The sight of the female form tells us that woman is not destined for great work, either intellectual or physical. (Woman is) a kind of intermediate step between the child and them man, who is a human being in the real sense… Women exist solely for the propagation of the race.
(Schopenhauer, “On Women”, 1851)
Žene svakako mogu biti obrazovane ali za više znanosti, filozofiju i izvjesne produkcije umjetnosti, koje izisku ju nešto opće, one nisu stvorene. (Hegel, Osnovne crte filozofije prava)
Onaj koji ima pravo glasa u ovakvu zakonodavstvu sada se naziva građaninom. Jedina kvaliteta potrebna za to, osim prirodne (da nije dijete i žena), jest: da je čovjek upitanju svoj vlastiti gospodar, i da pritom ima nekakvo vlasništvo od kojeg se izdržava.
(Kant,
Pravnopolitički spisi)
»Kada se stoga pita proturječi li jednakosti suprugā kao takvoj što zakon o odnosu muškarca prema ženi kaže: neka on bude tvoj gospodar (on stranka koja zapovijeda, a ona stranka koja se pokorava), tada se to ne može smatrati proturječnim prirodnoj jednakosti ljudskog para ako je temelj te vladavine samo prirodna nadmoć muškarčeve sposobnosti nad ženskom pri ostvarivanju zajedničkog interesa kućanstva i pravo zapovijedanja koje se na njemu zasniva, a to se stoga može izvesti čak iz dužnosti jedinstva i jednakosti glede
svrhe. « (Kant, Metafizika ćudoređa)
“The education of women should always be relative to that of men. To please, to be useful to us, to make us love and esteem them, to educate us when young, to take care of us when grown up, to advise, to console us, to render our lives easy and agreeable; these are the duties of women at all times, and what they should be taught in their infancy.”
Rousseau