Printable View
Nano, upravo tako.
Mensin test je uvijek isti i piše se u kontroliranim uvjetima. Ne uspoređuje se ni s kim. Ili riješiš više od točnog postotka pitanja, ili ne. A neki spuste olovku nakon pola vremena za rješavanje. :)
Ne bih vjerovala procjeni nekog stručnjaka, kojeg platim ( ni ne bih platila), da mi napiše kako je predškolsko dijete darovito. Sasvim dovoljno se to vidi kad krenu u školu.
Mene uopce ne brine/zanima je li darovito dijete, barem ne trenutno. Brine me sto znaci odgovoriti na njegove potrebe. Koje? Ne moze on nesto sad jos znati, a da mu ja to ne znam odgovoriti. Zadataka ja imam od prapocetka u glavi, i naši se interesi nekim svemirskim čudom, totalno poklapaju, tako da to nije problem. Više imam problem s psiholoskim aspektom. Moje dijete nikako ne spada u lako odgojivu djecu. Upravo suprotno. Tako da ja vrtim djecjeg psihologa zapravo. Pretpostavljam da ce mi reci da je darovit. Logopedica tvrdi da jest. Na nekim testovima sto je polagao je s 4 god upao u 7godisnjake.Tete u vrticu isto misle, premda je i njima vise naporno njemu stalno smisljati zadatke. Srecom pa je u relativno maloj grupi djece razne dobi. Uglavnom svakodnevica je borba. On ima stalno genijalne ideje. Nekad su one šokantne, da kazes - genijalno, a nekad bi si kose pocupao. Ja stalno igram šah i predviđam što bi on mogao smisliti u danoj situaciji. Mogla bih mu upaliti TV i nek gleda dok ja odmaram, al ne dam mu vise od pol sata crtica dnevno.
Nema ŠANSE da bude 10% istinski darovite djece (malih Einsteina) u općoj populaciji.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Teško je to odrediti. Bistrih i naprednih bi moglo biti toliko. Pitanje je kriterija...
Evo, ovdje je jedan diplomski rad u kojem su navedeni kriteriji darovitosti https://repozitorij.ufzg.unizg.hr/is...datastream/PDF
Čini mi se da se naslanja na onu knjigu Ellen Winner koju sam gore spomenula.
Ustvari, krivo sam napisala. Ne da ne bih vjerovala, nego mi je ta procjena bespotrebna.
Jelena, dijete će ti postepeno samo pokazivat. Kad se sjetim samo kroz koje faze smo mi prolazili: vozila na tračnicama ( išli smo i do Budimpešte kako bi se vozili metroom i trolejbusom), kaligrafija ( učio ju je sam uz youtube), povijest ( znao je cijelu lozu Habsburgovaca - vodičica u Eggenbergu u Grazu nije mogla vjerovat) - to su samo neki od primjera. Vjerujem da sad s 19 nema pojma o kaligrafiji, mozda zna tu i tamo kojeg Habsburgovca, javni prijevoz mu služi samo za doći od točke A do točke B.
Ono što mu želim je da nađe svoj put i da bude zadovoljan. Sa ili bez testova
Mislim, svima je zabavno s njim nakratko. Iscudjavaju se njegovoj razini komunikacije, logopedica je u transu nakon svakog sessiona, s tim da s njim ne moze raditi vjezbe tipa tr tr tr tr tr..., nego je i njoj izazov sto i kako. Dala mu je zvjezdicu za nagradu na prvom satu, on ju je bacio kroz prozor. Ne zato da bude zlocest, nego da vidi kako ce padati. Vecina aktivnosti je da vidi kako će se i zašto nešto odviti, a onda zahtijeva tocno fizikalno objasnjenje procesa. Jucer je gurnuo knjigu iza kreveta i ja sam poludila sto se moram zavlaciti sada. On se smije. Ja jos vise poludim, je l to sad smijesno sto se moram zavlaciti, a on kaze da nije smijesno da se moram zavlaciti nego mu stvarno nije jasno kako se ja mogu zavuci kroz taj uski prolaz. Knjiga je o svemiru. On pamti koji plinovi cine ciju atmosferu, koliko treba Merkuru da obidje Sunce. Koji su cvrsti, koji plinoviti planeti. Kad sam mu rekla da je na pola Merkura hladno, na pola vruce, odmah je rekao da bi on bio na sredini izmedju ta dva podrucja. Muči ga koliko ljudi bi moglo podići zajedno Mjesec i sl.
Eh, to je isto određena vještina - bez puno muke živjeti kako želiš.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Po ovom kriteriju, ja imam stvarno darovite dečke, hehehe.... Naime, nisu oni toliko pametni, koliko su vješti u otkrivanju načina kako sustav funkcionira. Neki dan kaže moj E. da je riješio kolokvi iz matematike 100%, programiranje isto neku visoku ocjenu itd. Uči on, ali nije dovoljno samo znati gradivo, bitno je i otkriti koji su ti elementi bitni za ocjenu, npr. redovno pisanje domaćih zadaća, redovna aktivnost na predavanjima, sve to donosi bodove. Nije stvar u tome da znaš riješiti matematiku sa 100%, nego kako uz minimum truda postići maksimum rezultata. To mojima ide dobro. Kaže E. - ne znam ja gradivo tako sjajno, ali sjajno znam kako se skupljaju bodovi, hehehe...
Aliii da bi se to postiglo, trebalo je dosta truda oko njihovih radnih navika tijekom godina. Uvijek govorim da su njihove rane smetnje (kod starijeg traljava motorika i izuzetno kratak interval pažnje udružen s još nekim poteškoćama, kod starijeg disleksija) bile PREDNOST, a ne nedostatak. To nas je sve prisililo da ih u ranoj dobi dresiramo kako će sami sebi pomoći:
- najbolje iskoristiti svoje prednosti
- odvojiti bitno od nebitnog
- dobro se organizirati
- razviti metode učenja koje su baš njima najprikladnije
- doooobro upravljati vremenom
- izvući iskustva i pouke iz neuspjeha
I još nešto - od malih nogu upućujemo ih da biraju aktivnosti tako da u njima uživaju. Sad su to već studenti (i to dobri), nadam se da će i dalje tako nastaviti, ali dok su bili mali, bilo je puuuno teških perioda, ne samo trenutaka. Ono što smo ih naučili je da NE ODUSTAJU, a to vidim kao problem kod mnogih bistrih klinaca + sjećam se sebe iz djetinjstva. Meni nikad nije trebalo puno vremena za učenje, sve do pred kraj srednje škole, a pogotovo u početnim godinama faksa... Skupo sam platila svoju bistru pamet. Mislim da su moja djeca stjecajem okolnosti prošla bolje :mrgreen: .
Pa da, to je i meni cilj. Da se zapravo meni malo olaksa. Vjerojatno zvuci sebicno, al sam zbilja umorna od predvidjanja i korigiranja na prihvatljivi (a povremeno i neprihvatljivi) način.Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
I da, ne vjerujem da ce znati kolika je temperatura na Veneri i zašto je toplije nego na Merkuru. Isto kao sto je tvoj zaboravio Habsburgovce :)
Kako ne, uspoređuje te s općom populacijom. Trebaš bit u najviših 2%.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
I ja se često pitam o tim kriterijima za darovite, malko mi se čine labavi nekad (moja djeca uključivo). Možda je do toga da se mjeri posebno po segmentima, pa u darovite spada i dijete koje je recimo u samo jednom području darovito?
Inače, srednjega je testirala neplaćena psihologica, obična preko socijalnog, isto kaže da je darovit tj. da su to posebne potrebe. ja opet nisam impresionirana tom darovitošću :lool.
Šalim se malo, djeca su mi očigledno bistra, ali ne znam, valjda je daleko od biti ponešto darovit do biti iznimno darovit. Ili ne znam šta je.
Vrci, ovo tvoje objašnjenje da netko može lakše nešto od nekog drugog mi zvuči super! Naravno, nije ni T. lumen u svemu. Zato sam se i pitala kako bi joj objasnili. Možda bi mogli i još malo pričekati s tom pričom.
Slažem se s Lili da su trud i radne navike jako važni. I sa Mitovski u vezi stručne pomoći. Mi smo je potražili zato što imamo veliku želju odraditi sve s njom na dobar način. Nismo toliko sigurni sami u sebe da bi mogli reći da mi to možemo bez stručne pomoći. U vrtiću su nam rekli da odemo na procjenu, njena psihologinja nam je rekla da je treba napraviti, a i mi smo sami skužili neke stvari. Pa smo je napravili i to nam je olakšalo u smislu da sad znamo od čega krenuti dalje. Različiti smo, nekome će značiti ta potvrda, nekome neće. Nikakve to veze nema s tim da roditelji plaćaju testiranje, baš nikakve.
MM i ja ne želimo pogriješiti ni zbog vlastitih iskustava. Naši roditelji su s nama pogriješili i nisu se znali nositi s našim posebnostima i time da smo malo drugačiji od vršnjaka. Na kraju smo se namučili više nego ti naši vršnjaci da dođemo tu gdje smo danas. Jednostavno, oni su sustavno radili na svojim životima, trudili su se, a mi smo mislili da mi sve možemo bez ikakve muke i velikog truda. I mogli smo. Do jednom.. Jer kako je netko već rekao gore, nitko nije u svemu iznadprosječan. Pa kad u životu na red dođe područje u kojem si ispodprosječan ili prosječan, pa se ipak moraš potruditi, realnost te udari u glavu i onda tek moraš naučiti kako se potruditi. Tako da ja ne vjerujem uopće u život bez ikakve muke i truda samo zato što je netko eto iznadprosječno inteligentan ili darovit ili što već.
Zato mi ne želimo napraviti neke pogreške. Znamo da će ih biti sigurno, kao i kod svakoga, ali želimo ih svesti na najmanji mogući nivo, pa smo potražili pomoć za T.
Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Ovo je ozbiljna optužba svim strukama koje provode ova testiranja. Kao da napišeš da ne vjeruješ mojim financijskim izvještajima jer me poduzetnik plaća za njih.
Testovi su standardizirani i ne može ih provoditi bilo tko. Onaj tko provodi test mora proći edukaciju kako se test provodi i naravno imati određenu stručnu spremu. Taj test ne otkriva samo nadarenu djecu već i razne druge moguće poteškoće.
Wechslerov test inteligencije za djecu – četvrto izdanje (WISC-IV) odražava suvremena dostignuća u teoriji i praksi mjerenja kognitivnih sposobnosti i jedan je od najpoznatijih i najčešće upotrebljavanih testova inteligencije za djecu. Široko se primjenjuje u školskom okruženju i omogućava identifikaciju nadarene djece već od dobi od 6 godina. Nezamjenjiv je u psihodijagnostici jer omogućuje identifikaciju djece s poteškoćama u čitanju i učenju, hiperaktivne djece, djece s poremećajem pažnje, emocionalnim poremećajima, poremećajima u ponašanju, oštećenjima sluha, problemima u produkciji i razumijevanju govora, te procjenu mentalne retardacije. WISC-IV sadrži 15 subtestova (10 temeljnih i 5 dopunskih) koji omogućavaju dobivanje informacija o ukupnom IQ-u te rezultata na 4 indeksa koji omogućuju procjenu specifičnih kognitivnih sposobnosti (verbalno shvaćanje, perceptivno rasuđivanje, radno pamćenje, brzina obrade informacija). Uz te osnovne indekse, moguće je napraviti procesnu analizu postignuća djeteta, odrediti njegove jake i slabe strane te usporediti postignuća na pojedinim vrstama kognitivnih zadataka. Hrvatska adaptacija i standardizacija WISC-a-IV provedena je na stratificiranom uzorku od 1200 djece u dobi od 6 godina i 0 mjeseci do 16 godina i 11 mjeseci. Cilj okruglog stola je predstaviti četvrto izdanje WISC-a, njegove subtestove, te indekse koji se mogu dobiti. Bit će opisani koraci koji su potrebni u adaptaciji i standardizaciji ovakvog instrumenta, te novosti koje WISC-IV donosi u usporedbi sa starijim oblicima. Poseban naglasak bit će na iskustvima primjene i interpretacije ovog psihodijagnostičkog sredstva, te obilju informacija koje on može pružiti.
Tvrditi da bi netko lažirao rezultate takvog testa da bi nekom rekao da mu je dijete nadareno zato što ga plaćaš i time riskirao licencu je ozbiljna optužba.
I WISC za djecu je isti i piše se u kontroliranim uvjetima. Ne uspoređuje se s Jankom, Matkom i Perom nego s nekom normom isto kao i Mensin test.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ne gleda taj stručnjak u kristalnu kuglu pa daje procjenu. Taj stručnjak ima određenu završenu školu. Prvo se obavi razgovor s roditeljima pa razgovor s djetetom pa onda dijete piše test. Onda stručnjak opet obavi razgovor s roditeljima. Tako je to bilo kod nas.
Nismo išli kod psihologa zato što smo mislili da je dijete nadareno već zato što je bilo određenih poteškoća.
Samo jedan mali ispravak mitovski, samo jedna struka :mrgreen:
Ideja da bi psiholog lažirao da je dijete darovito u privatnoj praksi mi je naprosto smiješna, ne vidim koji bi motiv bio za takav rizik.
A testiranje testova je cijela jedna znanost sama za sebe, imate psihologe koji se samo time i bave, kako bismo mogli imati neku ideju da test mjeri to što mislimo da mjeri.
Možda je pitanje kakva sve značenja mi onda pripisujemo riječi darovit.
I naravno pitanje je kakva je to vertex mater kad ni sa svojim darovitim djetetom nije impresionirana :mrgreen:
Jelena, mislim da ne bi bilo loše da odeš do tog psihologa čiju vizitku imaš, i ispričaš što te konkretno muči, možda ti da neku dobru ideju ili perspektivu
Mislim (ali možda sam u krivu) da nitko živ ne vodi dijete psihologu (onom koji se plaća) da bi dobio certifikat da je dijete darovito i onda mahao njime ili ga uokvirio za na zid. :mrgreen:
Psihologu ideš ako vidiš da dijete ima neki problem ili ti imaš neki problem s njim. Eventualno na profesionalnu orijentaciju ako je dijete podjednako dobro u različitim područjima a samo ne zna što bi.
Rijetko gdje se provode testiranja sve djece po redu. Naša osnovnoškolska psihologica je nešto radila po tome jer se ona bavila darovitima, ali to je izolirani slučaj jedne škole.
Pa zapravo da, to se nameće kao logično pitanje :lool:Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Jelena, mi smo išli s dvoje starijih, sa svakim u neko vrijeme, zato što nam je trebalo malo pomoći. Intenzivni su, bili i ostali, svaki na svoj način. I mala je fala bogu intenzivna na svoj način, ali valjda već znamo kakve zvjerke podižemo pa se evo nismo nikome zasad obraćali, nije nam s njom bilo teško.
Barbi, naravno da je tako. A je li dijete darovito ili nije podložno je i roditeljskim interpretacijama. Psiholozi koji su ovdje spominjani NE daju brojeve tj. ne pišu djetetov IQ. Samo opisuju jake i slabe strane koristeći rečenice tipa "pokazuje darovitost u području..." , "postignut ispodprosječan, prosječan, iznadprosječan rezultat u području..." te opisuju pokazane teškoće i sl.
Moj brat živi u Pennsylavniji, u njihovoj školi testiraju svu djecu. Starija nakon tog testiranja sluša matematiku po posebnom programu, koji je u biti (koliko smo uspjeli usporedit) matematika koju kod nas imaju sva djeca :DCitiraj:
Barbi prvotno napisa
Je, zato sam se ja morala boriti kod privatnih psihologa , pa onda jos kod onih na uputnicu da mi dijete slusa posebnu matematiku. Jer , eto , kod nas svi rade isto , a ona ima disklakuliju . Iako je iznadprosjecna u drugim podrucjima. I dvije godine uvjeravanja skolskog sustava da ne moze pratiti program posebno u testovima. Godinu dana svih testova iz matematike ocjenjeno negativno u nizim razredima osnovne nije bilo dovoljno da ju se testira u skoli.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Tako kad netko kaze da privatnici pisu nalaze jer im se placa...pa ja bih rado ostavila 600 kn u dzepu za instrukcije i terapeute, ali sustav me tjera da radim suprotno.
Šta da ti kažem, sirius...tvrdo je to u nas, i prečesto bez nekog interesa za djecu.
..
Pa da, i se se svodi na to. Pa ti cesto ne preostaje nista drugo nego da placas. Obzirom da je moje oboje djece najdetaljnija testiranja dobilo kad se platilo, kad smo sa takvim nalazima dosli na mjesta sa uputnicom oni bi nalaze-prepisali. Znaci da su ti koji su testirali djecu i nacin na koji su testirani prilicno pouzdani. I jos su nas pohvalili da smo to napravili, tuzno kontatirajuci da oni nikad ne bi mogli tako detaljo testirati jer nemaju resursa ni vremena.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Znam da nisi ti pisala o sumnji i motivima onih kojima se placa...
Ali bas mi je dobro sjeo tvoj post o sustavu koji odradi sve sam. I obradu i potporu i pracenje nakon toga.
Nema toga u mom svemiru.
Mi kad smo obavili privatno testiranje, nakon tog testiranja netko je sjeo s nama i objasnio nam rezultate.
U zadnjih godinu dana 2 prijateljice, jedna upućena od vrtića, druga od škole obavile su trstiranja s djecom i timsku obradu preko uputnice. Na porti su dobile nalaze koje im nitko nije objasnio niti ih uputio što i kako dalje.
Naša učiteljica nije imala sluha za poteškoće koje je J. imala i u tom smislu nam papir nije pomogao, iako sam se ja naivno nadala da hoće. Odnosno nadala sam se da ću na temelju papira u suradnji s učiteljicom naći rješenje za njene probleme (znam, bila sam mlada :mrgreen:).
Papir je pomogao meni da pomognem njoj, odnosno sve što je bilo iza tog papira. I testiranje i razgovori s psihologicom i roditeljske radionice i razmijena iskustva s roditeljima čija djeca su imala slične poteškoće.
Sirius, ne znam može li se reći ć iz ovog mog primjera da je sustav sve odradio sam. A. je odgovorno dijete, sada cura od 17 godina, bez poteškoća, nije se baš imalo puno za raditi. Možda donekle u socijalizaciji, prema priči roditelja, ja ne mogu procijeniti jer se vidimo 2-3 tjedna ljeti, a s rođacima je dobra, i s mojom i sa sestrinom djecom. Mama joj često kaže da baš i nema prijatelja, a da se s rođacima odlično slaže. To svakako nije nešto čime se sustav pozabavio, ako je trebao pozabaviti se. Dobila je ekstra matematiku i kvačicu nadarena, i to je to.
Dobro kazes. Meni bi zanimalo kako bi u takvom sustavu proslo darovito dijete , ali neodgovorno, buntovno, koje stalno propituje autoritete .Citiraj:
vertex prvotno napisa
Cak i neka ta darovitost bude u podrucjima koje ju korisne i prepoznatljiva u skoli. Zanima me kako bi to izgledalo. Da li bi intervencija uspjela. :)
U smislu da dijete iz sustava izade mentalno stabilno, dobro socijalizirano i jos ( BONUS) potaknute darovitosti.
Ono, dobijes malog divljaka koji nista ne zeli pisati na satovima, od testova napise samo ime i prezime , ne zeli citati lektiru, a cita sve drugo sto mu padne pod ruku, matematiku ima u malom prstu na prvo gledanje bez da stavi olovku na papir.
Poznavala sam jedno na tom tragu. Na žalost, loše je završilo u našem sustavu. Prvo se dao drogama, a onda je negdje 92. izašao na prvoj liniji iz rova i krenuo prema Srbima koji su ga ustrijelili :(Citiraj:
sirius prvotno napisa
Moj se super snalazi s drugom djecom. To mi je baš drago. Vole ga djeca i tete u vrtiću. Obožavan u familiji. To mi je važnije od toga da je nadaren. Jučer smo prije spavanja malo popričali (nakon što smo mjesečeve mjene probavili) kako će izgledati naše spremanje za vrtić. Jutros samo 10tak minuta cendranja i kontriranja, značajno bolje nego jučer kad sam bila već luda nakon 1 sat spremanja i još smo sve nešto zaboravili napraviti, npr. nije oprao zube, valjda sam mu 10 put rekla, samo nisam provjerila na izlazu.
Gledam jučer crtež svog malog matematičara, u usporedbi s ostalima je... jao. Mislim, bolje nego prije, ali jao
Tako da, radije bih nekad dijete prosječno u svemu nego da mi iskače u jednom polju, a bude loše u drugom.
Možda pričam gluposti, danas mi nije dan :škartoc:
Mi smo imali ovaj problem. Ok, nije bila divljak. Početak drugog razreda. 3 mjeseca je nosila doma sve prazno. Na satovima bi samo naslov prepisala, na dnevnom boravku nije radila zadaće. Nama su i na procjeni rekli da ovako nešto možemo očekivati.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ona je skužila da učiteljica nema uvid u to tko je donio bilježnicu na pregled (tako mi je rekla) i odlučila da ne radi ništa. Gore sam već napisala da na podršku i suradnju učiteljice nisam naišla pa sam podršku našla u privatnom psihologu.
Ispite je predavala prazne.
Pomoglo je kad je jedan dan došla kući s probnim praznim ispitom iz hrvatskog i naravno jedinicom. Posjela sam ju, ispitala, naravno sve je znala. Rekla sam joj, ok, znaš sve, znaš za 5, ali si dobila 1, na tebi je od sad na dalje, to je tvoja škola. Odluči sama hoćeš li predavati prazne ispite i dobivati 1 ili ne. Upalilo je kad sam odgovornost u potpunosti prebacila na nju. Našli smo i divnu psihoterapeuticu s kojom se super povezala pa je i to pomoglo.
Na žalost, učiteljica je bila potpuno nezainteresirana. Što se nje ticalo, mogla je zauvijek sve predavati prazno i ne nositi ništa.
Ma nema veze - bit će boljih dana... Brzo ćeš shvatiti da je to bolja verzija od one kad djeca ne razumiju matematiku ili misle da ne razumiju.Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Što se crtanja tiče - moj stariji je takav, ne bi crtao ništa osim shema i dijagrama, a i to crta u excel-u kad god može tj. natjera računalo da crta za njega... S druge strane, mlađi zna crtati i olovkom i na računalu. To je kao sluh za glazbu - ili imaš ili nemaš žicu za to. Nebitan predmet. To crtanje se u nižim razredima ionako koristi samo za podizanje repa onoj djeci koja ne znaju ništa drugo. Ozbiljno...
Užas. Ako već nema empatije, ne razumijem kako ju ne zanima zašto dijete predaje prazno, čisto istraživački.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
A crtanje se može zaista popraviti kasnije, vježbom. Ako je matematičar, trebat će mu neka percepcija prostora, neke skice. Ne mora Mona Lisu crtati. Da zna iskoristiti papir, a ne sve zgurati u kut, povući ravne linije itd. Ne znam kad se taj dar izgubi. Gledam vrtićki uzrast, cijeli je papir ispunjen, a kod punoljetnih sve skice u kut zguraju.
Eh, Jelena, ima nas još s ovakvim lošim iskustvima... Moj mlađi je bio u takvom razredu. Učiteljica je predavala stražnjem zidu učionice, a ekipa je divljala. Učiteljica je dozvoljavala da roditelji sjede na nastavi. Nisam imala riječi.... Bolje da se ne prisjećam. U samo dvije godine iskusila sam jednu sjajnu osobu i jednu prosječnu. Nebo i zemlja. Ili podzemlje. Kako ti padne grah... Osim toga, nije svejedno ni kakav je sastav razreda. Ako ima puno ometača, ni najbolji učitelj s najboljim namjerama neće moći puno pomoći.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
HvalaCitiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ma ne mora biti umjetnik, samo me strah da ga taj likovni u oš ne ubije u pojam. Zašto se to i dalje ocjenjuje, ah
I ometači su djeca. Ponekad zapuštena, ponekad darovita, ponekad samo živahna i s lošim nastavnikom.
Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Tu bi se zaista trud trebao vrednovati, naravno i talent tko ga ima, ne možeš to zanemariti. Ako se već vrednuje.
MM ima traumu iz nižih razreda osnovne škole, što je iz tjelesnog imao 4. Učiteljica je roditeljima rekla da joj nije baš sportski tip. U višim je razredima išao na sportska natjecanja u individualnim sportovima, u tridesetima je išao na timeka natjecanja, bio drugi najbolji u timu, i danas trči desetke km. Nije tip koji će dizati utege, al klincu od 8 godina dati 4, iako ima sve dobre rezultate skokova, trčanja i što se već vrednovalo, jer nije sportski tip - stvarno su neki učitelji promašili profesiju totalno.
Ja sam pak imala uvijek 5 iz tjelesnog, nisam u životu istrčala 5 km. Čak ne mogu reći ni da sam se trudila trčati pa da nisam uspjela. Ostalo sam imala dobre rezultate i bila sam pristojna :)
A u razredu bio ponavljač, baš sportski tip, on je imao 4 iz tjelesnog. Nije bio ni nepristojan. Voljeli smo ga. Ja i danas pamtim te neke nepravde prema njemu. Mogu mislit kako je on to probavljao.
Ma neće ga ubiti u pojam, bez brige.Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Imam i ja jednog koji ni u vrtiću nije osobito volio crtanje (ali je uz dobre tete "procrtao"), a likovni je zamrzio u školi onog dana kad je dobio prvu ocjenu (koja, suprotno njegovim očekivanjima, nije bila 5 :mrgreen:). I što je bilo s tim? Ništa.
Oš je rasturao u svim predmetima osim u likovnom, gdje je bio prosječan. Ali srećom iz tog predmeta se ne ocjenjuje umjetnički dojam, nego izvršavanje uputa i marljivost, a u tome je bio dobar. Radovi mu nikad nisu bili za izložbu, ali bili su korektni. Imao je tu "sreću" da se u njegovoj školi velika pozornost polagala upravo nastavi likovnog (od razredne nastave do ambiciozne nastavnice likovnog u višim razredima), ali osim gunđanja jer mu se ne da, drugih problema s tim predmetom nije bilo. Nije imao ocjene za čistu peticu, ali na kraju godine je imao pet bez problema i iz tog predmeta.
Da ne govorim kako me šokiralo kad smo jednom išli zajedno na neku izložbu (mislim da je imao 10-11 godina), pa sam shvatila da slike i umjetnička djela zna promatrati bolje od mene, iako, kakti, ne voli likovni. Ipak je u školi nešto i naučio, čak i ako nema sklonosti za to područje. I nije taj predmet tako besmislen - razvija neke praktične vještine koje djeci danas često nedostaju. Ne traži se od djece da budu umjetnici, ali kroz likovni nauče neke druge stvari.
(ovo piše ona koja je u oš iz likovnog imala trojke, uz javno zgražanje učiteljice - da ne misliš da sam neshvaćena umjetnica :mrgreen: naprotiv, totalni sam antitalent)
Vrci, ne želim te prepadat, al nije samo do likovnog, oni prva 2 razreda najviše crtaju i to skoro na svim predmetima. :/Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Znam Lili, i zato mi je dodatno muka
Mislim jučer su crtali drvo, toplim i hladnim bojama. Nacrtao je to on, al u usporedbi, nije sad neko umjetničko djelo.
S logopedicom sad uglavnom i radi na tom crtanju. Al on je perfekcionist, kaže da ne zna, rasplače se, nije to kao što je zamislio i gotovo
Ajd ipak je bolje nego pred godinu dana
Ja sam to i zaboravila. :/Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ja mislim da su ti "odgojni" predmeti baš super i baš važni, samo često krivo postavljeni i podložni subjektivnom dojmu učitelja.
Lili, zar se u 1. i 2. iz drugih predmeta ocjenjuje umjetnički dojam, ili je ok npr. da zna nacrtat krug i kvadrat iz matematike, pa makar to sličilo na krumpire?
Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Moj sad ima 11 godina, uskoro 12.
On do svoje šeste godine nije htio uzeti olovku u ruke.
A kad ju je htio uzeti, to su bile stravične žvrljotine.
Grafomotorika mu je inače koma bila, sad je manje koma, ali je i dalje uspavana.
Ali, ja sam ti napravila nešto aktivno.
Upisala sam ga na likovnu radionicu. Muž je umro od smijeha na tu ideju, maltene mi se rugao. :mrgreen:
Jer mali je stvarno bio...mah.
Uglavnom, zadnje tri godine ide na likovnu (pazi, tri godine jednom tjedno). Još nije zadovoljan sam sa sobom i uvijek je prekritičan, ali nije problem sjesti i napraviti.
Još kako ima elemente ADD, njemu je to zaista bio problem. Sjesti i natjerati se da napraviš ono što misliš da ne možeš i da to bude gotovo u roku.