Istina je, meni je Roza simpa, ali vidim što piše. No, ne gledamo svi istim očima. Neću više off teme. Idem malo i raditi, a čeka me i stehiometrija za objasniti. ( jao, homskuling vikendom...neka ih nauče u tim školama!!!!):mrgreen:.
Printable View
Istina je, meni je Roza simpa, ali vidim što piše. No, ne gledamo svi istim očima. Neću više off teme. Idem malo i raditi, a čeka me i stehiometrija za objasniti. ( jao, homskuling vikendom...neka ih nauče u tim školama!!!!):mrgreen:.
Ajd dokaži da moje ideje o životu neće od mog djeteta napraviti sretog i zadovoljnog čovjeka?Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
imaš pravo, ne mogu dokazatiCitiraj:
RozaGroza prvotno napisa
ništa ja iz sadašnje perspektive ne mogu dokazati
mogu ti samo reći da su moji mama i tata mislili da su lječnici nesretni, psihički opterećeni, emocionalno opterećeni, distancirani od obitelji, usamljeni, prenapregnuti, i sve te gluposti
pa im je dijete na studiju izgubilo sve ono u što se vi HSeri kunete-entuzijazam, želju, ljubav...pa je djetetu (ženetini sada, jel) trebalo dosta da ima ikakvu ljubav prema odabranoj struci
i da to "dijete" iliti ja ima prijatelje lječnike koji noćima istražuju nove metode kojima mogu pomoći svojim određenim pacijentima (o, da, znam ja i one "druge"), i da se ta sreća, žar i entuzijazam možda,eto, mogu pronaći i u kopanju (vidla sam ja tu sreću kad nikne nešto čemu se nisi nadao), ali možda je tvoje dijete tamo neće vidjeti, a ti smatraš da je u redu da ga ograničiš da ju ne nađe u ovome poviše
pa sad...
Ok vrijeđanje doktora generalno je bilo bezveze s moje strane, ispravila sam se. Ja nisam rekla da ću napraviti dovoljno da uništim njegove snove, ti interpretiraš stvari senzacionalistički ko da si novinarka 24 sata, već ću napravit sve što kao roditelj mogu da ga odgojim na svoj način i usadim mu vrijednosti koje smatram važnima za život. I mene nije strah javno reći da ne bih htjela da mi sin bude doktor, ne radi sebe, nego radi njega. Isto kao što ne bih voljela da bude vojnik, ne radi sebe nego radi njega itd. A ako na kraju on ispadne vojni doktor, sigurno ga neću mrzit i biti razočarana, nego ću znat da je odabro drugačije od onog što sam željela za njega, ali NHF i ja sam odabrala SKROZ drugčije od onog što su moji roditelji željeli za mene, a svejedno se volimo, podržavamo i pomažemo si.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
pa naravno da se volite i podržavate. ja moje roditelje volim najviše na svijetu.
oni nikad nisu "branili" nego suptilno smatrali da znaju što je bolja odluka. Kao i ti, uostalom :)
ovo "ne radi sebe, nego radi njega" povlači da ZNAŠ što bi usrećilo tvoje dijete-koje sada ima godinu dana-a to je zapravo vrhunac zablude.
Nisam rekla da je to neprimjereno, imaš pravo misliti i željeti štagod. ALi tako možeš djetetu nesvjesno uskratiti sreću, pa sad možeš ovo što sam rekla doživjeti ispravno, a ne moraš :)
Samo da se nadovežem na samu sebe, sigurno nisam osoba koja je toliko nesvjesna svijeta oko sebe, svjesna sam ga i predobro da bi dijete odgajala u uvjerenju da je biti baš doktor užasno, ali ću ga odgajati u uvjerenju da je najljepše kad ti je obitelj na okupu i kad ti je obitelj važnija od karijere. A nažalost sa današnjim tempom života ne može se reći da su doktori previše vremena tjedno sa svojom obitelji, gledam po primjerim koje znam iz osobnog iskustva gdje doktori rade od 07 do 24! A dijete doma tendi dadilja i ne znam ni ja ko sve ne, da ne govorimo o odnosu muža i žene koji se viđaju preko vikenda, meni je to skroz neprirodno iako znam da nam je današnji tempo života i ekonomska situacija to nametnula i mnogi ne mogu birati, al ja ipak biram zube na policu radije nego da živim tako, bez uvrede ne želim nikoga omalovažiti niti omalovažiti ičiju predanost obitleji pa makar taj netko radio i na brodu ko moj otac, to za moju obitelj nije opcija, i mislim da bi i moje dijete bilo sretnije a i njegova žena (ako bude odlučio imati ženu i obitelj) da su na okupu. Vidim što ja imam i ako moj sin bude našao nekog sa kim bude želio provesti život, htjela bi da ima minimalno to što imamo njegov otac i ja, jer ću onda znati da ima tvrdu stijenu za oslon u svakoj životnoj situaciji.
ja nemam problema sa zanimanjima i interesima moje djece, jedino sto ne bih voljela je da postanu profesionalni sportasi (sto moj otac zeli za f., da bude tenisac :roll:), ali ako ce bas to htjeti, so be it
i stvarno ne razumijem kako se djecu koja ne idu u skolu stiti od "testiranja, stresova, negativnog utjecaja" i ostalog, pa ne zive u zooloskom vrtu, niti pod staklenim zvonom :zbunj: ok od testiranja, bar do negdje 8-10 godina, ali od stresova i negativnog utjecaja.. ne kuzim
ja ih bas planiram poticati da budu sto samostalniji (da se ne izgube ni u mexico cityu sa 19 :mrgreen:), a ne da ih pretjerano stitim, pa nisam blesava
a to sto mislim da ce bolji start dobiti alternativnom edukcijom, to je drugi par rukava, samo pls nemojte vise etiketirat da ne zelim da mi djeca imaju stvaran zivot samo zato jer mislim da skolski sustav nije dovoljno dobar
pa liječnik može nakon nekog stečenog iskustva (koje stekne npr.dok je mlad i nema obitelj) otvoriti vlastitu ordinaciju i u njoj raditi 5-6-7 h i još se dodatno navečer, dok ostatak obitelji spava educirati i komunicirati s kolegama.
mislim, ništa neko zanimanje ne povlači, nikakav stil života...i sama sam rekla da je moja baka-poljoprivrednica-silom poljoprivrednih prilika bila distancirana od obitelji (nije mogla dijete nosit u polje, a još manje teglit u marami i slično), al dobro, to ćeš vidjet kad postaneš farmerica...to koliko ćeš imati vremena za što..
Da, istina s vremenom kako dijete odrasta mjenja se moja percepcija njega, upoznajem ga i osluškujem njegove afinitete, gledam koji su mu interesi, gledam. To je jako važno, biti tu, i znati svoje dijete dovoljno dobro da znaš kad si u krivu i kad si krivo procjenila (tu HS ima prednost naspram školskog sistema). Mogu se ja nadati da on neće htjeti biti doktor, ali ako vidim u određenoj dobi da je to njegov poziv, ja ne da mu neću stajati na putu nego ću mu pomoći kao što svaki ropditelj pomaže svojoj djeci. Sad pišemo hipotetski, bar mi koji još imamo malu djecu i ne HSamo, iznosimo svoje razloge i svoja uvjerenja. Pa sam i ja iznjela svoja. A da ću ja bit kamen spoticanja svojem djetetu neću sigurno, previše nekako ja to sve skupa kužim al valjda ko Mikka ne znam objasniti. Ali ne brinem se da ću iz nekog straha ili posesivnosti reagirat i zbog toga ga limitirat, jer toga nemam u sebi, ne bojim se, nisam posesivna, volim slobodu, i ako smatram da ja imam pravo na nju onda definitivno smatram i da moje dijete ima pravo na nju.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
moj dragi je liječnik. stvarno radi ko konj. prije nego je otišao na medicinski studirao je nešto drugo, više društveno, čak i magistrirao i u vijetnamu par godina predavao na nekom faksu, dok nije shvatio da želi raditi nešto čime će izravno pomagati ljudima. sada povremeno volontira za liječnike bez granica i to ga potpuno ispunjava. dakle, ne radi to zbog karijere nego zato jer to voli. ima jaku humanitarnu crtu i samo misli na pomaganje drugima. mislim da mi se zbog toga najviše i svidio, a ne zato jer je visok, crn i lijep :-)
zato ja često govorim o tome koliko će se djeca usmjeriti na znanost jer za to stvarno treba imati motivaciju za težak rad.
često govorimo o usvajanju znanja kao znanja. i ja sam tako mislila kad sam bila mlađa, ali kad se život otegnuo i ja nakupila gomilu znanja, često sam se osjećala isfrustirano ako ne bih dobila priliku to nekako iskoristiti. često razmišljam o tome da su znanja za to da bi se nekako iskoristila. kad su djeca manja može biti riječi o znanaju kao znanju, odnosno nekom interesu, ali kad su starija, mislim da ih ipak treba nekako usmjeravati da se ne pogube u tom silnom znanju. mislim da mi (pa i djeca) često imaju više interesa, nije to samo jedan, i kad postanu veći trebaju nekako početi shvaćati da znanja nisu samo neki ukras, nego imaju praktičnu svrhu, nešto ćeš s njima i raditi, pa trebaju nekako odabrati ono na što će se fokusirati u većoj mjeri. ne znam hoću li sad ispasti ko neki karijerista, uopće se ne radi u tome. imala sam prilično teško razdoblje kad sam shvatila da nije sve u znanju nego kad nemaš posao i novac, nemaš ni hrane i možeš spavati jedino na ulici. mislim da se djeca ni u redovnoj školi ne usmjeravaju na najbolji način, pogotovo jer kad dođu u adolescentsko doba postaju buntovnici i sve što roditelji kažu njima su gluposti. ali nije naodmet pokazati im malo staračke mudrosti. u nekim kulturama starci se baš cijene zbog toga iskustva, i ne bih htjela da dođemo u situaciju kad ćemo misliti da svaki savjet i poticaj može biti nametanje neke vanjske volje/sile. ali za sada izgleda poznajemo uglavnom isksutva hs s manjom djecom pa ne znamo kako to roditelji rade kad su djeca starija. ali i to je vjerojatno sve u individualnoj sferi svakog roditelja. koliko sam shvatila, pogotovo iz onog članka koji sam pročitala, i hs roditelji nekako imaju različite pristupe. u uk mi se sviđa to što mogu kad hoće biti hskuleri, pa onda opet otići u redovnu školu, pa kad im to dosadi opet hs i tako. zgodna sloboda.
čitajući sve čini mi se da homeskulirana djeca mogu izrasti sasvim ok, ali mi se isto čini da ako odaberu fakultete to prevaladavju društvene znanosti. nisam sigurna jesu li i mame koje se odlučuju na hs one koje dolaze iz sličnih područja. ali u svakom slučaju sam sigurna da roditelji ili bar jedan roditelj trebaju biti obrazovani da bi hs djecu. sigurno to mogu i smiju raditi i oni s manjim obrazovanjem, ali nisam sigurna da će to dobro ispasti, pogotovo ako ne koriste usluge instruktora. a iznad svega, čini se da roditelji moraju biti oni koji sami vole učiti jer prije nego počmu s poučavanjem djece i sami moraju obnoviti gradivo ili naučiti nešto novo.
meni je smisao za orijentaciju komaCitiraj:
maria71 prvotno napisa
ja se praktički svakodnevno negdje izgubim
ako ne idem poznatim rutama, nego samo jednu ulicu skrenem van uobičajenog više ne znam gdje sam i gdje treba ići
istok, zapad, sjever, jug
pojma nemam gdje je to
trebala sam ić na bundek
kažu mi idi u smjeru sljemena
ja ne znam gdje je sljeme
moram razmišljati što je lijevo, što je desno
kada negdje idemo moja V vodi, jer ako ja vodim izgubit ćemo se
tako da mogu te cure razumijeti
Potpuno se slažem.Citiraj:
flopica prvotno napisa
Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
ja ih privatno poznam , pa mi nije jasno ako netko može otić van na dernek u Sloveniju, da nije u stanju uzet kartu i doć do UA.od autobusnog kolodvora......
Točno, riječ je o ekonomskim razlozima.Citiraj:
seni prvotno napisa
Istraživanje provedeno u EU pokazuje da Talijani najduže žive s roditeljima; često zasnuju i vlastite obitelji u roditeljskom stanu ili kući bez i najmanje želje da se ikada osamostale.
Rekla bih da je to u Austriji više pitanje socijalno-ekonomskog položaja pojedine obitelji, nego bilo čega drugoga. Što je obitelj siromašnija, tim se ranije "rješava" djece (ne mislim to na loš način, zato sam i stavila navodnike). Nije neobično da djeca dobrostojećih roditelja žive s njima tijekom cijelog studija, ako studiraju u istom gradu ili da ih, ako studiraju u drugom, roditelji u potpunosti financiraju. Djeca iz siromašnijih obitelji koja se radi studija sele najčešće žive od stipendija i vlastitog rada.Citiraj:
seni prvotno napisa
Da, learning by doing. :-) Ali ta se metoda prakticira neovisno o tome obrazuje li se dijete u školi ili kod kuće.Citiraj:
mamma Juanita prvotno napisa
Uhm... Učenje jezika, pogotovo materinjeg, sasvim se razlikuje od svih drugih vrsta učenja i stoga ih ne bi trebalo miješati.Citiraj:
mamma Juanita prvotno napisa
Npr. studenti Filozofskog i PMF-a (ili bilo koja druga dva fakulteta) mogu zajednički slušati predmete poput pedagogije, didaktike, psihologije odgoja i obrazovanja i sličnih, no imaju odvojene, zasebne metodike.
Čitala sam o sličnom istraživanju provedenom u EU. Budući da je sreća krajnje subjektivan pojam i ne postoje mjerne jedinice, samoocjenjivanje je zapravo jedini način na koji se ona može "izmjeriti".Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
U istraživanju su došli do zaključka da su najsretniji zaposleni ljudi koji pripadaju višoj srednjoj klasi (dakle, ne i nezaposleni članovi dobrostojećih obitelji). Pripadnicima nižih društvenih slojeva, kao i onom najvišem, novac predstavlja preveliki stres, na ovaj ili onaj način i uvelike im umanjuje osjećaj sreće.
Nisam proučila link, ali moram reći da je prema javnim predavanjima potrebno imati prilično veliku količinu rezerve. Ako čovjek sam ne može ocijeniti kvalitetu predavača i onoga što on priča (a ukoliko se radi o posve drugačijoj struci, najčešće ne može), bolje je ne voditi djecu na to.Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
Potpis.Citiraj:
flopica prvotno napisa
A kontradikcija je u tome što, da bi se djetetu moglo omogućiti OKK barem jedan roditelj mora biti izuzetno profesionalno uspješan ili pak cijela obitelj mora živjeti od nasljedstva. (Ako ne pričamo o OKK u stilu sela od prije stopedeset godina.)
a tek ako se zatvori ulica kroz koju uvijek prolazim.... prvi je poriv stati i panicaritiCitiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
spasila me navigacija
kad je sebastian bio manji i nije ni on znao di je sparkiran auto vec bi na ulazu u garazu poceo dozivati "auto!! AUTO!!!" u zelji da mi pomogne. sad on pamti di je auto
ako idem sama to je drama, naci di sam ostavila auto ili bicikl (i to u gradu di zivim)
sad planiram nakaciti na auto chip i preko satelita ici natrag do auta
a ko ti garantira kvalitetu predavaca u skoli i osim kvalitete predavanja otkud znas na koj nacin prakticira kontrolu znanja kod djeceCitiraj:
Sanja prvotno napisa
nitkoCitiraj:
stray_cat prvotno napisa
al njihova stručna sprema daje minimum kvalitete.
Završen fakultet valjda.Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
Imam dojam da se od dijece školovane u školskom sistemu očekuje zapravo manje od HS djece, jer HS djeca ne samo da (po mišljenju mnogih) moraju savladati sve što i djeca u školi nego moraju bit još i bolji da bi se dokazalo da je HS OK. A ako slučajno naiđemo na slučaj HS djeteta koje nije baš najnaprednije, osuda je puno veća nego kad školsko dijete zaostaje za kolegama.
Evo, Krumpirić je u međuvremenu odgovorila.Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
Predavači su educirani i po pitanju prenšenja znanja i njegove kontrole. U slučaju nezadovoljstva djece ili roditelja postoje mehanizmi kontrole, od razine škole pa sve do inspekcije nadležnog ministarstva.
:-)Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Zbog čega imaš taj dojam?Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
Znam da je topic predug da bi se pratilo sve što je itko na njemu napisao, pa ponavljam da ja uopće nisam protiv HS-a, samo sam protiv njegovog nekontroliranog oblika. A kriteriji kontrole za svu bi djecu, obrazovanu kod kuće i obrazovanu u školama, trebali biti jednaki.
ne znam, nebi se složilaCitiraj:
RozaGroza prvotno napisa
po meni moraju doseći nekakav optimum prema svojim sposobnostima. Isto ko i školska djeca.
ne kužim šok i nevjericu. po meni je to sasvim normalno.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
ja imam 37 godina, x puta sam bila u zagrebu i garant se svaki put izgubim, ako sam sama. ok, neću se izgubiti ako me netko ostavi na trgu a ja bauljam okolnim uličicama... ali sve drugo - izgubljena sam.
ima nas sa strašno lošom prostornom orjentacijom.
to je npr. razlog zbog kojeg ja ne vozim auto.
xCitiraj:
Pinky prvotno napisa
o da,ima nas još..:oops:
Kao što diskleksičarima plešu i uvijaju se slova koja teško prate i smisleno slažu u glavi,tako meni sve pleše pred očima i blica kad mi netko kaže, "Znaš na križanju Radničke i Heinzlove na prvom semaforu ...":tele:
Nema to veze s obrazovanjem,ali baš nikakve.
mislim da je marija više ciljala na to da cure od 16-17, koliko već, nisu sposobne samostalno se snaći-nego prostorno se orijentirati.
u biti, ne kužim nikakvu vezu s ovim što vi nabrajate-jer su cure vjerojatno samo trebale sjest na tramvaj, ne vozit ni trčat ni hodat.
misliš da je lako sjesti na pravi tramvaj? :lol:
Jel ovo najduži topic na filozofskom kutku?
ahahahahhaa, ne znaju oni te muke!Citiraj:
Pinky prvotno napisa
pa mislim ako netko može bančit do 6 ujutro , može i pitati kako da dođe do neke zgrade, ali eto
ja sam sa 19 godina bila samostalna , one nisu, i kako to da nitko od ovih kaj se čude meni nije pročitao sa razumijevanjem, otkud do kud su one trebale doć ?????autobosni kolodvor-učiteljska akademija ????' pa nisu išle u kozari bok
vozi jedan tramvaj iz kojeg treba izać na jednom mjestu-vrlo mudro :)Citiraj:
maria71 prvotno napisa
danas je moj sin prao frižider skupa sa tatom . a sad ide pomagati pri uređivanju sobe. ja se toplo nadam , da će sa 19 godina znat bar sjesti na pravi tramvaj :-)
ja živim 2 godine u zg, a nemam pojma gdje je učiteljska akademija.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
ja isto mislim da sam s 19 bila prilično samostalna. zapravo uopće ne znam kakve to ima veze jedno s drugim.
ja sam od malih nogu pomagala mami u kućanskim poslovima. od 11. godine sam spremala i teti kuću za džeparac, pa tako sve do faksa. uz faks sam radila.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
dan danas znam sjesti na krivi tramvaj. ponavljam, kakve to ima veze jedno s drugim?
Ja naravno vidim poveznicu, jer kako je Maša napomenula znaju bančit do 06 ujutro i kladim se da bi Jabuku našle bez beda. Ima klinaca koji su toliko slinavi i nesposobni da ti se kosa naježi.
nastavi li tako, sa 19. će znati razvlačiti struju po kući ;) mm je ta praktična znanja pokupio sa svojim starcima i ja sam oduševljena što sve to zna.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
pa očito ih jabuka zanima a učiteljska ne, zar ne?Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
ima jer cure žive u karlovcu i u zagrebu su bile na desetine puta :-) pa jel moram crtati :-)
a na učiteljsku išle na prijemni, no dobro ....
ja smatram da netko tko ima 19 godina i ide negdje gdje mu je bitno se treba znat snać ,a ne kukat po fejsu da se izgubio na najbanalnijoj trasi :-)
fejs uništi čovika :lol:
prije 20 godina ne bi imale kn za surfat po netu već za kupiti kartu grada i za čas bi bile di trebaju.
mare, to je obično prenemaganje današnje mladosti.
jedna stvar je biti sprđen prostorno ko nas par, a druga je pre#eravati se.
Ja sam se rodila u Zg, pa sjela na trinaesticu u krivom smjeru. Ma skroz me sje.... ta škola
maria71, i ja mislim da su se trebale znati snaći. Već sa 18 moraš biti sposoban funkcionirati i na nepoznatom terenu, bio to novi grad, novi fakultet, novo društvo, nove okolnosti. Ako ne uspijemo djeci usaditi sigurnost i samosvijest do osmnaeste, kad ćemo.
Nakon pokazivanja stehiometrije počela sam se pitati o nepotrebnim znanjima. Znati riješiti kemijsku jednadžbu treba jednom nekemičaru samo kad mora pokazati svome djetetu. Piše u knjizi da nam treba stehiometrija za izračunati npr.količinu sastojaka za kolač ili smjesu goriva za raketu. Napravila sam gomile kolača, ali obično ne računam. A što se tiče svemira, ah...
Slažem se da je ovo katastrofa....Citiraj:
maria71 prvotno napisa
S druge strane, možda je i dobro da je tako završilo. Zamisli da su NAŠLE akademiju i upisale se??? Ovo ti je prirodno odabiranje - nisi se u stanju naći u svakodnevnoj životnoj situaciji, pa se ne upišeš na željeni faks... Akademija ne čeka milostive. Upisat će se oni koji (barem) znaju naći zgradu.
Offt. ja sam koprivničanka koja je došla u Zg s 18 godina na faks. Nosila sam u torbi plan grada s planom tramvajskih pruga cijelu prvu godinu ako ne i dulje. Loša prostorna orijentacija (i moj vječiti problem) nema nikakve veze sa snalažljivošću. Ako ne znaš drugačije, u kraaaajnjem slučaju sjedneš na taksi. A meni isto kao ni tebi nije jasno da se netko s 19 godina ne može UNAPRIJED pripremiti, uz današnje blagodati interneta i sveg ostalog, pogledati kako se stiže tamo kamo ideš, koliko ti vremena treba ... Užas! Nadam se da od svoje djece neću napraviti ovakve kriple (koliko je do mene).