ja mislim da je bilo jasno što sam htjela reći
a namjera nije nikog uvrijediti
apsolutno mi nije jasno kako je prihvatljivo vrijeđati liječnike i prihvatljivo je napisati da ćeš napraviti dovoljno da dijete ne ostvari svoje eventualne snove da bude lječnik?
možda ja liječim osobne slične frustracije, al ja tu u niti jednoj rečenici ne vidim dobrobit djeteta.
a mogu jednostavno reći ono što je istina-meni je roza simpa, pa se onda praviti da ne vidim što piše.
Ok vrijeđanje doktora generalno je bilo bezveze s moje strane, ispravila sam se. Ja nisam rekla da ću napraviti dovoljno da uništim njegove snove, ti interpretiraš stvari senzacionalistički ko da si novinarka 24 sata, već ću napravit sve što kao roditelj mogu da ga odgojim na svoj način i usadim mu vrijednosti koje smatram važnima za život. I mene nije strah javno reći da ne bih htjela da mi sin bude doktor, ne radi sebe, nego radi njega. Isto kao što ne bih voljela da bude vojnik, ne radi sebe nego radi njega itd. A ako na kraju on ispadne vojni doktor, sigurno ga neću mrzit i biti razočarana, nego ću znat da je odabro drugačije od onog što sam željela za njega, ali NHF i ja sam odabrala SKROZ drugčije od onog što su moji roditelji željeli za mene, a svejedno se volimo, podržavamo i pomažemo si.
imaš pravo, ne mogu dokazati
ništa ja iz sadašnje perspektive ne mogu dokazati
mogu ti samo reći da su moji mama i tata mislili da su lječnici nesretni, psihički opterećeni, emocionalno opterećeni, distancirani od obitelji, usamljeni, prenapregnuti, i sve te gluposti
pa im je dijete na studiju izgubilo sve ono u što se vi HSeri kunete-entuzijazam, želju, ljubav...pa je djetetu (ženetini sada, jel) trebalo dosta da ima ikakvu ljubav prema odabranoj struci
i da to "dijete" iliti ja ima prijatelje lječnike koji noćima istražuju nove metode kojima mogu pomoći svojim određenim pacijentima (o, da, znam ja i one "druge"), i da se ta sreća, žar i entuzijazam možda,eto, mogu pronaći i u kopanju (vidla sam ja tu sreću kad nikne nešto čemu se nisi nadao), ali možda je tvoje dijete tamo neće vidjeti, a ti smatraš da je u redu da ga ograničiš da ju ne nađe u ovome poviše
pa sad...
ja nemam problema sa zanimanjima i interesima moje djece, jedino sto ne bih voljela je da postanu profesionalni sportasi (sto moj otac zeli za f., da bude tenisac), ali ako ce bas to htjeti, so be it
i stvarno ne razumijem kako se djecu koja ne idu u skolu stiti od "testiranja, stresova, negativnog utjecaja" i ostalog, pa ne zive u zooloskom vrtu, niti pod staklenim zvonomok od testiranja, bar do negdje 8-10 godina, ali od stresova i negativnog utjecaja.. ne kuzim
ja ih bas planiram poticati da budu sto samostalniji (da se ne izgube ni u mexico cityu sa 19), a ne da ih pretjerano stitim, pa nisam blesava
a to sto mislim da ce bolji start dobiti alternativnom edukcijom, to je drugi par rukava, samo pls nemojte vise etiketirat da ne zelim da mi djeca imaju stvaran zivot samo zato jer mislim da skolski sustav nije dovoljno dobar
Samo da se nadovežem na samu sebe, sigurno nisam osoba koja je toliko nesvjesna svijeta oko sebe, svjesna sam ga i predobro da bi dijete odgajala u uvjerenju da je biti baš doktor užasno, ali ću ga odgajati u uvjerenju da je najljepše kad ti je obitelj na okupu i kad ti je obitelj važnija od karijere. A nažalost sa današnjim tempom života ne može se reći da su doktori previše vremena tjedno sa svojom obitelji, gledam po primjerim koje znam iz osobnog iskustva gdje doktori rade od 07 do 24! A dijete doma tendi dadilja i ne znam ni ja ko sve ne, da ne govorimo o odnosu muža i žene koji se viđaju preko vikenda, meni je to skroz neprirodno iako znam da nam je današnji tempo života i ekonomska situacija to nametnula i mnogi ne mogu birati, al ja ipak biram zube na policu radije nego da živim tako, bez uvrede ne želim nikoga omalovažiti niti omalovažiti ičiju predanost obitleji pa makar taj netko radio i na brodu ko moj otac, to za moju obitelj nije opcija, i mislim da bi i moje dijete bilo sretnije a i njegova žena (ako bude odlučio imati ženu i obitelj) da su na okupu. Vidim što ja imam i ako moj sin bude našao nekog sa kim bude želio provesti život, htjela bi da ima minimalno to što imamo njegov otac i ja, jer ću onda znati da ima tvrdu stijenu za oslon u svakoj životnoj situaciji.