Printable View
Eto i mi odgađamo, iz vrlo objektivnih i valjanih razloga. Ali užasno mi je teško. Svaki dan samo razmišljam o tome kako bi još jednu bebu i gledam trudnice po cesti i onda brojim dane. I onda kad spoznam da ću moći planirati trudnoću tek za godinu i pol tako se rastužim i pomislim da ću svisnut do tada od silne želje i tuge Ne znam kako da to izbacim iz glave i srca..
znam da ću sada zvučati iracionalno, pogotovo jer ne znam kakvi su vaši razlozi, ali da imam tako jak feeling i intuiciju, ja ne bih odgađala, bar ne tako dugo :)... naše obje bebe su došle kad smo imali osjećaj za to i nismo pogriješili, iako je druga došla u vrijeme totalnog poslovnog "raspada sistema" i krize. ne znam, razum je ipak ograničen poznatim činjenicama a one su samo tip of the iceberg, vjerujem da srce i duša puno bolje znaju, samo ako ih uspijemo osluhnuti. :)
Na stranu srca i duše, evo jednog razumskog: ako je dob žene preko 35, moj je savjet nemojte puno odgađati jer bi se moglo dogoditi da se više ne mogu "dobro podesiti konzole" i da drugog djeteta bude stvarno jako teško. Ovo vam govorim iz perspektive svijeta manje plodnih, a skupina 35+, i ta skupina se dosta poklapaju.
Ma riječ je o trećoj bebi i nemam još 35 godina (mada nisam ni jako daleko od te granice) i valjda zvuči bezveze kad tako cvilim a imam dvoje zdrave i vesele djece doma. Ali ne mogu si pomoć, silno bi htjela još jedno, osjećam da nismo kompletni i gotovo. Kupili smo veći auto, i gledam njih dvoje otraga i u sredini taman još jedno mjesto za AS.. I tako svaki dan neki detalj..
Problem je u tome da muž ne dijeli tu želju, on ima potrebu malo predahnut (imamo malu razliku među kikićima), a još je veći problem u tome što još uvijek radim na ugovor, a moj je prihod glavni u obitelji. Kroz godinu i pol bi trebala biti primljena na neodređeno i onda trudnoća dolazi u obzir.
U međuvremenu (od zadnjeg poroda) su mi se pojavili problemi sa štitnjačom i sad se pitam hoću li uopće moći više imati djece..
Solange, danas sam našla tvoj pp iz davnih dana, nisam uopće vidjela da si mi ga poslala. Htjela sam ti nešto odgovoriti, ali mi sustav javlja da ti je pun inbox..
:) evo malo ispraznila, valjda će uspjeti 2. pokušaj.. pozz
Ispod tridesetpet ovdje, odgadjala iz vrlo objektivnih razloga.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Stigla doktoru skoro prekasno. Mislim, jos uvijek nemamo djece, ali nisu nas (jos) skroz otpisali.
NS, isto tako , daleke 2006 mi je u srce dođla želja da rodim još jedno. Iako dvoje moje djece su bili prilično veliki, problem je bio posao, prihodi, podstanarstvo, i MM, koji se nije baš protivio, nego tražio da sačekamo malo. Konačno 2007. stvari su se malo sredile, i nekada narednih 30 mjeseci ja nisam uspjela zatrudniti. I na kraju sam mislila da nema ništa od toga. Kada sam ponovo zapala u nesređenu fazu života(svjetska kriza, problemi na poslu) ostajem trudna. Čak smo se i mi iznenadili, šta sada, kako, kuda. Na kraju, sa curom od 20 mjeseci, mogu ti reći da je ona naš apaurin, naša lampica kada nema struje, ona nas tjera, ljubi, i svi je naprosto obožavaju. Ja sam od početka znala, a sad se i MM uvjerio, da u našu opel merivu savršeno stane još jedna AS.
potpisujem prvu rečenicu kao da sam ju ja napisala..pprošlo je 6 godina kako smo dobili curicu i stalno se nešto odgađa te posao,te financije,te nismo spremni,malo da "uživamo"sada kad je već velika,te smršavila cca 13 kg pa se odbro sad osjećam, i bla bla...bila uvjerena da sam ostala sada trudna iako mi nije kasnila ali smo ciljano išli na to i u jednom trenutku me obuzme i strah,tuga pa navala sreće i planiranje..kad ono dobijem M i plačem ko kiša ,totalna depra...Citiraj:
Arya prvotno napisa
Totalno sam se raznježila na ovo boldano :heart:Citiraj:
eris prvotno napisa
Ali, daj mi reci, kako si preživjela prvo godinu dana dok nisi krenula u akciju, a zatim idućih 30 mjeseci? To je sigurno bilo teško, teško razdoblje :-(
Vecina mojih bliskih kaze da sam luda sto uopce mislim na trece dok doma imam dvoje malih (23 mj :heart: i 8 mj :heart:), a tek da im kazem da u meni gori zelja da odmah krenemo u akciju.......
Ne mogu vam to opisati.....posla oko djece je preko glave, dan nam je ispunjen od kad ovorimo oci ujutro dok ih ne zatvorimo navecer, zivimo u malo kvadrata jer nam se kuca gradi (preseljenje planiramo za cca godinu i pol) i sve to skupa ukazuje na to da treba pricekati.......a ja nestrpljiva.....ne mogu docekati da dojde vrijeme da upotpunimo nasu obitelj, da nam se pridruzi jos jedna nasa beba koja nas negdje ceka.
MM i ja smo jos davno odlucili da zelimo troje djece i zelja i dalje stoji. Samo je pitanje kada je to "pravo vrijeme" za trece?
Uostalom, meni je vecina govorila i da mi je prerano za drugo kada sam drugi put ostala trudna, a nama je sad predivno. Istina, jako naporno ali predivno!
Cak je i MM neki dan rekao "ajmo napravit nasu Trecu Bebu"........ali ipak jos cekamo. Da se makar neke stvari posloze.
Ne znam do kada cemo uspjeti cekati jer je meni zelja svakim danom sve veca.
Jedva cekam dan kada cu u svoj potpis dodati jos jednu recenicu..........
I onda cemo biti potpuni....makar sto se planiranog djela tice :mrgreen:
Joj tak je isto i kod mene - isto tako! Klinci su doduše nešto veći (3 godine i godinu i pol), ali u biti još uvijek mali.. I još jedan motiv u mom slučaju: ja bi voljela da mi je među djecom mala razlika, da su vršnjaci.. Za godinu i pol ako ostanem trudna, razlika između najstarijeg i najmlađeg bi bila oko 5 godina.. ne znam, to mi se nekak čini puno.Citiraj:
mimi 25 prvotno napisa
A tko zna, možda se i ne desi odmah.. ili uopće :-( Ma eto, opet sam se rastužila..
NS, prvo sam te 2007. uradila nalaze, onako radi preventive, i onda smo počeli. Al da vidiš te muke, neće pa neće. Potrošila sam para i para na vitamine, sjemenke, čajeve. Kud se situacija pogoršavala oko mene, firma u krizi, radnici se otpuštaju, manje posla, manja plata. A ja i dalje mislim na bebu. Onda se nekada, kada sam vidjela da nema ništa od toga, odlučim upisati na postdiplomski. I nakon 2 mjeseca divnih predavanja i vježbi, testić prvi put pokaže +. Nevjerica, šok, sumnja, ali sam sve jednim mahom glave odbacila. Isto kao da je onih 30 mjeseci trebalo da meni pokaže da ja to zaista želim, da to nije neki hir, da znam u šta se upuštam. I 2010, nakon divne Nove Godine stiže treće sreća. I nikada neću zaboraviti tu prvu godinu našeg zajedničkog petočlanog života, mopj prvi put da sam na pravom porodiljnom(sa prvom bebom 42 dana, sa drugom 2 mjeseca). Nađi moje postove, vidjete ćeš šta sam tada sve mislila i proživljavala, i na šta sam bila spremna. Tako da danas, hrabro nagovaram majke da rode, pa bar one koje to istinski, kao ti, žele, a imaju uslove. A o uslovima imaš brdo tema na filozofskom, i mogu ti reći citat iz Dr. House(mislim): Ako budeš čekala pravi trenutak da imaš dijete, onda nećeš nikada roditi.
Sretno Vam svima, da proživite svoje želje!
Osvrt na ovo boldano: upravo je to ono što me koči - kad bi sad odmah imala bebu, morala bi je ostavit s 42 dana i vratiti se na posao. S curkom sam bila doma 2.5 godine, s malecnim samo 8 mjeseci (nažalost), a onda je porodiljni preuzeo mm. Oboje su isključivo dojeni prvih 6 mjeseci. I ne mogu zamisliti da bi ostavljala bebu od mjesec dana i išla raditi.. po meni je bolje da pričekam nego da joj tak maloj uskratim prsa, maženje i maminu pažnju. Idem malo čitati tvoje postove, jako me zanimaju tvoja iskustva..Citiraj:
eris prvotno napisa
evo da i ja dam svoj doprinos! ja više nisam odgađalica, sad sam čekalica! nakon dugo vremena vaganja, racionaliziranja, maštanja i unutarnjih borbi ja sam uzela zrak i skočila!
skočila sam u život, u avanturu novog života i iako me i dalje strah na momente, drago mi je da sam se odbacila. možda sam luda, možda sam naivna, možda.
ali rekla sam sama sebi da se ne želim jednom okrenuti iza sebe i osjetiti bol zbog toga što nisam imala hrabrosti.
nešto što toliko želiš i radiš iz srca na može biti pogrešno!:heart:
jooj flopica :-D
:heart:Citiraj:
flopica prvotno napisa
Bravo flopica. I ja često kažem za sebe, kada me ljudi pitaju kako se usuđujem uraditi nešto, da samo uzmem zrak i skočim.A svaki put doskočim na noge:)
flopica, kako mi je drago zbog tebe!:heart:
Da, ovo si ljepo rekla i u potpunosti se slažem s tobom!Citiraj:
ina33 prvotno napisa
vrlo sam blizu tome no još uvijek me nešto stopira da nemogu odlučiti jel ću imat kčer jedinicu il će moje zlato dobit bracu ili seku!
eris, Beti :heart:
Nemam problema fizičke prirode, ali zbog krize se ne možemo upustiti u novu trudnoću.
Sad znam po prvi puta kako je vama koje se toliko trudite da zatrudnite jer se osjećam jako loše.
Željela bih bebu, a znam da ne smijem još. Raspoloženje mi se počelo kvariti. Trudim se ne razmišljati o tome, ali čim se sjetim postanem očajna i ništa mi se ne da više.
Sad su me počele i godine brinuti jer prolaze jako brzo...što ako kad budemo stvarno poželjeli još koje dijete ne budemo više mogli imati.
Naravno da bih voljela riješiti obaveze koje još imam i stvoriti za dijete bolji dom, ali jednostavno osjećam da je vrijeme- da dijete želi doći, a mi ga još ne možemo prihvatiti iako bi željeli.
Eto morala sam se malo izjadati.
Mi odgađamo zbog: 1. stambeno pitanje - za više djece treba više prostora nego što imamo, i ovako smo nagurani.
2. financijska situacija
3. mlađe dijete mora na operaciju
4. ispit koji polažem
Evo stotinu razloga, a da ih ima još toliko, opet bi se jadno osjećala.
Eto toliko se jadno osjećam da kad vidim majke s više djece budem baš ljubomorna i mislim kako one mogu, a ja ne. Znam da je glupo, ali ne mogu si pomoći.
Pogotovo kad mm počne govoriti dosta je djece, vidiš da jedva s dvoje možemo blabla...
haj!
eto da i ja dam svoj skromni doprinos ovoj temi.. nakon faksa sam nadobudno krenula na praksu i posao ko da sutra ne postoji..prošlo je više od 6 godina..cijelo vrijeme sam mislila ne sad-pa stručni ispiti, pa dolazivanje na poslu..pa ulazak u vlastiti posao..sad imam 32 uskoro i nekako mi se čini da mojim obvezama i dalje nema kraja. možda otplatim kredit do cca 40 al opet možda i ne..pa je malo glupo čekati jer bi vlak mogo pobjeć :-)
uglavnom, ne čini mi se da bih išta propustila da sam klinca imala ranije, lijepo bih malo bila doma umjesto po cijele dane na poslu i sad me ne bi mučilo kako ću na porodiljni a vodim svoj posao i nema me tko zamijeniti..
da ne govorim da većina frendica ima već 2 djece il je drugo na putu i gledaju me ko čudakinju već dugo kad pričam da bi ja još malo čekala..
e-sad mi je dosta da gledam druge kak žive a ja na stan-by do ko zna kad pa se i ja bacila na akciju :-) kupila lh trakice (moram priznati da su prilično skupe, 100 kn 5 komada??) i nadam se da će poć od ruke odmah da se mogu dalje koncentrirati na posao (ovak svako malo brojim plodne dane, pa ovulacija, pa pregledavam te trakice, pa tražim znakove najranije trudnoće po forumima-da škakljanje je moj topić :-) već su me cure "prizemljile..
eto baš sam vas ugnjavila, to je viđenje jedne "karijeristice"..nisam pobornik baš odmah na klinca čisto da si čovjek ne uskrati neke mogućnosti no u biti kod nas je ionako svjedeno, nema baš pravila, treba raditi po srcu..
pozdrav svima, evo da se i ja javim sa par rečenica ... imam 30 godina i donedavno sam odgađala trudnoću jer "nisam bila spremna", šta god to značilo. ne mogu reć ni da sam sad spremna, ali volim djecu, a svakim danom sam sve starija, pa je vrijeme da se krene. doduše, krenuli smo već prije 2-3 mjeseca, ali još se nije uhvatilo. odo' sad na neku drugu temu. :)
Drage moje,
Pozdrav od nove članice! ja sam do nedavno odgađala dosta dugo (sad mi je gotovo 32..), faks, posao, pa opet posao..
uglavnom sad sam ready no čini mi se da sam mogla i ranije..posao bi bio isti (nije da se može tolko zaradit pa da se više ne mora radit..a niti jedan posao ionak nije zicer..)
što se tiče stambenog pitanja-kredit je tu i bit će i za 10 godina vjerojatno..dakle opet nije razlog za odgađanje inače većina nas može čekat do 50/60 godine..
jedino godine idu i svake godine se smanji šansa za uspjeh..e to je jedino zicer..
ja sam maybe pregnant, radim za 2 dana test, i msilim da sam sada gotova s odgađanjima
cure, osobito one iza 33/34 doista nemate što čekati, menopauza može nastupiti već oko 45 godine, a godina dana prođe jaaaako brzo, svede se na nekoliko pokušaja..sve koje odgađaju misle da će im uspjeti iz prve (ok ak meni sad uspije bilo je iz prve no opet..) a to baš i nije tako..i uzmite još jednu stvar u obzir-nakon 30 počinje opadati kvaliteta jajnih stanica, dakle osim mogućnosti deforamcije-općenito je moguće da će dijete imati veće predispozijije za bolesti i sl..kasnije u životu..
eto mali realni poticaj za sve vas odgađalice, što sam i sama donedavno bila i to jako uporno!!
TRudna!!! odgađalice-u akciju!!!!!!!!!!!!!!
Neli1, čestitam!:-D
Ja sam isto u dvojbi odgađati-neodgađati već neko vrijeme. Kao što cure kažu, srce kaže "odmah!", a glava se svako jutro probudi s novim pitanjima, koja uglavnom počinju sa "kako ćemo....?".
Čak sam bila računala unazad od trenutka kad uplaćujemo zadnju ratu jednog većeg kredita, i onda sam se sama sebi učinila tako jadno.
Oko mene se stvarno osjeti generalna zabrinutost i stalno spuštanje životnog standarda zbog krize, i zato mi se nekad učini neodgovorno imati sada još jedno dijete, ali onda si mislim: baš zato je bolje imati život ispunjen stvarnim izvorima sreće, a ne ispunjavati se novom haljinicom (nećemo sigurno biti ni gladni, ni goli, ni bosi).
neli1 čestitam!
Ja sam napol odgađala zbog - umora. Umorna sam, imam dijete na mlazni pogon (jedno, drugo je prosječno umarajuće). Jedno sam izgubila u ranoj trudnoći i sad čekamo dozvolu od doktora da se pustimo. više neću ni planirat ni neplanirat. Kako bude. Umorna sam više od računanja.
I ja odgađam, ali zašto :o(???? Jer sam glupa!!!! Imam 35 godina i dvoje djece, od 4 i 2 godine. Htjeli bi ići na treće, uvjete imamo, ali koči me jedan ustvari glup razlog, ali ne mogu si pomoći. Posao!!! Nije da sam na nekom ludom radnom mjestu (privatna je firma), ali mislim da bi direktorica poludjela - ne bi mi to tako rekla, ali nije da bi skakala od srece. Vis a vis toga sam se i nakon drugog djeteta vratila na posao nakon 6 mjeseci. Eto, ono sto si vec neko dulje vrijeme i mislim sada sam konacno stavila i na papir - da, koci me moja sefica :o(((. Beskrajno glupo, znam!
Pozdrav cure i žene od mene kao nove članice! Pronašla sam se u ovoj temi, zato jer se baš nalazim u toj situaciji..a ne bih trebala. Prvenstveno jer mi je prije 3 mj dijagnosticirana endometrioza. Cistu su mi maknuli laparskopski, i stanje nije baš savršeno. Ginekolog mi je rekao da što prije razmišljamo o trudnoći. Ono što me koči je naravno posao..pravnica sam, odrađujem svoj staž u pravosudnom tijelu, cijelu ovu godinu putujem na stručno usavršavanje jer bez toga ne mogu izaći na pravosudni. Upravo pravosudni meni predstavlja kočnicu jer sam uvijek sebi govorila da ću se odluči na bebu kada to položim. Međutim, sad je došlo do ovoga..i sad si ja razmišljam jer bi uspjela položiti taj ispit dok sam trudna..Biti trudna i imati toliki stres ne znam jel pametno..a vrijeme ide i ne bi se trebalo čekati. Srce mi viče da, a razum me koči....majčinske instikte imam i najradije bi sve poslala k vragu i rodila bebu..Više sam luda od razmišljanja.
Citiraj:
vucica prvotno napisa
Pozdrav i dobrodošla među odgađalice :-) Nismo ti mi neko društvo ;-) bježi čim prije na pdf Trudnice :-)
Zapravo sam ti htjela reći da smo nas dvije kolegice i da sam ja polagala pravosudni u 8. mjesecu trudnoće. Inače sam kroz trudnoću prošla toliko puno stresova (tešku bolest nevjenčanog supruga i budućeg tate, krvarenja u prvom trimestru, prodaju stana i selidbu u drugi grad, vjenčanje, kupnju kuće, završavanje magisterija u stranoj državi), da mi je pravosudni bio samo nešto što sam obavila usput. Kad se tijekom 9 mjeseci suočiš sa svim nabrojenim stvarima, shvatiš da je taj pravosudni na kraju krajeva samo ispit i da zapravo nije toliko bitan ni strašan.
U navedenim okolnostima, imala sam samo tri tjedna za učenje. I ne bi bila ni izašla, ali muž je već bio uplatio pa sam rekla: Ajd-idem probat. Cilj mi je bio samo proći građansko, imati popravni iz kaznenog. Na kraju sam prošla sve ispite. Iskreno: mislim da mi je i trbuh do nosa malo pomogao pred ispitivačima :-D Ono što zapravo želim reći je: pravosudni je upravo toliko stresan i grozan koliko ti odlučiš da će biti. I ako si ti sama posložiš tako stvari u glavi, beba će ti biti najbitniija i fino ćeš se opušteno spremati mazeć bušu. I na kraju će sve biti dobro.
Kolegice Nightswimming hvala na ovako toploj dobrodošlici! :-) Svaka čast na takvim preživljenim trenutcima..ovo moje prema tvojem je mačji kašalj. Čestitam ti na položenom pravosudnom! Ovim nadolazećim generacijama su ga još više zapaprili, nema više epopravnog, moraš ostvarit dovoljan broj bodova za rad u pravosuđu, pa Državna škola i bla bla..nikad kraja. E to me je zanimalo kako ispitivači reagiraju na trbuh..:heart: Slažem se s tobom u potpunosti kad kažeš da je ispit stresan onoliko koliko ti odlučiš..ali ja sam po prirodi paničar u takvim bitnijim stvarima, pa se već vidim..Beba bi trebala i treba biti najbitinija..uopće se ne bih trebala razmišljati..nego usput i iskoristiti ovaj rad u državnoj službi..ako već spajam ugodno s korisnim. Nadam se da neću dugo biti u odgađalicama...ove godine još da..a za sljedeću se nadam da ne..Nije mi se baš za igrati s obzirom da mi ginekolog svaki put kaže kad planiram trudnoću.
Cure samo hrabro,ja sad vidim svoj post i 2009 i samo sam se slatko nasmijala. Mi ništa ne odgađamo i ne planiram više djece. Naravno možda ću jednom pogledati ovaj post i nasmijati se :). 3 trudnoće i 2 djece imam,trudnoće su mi katastrofa,svaka naredna gora i teža od prethodne,svih mogućih komplikacija i to je razlog što ne želim više(makar načelno sam krenula u brak i pravljenje djece sa idejom da ih imam troje). Tko zna!
Lijepo Sandra..imaš dvoje..valjda ćemo i mi koje odgađamo iz raznoraznih razloga isto uspjeti uzivati u tome.
evo još jedne odgađalice.
mala sad ima 2 god, oduvijek smo htjeli malu razliku, međutim dobili ekstra zahtjevno dijete, upisali sse oboje na višu, tek smo na prvoj godini.
i naravno tu iduće dijete otpada.
u globalu bi htjeli još jedno... samo kad?
najranije možemo krenut za 2 godine, a to mi je već velika razlika... a opet nezamislivo mi je da bude sama.
pa važem i važem...
Evo i moj prilog temi.
Ja znam zašto odgađam, mislim da je čisti ego trip - lijepo mi je ovako.
Imam 34 godine, udata godinu za čovjeka s kojim sam u vezi, sve zajedno, 10 godina. Imam naravno i kredit za stan:-), ali isto tako imam, hvala Bogu, super posao koji jako volim, adekvatno plaćen onome što radim. Nas dvoje živimo super, trenutno i uživamo u životu! Ne mislim da se s ovim treba hvaliti, ima parova koji bi sve dali za bebu, ali nama je ovako super. Djecu obožavam, i oni mene vole, dupla sam tetka - znam sve šta me čeka, možda je i to razlog što odgađam.
Sad su me već svi počeli nervirati sa "pa šta čekate, pa jel sve uredu ???!!!...." a ne čekam ništa jednostavno živimo ovako kako živimo...Jedino se nadam da ću uspjeti kad me "spuca" osjećaj da bih trebala imati bebea:-D
Pozdrav svima, sadašnjim i budućim mamama
Dobrodošle cure! Žabica tako je i mojoj sestri bilo žao da joj mala bude sama, i sad je razlika među njima 6 godina...tako da 2 razlike nije puno:-) Buzzkiller ja bi na tvom mjestu odmah bebu da imam tako super stalan posao..:mrgreen: Uglavnom, ako vam je sad super, onda uživajte i dalje..vas dvoje najbolje znate...sretno kad te "spuca" taj osjećaj! :-D
Dižem temu i najavljujem da sam odgađalica još maksimalno mjesec dana. Prije dva mjeseca nakon razgovora sa suprugom (jer već par mjeseci oboje nabacujemo povremeno pricu o jos jednom bebacu naizmjenicno i onako usput) zavrsila sam odlucno hormonsku kontracepciju. Odmah po tom sam pocela uzimati folnu kiselinu, brojim da prođu tri uredna m ciklusa (druga m upravo stigla) i veeeselim se godišnjem za mjesec dana više no ikada.:zaljubljen::klap:....krećemo u akociju:heart:
Imam 35, on 36 dvoje djece iz dvije savršene školske trudnoće, i dva missed ab u dvije neuspjele, (oba puta u 9tt). Po statistici, sada je na redu uspjšna trudnoca, ako Bog da...
Ono ostalo: posao, financije....za sada osrednje i neizvjesno....nije pretjerano strasno, no eto zbog krize ne zna se kako ce dalje biti s poslom ni mm ni meni, za sada oboje radimo(no u obje firme traju otpuštanja zbog krize)......ali, to ostavljam po strani jer je zelja izuzetno jaka...
to je toooo i nema se što čekati. Strah postoji, ali kao što netko već reče, uzet ću zrak i skočiti u još jednu avanturu života:heart::-D
nakon što smo gotovo 2 godine odgađali zbog uobicajenih racionalnih razloga cekamo da kriza prođe, da financije budu bolje, da svijet bude bolje mjesto......sada vise ne cekamo gotovo nista (1 uredan ciklus)...zeeelimo to oboje i krecemo uskoro
ispričavam se na nedosljednoj upotrebi znakova (ostalo mi od uptrebe moba), nadam se da ćete shvatiti da ne ispravljam cijeli post kada ga već nisam odmah uredila. akocija=akcija;Citiraj:
zika prvotno napisa