NS, prvo sam te 2007. uradila nalaze, onako radi preventive, i onda smo počeli. Al da vidiš te muke, neće pa neće. Potrošila sam para i para na vitamine, sjemenke, čajeve. Kud se situacija pogoršavala oko mene, firma u krizi, radnici se otpuštaju, manje posla, manja plata. A ja i dalje mislim na bebu. Onda se nekada, kada sam vidjela da nema ništa od toga, odlučim upisati na postdiplomski. I nakon 2 mjeseca divnih predavanja i vježbi, testić prvi put pokaže +. Nevjerica, šok, sumnja, ali sam sve jednim mahom glave odbacila. Isto kao da je onih 30 mjeseci trebalo da meni pokaže da ja to zaista želim, da to nije neki hir, da znam u šta se upuštam. I 2010, nakon divne Nove Godine stiže treće sreća. I nikada neću zaboraviti tu prvu godinu našeg zajedničkog petočlanog života, mopj prvi put da sam na pravom porodiljnom(sa prvom bebom 42 dana, sa drugom 2 mjeseca). Nađi moje postove, vidjete ćeš šta sam tada sve mislila i proživljavala, i na šta sam bila spremna. Tako da danas, hrabro nagovaram majke da rode, pa bar one koje to istinski, kao ti, žele, a imaju uslove. A o uslovima imaš brdo tema na filozofskom, i mogu ti reći citat iz Dr. House(mislim): Ako budeš čekala pravi trenutak da imaš dijete, onda nećeš nikada roditi.
Sretno Vam svima, da proživite svoje želje!