajlije.

Al zapravo mozda da netko od nas zna nesto o tome, ne bi bas bilo diskusije, nego bi nam objasnio u par recenica na nama razumljivom nivou.

[Peterlin]

Da djeci treba govoriti istinu. Najbolje što se zna.

Pa to roditelji uglavnom i rade. Ali istina nije uvijek crno-bijela. To je razlog zašto se cvijeti sviđa matematika i dobro je razumijem.

Dalje o duhovnom - meni je moj otac (ateist) puno bolje sasvim slučajno objasnio duhovne tj. nespoznatljive stvari nego mama (vjernica, ali samo u 4 zida - ne sviđaju joj se ograničenja organizirane religije).

Daklem, moj tata je meni (dok sam imala 10-11 godina) objašnjavao četvrtu dimenziju. Išao je od repa, kako i treba kad razgovaraš s djetetom koje tek uči samostalno misliti: tražio je da zamislim svijet u dvije dimenzije, ljude koji žive samo na listu papira. U takvom svijetu treba obaviti zadatak - izvaditi mali prsten iz velikog, a da veliki prsten ostane cijeli. U dvodimenzionalnom svijetu to je nemoguće. Ali ako poznaješ treću dimenziju, to je jednostavno. Tako isto ako mi u tri dimenzije želimo izvaditi naranču iz kore, a da kora ostane cijela - nema šanse. Treba posegnuti u četvrtu dimenziju. Iz trodimenzionalnog svijeta ne možemo je ni zamisliti ni spoznati.

Meni je od tada ta priča o četvrtoj (i ne samo četvrtoj) dimenziji sinonim za ono što možda i postoji, ali što ne možemo spoznati osjetilima. Naš 3d svijet je ograničen. Ali matematika poznaje n dimenzija, nema ograničenja. Matematika . (Btw. čini mi se da i moj stariji kreće u tom smjeru, on isto ima matematički mozak... Za mlađega ćemo još vidjeti, ali ni on nije opterećen nekim ograničenjima nego preispituje doslovce sve što dozna, a tako i treba biti.)

[Lili75]

Peterlin tako nekako.

Meni je duhovnost vezana uz meditaciju i promišljanje o životu, bilo da sam na jogi ili šetam po prirodi ili razgledam stare kamene kuće po dalmatinskim selima (to me posebno opušta)
Neko posebno stanje duha potpuno opušteno, kad razgovaram sa sobom naglas ili u sebi, o svemu i ničemu, o životu ili samo praznim glavu...

Ma teško je to opisat ako nisi doživio taj divan osjećaj, onaj tko je, potpuno će me razumjet.
Evo otkako sam postala aktivna redovita trkačica (zadnjih 4,5 mj) i trčanje mi pruža taj osjećaj, pogotovo kad trčim ujutro uz more potpuno se opustim, tijelo i misli, ko preporođena se vratim doma. To mi je jako falilo dok su djeca bila mala da imam vremena za podružit se sa sobom i kontemplirat o svačemu nečemu.

I mislim da onaj tko nije sposoban iskusit ovako nešto, ostaje uskraćen za krasne stvari. No ne može se čovjek prislit na nešto, razumijem i to.

Najljepše je kad nađeš pravog sugovornika za takve teme pa zajedno protresate razne zanimljivosti. Meni je npr. emisija od Šimleše jedna od boljih na TV-u jer je pozitiva i osobno mi je baš zanimljiv. Čitala sam i neke njegove knjige.

Jelena mi ti upravo cijelo vrijeme pokušavamo reći da to nama nema veze s amajlijama i ćiribu ćiriba, ne znam zašto stalno skrećeš na to. Mislim da svaka osoba koja radi na sebi i duboko promišlja o životu je duhovna, nazvala ona to tako ili nekako drugačije.

[Lili75]

Evo ja mislim da bi meni Beti3, Bubilo Bubich i Peterlin bile izvrsne sugovornice u real lifeu na ovu temu

[Lili75]

Što je čovjek više u kontaktu s prirodom, to mu je intuicija razvijenija. Intuicija mi je isto nevjerojatna stvar, pomogla mi je u životu nebrojeno puno puta. Zapravo kad bolje razmislim, nikad me nije prevarila.

[Lili75]

evo tu sam nešto našla na netu od Šimleše o duhovnosti:

Mnogo je vječnih duhovnih tema - zahvalnost, razvijanje ljubavi prema sebi, bivanje u sadašnjem trenutku, kreiranje stvarnosti, doživljaj vlastite „božanske“ prirode ili možda doživljaj spojenosti sa svime, osjećaj Jednoga…..
…..

Duhovnost se nikako ne smije svesti na bilo kakvu praksu kojom bježimo od materijalnog svijeta. Duhovnost nije prakticiranje meditacije koje je cilj zaborav našeg svakodnevnog okruženja. Da, trebamo osvijestiti svoje duhovno tkanje, prepoznati da nismo samo ovo tijelo, da imamo duhovnu prirodu koja je zapravo svemoćna, ali cilj duhovnog istraživanja nije stvaranje utočišta od materijalnog svijeta, nego otkrivanje zakona po kojima svijet funkcionira i kreiranja svog života prema tim zakonima.
Duhovnost nije ono što radimo kad ne obavljamo svakodnevne dužnosti, bit nas kao duhovnih bića mora biti utkana u našu svakodnevicu. Duhovnost nije nešto za što imamo vremena nakon što obavimo sve što mislimo da moramo obaviti taj dan.
…….

Svjestan sam da je mnogo lakše zdravo se hraniti nego naučiti osjećati zdravu ljubav prema sebi i drugima. Lakše je ići na jogu i smatrati da ste tako “obavili svoje” za taj tjedan. No, ako se vaše prakticiranje duhovnosti odnosi primarno na vaše tijelo, onda ste zapravo zaboravili da ste primarno duhovna bića.
Tako se i ona prepoznata izreka “U zdravom tijelu zdrav duh” treba promijeniti. Želimo li biti precizni, ona bi trebala glasiti “U zdravom duhu zdravo tijelo”! Naravno da tijelo nekad ima i samo svoju logiku, ali na njega itekako utječe naše emocionalno, psihičko i duhovno stanje. Meni se čini da je u većini situacija taj utjecaj presudan jer će fizičko stanje ovisiti o svemu prije navedenom.
Dakle, duhovnost se nikako ne bi smjela doživjeti kao bijeg od materijalne stvarnosti, nego kao učenje zakona funkcioniranja svijeta i kreiranja autentičnog, ljubavnog, strastvenog života. I nikako ne bi smjela biti primarno orijentirana na brigu o tijelu jer se na njemu najčešće samo reflektira naše emocionalno i duhovno stanje.
Drugim riječima, ako nemate vremena za duhovnost, nemate vremena za svoj život, a morate priznati da to zvuči previše apsurdno da biste pristali na to. Uživajte u autentičnoj duhovnosti u kojem god obliku želite.

[magriz]

joj, ja tu duhovnost ne razumijem. kad trcim, trcim da izbacim negativno iz sebe.
i recimo, simlesa meni je sve samo ne duhovna osoba. ali to sam ja. malo bacam na cvijetu

[tangerina]

Što je čovjek više u kontaktu s prirodom, to mu je intuicija razvijenija. Intuicija mi je isto nevjerojatna stvar, pomogla mi je u životu nebrojeno puno puta. Zapravo kad bolje razmislim, nikad me nije prevarila.

e ja baš u intuiciju nikako ne vjerujem
u smilsu kao 6. čulo
mislim da se tu u pravilu radi ili o čitanju neverbalnih znakova, čega često nismo svjesni a koristimo to non stop, pa nam se to čini kao intuicija jer ne možemo skroz racionalno objasniti zašto nam se npr neka osoba nije svidjela (ali to je ustvari skroz mjerljivo, da snimaš kamerom i dobro analiziraš, vidjet ćeš da je svašta "rečeno" pored onoga što je rečeno riječima)
ili se radi o nekim drugim automatskim mehanizmima koje koristimo, a koji imaju više veze s nama samima nego sa čitanjem tuđe neverbalne komunikacije, kao recimo naše predrasude, neka duboka nesvjesna vjerovanja, da ne govorim milijon i jednu grešku koju mozak radi. dvije godine slušanja socijalne psihologije su me naučile da je ljudski mozak sklon nevjerojatnoj količini grešaka, a pritom uglavnom uvjeren da je sve zaključke pametno donio.
trivijalan primjer: istraživanja su pokazala da, ako ljudima staviš u red 10 identičnih pari čarapa i tražiš od njih da ih pipaju i procjenjuju im kvalitetu, što su čarape dalje, to je veća vjerojatnost da će ih ljudi procijenit kvalitetnima. a ljudi naravno neće smatrat da je njihova procjena pod utjecajem toga gdje su čarape smještene, nego da su stvarno osjetili neku razliku, a ako je ne mogu konkretno opisati, reći će da je to intuicija.

[Lili75]

joj, ja tu duhovnost ne razumijem. kad trcim, trcim da izbacim negativno iz sebe.
i recimo, simlesa meni je sve samo ne duhovna osoba. ali to sam ja. malo bacam na cvijetu

magriz sestro po trčanju a tko je tebi duhovna osoba Dalaj Lama, pa je i on.
Ja nekako ne osjećam tako često to negativno u sebi (eventualno pms ili neki extra stres na poslu, kojeg falatiBože(evo poštapalice) nema baš u zadnje vrijeme), trčim (pogotovo dužinsko preko 10km) onako da čistim misli i radi onog odličnog fiksa kisikom koji slijedi na kraju trčanja.Neprocjenjivo.

[tangerina]

i kontakt s prirodom
ima kontakta s prirodom i kontakta s prirodom
recimo moji dida i baka su seljaci
u prirodi su do grla: što životinje, što biljke, kopaj, ori, čupaj korov, plivi, gnoji, beri, sadi, orezuj...
o duhovnosti i meta stvarima ne razmišljaju baš
uglavnom ne stignu, a i malo posprdno gledaju na to

to je neka druga kategorija od nekoga tko često trči ili šeta kroz šumu i razmišlja o životu

[Lili75]

e ja baš u intuiciju nikako ne vjerujem
u smilsu kao 6. čulo
mislim da se tu u pravilu radi ili o čitanju neverbalnih znakova, čega često nismo svjesni a koristimo to non stop, pa nam se to čini kao intuicija jer ne možemo skroz racionalno objasniti zašto nam se npr neka osoba nije svidjela (ali to je ustvari skroz mjerljivo, da snimaš kamerom i dobro analiziraš, vidjet ćeš da je svašta "rečeno" pored onoga što je rečeno riječima)
ili se radi o nekim drugim automatskim mehanizmima koje koristimo, a koji imaju više veze s nama samima nego sa čitanjem tuđe neverbalne komunikacije, kao recimo naše predrasude, neka duboka nesvjesna vjerovanja, da ne govorim milijon i jednu grešku koju mozak radi. dvije godine slušanja socijalne psihologije su me naučile da je ljudski mozak sklon nevjerojatnoj količini grešaka, a pritom uglavnom uvjeren da je sve zaključke pametno donio.
trivijalan primjer: istraživanja su pokazala da, ako ljudima staviš u red 10 identičnih pari čarapa i tražiš od njih da ih pipaju i procjenjuju im kvalitetu, što su čarape dalje, to je veća vjerojatnost da će ih ljudi procijenit kvalitetnima. a ljudi naravno neće smatrat da je njihova procjena pod utjecajem toga gdje su čarape smještene, nego da su stvarno osjetili neku razliku, a ako je ne mogu konkretno opisati, reći će da je to intuicija.

Tang meni je intuicija (kao i telepatija) apsolutno jaka, bez obzira na koji način funkcionira, nikad me nije prevarila, čak kad i nešto na prvu izvana sve izgleda super i meni i drugima, ja osjećam da nešto nije "ok". Mogu "čitat" ljude u smislu da osjetim njihovu energiju.
Ma mislim da to može većina nas samo ako si to dozvoli.

[Lili75]

i kontakt s prirodom
ima kontakta s prirodom i kontakta s prirodom
recimo moji dida i baka su seljaci
u prirodi su do grla: što životinje, što biljke, kopaj, ori, čupaj korov, plivi, gnoji, beri, sadi, orezuj...
o duhovnosti i meta stvarima ne razmišljaju baš
uglavnom ne stignu, a i malo posprdno gledaju na to

to je neka druga kategorija od nekoga tko često trči ili šeta kroz šumu i razmišlja o životu

slažem se u potpunosti.

[tangerina]

Tang meni je intuicija (kao i telepatija) apsolutno jaka, bez obzira na koji način funkcionira, nikad me nije prevarila, čak kad i nešto na prvu izvana sve izgleda super i meni i drugima, ja osjećam da nešto nije "ok". Mogu "čitat" ljude u smislu da osjetim njihovu energiju.
Ma mislim da to može većina nas samo ako si to dozvoli.

vjerujem da može, ali mislim da se pritom radi o gore spomenutim mehanizmima

[Lili75]

eh da šetnje kroz šumu, to mi je najljepše, još ako ima neki potočić koji u blizini žubori

[Lili75]

vjerujem da može, ali mislim da se pritom radi o gore spomenutim mehanizmima

neverbalni znaci su isto "vanjski", jednostavno osjetim da nešto nije tu "ok" iako je je recimo osoba divna i prekrasna na prvu. ma teško objašnjivo zato se i pišu tolike knjige...

[Lili75]

evo konkretan primjer u danima najveće sreće bliskog para u našoj obitelji, dakle ono vole se na n-tu i svi pričaju o vjenčanju i bebi za par godina jer su još studenti.
Ja sad već tad rekla svojoj mami neće ti se njih dvoje vjenčat, oni neće završit zajedno.
Kaže meni mam šta ti je, otkud ti to. To se nije spominjalo 6 godina i nakon 6 god oni prekinu svatko na svoju stranu, tad se mam sjetila moje izjave.
Ne znam to objasnit oni su savršeno funkcionirali stalno su bili zajedno al ja nekako kao da sam "predvidjela" bila sam 100% sigurna i u mojoj glavi ja sam znala da će oni prekinut.

Dogodilo mi se punoooo puta da nešto unaprijed predosjetim. Kako ne znam ni sama, jednostavno osjetim.

[Lili75]

mene svi zezaju da trebam igrat Loto

[cvijeta73]

i recimo, simlesa meni je sve samo ne duhovna osoba. ali to sam ja. malo bacam na cvijetu

simpa mi je emisija, ali statusi na fejsu....aaaa....šimleša, quelo i vrh vrhova, jedan jedini i neponovljivi the shale

[Peterlin]

simpa mi je emisija, ali statusi na fejsu....aaaa....šimleša, quelo i vrh vrhova, jedan jedini i neponovljivi the shale

No, daklem, nikad čula za tipa!

Ne gledam televiziju (osim kad ne mogu izbjeći sjediti u istoj sobi pa me očeše NCIS koji moji muški obožavaju), nemam fb... No, daklem, morat ću se registrirati, tko zna što još propuštam, he he he....

Sad sam pogledala na internetu - Šimleša je napisao neku knjigu "Sudbina duše", a to me podsjetilo na knjige Michaela D. Newtona, psihologa koji se bavi regresijom - jedna njegova knjiga ima jako sličan naslov, bar u prijevodu (nije Sudbina dušE nego Sudbina dušA), a druge su Putovanje duše i Sjećanja na život poslije života. Bile su mi zabavne - takve stvari obično čitam na godišnjem odmoru; ove sam slistila prije par godina, kad su tek izašle na hrvatskom.

Sad moram pročitati i što spomenuti Šimleša ima za reći. Tako ja to radim - prvo pročitam, a tek onda mogu imati svoje mišljenje.

[tangerina]

mene svi zezaju da trebam igrat Loto

hahaha već sam jednom napisala na forumu da je 60 studenata napisalo praktikum da ja očito imam neke nadnaravne sposobnosti
jer sam pogodila boju karata u špilu tako da je vjerojatnost da je to slučajno manja od 1%
sjetila sam se toga neki dan kad me kolegica pitala jesam li kakva vještica kad sam pogodila da ima Merci čokoladu u ladici (a nije teško, radi sa klijentima koji često žele donijet nešto u znak zahvalnosti, a šta se donosi: starijima Bajadere, mlađima Merci). Za razliku od ovog s kartama, od ovog s čokoladom sam imala i neke koristi


sori, osjećam se glupo što ti uporno burstam bubble, jer je on za razliku od mnogih bezazlen, ali znam da nećeš dopustit da ti ga burstam pa ne brinem za tebe
ali je li osoba koja ima snažnu intuiciju zahvaljujući kojoj pogodi dobitnu kombinaciju na lotu - duboko produhovljena?

[tangerina]

simpa mi je emisija, ali statusi na fejsu....aaaa....šimleša, quelo i vrh vrhova, jedan jedini i neponovljivi the shale

znaš da sam ja na fejsu non stop
i mislim se ko li joj je d šejl, kako mi je taj promakao

[Peterlin]

mene svi zezaju da trebam igrat Loto

Jedna od osnovnih uputa korištenja intuicije je da je se NE preporučuje koristiti za igre na sreću.

Mene je jedan oblik intuicije zabavio neki dan - pogodila sam ko prstom u pekmez (moj kolega s posla rekao bi nešto drugo umjesto tog pekmeza, ali eto...) Idem sa sinom k staklaru - dala sam uramiti nekakav dekrl (vezeni minijaturni stolnjak i zvali su me da je gotovo). Dok smo išli tamo, samo mi je prozujalo kroz glavu "a kaj ako su ga okrenuli naopako?" Dođem tamo, a ono fakat - kriva strana pod staklom, he he he.... Kaj mi je to značilo? Danas idem opet po to. Nadam se da su to uredili kako treba i da će moja majka biti zadovoljna. Eto ti intuicije!

[magriz]

magriz a tko je tebi duhovna osoba Dalaj Lama, pa je i on.
Ja nekako ne osjećam tako često to negativno u sebi (eventualno pms ili neki extra stres na poslu, kojeg falatiBože(evo poštapalice) nema baš u zadnje vrijeme), trčim (pogotovo dužinsko preko 10km) onako da čistim misli i radi onog odličnog fiksa kisikom koji slijedi na kraju trčanja.Neprocjenjivo.

ne znam tko mi je duhovna osoba. ne gledam ljude na taj način niti sam ikad razmišljala o njima tako. gledam tko je pozitivan, tko je Čovjek
a to negativno - nije to nužno nešto loše, jednostavno čišćenje organizma. svega što se dogodilo taj dan, dva, tri... vrijeme samo za mene gdje ću se umorit i ispuhat.

e ja baš u intuiciju nikako ne vjerujem
u smilsu kao 6. čulo
mislim da se tu u pravilu radi ili o čitanju neverbalnih znakova, čega često nismo svjesni a koristimo to non stop, pa nam se to čini kao intuicija jer ne možemo skroz racionalno objasniti zašto nam se npr neka osoba nije svidjela (ali to je ustvari skroz mjerljivo, da snimaš kamerom i dobro analiziraš, vidjet ćeš da je svašta "rečeno" pored onoga što je rečeno riječima)
ili se radi o nekim drugim automatskim mehanizmima koje koristimo, a koji imaju više veze s nama samima nego sa čitanjem tuđe neverbalne komunikacije, kao recimo naše predrasude, neka duboka nesvjesna vjerovanja, da ne govorim milijon i jednu grešku koju mozak radi. dvije godine slušanja socijalne psihologije su me naučile da je ljudski mozak sklon nevjerojatnoj količini grešaka, a pritom uglavnom uvjeren da je sve zaključke pametno donio.
trivijalan primjer: istraživanja su pokazala da, ako ljudima staviš u red 10 identičnih pari čarapa i tražiš od njih da ih pipaju i procjenjuju im kvalitetu, što su čarape dalje, to je veća vjerojatnost da će ih ljudi procijenit kvalitetnima. a ljudi naravno neće smatrat da je njihova procjena pod utjecajem toga gdje su čarape smještene, nego da su stvarno osjetili neku razliku, a ako je ne mogu konkretno opisati, reći će da je to intuicija.

tako nekako i ja. imam "osjećaj" ali uglavnom je on temeljen na predrasudama i čitanju znakova. i mojem ponašanju u skladu s tim nakon toga. ljudi koji mi na prvu ne legnu su oni koji meni ne pašu, ne zato što su oni loši, nego su loši za mene ma koliko se ja trudila prihvatiti ih

[Jelena]

lili, ne bacam ja na čarobiranje u duhovnosti, nego iz mojeg iskustva osobe koje izrijekom za sebe misle da su duhovne. Nedavno mi je jedna žena upropastila ugodan trenutak, koji je trebao biti opuštajući i trajati sat vremena, sa spikom o tome koliko je ona duhovna i kako se razgovara s Isusom, ispalila je i da će pustit onog jadnika što je bio zarobljen u Egiptu, sve joj je to Isus rekao, a baš joj u tom trenutku evo govori da ću ja evo baš uskoro roditi. Nisam ju ništa ni pitala, niti sam joj objašnjavala da sam poluprisilno na kontracepciji. Pada na pod pred nekim karizmatikom u BiH itd.

Ovo što ti navodiš, to je meni izbalansirana osoba koja ima životno iskustvo i pravilno je posložila prioritete u životu. I ja se rastopim sama na Velebitu ili plivajući nekoliko kilometara sama ili kada pogledam odličnu kazališnu predstavu, pogotovo ako je vrhunski suvremeni ples u pitanju, al ne znam je li to duhovno što sam osjetljiva na ugodne podražaje, što ih prepoznajem, i svjesno uživam u njima.

Što se tiče intuicije i lota, mi smo kao klinci često išli sa susjedom izvlačiti srećke u Lutriju. Ja sam uvijek dobila, najčešće jedina. A u dva navrata su mi se dvije zalijepile i obje su bile dobitne. U društvenim igrama sam često onaj koji ide drugima na živce jer pobjeđuje. Profesionalno sam isto manje-više slučajno dobavila do ove letvice. Ja stvarno u tim primjerima ne vidim intuiciju, stvari su se posložile, nekome drugome nisu, a kao što znaš ni meni nisu baš svugdje. Masu puta pretpostavim tko me zove na telefon, masu puta promašim, al uvijek se igram da nagađam tko bi to mogao biti. I onda bih mogla reći - e točno sam znala da si to ti, baš sam imala neku intuiciju. Al zapravo kažem nadala sam se da si to ti.

[Lili75]

Jedna od osnovnih uputa korištenja intuicije je da je se NE preporučuje koristiti za igre na sreću.

Mene je jedan oblik intuicije zabavio neki dan - pogodila sam ko prstom u pekmez (moj kolega s posla rekao bi nešto drugo umjesto tog pekmeza, ali eto...) Idem sa sinom k staklaru - dala sam uramiti nekakav dekrl (vezeni minijaturni stolnjak i zvali su me da je gotovo). Dok smo išli tamo, samo mi je prozujalo kroz glavu "a kaj ako su ga okrenuli naopako?" Dođem tamo, a ono fakat - kriva strana pod staklom, he he he.... Kaj mi je to značilo? Danas idem opet po to. Nadam se da su to uredili kako treba i da će moja majka biti zadovoljna. Eto ti intuicije!

meni se ovo stalno događa, jednosatvno (pred)osjetim prije nego dođem na lice mjesta. Ni sama sebi ne znam objasnit kako to osjetim. Nekog zdravorazumskog odgovora nema.

[Jelena]

Mene je jedan oblik intuicije zabavio neki dan - pogodila sam ko prstom u pekmez (moj kolega s posla rekao bi nešto drugo umjesto tog pekmeza, ali eto...) Idem sa sinom k staklaru - dala sam uramiti nekakav dekrl (vezeni minijaturni stolnjak i zvali su me da je gotovo). Dok smo išli tamo, samo mi je prozujalo kroz glavu "a kaj ako su ga okrenuli naopako?" Dođem tamo, a ono fakat - kriva strana pod staklom, he he he.... Kaj mi je to značilo? Danas idem opet po to. Nadam se da su to uredili kako treba i da će moja majka biti zadovoljna. Eto ti intuicije!

Peterlin, to je iskustvo s majstorima, a ne intuicija

[Jelena]

I ja imam intuiciju kad idem tražim našu administratorsku službu da su iza 15 sati svi otišli kući, iako nisu došli u 7. Poljubim vrata i kažem - točno sam znala!

[Jelena]

Ili jučer kad su mi bili serviseri, nisam htjela otvoriti kutije koje su mi poslali bez njih, jer sam točno znala da će nešto faliti, pa da ne bih ispala kriva. I falilo je.

Sad opet tjedan dana čekaj da spakiraju ispravne dijelove.

[Lili75]

kužim Jelena, valjda ne zovemo iste stvari istim imenom.

ja uredno osjetim npr kad se nešto događa, npr zovem inozemstvo zašto tako dugo moram čekat njihovu uplatu na svoj račun i kad će već jednom, oni kažu upravo puštena ili čekam povrat poreza okrenem Poreznu oni kažu danas vam je sjelo na račun ili razmišljam o nekoj frendici koju nisam mjesecima čula i krenem tipkat njen broj a ona mene zove tu sekundu....imam milijun takvih situacija. Nekad čak ni ne provjeravam neke stavri nego "znam" da su se dogodile.

dok sma bila u Francuskoj osjetila sam da se nešto loše i tužno dogodilo, zvala svoje al mi je mama uporno tvrdila da niej ništa, kad sam se vratial rekl isu mi da baš taj dan kad sam ih zvala je umro moj djed al me nisu htjeli opterećivat jer ionako ne bih stigla na pogreb i to u drugi dio Europe (tad sam se vozila busevima nije bilo love za avione).

imam masu takvih situacija skoro svakodnevno....

[Lili75]

čekaj Jelena ti nikad u životu nisi nešto intuitivno osjetilai znala da je to TO.

[Peterlin]

Peterlin, to je iskustvo s majstorima, a ne intuicija

Pa i to, iako zapamtila sam događaj samo zato jer mi je u glavu došla slika s tim okrenutim vezenim motivom prije nego sam ju vidjela uživo. Nije da sam nešto s tim opterećena, ali kao i Lili, uvijek imam osjećaj da se te stvari mogu jednostavno vidjeti iz neke dimenzije koju ja još nisam uspjela dohvatiti. A nije da se baš nešto i trudim.... više me to zabavlja. Ovo je bilo baš smiješno!

[Peterlin]

čekaj Jelena ti nikad u životu nisi nešto intuitivno osjetilai znala da je to TO.

Jung to zove sinkronicitet.

[Lili75]

Pa i to, iako zapamtila sam događaj samo zato jer mi je u glavu došla slika s tim okrenutim vezenim motivom prije nego sam ju vidjela uživo. Nije da sam nešto s tim opterećena, ali kao i Lili, uvijek imam osjećaj da se te stvari mogu jednostavno vidjeti iz neke dimenzije koju ja još nisam uspjela dohvatiti. A nije da se baš nešto i trudim.... više me to zabavlja. Ovo je bilo baš smiješno!

ja se ćesto nađem u toj dimenziji, a nije da jurcam za njom

[Peterlin]

ja se ćesto nađem u toj dimenziji, a nije da jurcam za njom

Tako to obično ide. Naše različite talente ne biramo - imamo ih ili nemamo.

Btw. ima jedna knjiga o intuiciji i uvidima, a napisao ju je znanstvenik. Zove se Stalking the Wild Pendulum (Yitzak Bentov)

[sasa]

jao...

potpisujem magriz i jelenu i tang.
intuicijom se svašta zove, ali uglavnom je to ovo što je tang napisala. na temelju iskustva, očekivanja, predrasuda, čitanja neverbalnih znakova i još koječega podsvjesnog ( no nikako mističnog) ponekad gađamo, dobro procijenjujemo ili predosjetimo. ljudi vole vjerovati u intuiciju, jer daje osjećaj da imaju kontrolu nad stvarima. duhovnost kakvu promovira simlesa i boce jane smatram dosta unosnom prije svega. no tu uglavnom sve staje.

[Angie75]

obožavam Dilberta na temu intuicije
http://dilbert.com/strip/2013-04-24

[Lili75]

Tako to obično ide. Naše različite talente ne biramo - imamo ih ili nemamo.

Btw. ima jedna knjiga o intuiciji i uvidima, a napisao ju je znanstvenik. Zove se Stalking the Wild Pendulum (Yitzak Bentov)

vidiš mogla bih posuditi i pročitati tu knjigu da vidim kako znanstevnik tumači intuiciju, hvala ti.

[Aurora*]

Ima jos nesto s intuicijom, nasim predosjecajima, snovima sa znacenjem, s onim sto tocno znas da ce se desiti... A to je da takve stvari bolje pamtimo, prepricavamo, dajemo im znacenje. Dok onaj drugi dio slucajeva (veci?) u kojem nismo bili u pravu, kada nismo pogodili sto ce se desiti, kada je ispalo drugacije nego sto smo mislili, sve besmislene snove..., zaboravljamo i ne trazimo nikavo misticno znacenje u njima.

[ina33]

jao...

potpisujem magriz i jelenu i tang.
intuicijom se svašta zove, ali uglavnom je to ovo što je tang napisala. na temelju iskustva, očekivanja, predrasuda, čitanja neverbalnih znakova i još koječega podsvjesnog ( no nikako mističnog) ponekad gađamo, dobro procijenjujemo ili predosjetimo. ljudi vole vjerovati u intuiciju, jer daje osjećaj da imaju kontrolu nad stvarima.

X, a posebno na Auroru!

Nikad nisam ništa intiuitivno "znala" - ali, ono, nikad. Kad sam bila trudna nije mi bilo u peti, a svaki put kad nisam sam mislila možda jesam itd. Meni je upitnik kad ljudi kažu znala sam da ćeš ostat trudna/da nećeš ostat trudna / da će ovo/ono, tj. ja zapravo mislim da je to selektivno gledanje - koncentrirani su na ono što su pogodili, a ne broje ono što nisu (to je očito neki mehanizam preživljavanja i to dobar... recimo, uvijek sam mislila kako su neki doktori u stvarima koje su ajme meni tipa veća šansa ne pomoć nekome, nego pomoć - onkolozi, IVF-ovci - uopće motivirani za rad - pa sam zaključila da oni broje uspjehe jer bi drugačije to bilo teško raditi, stila "pamtim samo sretne dane", iako svi statistike znaju, ali ne ulazi (valjda, nadam se) u emocije, znači, po meni je to neki "coping mechanism", i to dobar). Ja osobno imam neki osjećaj za neke ljude tipa pašu mi ili ne, i to je to (ali niti tu ne pogodim uvijek i 100 posto). Tako da je meni isto intucija, duhovnost itd. - rubrika boca Jane - ali nisam jedina i zašto bih se toga sramila - ima nas još (Kekinova pjesma mi je bila melem - ono o čakrama kako je od toga cijepljen u smislu - ajde, još jedan (jer je Roda sve drugo - snaga, intuicija itd., a tu sam često visila, pa mi je bilo dobrodošlo nać' nekog sličnog sebi).

[Peterlin]

vidiš mogla bih posuditi i pročitati tu knjigu da vidim kako znanstevnik tumači intuiciju, hvala ti.

Nisam je našla u papirnatom obliku. Čitala u pdf-u s interneta.

[tangerina]

recimo, uvijek sam mislila kako su neki doktori u stvarima koje su ajme meni tipa veća šansa ne pomoć nekome, nego pomoć - onkolozi, IVF-ovci - uopće motivirani za rad - pa sam zaključila da oni broje uspjehe jer bi drugačije to bilo teško raditi, stila "pamtim samo sretne dane", iako svi statistike znaju, ali ne ulazi (valjda, nadam se) u emocije, znači, po meni je to neki "coping mechanism", i to dobar). Ja osobno imam neki osjećaj za neke ljude tipa pašu mi ili ne, i to je to (ali niti tu ne pogodim uvijek i 100 posto). Tako da je meni isto intucija, duhovnost itd. - rubrika boca Jane - ali nisam jedina i zašto bih se toga sramila - ima nas još (Kekinova pjesma mi je bila melem - ono o čakrama kako je od toga cijepljen u smislu - ajde, još jedan (jer je Roda sve drugo - snaga, intuicija itd., a tu sam često visila, pa mi je bilo dobrodošlo nać' nekog sličnog sebi).

moguće da ti doktori koriste istu onu priču za tješenje kao i mnogi koji se bave pomagačkim poslovima, jer u pravilu uvijek možeš pomoći samo nekom manjem broju ljudi, uvijek ostane puno njih kojima ne možeš. To je priča o čovjeku koji baca u more zvjezdače koje je plima ostavila na plaži. neki prolaznik mu krene objašnjavat da je na tisuće zvjezdača po svijetu trenutno nasukano na plažama i da ne može nikako obići svijet i spasiti ih sve. kaže mu "zar ne vidiš da nema nade?", a on baci jednu zvjezdaču u more i kaže "za ovu ima"

tako i ovo, evo sad puno ljudi pomaže izbjeglicama, naravno da ih je puuuuno kojima ne mogu pomoći, ali ako dvjema osobama možeš olakšat život makar i na kratko, smatraju da vrijedi truda

[ina33]

Tx, smisleno!

[ina33]

Jedna od osnovnih uputa korištenja intuicije je da je se NE preporučuje koristiti za igre na sreću.

Mene je jedan oblik intuicije zabavio neki dan - pogodila sam ko prstom u pekmez (moj kolega s posla rekao bi nešto drugo umjesto tog pekmeza, ali eto...) Idem sa sinom k staklaru - dala sam uramiti nekakav dekrl (vezeni minijaturni stolnjak i zvali su me da je gotovo). Dok smo išli tamo, samo mi je prozujalo kroz glavu "a kaj ako su ga okrenuli naopako?" Dođem tamo, a ono fakat - kriva strana pod staklom, he he he.... Kaj mi je to značilo? Danas idem opet po to. Nadam se da su to uredili kako treba i da će moja majka biti zadovoljna. Eto ti intuicije!

Sad sam bacila oko na ovaj primjer - ma, čisto iskustvo, po meni. Mislim, ako je to intuicija (nisam znala što pod tim mislite) onda sam ja isto u toj nekoj x files dimenziji, turbo sam intuitivna a propos suradnika, šefova, a najviše "pogađam" di će MM fulat i što će zeznut . Ali.. .ja mislim da su tako svi - pa, poznajemo te neke bližnje, plus znamo di može koji majstor zeznut jer smo se oparili milijun puta.

[Peterlin]

Sad sam bacila oko na ovaj primjer - ma, čisto iskustvo, po meni. Mislim, ako je to intuicija (nisam znala što pod tim mislite) onda sam ja isto u toj nekoj x files dimenziji, turbo sam intuitivna a propos suradnika, šefova, a najviše "pogađam" di će MM fulat i što će zeznut . Ali.. .ja mislim da su tako svi - pa, poznajemo te neke bližnje, plus znamo di može koji majstor zeznut jer smo se oparili milijun puta.

Mene to zabavlja. Nisam nikad dublje promislila o tome niti bih se opterećivala. Samo imam dojam da smo sposobni doživjeti svijet oko sebe temeljitije i dublje nego što svakodnevno primjećujemo. Naša generacija je površna, a čini mi se da je generacija naše djece još površnija. Ili se samo mijenja pozicija fokusa, nemam pojma.

[Jelena]

čekaj Jelena ti nikad u životu nisi nešto intuitivno osjetilai znala da je to TO.

Lili75, ja TO nazivam stohastikom

Kao Peterlin i sama se igram pogađajući, al kad bih bilježila koliko sam puta fulala, a koliko puta nisam onda bih vjerojatno imala bolji uvid u svoje "moći". Koliko puta mislim na svoju cimericu iz studentskog doma, predivna osoba, rijetko se čujemo, i da me baš nazove u tom trenutku, pa nije to baš takvo čudo.

Kad mi je prijateljica bila u istinskoj nevolji, i kad sam joj htjela pomoći, dala sam sve od sebe da povučem neku vanzemaljsku dimenziju da pokušam prepoznati što mogu napraviti za nju, nikakav znak nije došao. Tako da sam samo ljudski mogla biti tu za nju, dok nije iskočila jedna prilika gdje sam joj uspjela konkretno olakšati situaciju, al ni u peti mi nije bilo da bih joj u tom području mogla pomoći. A zbilja mi je bio stalo.

Mogu reći i da sam za svog muža intuitivno znala da je to to, al mi smo toliko sličnih interesa i svjetonazora, obrazovanja i svega osim fizičkog izgleda da je to bilo TO.

[magriz]

svakodnevno primjećujemo samo ono bitno što nam treba sada i ovdje. sve ostalo, barem ja, potiskujemo i mičemo iz vidokruga. kasnije, kad imamo vremena to izvlačimo i analiziramo.
često jer smo u gužvi i stisci sa vremenom, ali ne mislim da smo zato površni, niti da su nove generacije površnije. to mi je u rangu onoga - mi smo se nekad ljepše igrali

[cvijeta73]

Samo imam dojam da smo sposobni doživjeti svijet oko sebe temeljitije i dublje nego što svakodnevno primjećujemo. Naša generacija je površna, a čini mi se da je generacija naše djece još površnija. Ili se samo mijenja pozicija fokusa, nemam pojma.

ja pak imam suprotni dojam. što manje radiš, i to fizički radiš, odmorniji si i imaš sve više i više vremena za te pi*darije :D
šta, 80% naših baba je radilo u polju. a ne na sebi.

[Jelena]

obožavam Dilberta na temu intuicije
http://dilbert.com/strip/2013-04-24

X
Šifra: Obožavatelj Dilberta

[seni]

jako ste mi interesantne, ali na zalost ne stignem sada pisati.
no samo bih kratko dodala.

ja ne sumnjam uopce, da postoji puno stvari koje si mi na danasnjem stupnju razvitka ne mozemo objasniti.
jasno mi je takoder da je nase poimanje svijeta i svemira determinirano tim sto mi jesmo, mogucnostima nase percepcije, osjetila i uma. mozda svemir iz perspektive neke druge specije ima 25 dimenzija i sasvim je drugaciji.
na kraju krajeva i mi kao vrsta evauliramo.
zamislite sada susret recimo stanovnice spilje altamire od prije 17000 godina, te npr. anne sophie mutter, koja ovoj na violini odsvira neku chopin-ovu sonatu.
sto mislite, da bi zena iz altamire mislila i dozivjela? mistiku, cudo, boga....

u tom kontekstu mi je uvijek "zabavno" kada te ljudi krenu uvjeravari da u nekim ciribuciriba pricama ili u agendama religijskih koorporacija "ima nesto". (ima, ima, puno zelje za moci i utjecajem i puno novaca) pa ti onda podastiru primjere ljudi koji su recimo odustali od leta i puta, a avion se srusio, pa primjere onih koji su se mimo sluzbene medicine izljecili od teskih bolesti, zatim fenomene telepatije, ljudi koji ocito imaju neuobicajne sposobnosti.

ja vjerujem, da mnogo toga postoji. ne mislim da covjek koji objasnjava, da je imao cudan osjecaj, pa nije sjeo u avion, laze. niti da neki ljudi, koji imaju sposobnosti koje nadilaze moje/nase moci poimanja, nas zapravo varaju. ima puno toga izmedu neba i zemlje, sto ne razumijemo, ne vidimo, ne shvacamo...

samo, to sve skupa ni najmanje ne dovodi u pitanje ni znanost, ni znanstveni pogled na svijet, niti jedan zdravi skepticizam prema pojavama i organizacijama, koje pojednostavljeno receno "prodaju muda za bubrege".

[Lili75]

Mene to zabavlja. Nisam nikad dublje promislila o tome niti bih se opterećivala. Samo imam dojam da smo sposobni doživjeti svijet oko sebe temeljitije i dublje nego što svakodnevno primjećujemo. Naša generacija je površna, a čini mi se da je generacija naše djece još površnija. Ili se samo mijenja pozicija fokusa, nemam pojma.

ovo je dosta teško danas s obzirom kojom brzinom živimo al ne i neizvedivo. Ja se osjećam super kad to uspijem, kad se isključim i promatram oko sebe svijet onako jednim drugim očima.