Studij prirodnih znanosti mora imati itekakav temelj. Ali, medicina je ipak nešto još više. Ako tu nije znanje stvarno, stvarno dobro posljedice su nemjerljive.

Zar automatski HS djetetu oduzimate mogućnost da bude liječnik, ako to želi, jer ne može i ne smije završiti medicinu ako stvarno ne zagrije stolicu. I to ne samo da bi naučio za ispit, nego da bi naučio da ZNA. A to nije učenje npr. anatomije tjednima, nego mjesecima, uz svakodnevni praktičan, nimalo ugodan rad. I ne priznaju se greške.

Kako će dijete koje je naučeno da se uči uz igru, svladati takve izazove? Studij medicine mi je poznat, ali vjerujem da ima još područja gdje treba intenzivno učiti. No, to učenje nije muka, ako ti je cilj postati dobar liječnik.

Igra može, dok je dijete malo. I mi smo sada uz šetnju i igru naučile da je buka lupanja po metalnom sandučiću jako drugačija od one lupanja po glinenom loncu, da vjetar nosi list, a trešnju s poda ne, da po bijelom kamenu ostaje trag olovke, a na tamnom se ne vidi...Tako se uči svaki dan, dok ne narastemo.

Očito ja sasvim drugačije shvaćam učenje. Ali, ne patim za odličnim ocjenama (iako priznajem da mi je drago kad ih vidim), prihvaćam da ne žele na nastavu, da mijenjaju studij, zanimanje. Ali, kad tad, što prije to bolje, moraju zarađivati za život, kako žele. Ja ću pomoći najviše što mogu, prihvatiti sve što ih čini sretnima. Ali, mama sam, smijem reći što im je pametno, zar ne?