Homeschooling?

[krumpiric]

krumpi, ali zašto bi to bilo nerealno?
kako ćeš se brinuti kako spada za dijete ako se nisi u stanju brinuti za sebe?
znate kako to ide u avionima, kažu da u slučaju nesreće prvo kisik uvijek date sebi
kako bi mogli pomoći drugima..

pa da, samo nitko na svijetu neće svoje potrebe staviti iza djetetovih, a neće ni uz bok-osim roditelja i najbližih.
ne može se to nazivati suočavanjem sa životom. Dijete je toga u svakom trenu svjesno-da će bilo koji postupak ostaviti jednaku količinu emocija, prihvaćanja...to je apsolutno ispravno, savršeno, to su mama i tata. Tu su možda i tetka, baka, ostali učitelji u HSu. Ali to nije svijet ni ostali ljudi. Ostali ljudi će reagirati prema uloženom i s obrascem: prvo da ja zadovoljim sve svoje potrebe, pa ćemo vidjet jel se ti tu uklapaš Nadam se da kužiš što hoću reći.
Očvrščivanje, samopouzdanje, prihvaćanje, osnaživanje-to je sve dano od strane roditelja i ispravno je. Ovo drugo se uči samostalno-suočavanjem.

[Beti3]

Saradadevii, zašto bih se uvrijedila? Obožavam razgovor.

Nisam napisala da igra nije učenje. Igra jest učenje i te kakvo. Sve dok se igraju, oni i uče. Do kad se igraju. Jedanaest? Tu negdje. Nakon toga treba drugačiji način učenja. Učenje koje nije igra. Ozbiljno učenje. Zašto ne ozbiljno učiti? Polazim od sebe. Ja obožavam učiti. Nijedno znanje nije višak. Ni naučeno u školi, ni doma.

No, tvoj je način života drugačiji. I naravno da drugačije misliš. Ali i to je posve u redu. Možda bih i ja bila drugačija da sam mogla živjeti u Londonu i da mi je život išao drugim tokom. Nek ja odgojim ovo djece i dam im svjedodžbe u ruke, pa možda mm i ja sjednemo u auto (ili na motor) i krenemo...A oni neka rade ili ne rade, žene se ili ne, HSaju svoju djecu ili što već žele. Samo nek mi ostane zdravlja i snage.

[krumpiric]

Ne vjerujem ja da uz nauku nužno mora ići prevelika muka i mučenje-mada još nisam upoznala nikoga tko je prošao velke nauke bez imalo muke (dobro, možda neki HSani ljudi i samoučeni jesu-ja ih ne poznajem pa tvrditi neću), al vjerujem da roditelj može "oslabiti" količinu ulazne informacije koja djetetu predstavlja problem, em jer dijete štedi od negativnih emocija, em jer misli da je (neobjektivno) količina apsorbiranog dovoljna.
Hm, ne znam kako da povučem paralelu osim ovako na svom neslavnom primjeru.
smatram se jednom od objektivnijih majki u svojem bližem i daljem okruženju.
djecu analiziram - mislim pogotovo na ovo koje pokazuje "znanje" tolko "hladne" glave da se ni najbližima to ne sviđa previše.
Ali smatram da je moj sinko spretan, vrlo, agilan, brz, sportski tip. I građom je takav. I potican je na takav život.
Plivao je prije treće, vozio bicikl bez pomoćnih s 3, sa 6 ide na šumski poligon za pubertetlije, popne se na najviše stablo bez dobardan.
Ako me itko pita reći ću da je moje dijete iznimno spretno i da više truda da bi bio vrhunski spretan za svoje godine ne treba.
Ide na sport nekakav na kojem provode testiranja usput. Sport je jako lijepo koncipiran, ko waldorfska škola
Testiranja kažu da je na 50 percentili za svoju dob za ZG :D, trener kaže da može neusporedivo više nego daje

Ja bi ga zaustavila tu di je, nebi ni pokušavala ni istraživala želi li on više...on je za mene turbosportaš-divan mi je što sa 6god ide na poligon na kojem sam se ja razbila. previše sam subjektivna.

[Saradadevii]

Mozda igra u prosvjetiteljskoj paradigmi.
Treba zapamtiti sve moduse logicnog razmisljanja i tablice grckih i inih nepravilnih glagola. To jest naporno.
Osobito ako te bas previse ne zanima

[mamma Juanita]

cvijeto, danas već i mainstream pedagogija pjeva da svi mi najlakše i najdugoročnije učimo ono što nam je zanimljivo,
što možemo sami isprobati.
djeca najviše nauče kroz igru tj kroz neoficijelno, ne- podučavanje.
naučimo materinji jezik savršeno govoriti do cca 4., 5. godine a da nas nitko nije podučavao u klasičnom smislu.
nisu nas učili gramatiku s dvije godine nego znatno kasnije, ali govoriti smo naučili.
nego su nam govorili a mi slušali i ponavljali, isntinktivno.
roditelji odu na put s djecom na par mjeseci i bez ikakve poduke dijete recimo nauči engleski bolje nego za 3 godine škole.
mislim to su primjeri za koje smo svi valjda već čuli.

[Saradadevii]

cvijeto, danas već i mainstream pedagogija pjeva da svi mi najlakše i najdugoročnije učimo ono što nam je zanimljivo,
što možemo sami isprobati.
djeca najviše nauče kroz igru tj kroz neoficijelno, ne- podučavanje.
naučimo materinji jezik savršeno govoriti do cca 4., 5. godine a da nas nitko nije podučavao u klasičnom smislu.
nisu nas učili gramatiku s dvije godine nego znatno kasnije, ali govoriti smo naučili.
nego su nam govorili a mi slušali i ponavljali, isntinktivno.
roditelji odu na put s djecom na par mjeseci i bez ikakve poduke dijete recimo nauči engleski bolje nego za 3 godine škole.
mislim to su primjeri za koje smo svi valjda već čuli.

Stoga pojava detektivskih pasa u Home Ed grupi, netko je to vec sa cudjenjem primijetio.
Nisu tamo zato jer se smatra bitnim znanje o detektivskim psima, nego vjerojatno zato sto su prosjecnom djetetu silno zanimljivi pa kroz to kako njuskaju i pronadju njihove, valjda carape, dijete usvoji manostvo raznih informacija o biologiji, sociologiji, zakonima i jos kojecemu.

[RozaGroza]

Beti, nadam se da se neces uvrijediti, ali upravo zbog ovakvog stava (kojeg sam podcrtala) meni je vazno da mi djeca ne idu u skolu.

Jer skola kakva danas postoji se temelji na tome sto si napisla.
Igra nije ucenje, neka znanja su vaznija od drugih; ocjene i svjedodzbe su vazne za buduci profesionalni zivot itd...

Pored ovog, fascinira me da svi vjeruju da je životna sreća toliko usko vezana uz visoko obrazovanje i profesiju, kao da je zagarantirana sa diplomom i dobrim poslom. Da, ima ljudi koji osjećaju snažan poziv prema nećem i veoma su zadovoljni svojim poslom, ali također ima onih kojima školovanje i posao ne uvjetuju sreću. I da li vi zaista mislite da su svi visoko školovani ljudi sa željenim poslom sretni u životu i to samo zbog te činjenice da rade u "Tele 2" ko Gregor? Također, koliki je postotak visoko obrazovanih koji na koncu završe na radnim mjestima o kojima su sanjalli, a koliki je postotak onih koji i sa završenim fakultetom, i doktoratom, idu trbuhom za kruhom i rade nešto što ih ne ispunja - ona čuvena - this is not what I wanted...

A da se dodirnem jedne zanimljive stvari. Koja je razlika između day job i hobija? Imam feeling da je day job nešto što plača račune i nije baš uvijek ono što nas ispunja, bar ne kod večine, a hobi je ono u ćemu stvarno uživamo i što nas ispunja i ćini sretnima, a najčešće u svom hobiju nismo školovani, bar ne u državnim ustanovama. I nemojmo sad pričati o Teslama i Boškovićima, ajmo pričat o običnim prosječnim ljudima.

[mamma Juanita]

pa da, samo nitko na svijetu neće svoje potrebe staviti iza djetetovih, a neće ni uz bok-osim roditelja i najbližih.
ne može se to nazivati suočavanjem sa životom. Dijete je toga u svakom trenu svjesno-da će bilo koji postupak ostaviti jednaku količinu emocija, prihvaćanja...to je apsolutno ispravno, savršeno, to su mama i tata. Tu su možda i tetka, baka, ostali učitelji u HSu. Ali to nije svijet ni ostali ljudi. Ostali ljudi će reagirati prema uloženom i s obrascem: prvo da ja zadovoljim sve svoje potrebe, pa ćemo vidjet jel se ti tu uklapaš Nadam se da kužiš što hoću reći.
Očvrščivanje, samopouzdanje, prihvaćanje, osnaživanje-to je sve dano od strane roditelja i ispravno je. Ovo drugo se uči samostalno-suočavanjem.

i sve štima, pa ne rastu ta djeca do 18. pod staklenim zvonom.

[krumpiric]

hm, zar to nije dio slobodnog vremena-pasivno učenje?
npr. mislim da ima jako malo ljudi na ovom forumu da djecu nisu vodili u jedini interaktivni muzej u RH, i da, naravno da je moje dijete puno lakše skužilo globalno zatopljenje (koje se kod nas doma redovno spominje) ako je imalo priliku šetati po projekciji ledenjaka...ali to ne isključuje učenje iz knjige, čitanje? To je nadopuna?ili?

[plashljivo_pile]

hmmm.... muka. blažena muka

pa, ja si školovanje bez "muke" uopće ne želim. znate onaj osjećaj kad se mučite i patite ko zadnja konjina oko nekog predmeta i kad ga prođete... mislim da se tako kolumbo osjećao kad je otkrio ameriku. tak se osjeća doper kad si upuca šut. tak se osjeća nogometaš drugoligaša kad prvoligašu zabije gol u zadnjoj minuti i pobijedi. ego mi naraste do te mjere da nemrem više kroz vrata proć. endorfini mi podivljaju. grlim drveće.

s druge strane, kad prođem predmet koji mi je bio zanimljiv i lagan, sretna sam. ali ni desetinu kao u prethodnom slučaju.

[Saradadevii]

Saradadevii, zašto bih se uvrijedila? Obožavam razgovor.

Nisam napisala da igra nije učenje. Igra jest učenje i te kakvo. Sve dok se igraju, oni i uče. Do kad se igraju. Jedanaest? Tu negdje. Nakon toga treba drugačiji način učenja. Učenje koje nije igra. Ozbiljno učenje. Zašto ne ozbiljno učiti? Polazim od sebe. Ja obožavam učiti. Nijedno znanje nije višak. Ni naučeno u školi, ni doma.

No, tvoj je način života drugačiji. I naravno da drugačije misliš. Ali i to je posve u redu. Možda bih i ja bila drugačija da sam mogla živjeti u Londonu i da mi je život išao drugim tokom. Nek ja odgojim ovo djece i dam im svjedodžbe u ruke, pa možda mm i ja sjednemo u auto (ili na motor) i krenemo...A oni neka rade ili ne rade, žene se ili ne, HSaju svoju djecu ili što već žele. Samo nek mi ostane zdravlja i snage.

Igramo se mi i nakon 11

Ovi nasi razgovor su zivi primjer toga (i igre i ucenja)

HE djeca koje ja poznajem, u toj dobi o kojoj pricas, uce "ozbiljno", neki polazu ispite, neki ne. Neki hoce u skolu, neki ne.

Sto je ozbiljno ucenje?
Nedostatak uzitka? Prisutnost mentalnog ili fizickog napora?
Kada ucis jer moras?

[mamma Juanita]

osobno vidim sto drugih boljih načina da se osjetim ponosna na samu sebe i postignuće nečeg što mi je nekad možda bilo teško
od toga da mi netko napiše peticu u svjedodžbu .

[krumpiric]

Pored ovog, fascinira me da svi vjeruju da je životna sreća toliko usko vezana uz visoko obrazovanje i profesiju, kao da je zagarantirana sa diplomom i dobrim poslom. Da, ima ljudi koji osjećaju snažan poziv prema nećem i veoma su zadovoljni svojim poslom, ali također ima onih kojima školovanje i posao ne uvjetuju sreću. I da li vi zaista mislite da su svi visoko školovani ljudi sa željenim poslom sretni u životu i to samo zbog te činjenice da rade u "Tele 2" ko Gregor? Također, koliki je postotak visoko obrazovanih koji na koncu završe na radnim mjestima o kojima su sanjalli, a koliki je postotak onih koji i sa završenim fakultetom, i doktoratom, idu trbuhom za kruhom i rade nešto što ih ne ispunja - ona čuvena - this is not what I wanted...

A da se dodirnem jedne zanimljive stvari. Koja je razlika između day job i hobija? Imam feeling da je day job nešto što plača račune i nije baš uvijek ono što nas ispunja, bar ne kod večine, a hobi je ono u ćemu stvarno uživamo i što nas ispunja i ćini sretnima, a najčešće u svom hobiju nismo školovani, bar ne u državnim ustanovama. I nemojmo sad pričati o Teslama i Boškovićima, ajmo pričat o običnim prosječnim ljudima.

pa da, u pravu si da VSS nije vezan uz sreću ni uspjeh, ima tu hrpa važnijih elemenata-zdravlje, ljubav, obitelj, prijatelji, nasljedstvo
niti VSS znači da ćeš raditi ono što želiš, koliko želiš, kada želiš. Ma ništa.

ali idemo statistički-u RH prosječan visokoobrazovan čovjek/žena sebi može priuštiti posao u struci koju je SAM odabrao i (reko bi Bandić) stambeni kredit -to bi bilo parodija za normalan materijalni život.
srednje i neobrazovan, a koji nema nasljedstvo, može si priuštiti u 80 posto slučajeva posao koji mu se nimalo ne sviđa, a reći ću i ovo: kakvi muzeji, kakvi bakrači.

DAkle, nije VSS garancija za ništa, al povećava vjerojatnost za koješta.

[cvijeta73]

po zadnjem istraživanju sreće u hrvata, najsretniji su muškarci, koji imaju VSS, i prihode po članu obitelji veće od 8000 kn. a najnesretnije domaćice i penzioneri. po vlastitoj procjeni osobnog osjećaja zadovoljstva sa svojim životom. pa vi sad vidite. ni farmeri ne kotiraju baš kao sretni, btw.
ovo samo kao anegdota, nemam pojma kako su i zašto provodili to istraživanje.

[cvijeta73]

Igramo se mi i nakon 11

Ovi nasi razgovor su zivi primjer toga (i igre i ucenja)

HE djeca koje ja poznajem, u toj dobi o kojoj pricas, uce "ozbiljno", neki polazu ispite, neki ne. Neki hoce u skolu, neki ne.

Sto je ozbiljno ucenje?
Nedostatak uzitka? Prisutnost mentalnog ili fizickog napora?
Kada ucis jer moras?

kako ćeš naučit svirat klavir, npr.?
do 50-te bi trebalo jednom pijanisti da počne uživati u sviranju klavira, slijedeći ovaj vaš tempo

[RozaGroza]

Školska "neobrazovanost" ne znaći da je čovjek tudum kojeg ne zanima ništa drugo nego piva ispred dućana nakon cjelodnevnog posla u skladištu.
A zanimljiva je činjenica, koju sam nedavno pročitala u nekim novinama ne uzimajte me skroz na riječ jer nema pojma odkle im podaci, da samo 10% ljudi koji upišu faks u Hrvatskoj taj faks završe u nekom normalnom vremenu, svi ostali su oni koji se povlače godinama i završe iza 30e ili uopće ne završe. Ima i onih koji mjenjaju faks svako godinu dana, nemaju pojma što žele od života, ali imaju toliki pritisak društva da moraju imat taj čuveni papir da će na kraju završit bilo što samo da budu visoko obrazovani.

Bedasto je negirati da su škola i fakultet jedan veliki pritisak. Htjeli ne htjeli društvo te drugačije percipira ako imaš papir, pa makar ti radio nešto deseto (kao npr ja) i makar mrzio posao ko oni iz reklame za pan pivo, više te poštuju od nekog pekara, a taj pekar može bit zanimljiviji, educiraniji i sretniji 50 puta od nekog akademika koji dane provodi od domjenka do domjenka muka mu je više od svega i - i to sve na račun poreznih obveznika.

[seni]

Pored ovog, fascinira me da svi vjeruju da je životna sreća toliko usko vezana uz visoko obrazovanje i profesiju, kao da je zagarantirana sa diplomom i dobrim poslom.

ja roza ne znam, gdje ti citas, da zelja za obrazovanjem dolazi zbog toga jer netko misli da obrazovanje donosi zivotnu srecu? i kakve veze sreca ima s temom, osim one opcenite.
da li ima negdje dokaz da npr. kulturno ponasanje uzrokuje zivotnu srecu?
pa ako nema, zasto bi kulturno ponasanje bilo nesto sto se smatra dobrim i vrijednim?
da li moja kuhana vecera garantira mojoj curi zivotnu srecu? ne.
da joj svaki dan kupim smrznutu picu?

dobro obrazovanje je vrijednost. po standardima drustva. za mene po mojim standardima.
tebi ono ne mora biti nikakva vrijednost, ali zivotna sreca nema nista s tim.

[krumpiric]

ja mislim da je to vrlo individualno-to poštovanje drugih ljudi. Ja ne poštujem nekog SAMO ZATO jer ima VSS, al poštujem onog tko je želio završiti studij i za to uložio jako puno energije zbog drugačijih uvjeta. Ne znam da tako malo ljudi završava studij van rokova, ali se slažem da je danas biti student sasvim okej zanimanje :D i to što duže :D
Mislim da ljudi ne ostaju na studiju tako dugo, jer im je jako teško i osjećaju pritisak društva nego jer im roditelji popuštaju, a u strahu da će bez diplome, kao pekari, ležat s njima do 40, ko onaj iz reklame za banku

[mamma Juanita]

kako ćeš naučit svirat klavir, npr.?
do 50-te bi trebalo jednom pijanisti da počne uživati u sviranju klavira, slijedeći ovaj vaš tempo

zašto?
moja kćer je sama htjela počet svirat, zbilja je sama lani došla s tom idejom.
i jednom kad je MM spomenuo da bi je ispisao zbog pretrpanosti dnevnog nam ritma- ona se rasplakala samo na tu pomisao.
ona od početka istinski uživa u tome.
nadam se će tako i ostati, za sada ima predobru učiteljicu solfeggia i jednog old school ali jako simpa učitelja instrumenta.

[RozaGroza]

po zadnjem istraživanju sreće u hrvata, najsretniji su muškarci, koji imaju VSS, i prihode po članu obitelji veće od 8000 kn. a najnesretnije domaćice i penzioneri. po vlastitoj procjeni osobnog osjećaja zadovoljstva sa svojim životom. pa vi sad vidite. ni farmeri ne kotiraju baš kao sretni, btw.
ovo samo kao anegdota, nemam pojma kako su i zašto provodili to istraživanje.

To je totalna glupost. To što neki tip ima dobru plaču, super auto i VSS ne znaći da je istinski sretan nego da je tašt i ima totlano poremečen sustav vrijednosti - po meni.
A farmeri - tj. agrobiznismeni naravno da nisu sretni jer žive na selu koje zapravo preziru, radije bi u gradu bili tajnici ili blagajnici nego mljekari. Megalomani su pa obitelj od 4 osobe natrpa sebe sa 200 krava, i onda im život postaje pakao, ovise o poticajima, jer je trošak tako ogromne farme toliki da prihod ne može pokriti ni približno trošak. Da ne govorim da ja moram plačat porez koji onda tog megalomana potiće...a lako da je mljeko visoke kvalitete nego je razvodnjeno go.vno (ajd pardon my french fakat sam slikovita zadnjih dana). Svoju djecu ući da je grad ideal, a selo zatvor, i naravno da je farmer nezadovoljan. Trakto od 2 milje kuna koji je kupio na kredit guta love i love, djeca ne pomažu koliko bi trebala jer im se gadi obiteljski posao...i tako. Govorim o ljudima koje osobno poznajem, poznajem ih perko 20-30 obitelji koji tako funkcioniraju, tako da nije ni čudo da su nezadovoljni.

Farmeri nisu agrobiznismeni - farmeri su ljudi koji poštuju prirodu, poštuju svoje životinje i život koji im oboje daje. Oni nisu megalomani, ne uništavaju svoje posjede da bi zgrnuli bogatstvo...uf mogla bi pamflet napisat koliko me to sve skupa inspirira...

[RozaGroza]

dobro obrazovanje je vrijednost. po standardima drustva. za mene po mojim standardima.
tebi ono ne mora biti nikakva vrijednost, ali zivotna sreca nema nista s tim.

Izostavila sam riječ visoko ŠKOLSKO obrazovanje. I slažem se da obrovanost i znanje jesu vrijednost kojoj nikad "cijena" ne opada.

[krumpiric]

Roza, mi se uvijek vraćamo na isto. Tip možda nema poremećen sustav vrijednosti, nego je možda miran. Možda ima rješeno stambeno pitanje, mirno putuje na posao, mirno plati račune, mirno kupi 2kn skuplju breskvu jer je možda domaća, mirno ode sa djecom na izlet, mirno ode sa ženom na večeru, mirno ode kod zubara i ne čeka satima. Sve to zaradi jer možda mirno radi posao koji voli, i zarađuje normalnu plaću. To ne znači da nije dobar čovjek, da ne pomaže sirotinji, da ne volontira, da ne želi mir u svijetu, da ne odvaja smeće, da nema štatijaznam pasivnu kućicu, da nema psa, mačku i kanarinca iz azila.

Taj "katolički" odgoj u kojem je materijalno nužno i negativno-mi je apsolutno stran. Raditi i zaraditi pošteno je pozitivna osobina. Ne negativna.

[seni]

cvijeto, danas već i mainstream pedagogija pjeva da svi mi najlakše i najdugoročnije učimo ono što nam je zanimljivo,
što možemo sami isprobati.
djeca najviše nauče kroz igru tj kroz neoficijelno, ne- podučavanje.
naučimo materinji jezik savršeno govoriti do cca 4., 5. godine a da nas nitko nije podučavao u klasičnom smislu.
nisu nas učili gramatiku s dvije godine nego znatno kasnije, ali govoriti smo naučili.
nego su nam govorili a mi slušali i ponavljali, isntinktivno.
roditelji odu na put s djecom na par mjeseci i bez ikakve poduke dijete recimo nauči engleski bolje nego za 3 godine škole.
mislim to su primjeri za koje smo svi valjda već čuli.

sve je to meni jasno mama ju. da najlakse naucis ono sto te zanima.
da djeca do 8,9 (tako tvrdi moja frendica prof engleskog) jezike nauce dok trepnes ako su im svaki dan izlozeni.
medutim vecina djece nije svaki dan njima izlozena, te ne idu na putovanja od 5,6 mjeseci. pa postoje skole da to omoguce barem koliko toliko.
a ove danasnje se razlikuju od prijasnjih.
u razredu moje cure ima 23 djece. kada imaju engleski, a imaju ga svaki dan razred se dijeli u dvije grupe, svaka sa svojom profesoricom.
naravno da nije kao kad bi sad otisli 4 mjeseca na englesko govorno podrucje, pa da dijete svaki dan komunicira.
a li eto, bili smo pred skoro vremena u londonu, skroz se je dobro snalazila i razgovarala. kad bude veca ici ce ljeti u engleske kampuse i u kombinaciji sa skolom mislim da ima dobre sanse da ga jako dobro govori.
sad sam malo skrenula s teme, ali zapravo htjedoh reci da je jezik malcice drugaciji od npr. fizike ili matematike. da njega zaista mozes nauciti komunicirajuci.
znanstvene discipline su drugacije po naravi. njih ne usvajas slusajuci ili ponavljajuci. naravno da se i one mogu poducavati kod kuce, ali sumnjam, da ih mozes onako usvojiti hodanjem po gradu. barem se meni tako cini.

[krumpiric]

naravno, kako bi interaktivno, zabavno i zanimljivo neko učio matematičke teoreme, to me baš zanima

[Saradadevii]

kako ćeš naučit svirat klavir, npr.?
do 50-te bi trebalo jednom pijanisti da počne uživati u sviranju klavira, slijedeći ovaj vaš tempo

Tvoje pitanje pretpostavlja da bi svatko tko uci trebao postati koncertni pijanist ; ili ne?

Ja sam od samog pocetka ucenja uzivala u svom sviranju; i kada bih se dizala u 6 ujutro da odvjezbam sat vremena prije skole, nije mi bilo muka, nego gust


Moguce je uzivati u procesu ucenja, ali je to znatno otezano ako postoji pritisak rezultata.

U muzickom centru (tako se zove, nisu ga nazvali skola) u kojem S. uci violinu, kazu da ucitelj treba svaki put na satu reci uceniku barem jednu stvar koju je napravio, uvjezbao i sl. jako dobro, makar to bilo i to da je super okrenuo stranicu nota.
I to fino funkcionira, ona je svaki puta ozarena nakon sata.

A kada sam rekla njezinoj uciteljici violine da S. redovito vjezba , ali da vecinu tog vremena svira svoje improvizacije i kombinacije i skida melodije po sluhu, ona je samo kimnula i rekla "Neka samo svira, sto god zeli, sve je dobro"

Takve skole mi se jako svidjaju

[seni]

zašto?
moja kćer je sama htjela počet svirat, zbilja je sama lani došla s tom idejom.
i jednom kad je MM spomenuo da bi je ispisao zbog pretrpanosti dnevnog nam ritma- ona se rasplakala samo na tu pomisao.
ona od početka istinski uživa u tome.
nadam se će tako i ostati, za sada ima predobru učiteljicu solfeggia i jednog old school ali jako simpa učitelja instrumenta.

mislim da je cvijeta htjela reci da osim ljubavi prema npr. klaviru, moras biti i postojan i uporan, te nekada moras vjezbati i kad ti se ne da i kad te ne veseli, imajuci na umu ono odgodeno zadovoljstvo, kada npr. naucis neki komplicirani komad i sretan si zbog toga, mada ti se prije cinilo da je prekomplicirani i prenaporno.

[krumpiric]

moram priznat da mi se adekvatan HS čini sve skuplji

[puntica]

Roza, mi se uvijek vraćamo na isto. Tip možda nema poremećen sustav vrijednosti, nego je možda miran. Možda ima rješeno stambeno pitanje, mirno putuje na posao, mirno plati račune, mirno kupi 2kn skuplju breskvu jer je možda domaća, mirno ode sa djecom na izlet, mirno ode sa ženom na večeru, mirno ode kod zubara i ne čeka satima. Sve to zaradi jer možda mirno radi posao koji voli, i zarađuje normalnu plaću. To ne znači da nije dobar čovjek, da ne pomaže sirotinji, da ne volontira, da ne želi mir u svijetu, da ne odvaja smeće, da nema štatijaznam pasivnu kućicu, da nema psa, mačku i kanarinca iz azila.

Taj "katolički" odgoj u kojem je materijalno nužno i negativno-mi je apsolutno stran. Raditi i zaraditi pošteno je pozitivna osobina. Ne negativna.

opet potpisujem krumpirušu

i ne kužim rozagrozin zaključak da čovjek koji dobro zarađuje nije sretan nego tašt?!

i fakat ne mislim da je IŠTA u životu preduvjet za sreću. možeš biti sretan i ako imaš malo i ako imaš puno i ako nemaš ništa, ako nisi završio niti jedan razred škole (i bez HS-a), ili ako si završio 3 doktorata i postigao ne znam kakve znanstvene uspjehe. Isto tako, u svim tim slučajevima možeš biti i prestrašno nesretan

to najviše ovisi o stavu
ja sam u životu sretna. imam neki svoj život, nema puno love, ali ima dovoljno da imamo od čega živjeti, imamo dovoljno vremena koje možemo provesti skupa. ali isto tako, bilo je razdoblja u životu kad sam, u istim uvjetima, bila jako nesretna, npr. kad sam bila trudna s keksićkom i totalno depresivna i sve mi je bilo grozno, i ništa mi nije bilo dovoljno dobro, i život mi nije imao smisla

zaključak: sreća ovisi najviše o stavu

[Zdenka2]

Taj "katolički" odgoj u kojem je materijalno nužno i negativno-mi je apsolutno stran. Raditi i zaraditi pošteno je pozitivna osobina. Ne negativna.

OT, ispravak netočnog navoda: u kršćanstvu, pa tako ni u katoličanstvu materijalno nije izjednačeno sa zlom. Dapače, raditi i zaraditi pošteno je za katolike pozitivno, a u isto vrijeme ih se poziva na solidarnost i milosrđe prema onima koji ne mogu raditi i pošteno zaraditi.

[Kaae]

Mislim da nisam do sad vidjela, a pratim od pocetka, kako se HS-ano dijete uci ispunjavati obveze?

Pretpostavljam da se i u HS-u smatra da je to bitno. Neovisno o buducem zanimanju, svastanesto zahtijeva ispunjenje rokova i ciljeva. Cak i nesto jednostvno kao, stajaznam, rucak.

Imaju li HS-ana djeca zadacu? Sto se dogodi kad je ne napisu?

[Saradadevii]

mislim da je cvijeta htjela reci da osim ljubavi prema npr. klaviru, moras biti i postojan i uporan, te nekada moras vjezbati i kad ti se ne da i kad te ne veseli, imajuci na umu ono odgodeno zadovoljstvo, kada npr. naucis neki komplicirani komad i sretan si zbog toga, mada ti se prije cinilo da je prekomplicirani i prenaporno.

Nista od toga (postojanost, upornost, odgadjanje zadovoljstva) mi nije u sukobu s time da je ucenje igra, da nema muke i da volis, da te zanima to sto radis.

[mamma Juanita]

sve je to meni jasno mama ju. da najlakse naucis ono sto te zanima.
da djeca do 8,9 (tako tvrdi moja frendica prof engleskog) jezike nauce dok trepnes ako su im svaki dan izlozeni.
medutim vecina djece nije svaki dan njima izlozena, te ne idu na putovanja od 5,6 mjeseci. pa postoje skole da to omoguce barem koliko toliko.
a ove danasnje se razlikuju od prijasnjih.
u razredu moje cure ima 23 djece. kada imaju engleski, a imaju ga svaki dan razred se dijeli u dvije grupe, svaka sa svojom profesoricom.
naravno da nije kao kad bi sad otisli 4 mjeseca na englesko govorno podrucje, pa da dijete svaki dan komunicira.
a li eto, bili smo pred skoro vremena u londonu, skroz se je dobro snalazila i razgovarala. kad bude veca ici ce ljeti u engleske kampuse i u kombinaciji sa skolom mislim da ima dobre sanse da ga jako dobro govori.
sad sam malo skrenula s teme, ali zapravo htjedoh reci da je jezik malcice drugaciji od npr. fizike ili matematike. da njega zaista mozes nauciti komunicirajuci.
znanstvene discipline su drugacije po naravi. njih ne usvajas slusajuci ili ponavljajuci. naravno da se i one mogu poducavati kod kuce, ali sumnjam, da ih mozes onako usvojiti hodanjem po gradu. barem se meni tako cini.

znanstvene discipline se izvrsno daju naučiti sudjelujući u pokusima.

bdw, ovo gore sam replicirala cvijeti na njeno- jel više ne vrijedi ona 'bez muke nema nauke'.
dakle nauke može biti bez muke, a vrijedno i sustavno raditi na nečemu nije nužno muka, to sam htjela reći.
ako imaš volje i interesa, onda ti nije muka, makar morala na to utrošiti vremena i angažmana.

[mamma Juanita]

eto istovremeno sa S

[Saradadevii]

Mislim da nisam do sad vidjela, a pratim od pocetka, kako se HS-ano dijete uci ispunjavati obveze?

Pretpostavljam da se i u HS-u smatra da je to bitno. Neovisno o buducem zanimanju, svastanesto zahtijeva ispunjenje rokova i ciljeva. Cak i nesto jednostvno kao, stajaznam, rucak.

Imaju li HS-ana djeca zadacu? Sto se dogodi kad je ne napisu?

Primjecujem da se opet mjeri parametrima skolskog modela, ucitelja i domace zadace.

Je li bi djeca mogla na neki drugi nacin nauciti se ispunjavanju obaveza osim da trebaju pisati zadace?

[Saradadevii]

moram priznat da mi se adekvatan HS čini sve skuplji

A zbog cega?

I kakav je to adekvatan HS?

[Kaae]

Svakako.

No koje su to obaveze? Rad? Ili neke koje su im zanimljive.

Volim, na primjer, kad mi je obaveza pogledati novu epizodu Game of Thrones. Ne volim kad mi je obaveza ustati ujutro i otici na posao, a vani -40C. Ovo prvo je zabava. I ne moram to napraviti. Ovo drugo nije zabava, ali je nuznost. I moram to napraviti.

[krumpiric]

znanstvene discipline se izvrsno daju naučiti sudjelujući u pokusima.

to nije istina.
barem ne za sve znanosti i za svakakve pokuse.
npr. numerička analiza nečega se nikako ne može naučiti nego papirom, olovkom i vježbanjem i učenjem.

[mamma Juanita]

mislim da smo previše isprogramirani na takav način razmišljanja, vrlo se teško odmaknut.

zato lijepo Saradadevii ti tu odma napiši što, kad i koliko pa da se zna koje su to zadaće koje S i A imaju

[krumpiric]

A zbog cega?

I kakav je to adekvatan HS?

pa...jedan roditelj koji #parcijalno# radi
putovanje i učenje jezika
glazbene ili jezične škole s dobrim učiteljima i individualnim pristupom
pokusi, posjete kojekakvim mjestima na dnevnoj bazi...itd.
da dodam, to će i netko čije dijete ide u školu priuštiti djetetu-al djetetu koje ide u školu je to potrebno u manjoj količini.

[mamma Juanita]

to nije istina.
barem ne za sve znanosti i za svakakve pokuse.
npr. numerička analiza nečega se nikako ne može naučiti nego papirom, olovkom i vježbanjem i učenjem.

otkud znaš da je jedini?
nije moje područje, pojma nemam.
ali sam se jako iznenadila kada sam vidjela da se neke stvari iz recimo matematike koje smo mi učili svi na isti način u školi
mogu učiti i na sasvim drugi..tako da ne bih bila tako uvjerena kao ti.
osim toga, temelji se barem mogu dobiti na ovaj način.
a temelj kod jdece bi trebao biti što opipiljiviji i manje apstraktan što je dijete mlađe.
naprosto zato što djeca prije svega uče osjetilima, iskustveno.

[seni]

Beti, nadam se da se neces uvrijediti, ali upravo zbog ovakvog stava (kojeg sam podcrtala) meni je vazno da mi djeca ne idu u skolu.

Jer skola kakva danas postoji se temelji na tome sto si napisla.
Igra nije ucenje, neka znanja su vaznija od drugih; ocjene i svjedodzbe su vazne za buduci profesionalni zivot itd...

Ja uistinu mislim da to nije tako i sretna sam da mogu biti izvan sustava koji takav stav prenosi

Medjutim, to je samo jedan dio price.
Drugi dio je da u svim tim, kako si iz nazvala, alternativnim aktivnostima, djeca uce stvari koje bi ucila u skoli, i jos vise, samo na drugaciji nacin.
Tako uce od kada se rode pa do kada krenu u skolu.
I puno toga tako nauce.
Zasto ne bi mogla tako uciti i i kada predju 6 i pol godina?
I kada predju 20 i 30 i 40 itd...?
Puno toga ucimo, i na razini informacija, i emocionalno i socijalno, kroz igru, zabavu, ono sto se na engleskom zove leisure, kroz dokolicu (schole)
Nedavno me netko pitao koliko smo se odmaknuli od tog grckog modela skole kao dokolice, slobodnog vremena.
Sto reci....

meni se zapravo cini da je bit svega ta osnovna paradigma koju covjek ima. i glavne premise sto znanje je ili nije, odnosno sto treba biti.

tvoja je (ako sam dobro razumjela) da smatras da je klasican nacin skolovanja na neki nacin stetan za dijete, odnosno ne zadovoljavajuci, cini vise stete nego koristi, te mislis da ne daje dobre temelje za zivot u suvremenom drustvu. i da je nacin na koji se uci u klasicnoj skoli kriv.
ako sam pogrijesila, ispravi me.
u tom kontekstu je sve sto tvrdis logicno i razumljivo. meni su mnoga objasnjenja suvisla. i u tome da skola kakva sada jest u globalu treba ozbiljne reforme, se slazem s tobom.
i ovaj sustav ovdje koji je po mnogocemu siri, odnosno ima puno vise razlicitih filozofija obrazovanja, te takvih skola, kao i puno vise razlicitih tipova skola, kao muzicka gimnazija, umjetnicka, plesna, smjerovi informatike, matematike, klasicni, ovi, oni, treba ozbiljnu reformu.

medutim moja paradigma nije da ce postojeci skolski sustav po dafaultu ostetiti svako dijete, te da je on u prosjeku gori od HS-a. odnosno ne vjerujem da HS sam po sebi garantira sretnije dijete i bolje obrazovanje.

e sad, druga razlika je u tome sto kome znaci dobro obrazovanje. ono sto za mene znaci odlicno obrazovanje (a takvo mi je cilj pruziti djetetu) bi na nacin HS-a (ako sam sve dobro pohvatala) bilo nama kao familiji u svakom pogledu jedna kompletna pretumbacija i paradigme i zivota, za koju u konacnici nisam sigurna da bi uopce imala smisla. posto ja ne mislim da je HS sam po sebi super, a skola sama po sebi zlo.
vec sam na pocetku pisala sto mene u sadasnjem sustavu gledano kroz prizmu moga djeteta smeta, te da bi u aspektima individualne poduke moje dijete u kognitivnom smislu prilicno profitiralo.
no gledajuci cjelokupnu sliku nase situacije HS nije rjesenje za nas.

mislim da je to zapravo bit. cini mi se da su na ovom topiku vecinom svi bili za kontrolirani HS kao mogucnost onima koji to zele, a to je ako sam dobro shvatila to, sto udruga drugi nacin i ti u njoj zelite.

a to da li ce se netko od nas odluciti za HS- kao jedinu opciju (posto svi mi manje vise dodatno poducavamo ili damo poducavati svoju djecu) ovisi prvenstveno o paradigmi.
i tu se slazem s tobom da gdje ima zelje, ima i nacina. uprkos drugacijoj i ekonomskoj situaciji i infrastrukturi u engleskoj i hrvatskoj.
drugo bi bilo kada bi HS postao moranje. onda stoje svi argumenti o novcima, poslu, ovom, onom.

dakle meni se kao kvaliteta ovog topika kristaliziraju dvije stvari:
razmisljanje o razlicitim paradigmama i / soba s pogledom u drugaciji pejsaz,
te
ohrabrenje onima koji se zele upustiti u HS.

[mamma Juanita]

nego papirom, olovkom i vježbanjem i učenjem.

evo nas opet
učenje znači grijanje stolice inače nije učenje...

[mamma Juanita]

dakle meni se kao kvaliteta ovog topika kristaliziraju dvije stvari:
razmisljanje o razlicitim paradigmama i / soba s pogledom u drugaciji pejsaz,
te
ohrabrenje onima koji se zele upustiti u HS.

[Saradadevii]

Svakako.

No koje su to obaveze? Rad? Ili neke koje su im zanimljive.

Volim, na primjer, kad mi je obaveza pogledati novu epizodu Game of Thrones. Ne volim kad mi je obaveza ustati ujutro i otici na posao, a vani -40C. Ovo prvo je zabava. I ne moram to napraviti. Ovo drugo nije zabava, ali je nuznost. I moram to napraviti.

Puno je prilika za nuznosti u zivotu, cak i Home Ed djeteta.
Cak i sto se izlazaka vani tice na niskim temperaturama (nas uglavnom muci kisa i vjetar).
Zivot ima svoj ritam; OKK ne znaci bivanje kod kuce a autonomno ucenje ne znaci odustnost rada necega sto ti se u tom trenutku ne radi.

[RozaGroza]

Roza, mi se uvijek vraćamo na isto. Tip možda nema poremećen sustav vrijednosti, nego je možda miran. Možda ima rješeno stambeno pitanje, mirno putuje na posao, mirno plati račune, mirno kupi 2kn skuplju breskvu jer je možda domaća, mirno ode sa djecom na izlet, mirno ode sa ženom na večeru, mirno ode kod zubara i ne čeka satima. Sve to zaradi jer možda mirno radi posao koji voli, i zarađuje normalnu plaću. To ne znači da nije dobar čovjek, da ne pomaže sirotinji, da ne volontira, da ne želi mir u svijetu, da ne odvaja smeće, da nema štatijaznam pasivnu kućicu, da nema psa, mačku i kanarinca iz azila.

Taj "katolički" odgoj u kojem je materijalno nužno i negativno-mi je apsolutno stran. Raditi i zaraditi pošteno je pozitivna osobina. Ne negativna.

OK zabrijala sam jer sam automatski zamislila jednog "tipa" kojeg znam a koji je daleko od sretnog iako se doima takvim. Da, postoje cool ljudi kojima ide u životu i na poslovnom i na obiteljskom planu, i sve je lijepo posloženo naravno. Ja sam više zamislila u glavi ove single 35 godišnjake koji lovaju curke po diskačima, voze kabriolete, i nemaju 3 zrna u glavi, al zato rade menađerski posao u nekoj marketinškoj agenciji i imaju 12 somova plaću. Brrrrrr....
Inaće nisam ja katolkinja, ja sam ti više nešto ala Amiši

[Saradadevii]

medutim moja paradigma nije da ce postojeci skolski sustav po dafaultu
ostetiti svako dijete, te da je on u prosjeku gori od HS-a. odnosno ne vjerujem
da HS sam po sebi garantira sretnije dijete i bolje obrazovanje.

seni, fino si to rezimirala.
samo mala opaska na ovo gore, iskreno, ne mislim da je ista gore ili bolje za sve i da HS garantira sretnije dijete i bolje obrazovanje.

Angazman mi je usmjeren na to da vam priblizi tu ideju i da bude moguca opcija u Hrvatskoj

[seni]

i saradadevii zanimalo bi me jos nesto:
posto si rekla da poznas jako puno home ed djece, da li medu njima ima onih koji studiraju prirodne znanosti (fiziku, kemiju, matematiku, mikrobiologiju i slicno) i to na jako dobrim sveucilistima?
kako je teklo njihovo obrazovanje poslije recimo desete, jedanaeste godine?

pitam zato, jer meni npr. nije tesko predociti obrazovanje bez onog sto ti zoves parametri skolskog sustava u smislu domace zadace, testa i slicno. tesko mi je predociti sustavno ucenje ovih gore navedenih predmeta, da zaista dobijes uvid i sirinu. iz moje paradigme.

[Saradadevii]

pa...jedan roditelj koji #parcijalno# radi
putovanje i učenje jezika
glazbene ili jezične škole s dobrim učiteljima i individualnim pristupom
pokusi, posjete kojekakvim mjestima na dnevnoj bazi...itd.
da dodam, to će i netko čije dijete ide u školu priuštiti djetetu-al djetetu koje ide u školu je to potrebno u manjoj količini.

Pa to nije jedini moguc nacin za OKK koji bi bio adekvatan.
a svako te obrazovanje kosta, ili direktno ili indirektno, pozitivno ili negativno (ne placas privatnu poduku stranog jezika, ali ni dijete u skoli ne nauci toliko da bi moglo komunicirati. To je isto skupo, zar ne?
Poduka iz instrumenta se uvijek dodatno placa, bio u skoli ili van nje; putovanja su dobar nacin ucenja, ali nisu nuzna.

[Saradadevii]

i saradadevii zanimalo bi me jos nesto:
posto si rekla da poznas jako puno home ed djece, da li medu njima ima onih koji studiraju prirodne znanosti (fiziku, kemiju, matematiku, mikrobiologiju i slicno) i to na jako dobrim sveucilistima?
kako je teklo njihovo obrazovanje poslije recimo desete, jedanaeste godine?

pitam zato, jer meni npr. nije tesko predociti obrazovanje bez onog sto ti zoves parametri skolskog sustava u smislu domace zadace, testa i slicno. tesko mi je predociti sustavno ucenje ovih gore navedenih predmeta, da zaista dobijes uvid i sirinu. iz moje paradigme.

Na tim jako dobrim sveucilistima, vecina djeca dolazi iz privatnih, fee paying skola (znaci 3500-5000 po semestru; tri semestra po godini, dakle, cijena sitnica)

Ima i onih is drzavnih skola, ali to je vise kao neki ukras za equal opportunities policy.

Akademski potencijal i postignuce za upis na takve fakultete su samo jedan stavka.
Druga stavka je mentalni stav koji se kroz te privatne skole dobije, a sto se ne dobije lako kroz drzavne: samopouzdanje, zelja za usponom na drustvenoj ljestvici, posebni predmeti kao na primjer retorika, upper class naglasak, osjecaj vlastite posebnosti i velicine.


Ne znam niti jednog Home Eddera koji je zavrsio na Oxbrigu, ali znam barem jednu mamu s Oxbridgea koja OKK

[Beti3]

Studij prirodnih znanosti mora imati itekakav temelj. Ali, medicina je ipak nešto još više. Ako tu nije znanje stvarno, stvarno dobro posljedice su nemjerljive.

Zar automatski HS djetetu oduzimate mogućnost da bude liječnik, ako to želi, jer ne može i ne smije završiti medicinu ako stvarno ne zagrije stolicu. I to ne samo da bi naučio za ispit, nego da bi naučio da ZNA. A to nije učenje npr. anatomije tjednima, nego mjesecima, uz svakodnevni praktičan, nimalo ugodan rad. I ne priznaju se greške.

Kako će dijete koje je naučeno da se uči uz igru, svladati takve izazove? Studij medicine mi je poznat, ali vjerujem da ima još područja gdje treba intenzivno učiti. No, to učenje nije muka, ako ti je cilj postati dobar liječnik.

Igra može, dok je dijete malo. I mi smo sada uz šetnju i igru naučile da je buka lupanja po metalnom sandučiću jako drugačija od one lupanja po glinenom loncu, da vjetar nosi list, a trešnju s poda ne, da po bijelom kamenu ostaje trag olovke, a na tamnom se ne vidi...Tako se uči svaki dan, dok ne narastemo.

Očito ja sasvim drugačije shvaćam učenje. Ali, ne patim za odličnim ocjenama (iako priznajem da mi je drago kad ih vidim), prihvaćam da ne žele na nastavu, da mijenjaju studij, zanimanje. Ali, kad tad, što prije to bolje, moraju zarađivati za život, kako žele. Ja ću pomoći najviše što mogu, prihvatiti sve što ih čini sretnima. Ali, mama sam, smijem reći što im je pametno, zar ne?