 |
|||
Eto i mi odgađamo, iz vrlo objektivnih i valjanih razloga. Ali užasno mi je teško. Svaki dan samo razmišljam o tome kako bi još jednu bebu i gledam trudnice po cesti i onda brojim dane. I onda kad spoznam da ću moći planirati trudnoću tek za godinu i pol tako se rastužim i pomislim da ću svisnut do tada od silne želje i tuge Ne znam kako da to izbacim iz glave i srca..
znam da ću sada zvučati iracionalno, pogotovo jer ne znam kakvi su vaši razlozi, ali da imam tako jak feeling i intuiciju, ja ne bih odgađala, bar ne tako dugo... naše obje bebe su došle kad smo imali osjećaj za to i nismo pogriješili, iako je druga došla u vrijeme totalnog poslovnog "raspada sistema" i krize. ne znam, razum je ipak ograničen poznatim činjenicama a one su samo tip of the iceberg, vjerujem da srce i duša puno bolje znaju, samo ako ih uspijemo osluhnuti.
Na stranu srca i duše, evo jednog razumskog: ako je dob žene preko 35, moj je savjet nemojte puno odgađati jer bi se moglo dogoditi da se više ne mogu "dobro podesiti konzole" i da drugog djeteta bude stvarno jako teško. Ovo vam govorim iz perspektive svijeta manje plodnih, a skupina 35+, i ta skupina se dosta poklapaju.
Posljednje uređivanje od ina33 : 22.09.2011. at 12:18
Ma riječ je o trećoj bebi i nemam još 35 godina (mada nisam ni jako daleko od te granice) i valjda zvuči bezveze kad tako cvilim a imam dvoje zdrave i vesele djece doma. Ali ne mogu si pomoć, silno bi htjela još jedno, osjećam da nismo kompletni i gotovo. Kupili smo veći auto, i gledam njih dvoje otraga i u sredini taman još jedno mjesto za AS.. I tako svaki dan neki detalj..
Problem je u tome da muž ne dijeli tu želju, on ima potrebu malo predahnut (imamo malu razliku među kikićima), a još je veći problem u tome što još uvijek radim na ugovor, a moj je prihod glavni u obitelji. Kroz godinu i pol bi trebala biti primljena na neodređeno i onda trudnoća dolazi u obzir.
U međuvremenu (od zadnjeg poroda) su mi se pojavili problemi sa štitnjačom i sad se pitam hoću li uopće moći više imati djece..
Solange, danas sam našla tvoj pp iz davnih dana, nisam uopće vidjela da si mi ga poslala. Htjela sam ti nešto odgovoriti, ali mi sustav javlja da ti je pun inbox..
Ispod tridesetpet ovdje, odgadjala iz vrlo objektivnih razloga.ina33 prvotno napisa
Stigla doktoru skoro prekasno. Mislim, jos uvijek nemamo djece, ali nisu nas (jos) skroz otpisali.
NS, isto tako , daleke 2006 mi je u srce dođla želja da rodim još jedno. Iako dvoje moje djece su bili prilično veliki, problem je bio posao, prihodi, podstanarstvo, i MM, koji se nije baš protivio, nego tražio da sačekamo malo. Konačno 2007. stvari su se malo sredile, i nekada narednih 30 mjeseci ja nisam uspjela zatrudniti. I na kraju sam mislila da nema ništa od toga. Kada sam ponovo zapala u nesređenu fazu života(svjetska kriza, problemi na poslu) ostajem trudna. Čak smo se i mi iznenadili, šta sada, kako, kuda. Na kraju, sa curom od 20 mjeseci, mogu ti reći da je ona naš apaurin, naša lampica kada nema struje, ona nas tjera, ljubi, i svi je naprosto obožavaju. Ja sam od početka znala, a sad se i MM uvjerio, da u našu opel merivu savršeno stane još jedna AS.
potpisujem prvu rečenicu kao da sam ju ja napisala..pprošlo je 6 godina kako smo dobili curicu i stalno se nešto odgađa te posao,te financije,te nismo spremni,malo da "uživamo"sada kad je već velika,te smršavila cca 13 kg pa se odbro sad osjećam, i bla bla...bila uvjerena da sam ostala sada trudna iako mi nije kasnila ali smo ciljano išli na to i u jednom trenutku me obuzme i strah,tuga pa navala sreće i planiranje..kad ono dobijem M i plačem ko kiša ,totalna depra...ja ne znam što je sa mnom...
prošli mi je mjesec kasnila dosta i pomislila sam da sam trudna... i bilo me strah. kao, nije vrijeme. i onda kada mi je došla menga, osjećala sam se prazno i tužno.
od tada više nisam normalna. osjećam da mi biološki sat kuca, da ne smijemo previše odgađati i tužna sam... užasno tužna što su okolnosti takve da ne možemo ni pomišljati na bebu. mm bi čekao valjda još pet godina, ali ja znam da se ne pomlađujem i odjednom sam toliko toga svjesna da ne mogu razmišljati normalno.
jučer i prekjučer me uhvatio strašan pms, toliko sam bila luda zbog toga svega (i još nekih stvari), da sam postala duboko depresivna. nisam htjela izaći iz piđame i stalno sam plakala. nisam se mogla smiriti... jedino sam na pilulama imala baš tako izrazito gadne udare hormona - bila sam i sama šokirana.
sada sam malo bolje. boli me trbuh i svaki čas trebam dobiti. bojim se da ću od sada nadalje svaku mengu gledati kao propadanje dragocjenih jajašaca kojih ima sve manje i manje... i da ću pred svaku mengu biti tužna...
mm me ne razumije. kaže da razumije, ali mislim da se rijetko koji muškarac može staviti u kožu žene koje osjeća da joj kuca biološki sat. možda intuitivno osjećam da ću što duže čekala imati više problema sa začećem, ne znam što mi se događa :?... što sam starija to teže podnosim pms, mengu, divljanje hormona... što sam starija, to su mi ciklusi poremećeniji...
Totalno sam se raznježila na ovo boldano
Ali, daj mi reci, kako si preživjela prvo godinu dana dok nisi krenula u akciju, a zatim idućih 30 mjeseci? To je sigurno bilo teško, teško razdoblje
Vecina mojih bliskih kaze da sam luda sto uopce mislim na trece dok doma imam dvoje malih (23 mji 8 mj
Ne mogu vam to opisati.....posla oko djece je preko glave, dan nam je ispunjen od kad ovorimo oci ujutro dok ih ne zatvorimo navecer, zivimo u malo kvadrata jer nam se kuca gradi (preseljenje planiramo za cca godinu i pol) i sve to skupa ukazuje na to da treba pricekati.......a ja nestrpljiva.....ne mogu docekati da dojde vrijeme da upotpunimo nasu obitelj, da nam se pridruzi jos jedna nasa beba koja nas negdje ceka.
MM i ja smo jos davno odlucili da zelimo troje djece i zelja i dalje stoji. Samo je pitanje kada je to "pravo vrijeme" za trece?
Uostalom, meni je vecina govorila i da mi je prerano za drugo kada sam drugi put ostala trudna, a nama je sad predivno. Istina, jako naporno ali predivno!
Cak je i MM neki dan rekao "ajmo napravit nasu Trecu Bebu"........ali ipak jos cekamo. Da se makar neke stvari posloze.
Ne znam do kada cemo uspjeti cekati jer je meni zelja svakim danom sve veca.
Jedva cekam dan kada cu u svoj potpis dodati jos jednu recenicu..........
I onda cemo biti potpuni....makar sto se planiranog djela tice
Joj tak je isto i kod mene - isto tako! Klinci su doduše nešto veći (3 godine i godinu i pol), ali u biti još uvijek mali.. I još jedan motiv u mom slučaju: ja bi voljela da mi je među djecom mala razlika, da su vršnjaci.. Za godinu i pol ako ostanem trudna, razlika između najstarijeg i najmlađeg bi bila oko 5 godina.. ne znam, to mi se nekak čini puno.Ne znam do kada cemo uspjeti cekati jer je meni zelja svakim danom sve veca.
Jedva cekam dan kada cu u svoj potpis dodati jos jednu recenicu..........
I onda cemo biti potpuni....makar sto se planiranog djela tice
A tko zna, možda se i ne desi odmah.. ili uopće
NS, prvo sam te 2007. uradila nalaze, onako radi preventive, i onda smo počeli. Al da vidiš te muke, neće pa neće. Potrošila sam para i para na vitamine, sjemenke, čajeve. Kud se situacija pogoršavala oko mene, firma u krizi, radnici se otpuštaju, manje posla, manja plata. A ja i dalje mislim na bebu. Onda se nekada, kada sam vidjela da nema ništa od toga, odlučim upisati na postdiplomski. I nakon 2 mjeseca divnih predavanja i vježbi, testić prvi put pokaže +. Nevjerica, šok, sumnja, ali sam sve jednim mahom glave odbacila. Isto kao da je onih 30 mjeseci trebalo da meni pokaže da ja to zaista želim, da to nije neki hir, da znam u šta se upuštam. I 2010, nakon divne Nove Godine stiže treće sreća. I nikada neću zaboraviti tu prvu godinu našeg zajedničkog petočlanog života, mopj prvi put da sam na pravom porodiljnom(sa prvom bebom 42 dana, sa drugom 2 mjeseca). Nađi moje postove, vidjete ćeš šta sam tada sve mislila i proživljavala, i na šta sam bila spremna. Tako da danas, hrabro nagovaram majke da rode, pa bar one koje to istinski, kao ti, žele, a imaju uslove. A o uslovima imaš brdo tema na filozofskom, i mogu ti reći citat iz Dr. House(mislim): Ako budeš čekala pravi trenutak da imaš dijete, onda nećeš nikada roditi.
Sretno Vam svima, da proživite svoje želje!
Osvrt na ovo boldano: upravo je to ono što me koči - kad bi sad odmah imala bebu, morala bi je ostavit s 42 dana i vratiti se na posao. S curkom sam bila doma 2.5 godine, s malecnim samo 8 mjeseci (nažalost), a onda je porodiljni preuzeo mm. Oboje su isključivo dojeni prvih 6 mjeseci. I ne mogu zamisliti da bi ostavljala bebu od mjesec dana i išla raditi.. po meni je bolje da pričekam nego da joj tak maloj uskratim prsa, maženje i maminu pažnju. Idem malo čitati tvoje postove, jako me zanimaju tvoja iskustva..
evo da i ja dam svoj doprinos! ja više nisam odgađalica, sad sam čekalica! nakon dugo vremena vaganja, racionaliziranja, maštanja i unutarnjih borbi ja sam uzela zrak i skočila!
skočila sam u život, u avanturu novog života i iako me i dalje strah na momente, drago mi je da sam se odbacila. možda sam luda, možda sam naivna, možda.
ali rekla sam sama sebi da se ne želim jednom okrenuti iza sebe i osjetiti bol zbog toga što nisam imala hrabrosti.
nešto što toliko želiš i radiš iz srca na može biti pogrešno!
jooj flopica
nešto što toliko želiš i radiš iz srca na može biti pogrešno!
Bravo flopica. I ja često kažem za sebe, kada me ljudi pitaju kako se usuđujem uraditi nešto, da samo uzmem zrak i skočim.A svaki put doskočim na noge
flopica, kako mi je drago zbog tebe!
Da, ovo si ljepo rekla i u potpunosti se slažem s tobom!
vrlo sam blizu tome no još uvijek me nešto stopira da nemogu odlučiti jel ću imat kčer jedinicu il će moje zlato dobit bracu ili seku!
eris, Beti
Hoću bebu!
Nemam problema fizičke prirode, ali zbog krize se ne možemo upustiti u novu trudnoću.
Sad znam po prvi puta kako je vama koje se toliko trudite da zatrudnite jer se osjećam jako loše.
Željela bih bebu, a znam da ne smijem još. Raspoloženje mi se počelo kvariti. Trudim se ne razmišljati o tome, ali čim se sjetim postanem očajna i ništa mi se ne da više.
Sad su me počele i godine brinuti jer prolaze jako brzo...što ako kad budemo stvarno poželjeli još koje dijete ne budemo više mogli imati.
Naravno da bih voljela riješiti obaveze koje još imam i stvoriti za dijete bolji dom, ali jednostavno osjećam da je vrijeme- da dijete želi doći, a mi ga još ne možemo prihvatiti iako bi željeli.
Eto morala sam se malo izjadati.
Mi odgađamo zbog: 1. stambeno pitanje - za više djece treba više prostora nego što imamo, i ovako smo nagurani.
2. financijska situacija
3. mlađe dijete mora na operaciju
4. ispit koji polažem
Evo stotinu razloga, a da ih ima još toliko, opet bi se jadno osjećala.
Eto toliko se jadno osjećam da kad vidim majke s više djece budem baš ljubomorna i mislim kako one mogu, a ja ne. Znam da je glupo, ali ne mogu si pomoći.
Pogotovo kad mm počne govoriti dosta je djece, vidiš da jedva s dvoje možemo blabla...
haj!
eto da i ja dam svoj skromni doprinos ovoj temi.. nakon faksa sam nadobudno krenula na praksu i posao ko da sutra ne postoji..prošlo je više od 6 godina..cijelo vrijeme sam mislila ne sad-pa stručni ispiti, pa dolazivanje na poslu..pa ulazak u vlastiti posao..sad imam 32 uskoro i nekako mi se čini da mojim obvezama i dalje nema kraja. možda otplatim kredit do cca 40 al opet možda i ne..pa je malo glupo čekati jer bi vlak mogo pobjeć
uglavnom, ne čini mi se da bih išta propustila da sam klinca imala ranije, lijepo bih malo bila doma umjesto po cijele dane na poslu i sad me ne bi mučilo kako ću na porodiljni a vodim svoj posao i nema me tko zamijeniti..
da ne govorim da većina frendica ima već 2 djece il je drugo na putu i gledaju me ko čudakinju već dugo kad pričam da bi ja još malo čekala..
e-sad mi je dosta da gledam druge kak žive a ja na stan-by do ko zna kad pa se i ja bacila na akciju
eto baš sam vas ugnjavila, to je viđenje jedne "karijeristice"..nisam pobornik baš odmah na klinca čisto da si čovjek ne uskrati neke mogućnosti no u biti kod nas je ionako svjedeno, nema baš pravila, treba raditi po srcu..
pozdrav svima, evo da se i ja javim sa par rečenica ... imam 30 godina i donedavno sam odgađala trudnoću jer "nisam bila spremna", šta god to značilo. ne mogu reć ni da sam sad spremna, ali volim djecu, a svakim danom sam sve starija, pa je vrijeme da se krene. doduše, krenuli smo već prije 2-3 mjeseca, ali još se nije uhvatilo. odo' sad na neku drugu temu.
Drage moje,
Pozdrav od nove članice! ja sam do nedavno odgađala dosta dugo (sad mi je gotovo 32..), faks, posao, pa opet posao..
uglavnom sad sam ready no čini mi se da sam mogla i ranije..posao bi bio isti (nije da se može tolko zaradit pa da se više ne mora radit..a niti jedan posao ionak nije zicer..)
što se tiče stambenog pitanja-kredit je tu i bit će i za 10 godina vjerojatno..dakle opet nije razlog za odgađanje inače većina nas može čekat do 50/60 godine..
jedino godine idu i svake godine se smanji šansa za uspjeh..e to je jedino zicer..
ja sam maybe pregnant, radim za 2 dana test, i msilim da sam sada gotova s odgađanjima
cure, osobito one iza 33/34 doista nemate što čekati, menopauza može nastupiti već oko 45 godine, a godina dana prođe jaaaako brzo, svede se na nekoliko pokušaja..sve koje odgađaju misle da će im uspjeti iz prve (ok ak meni sad uspije bilo je iz prve no opet..) a to baš i nije tako..i uzmite još jednu stvar u obzir-nakon 30 počinje opadati kvaliteta jajnih stanica, dakle osim mogućnosti deforamcije-općenito je moguće da će dijete imati veće predispozijije za bolesti i sl..kasnije u životu..
eto mali realni poticaj za sve vas odgađalice, što sam i sama donedavno bila i to jako uporno!!
TRudna!!! odgađalice-u akciju!!!!!!!!!!!!!!
Neli1, čestitam!
Ja sam isto u dvojbi odgađati-neodgađati već neko vrijeme. Kao što cure kažu, srce kaže "odmah!", a glava se svako jutro probudi s novim pitanjima, koja uglavnom počinju sa "kako ćemo....?".
Čak sam bila računala unazad od trenutka kad uplaćujemo zadnju ratu jednog većeg kredita, i onda sam se sama sebi učinila tako jadno.
Oko mene se stvarno osjeti generalna zabrinutost i stalno spuštanje životnog standarda zbog krize, i zato mi se nekad učini neodgovorno imati sada još jedno dijete, ali onda si mislim: baš zato je bolje imati život ispunjen stvarnim izvorima sreće, a ne ispunjavati se novom haljinicom (nećemo sigurno biti ni gladni, ni goli, ni bosi).
neli1 čestitam!
Ja sam napol odgađala zbog - umora. Umorna sam, imam dijete na mlazni pogon (jedno, drugo je prosječno umarajuće). Jedno sam izgubila u ranoj trudnoći i sad čekamo dozvolu od doktora da se pustimo. više neću ni planirat ni neplanirat. Kako bude. Umorna sam više od računanja.
I ja odgađam, ali zašto(???? Jer sam glupa!!!! Imam 35 godina i dvoje djece, od 4 i 2 godine. Htjeli bi ići na treće, uvjete imamo, ali koči me jedan ustvari glup razlog, ali ne mogu si pomoći. Posao!!! Nije da sam na nekom ludom radnom mjestu (privatna je firma), ali mislim da bi direktorica poludjela - ne bi mi to tako rekla, ali nije da bi skakala od srece. Vis a vis toga sam se i nakon drugog djeteta vratila na posao nakon 6 mjeseci. Eto, ono sto si vec neko dulje vrijeme i mislim sada sam konacno stavila i na papir - da, koci me moja sefica
Pozdrav cure i žene od mene kao nove članice! Pronašla sam se u ovoj temi, zato jer se baš nalazim u toj situaciji..a ne bih trebala. Prvenstveno jer mi je prije 3 mj dijagnosticirana endometrioza. Cistu su mi maknuli laparskopski, i stanje nije baš savršeno. Ginekolog mi je rekao da što prije razmišljamo o trudnoći. Ono što me koči je naravno posao..pravnica sam, odrađujem svoj staž u pravosudnom tijelu, cijelu ovu godinu putujem na stručno usavršavanje jer bez toga ne mogu izaći na pravosudni. Upravo pravosudni meni predstavlja kočnicu jer sam uvijek sebi govorila da ću se odluči na bebu kada to položim. Međutim, sad je došlo do ovoga..i sad si ja razmišljam jer bi uspjela položiti taj ispit dok sam trudna..Biti trudna i imati toliki stres ne znam jel pametno..a vrijeme ide i ne bi se trebalo čekati. Srce mi viče da, a razum me koči....majčinske instikte imam i najradije bi sve poslala k vragu i rodila bebu..Više sam luda od razmišljanja.
Pozdrav i dobrodošla među odgađalicebježi čim prije na pdf Trudnice
Zapravo sam ti htjela reći da smo nas dvije kolegice i da sam ja polagala pravosudni u 8. mjesecu trudnoće. Inače sam kroz trudnoću prošla toliko puno stresova (tešku bolest nevjenčanog supruga i budućeg tate, krvarenja u prvom trimestru, prodaju stana i selidbu u drugi grad, vjenčanje, kupnju kuće, završavanje magisterija u stranoj državi), da mi je pravosudni bio samo nešto što sam obavila usput. Kad se tijekom 9 mjeseci suočiš sa svim nabrojenim stvarima, shvatiš da je taj pravosudni na kraju krajeva samo ispit i da zapravo nije toliko bitan ni strašan.
U navedenim okolnostima, imala sam samo tri tjedna za učenje. I ne bi bila ni izašla, ali muž je već bio uplatio pa sam rekla: Ajd-idem probat. Cilj mi je bio samo proći građansko, imati popravni iz kaznenog. Na kraju sam prošla sve ispite. Iskreno: mislim da mi je i trbuh do nosa malo pomogao pred ispitivačima
Kolegice Nightswimming hvala na ovako toploj dobrodošlici!
Cure samo hrabro,ja sad vidim svoj post i 2009 i samo sam se slatko nasmijala. Mi ništa ne odgađamo i ne planiram više djece. Naravno možda ću jednom pogledati ovaj post i nasmijati se
Lijepo Sandra..imaš dvoje..valjda ćemo i mi koje odgađamo iz raznoraznih razloga isto uspjeti uzivati u tome.
evo još jedne odgađalice.
mala sad ima 2 god, oduvijek smo htjeli malu razliku, međutim dobili ekstra zahtjevno dijete, upisali sse oboje na višu, tek smo na prvoj godini.
i naravno tu iduće dijete otpada.
u globalu bi htjeli još jedno... samo kad?
najranije možemo krenut za 2 godine, a to mi je već velika razlika... a opet nezamislivo mi je da bude sama.
pa važem i važem...
Evo i moj prilog temi.
Ja znam zašto odgađam, mislim da je čisti ego trip - lijepo mi je ovako.
Imam 34 godine, udata godinu za čovjeka s kojim sam u vezi, sve zajedno, 10 godina. Imam naravno i kredit za stan
Sad su me već svi počeli nervirati sa "pa šta čekate, pa jel sve uredu ???!!!...." a ne čekam ništa jednostavno živimo ovako kako živimo...Jedino se nadam da ću uspjeti kad me "spuca" osjećaj da bih trebala imati bebea
Pozdrav svima, sadašnjim i budućim mamama
Dobrodošle cure! Žabica tako je i mojoj sestri bilo žao da joj mala bude sama, i sad je razlika među njima 6 godina...tako da 2 razlike nije puno
Posljednje uređivanje od vucica : 29.04.2012. at 21:59
Dižem temu i najavljujem da sam odgađalica još maksimalno mjesec dana. Prije dva mjeseca nakon razgovora sa suprugom (jer već par mjeseci oboje nabacujemo povremeno pricu o jos jednom bebacu naizmjenicno i onako usput) zavrsila sam odlucno hormonsku kontracepciju. Odmah po tom sam pocela uzimati folnu kiselinu, brojim da prođu tri uredna m ciklusa (druga m upravo stigla) i veeeselim se godišnjem za mjesec dana više no ikada.....krećemo u akociju
Imam 35, on 36 dvoje djece iz dvije savršene školske trudnoće, i dva missed ab u dvije neuspjele, (oba puta u 9tt). Po statistici, sada je na redu uspjšna trudnoca, ako Bog da...
Ono ostalo: posao, financije....za sada osrednje i neizvjesno....nije pretjerano strasno, no eto zbog krize ne zna se kako ce dalje biti s poslom ni mm ni meni, za sada oboje radimo(no u obje firme traju otpuštanja zbog krize)......ali, to ostavljam po strani jer je zelja izuzetno jaka...
to je toooo i nema se što čekati. Strah postoji, ali kao što netko već reče, uzet ću zrak i skočiti u još jednu avanturu života
nakon što smo gotovo 2 godine odgađali zbog uobicajenih racionalnih razloga cekamo da kriza prođe, da financije budu bolje, da svijet bude bolje mjesto......sada vise ne cekamo gotovo nista (1 uredan ciklus)...zeeelimo to oboje i krecemo uskoro
ispričavam se na nedosljednoj upotrebi znakova (ostalo mi od uptrebe moba), nadam se da ćete shvatiti da ne ispravljam cijeli post kada ga već nisam odmah uredila. akocija=akcija;Dižem temu i najavljujem da sam odgađalica još maksimalno mjesec dana. Prije dva mjeseca nakon razgovora sa suprugom (jer već par mjeseci oboje nabacujemo povremeno pricu o jos jednom bebacu naizmjenicno i onako usput) zavrsila sam odlucno hormonsku kontracepciju. Odmah po tom sam pocela uzimati folnu kiselinu, brojim da prođu tri uredna m ciklusa (druga m upravo stigla) i veeeselim se godišnjem za mjesec dana više no ikada.
Imam 35, on 36 dvoje djece iz dvije savršene školske trudnoće, i dva missed ab u dvije neuspjele, (oba puta u 9tt). Po statistici, sada je na redu uspjšna trudnoca, ako Bog da...
Ono ostalo: posao, financije....za sada osrednje i neizvjesno....nije pretjerano strasno, no eto zbog krize ne zna se kako ce dalje biti s poslom ni mm ni meni, za sada oboje radimo(no u obje firme traju otpuštanja zbog krize)......ali, to ostavljam po strani jer je zelja izuzetno jaka...
to je toooo i nema se što čekati. Strah postoji, ali kao što netko već reče, uzet ću zrak i skočiti u još jednu avanturu života
nakon što smo gotovo 2 godine odgađali zbog uobicajenih racionalnih razloga cekamo da kriza prođe, da financije budu bolje, da svijet bude bolje mjesto......sada vise ne cekamo gotovo nista (1 uredan ciklus)...zeeelimo to oboje i krecemo uskoro
Po prvi put se javljam na ovoj temi i skidam kapu svima vama koji se odlucite na trudnoce iako puno faktora ne stima. Prva trudnoca je i kod nas bila takva...puno briga, posebno na poslu. Radim sa osobama sa posebnim potrebama i suocavala sam se svakodnevno sa napadima sticenika, tako da sam se bojala ostati trudna, da ne bih zbog tog izgubila bebu. Suprug studirao, ja tek upisala drugi fax koji mi je u zemlji u kojoj sam nekih cetiri godine prijeko potreban, no, ipak se odlucimo za bebicu...I tako savrsena trudnoca, radila do kraja, uzela si dva tjedna pred termin, dala jos jedan ispit, zakljucila semestar i uzivala u posljednjim trenucima sa svojim deckicem...da, bili su zbilja posljednji...nas Patrick je ubrzo nakon poroda otisao k andjelima...Proslo je 7,5 mj. Radujem se svakom mjesecu jer me udaljava od tog datuma ali i priblizava njegovom prvom rodjendanu, kojeg cu nazalost provesti bez njeg.
Evo, tata ce uskoro diplomirati, meni isto ide bez problema, ali strah od nove trudnoce, od faxa, od poslodavca, ovog onog je tu...Ne znam kako se odvaziti na to i prepustiti sve sudbini. Mnogi mi preporucuju da se ne stitim, ali ja se bojim uci nespremna u to...Mislim si , ako ovoliko intenzivno razmisljam o tom, vjerojatno je i sada odluka jako blizu, a nekako ne mogu zamisliti da cu odluciti jos cekati, jer znam da cu se svaki dan pitati i ubijati dok cekam...
Ta razmisljanja me izludjuju, molim Boga da mi da malo mira dusi, da ne mislim toliko na trudnocu...prije par dana sam cula da mi je tesko odluciti se na novu trudnocu zato sto nisam pustila svog Andjela da odleti...i moguce je, jer me uspomena na njeg jos jako boli. Ali kako to uciniti? Valjda ce vrijeme pokazati svoje i nadam se da ce mi barem malo lakse biti, i da ce kaos u srcu manji biti, kad budem spremna za to...
Oprostite ako pisem na vasem podforumu, ipak ja dolazim od strane onih "tuznih i imaginarnih" mama, iako sam eto sve to prosla, samo bez svoje bebe...Pusa svima
I da, jos nesto, da li ste vi imale problema sa svojim poslodavcima?...Naime, mene moja sefica kao pita:"Jel da, sada sigurno necete 2-3 godine pokusavati?" I sto da joj kazem na to...SIgurna sam da je htjela reci, imala si cetiri mjeseca porodiljnog i jos mjesec bolovanja, sad je vrijeme da malo radis
Ajd pokusajte me navesti na pravi put, da se malo maknem od ovoh svog unutarnjeg kaosa
Pozdrav,malo podižem temu. Ima li ovdje još odgađalica? čitala sam svih 5 strana i nisam puno pametnija... Srce kaže jedno,razum drugo,kao borba anđela i vraga,samo još neznam tko je tko...
suncicasun uvijek je tako..bar sam ja govorila neću još, a onda sam se "razboljela" i tada smo mm i ja počeli raditi na bebi..a sada neće..život neće kad ti hoćeš.
Bok cure i draga vucice
Ja cu samo reci da mi je zao sto nismo odmah pokusali imati dijete (iako stvarno nismo imali adekvatne uvjete), mozda bi prije saznala s cim se borimo. Ne mogu reci da nam nije lijepo u dvoje i super se slazemo al fali taj mali smotuljak... Jako to potiskujem pred drugima, odnosno ne dajem do znanja da mi je tesko da se ne sazaljevaju nada mnom, coolericu glumim a srce mi puca, a i njemu...
Nadamo se i dalje...
draga ljubilice i ja pokušavam biti coolerica, a nekad se raspadam..zato ljudi, ne razmišljajte puno, pravite djecu, ako ih želite, ako su ona smisao vašeg života..uvijek će biti da nije sad vrijeme, i nikad kraja..
Posljednje uređivanje od vucica : 03.01.2013. at 00:57
Suprug i ja smo neko vrijeme odgađali djecu (tad još nismo bili vjenčani, ali smo živjeli skupa). Smatrali smo neodgovornim donositi dijete na svijet kad nismo imali ne znam kakve uvjete - nesigurni poslovi, podstanari, bez auta... Nije da se ne može bez toga, ali oboje smo manje-više tako odrasli i srce nas je boljelo pri pomisli da tako moramo odgajati dijete.
Onda sam se počela družiti s jednom curom koja je godinama u MPO postupcima i ne uspijeva ostati trudna... pa sam upoznala drugu koja ima jedno dijete, ali već godinama ne može imati drugo... pa sam upoznala jednu koja je čekala "savršeni trenutak" i kad je taj trenutak došao, ostala je trudna i vrlo brzo izgubila bebu.
Tad smo muž i ja (sada vjenčani
Uspjeli smo baš iz tog 6. pokušaja i nismo mogli biti sretniji. Beba samo što nije.
Evo i mene opet ovdje. Bila sam neki dan u city centru i jebu vjerovali,u pola sata sam vidjela barem 20 trudnica... Kao da imam radar za njih. Prijateljica je prije Božića javila da je trudna,ali je nažalost izgubila bebu. Bile smo zajedno trudne u prošloj t. I sad mi se čini da su sve one već krenue da drugo dijete,neke su već i rodile,samo sam ja zapela negdje.
Ali sta se može kad je strah čovjekov najveći neprijatelj.
Ja se tješim sa onom " čovjek snuje,Bog određuje" valjda ce najbolje ispasti...
evo i ja dosla ovdje s dvojbom,kod mene je situacija takva da sam ja sva u tome bi nebi,i samo o tome razmisljam i ti u zadnje vrijeme me jakoo puca,ugl decko i ja samo zajedno oko 5 godina ,on 23 ja 24 uskoro 25,i ja bi bas sad ,i on isto i zelja je tolko jaka da se i nekad zezamo pa ako bude bude
sunshine88 dobrodosla! mm i ja smo odgadjali trudnocu upravo iz tih razloga koji tebe muce - prvo diploma (kad smo diplomirali smo se vjencali), a zatim ugovor na neodredjeno (kad smo to sredili, krenuli smo s pokusavanjem). iz danasnje perspektive borbe s neplodnoscu, mogli smo pokusati i puno ranije
Surova stvarnost je da trudnoća ( tih prekrasnih 9 mjeseci ) i porodiljni prolete dok se ne okreneš.
I onda se godine samo nizaju,jedna za drugom dok ne trepneš. Kao da sam jučer rodila drugo,a već ima skoro 3.5...
Sve odgađaš,nije još vrijeme,a onda shvatiš koliko je ( puno) godina prošlo.
Slažem se sa bubekicom,prvo živite neko vrijeme skupa,da vidite kako " dišete" jer je oooogromna razlika biti cura i dečko i živjeti zajedno.
Posljednje uređivanje od SuncicaSun : 24.01.2013. at 15:57
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom