ina33 prvotno napisa
recimo, uvijek sam mislila kako su neki doktori u stvarima koje su ajme meni tipa veća šansa ne pomoć nekome, nego pomoć - onkolozi, IVF-ovci - uopće motivirani za rad - pa sam zaključila da oni broje uspjehe jer bi drugačije to bilo teško raditi, stila "pamtim samo sretne dane", iako svi statistike znaju, ali ne ulazi (valjda, nadam se) u emocije, znači, po meni je to neki "coping mechanism", i to dobar). Ja osobno imam neki osjećaj za neke ljude tipa pašu mi ili ne, i to je to (ali niti tu ne pogodim uvijek i 100 posto). Tako da je meni isto intucija, duhovnost itd. - rubrika boca Jane - ali nisam jedina i zašto bih se toga sramila - ima nas još (Kekinova pjesma mi je bila melem - ono o čakrama kako je od toga cijepljen u smislu - ajde, još jedan (jer je Roda sve drugo - snaga, intuicija itd., a tu sam često visila, pa mi je bilo dobrodošlo nać' nekog sličnog sebi).