Postoje roditelji koji pretjeruju u zdravoj prehrani, već sam pisala o tome. Ne izmišljam.
A suprotnih priča - naravno da ima više nego dovoljno.
Printable View
Postoje, znam jednu curu čija je majka pretjerivala i vjerovatno na krivi način učila svoje dijeteCitiraj:
Postoje roditelji koji pretjeruju u zdravoj prehrani
na zdravu prehranu.
Ne moram govoriti da je cura sad XXXL i najbolje od svega totalno je flegma po tom pitanju i ne smeta ju niti malo.
ne
ja sve samo sebi
i nikom drugom
ok, onda ću iz iskustva reći da svi koje znam misle da ja pretjerujem :)
a moj sin pije kolu na rođendanu i u kinu, jede slatkiše i krafne kod bake, ide s nama na pizze, dobije sladoled kad god mu sine...samo eto, obično kad ja kažem da je bolje pojest 2 reda čokolade nego dukatino, danonino jer barem znaš što si pojeo i barem uživaš, a ne zavaravaš se da si dao djetetu "voćni obrok, svježi sir, voćni jogurt.." i slično....onda svi misle da sam apsolutno luda.
Pogotovo sam "luda" kad kažem da je kašica iz staklenke nužno zlo, a ne prehrana, jer nije dijete neka čudna biljka koju treba hraniti nekim preparatima, nego čovjek koji treba jesti hranu.
Osobito se ježim kašica s imenima good night i sl. (nije uopće važan proizvođač) sa sastavom tipa mlijeko, griz, čokolada, burbon vanilija, banane...to su odmah totalno pogrešni temelji.
Da 15 dana jedem griz sa čokoladom, bome ni ja nebi htjela običnu krušku.
neću više nište pisati, krumpirić mi može biti glasnogovornica :heart:
Krumpirić, ova o kojoj ja pričam je stvarno pretjerivala, bilo je i vegetarijanstvo u pitanju
i doslovce je bila rigorozna.
Po meni ti uopće ne pretjeruješ, sasvim si u pravu i kod mene nema voćnih jogurta, dukatina...i sl. gluposti, a kamoli da se
zavaravam da im je to obrok pun kalcija ili sl...dakle važno je da roditelj zna i na što bolji način prenosi zdrave prehrambene navike
na svoje dijete.
Sve što se pretvara u silu i nekakav 'MORAŠ' način ne valja uopće u životu, a tako niti u prehrani.
Ali važno mi je da se štuje i pokušava živjeti neki zdraviji način života pa da i djeci postane to 'način života'
jer sigurno će im biti lakše živjeti nego da se trude i pokušavaju odricati slatkiša....to je teži način.
Slažem se i moje je mišljenje da ne pretjeruješ.
A za pretjerivanje sa zdravom hranom - pisala sam o djeci koja su na strogom režimu prehrane (a riječ je o zdravoj djeci). Nikada im nije dopušteno pojesti bilo što rafinirano - slatkiše ili slično. Čak znam za slučaj kad se majku pita za dopuštenje da se pojede drugi komadić jabuke ili sendviča od tofua (nekad je dozvoljeno, nekad nije). I kad takvo dijete nije pod majčinom kontrolom, baca se na stvari koje mu nisu dozvoljene kao da danima ništa nije jelo. To nije samo jedan slučaj, znam ih više. Nažalost.
Roditelj prenosi sve svoje navike i stil zivota kao uticaj na razvoj svog deteta.
Stoga, IMHO, mislim da je jako bitno imati neku siru sliku, pojednostavljenu, vezanu za razne stvari u zivotu. Namerno ne kazem STAV, jer je meni stav nekako previse krut, stav vidim kao jednu tacku u beskonacnom prostoru, a ovde ipak mislim na sliku, boje, cinjenice, oblike, kojima mozemo da posvetlimo deci neke stvari o zivotu.
Tako i o hrani... Ja licno pokusavam da im predocim da dezert nije hrana, nego poslastica, da je mali, da je ukusniji i vredniji ako je napravljen od izvornih namirnica. Zatim, ucim ih sta su izvorne namirnice, i kako da ih razlikuju od preradjenih (to je vrlo jednostavno predociti u svakom supermarketu), povezujem sezone, godisnje doba i povrce i voce koje u njima sazreva, govorimo o boji hrane (npr. meni je dobra poveznica hlorofil, odrzanje ravnoteze vode u prirodi i zelena hrana).. i tako, da ne preterujem dalje :)
Ne zelim da im nesto bude mistifikovano, da im ostane kao tajna koju nisu probali, i ne zelim da razviju strahove. Zato im i ne branim da uzmu ponudjenu hranu cak i kad mislim da nije bas u redu za njih, osim naravno kad su ekstremne situacije u pitanju (tu mislim kad bebama daju neprimerenu hranu).
Verujem i u jak emocionalni uticaj ukusa iz detinjstva, tako da mislim da i tu stoji deo temelja koji im treba sagraditi trudeci se da ti ukusi budu pravi, a ne zasnovani na pojacivacima ukusa. Ja ponekad krejvam za virslama :), hvala ti mama :)
to nije pretjerivanje sa zdravom hranom, nego sa kontrolfrikovanjem. svako dijete mora odraditi onaj dio da zna kad je dosta, to ne moze nitko za njega uciniti. preveliko nametanje djetetu je problem sam za sebe. pocinje vec kod pocetka dohrane, kad roditelji silom pokusavaju ugurati jos samo jednu zlicicu kasice. pa vec i sa dojenjem po strogom rasporedu. i da, naravno da proizvodi kontraefekt. al to je vise problem odgoja i razvoja licnosti nego usadivanja zdravih prehrambenih navika.
Koje se odražava na djetetovu prehranu. Bilo to kontrolfrikovanje, psihički poremećaj ili bilo što drugo. Moj post bio je odgovor na rečenicu da gotovo ne postoje roditelji koji pretjeruju sa zdravom prehranom. A u njihove psihološke profile ne ulazim, ovo je rasprava o prehrani djece.
zašto krafna ispunjava socijalnu ulogu, a zdrava hrana ne, meni baš riba na gradela ispunjava socijalnu ulogu :P
ili krađa trešanja :P
Ne držim integralno na pijedestalu, naprotiv, pšenica teško da može na pijedestal, kakva god da je-što ne znači da je ne jedemo.
Meni je zapravo baš ovakav stav upitan, zašto se loša hrana poistovjećuje sa srećom i veseljem?
Prihvaćam da je krafna loša hrana ako ju kupiš u pekari. Ako sam ju doma napravila, to za mene nije loša hrana. Ali neću ju servirati svaki drugi dan za doručak. I to zbog kalorija.
vid ove krumpirić s tim zubacima na lešo, na gradele :mrgreen:
a zato što je djeci nedostupna, pa kad se dočepaju smokija su sretni :mrgreen:
šalim se, slažem se s tobom. no, problem ti je u tome što ja ne mislim da su bijela riža i bijela pašta i bijeli kruh loša hrana.
ko što će ti opet netko reći da riba na gradele nije zdrava.
i tako u krug.
ko će to reć, da ga vidim :))))
Ulje, gori- kancerogenost, živa u ribi, tovljena riba..... You name it :)
sad cu ja kao davor:
secer je (s naglaskom na kolicinama koje prosjecno zapadno dijete jede dnevno) zlo. :mrgreen: pa da je tristo puta organski ili ovakav ili onakav.
krumpi, samo dalje :-)
AM, da si blize pozvala bih te na palacinke.
u izbalansiranoj prehrani u kojoj oni ne cine jedini ili pretezni izvor ugljikohidrata nisu losa hrana. tako ja mislim.
(osim toga ako imas srece naletjeti na neko izvrsno maslinovo ulje, njega mozes tocati samo sa bijelim kruhom :mrgreen:. osim toga ima bijelog i bijelog kruha. znate o cemu pricam)
ali ako su jedini izvor ugljikohidrata i opcenito cine najveci dio prehrane, onda mislim da nisu dobra hrana.
ček ček seni, ako sam ja dobro shvatila, davor ima novi momenat.
integralne žitarice su za djecu zlo :mrgreen:
al ovo si dobro rekla, bitne su količine, a ne vrsta :-/
Ne, nego su bitne količine vrsta :mrgreen: .
Ok, sad smo se valjda složile da je ključ u umjerenosti.
Ali ipak bih trebala neke smjernice :-)...
Prateći ovu temu i temu o pseudo hrani (i Davorove postove), meni se sad sve zbrčkalo.
Osim voća i povrća, koji su, po vama, najbolji izvori ugljikohidrata za djecu?
Npr. više nisam sigurna da je integralni kruh bolji od bijelog?
Ako pojedete pecivo sa sjemenkama i dobro se napijete vode, vjerovatno će vas boljeti želudac.
Zar je griz rafinirana hrana?
Žitarice za doručak- da ili ne i koje?
Grah? MM uvijek jauče nakon tanjura pašte i fažola.
Mlijeko i mliječni proizvodi da ili ne? Tu mi se čini da ima najviše upitnika!
Ja sam sad skroz zbunjena:unsure:!
Čuj, nema jednostavnog odgovora koji bi vrijedio za sve... Jednostavno NEMA. Postoje samo neke opće smjernice...
Nemoj uzimati zdravo za gotovo sve što netko napiše. Ja mogu mnoge potpisati na ovom topicu, ali se već mm i sinovi ne bi složili. Svaki čovjek je poseban. Moj stariji ne podnosi laktozu, moj mlađi se osipa od konzervansa i ne podnosi linoladu (pa smo u školi morali reći da mu je ne daju za doručak), ja ne smijem puno mesa zbog visokih uričnih kiselina, a mm ne smije masno...
Zajednički nazivnik nam nije velik - uglavnom voće i povrće. Iako nismo ni makrobiotičari ni vegetarijanci, upravo se makrobiotička prehrana (obogaćena s dosta ribe i morskih plodova) pokazala najboljim temeljem prehrane, ali to je tako za NAŠU obitelj.
Bez brige, u našoj špajzi ima i šećera (kako bih bez toga napravila sok od bazge???) i bijelog brašna i drugih vrsta brašna i 3 vrste ulja i ne znam koliko vrsta octova i hrpa žitarica i tjestenina, a bome i čokolade i keksa i sušenog voća.
Nismo se ovdje dotakli još jedne stvari koja je bitna kod djece s naznakama prekomjerne težine, a to je UREDNOST u obrocima. Koliko god je moguće, treba im zavesti red: doručak, ručak, večera uvijek u isto vrijeme, međuobroci - voće, NEMA grickanja između toga, čak ni mrkve. Kad se uspostavi takva navika, obično bude lakše jer se organiizam navikne da dobiva hranu u porcijama i ne traži stalno nešto žvakati.... (Nije to lako, ja redovito imam problem kad mi se djeca vrate s ljetnih praznika od bake i dede koji im uvijek guraju nešto u usta, taman bilo voće... Treba im dosta da se opet uspostavi red, ali sad su već veliki i sami govore što žele i kada.)
Ja bih djetetu koje ima problema s težinom pokušala smanjiti unos kruha (bilo koje vrste), tjestenine, slatkiša i sokova.
E da, slažem se sa ustaljenim obrocima.
Znači nema doručka li večere u stilu 2 šnite kruha i neki namaz. Ne.
Nema ručka tona tijesta i to je to.
Nema soka, nego vode.
Nema svaki čas grickanja slatkog i slanog.
Dodatak: i polako smanjivati obroke.
malo off topic:
moja mlađa jede pečene srdele, ponekad domaću kobasicu kad se zaželimo, kisele krastavce, masline, abc sir (ili isti koji ja napravim) sve BEZ KRUHA
i dugo sam je nagovarala da jede kruh uz sve nabrojano ali njoj ne paše
i onda se sjetim sebe: koliko mi je trebalo da se odviknem od kruha sa svime i svačime jer imam višak kila, pa zašto da njoj to ne bude navika već od malih nogu?
kruh hoće samo s pekmezom, čak joj je i med finiji na žlicu
mislite da sam nadošla na dobro ili sam samo popustila? kod nas je kruh domaći iz pekača, mliječni ili miješani (raženi, integralni, pirov) i uvijek mi je draže da se pojede šnita takvog kruha nego kupovni keksi ili slično
osvrnula bih se na podvučeno, iako se generalno slažem
međuobroci su važni i odraslima kao i djeci - s tim da odrasli slabo za to mare, ali djeci ne smiju biti upitni
oni moraju postojati naprosto da tijelo bude sigurno da će dobivati energiju u kontinuitetu, da ne mora skladištiti rezerve iz prevelike količine hrane koju smo ugurali prije nego je mozak uspio signalizirati da je dosta - što se događa kada smo gladni i obročno ograničeni
zapravo se nikada ne bismo smjeli, niti sebe niti djecu, dovesti u stanje gladi
u takvim situacijama se pojede puno više i u principu "bilo što"
mislim da je djetetu s prekomjernom težinom korisnije osigurati osjećaj ne gladi - u kontinuitetu, čak ako to znači dati mu za međuobrok nešto konkretnije od voća - a što nisu grickalice tipa brzosagorijevajućih, nutritivno siromašnih namirnica
jer ako je dijete nezadovoljno s voćem kao međuobrokom, bolje mu je dati krišku sira, pa ako je to malo kruh s mliječnim namazom, pa ako je i to malo - sendvič s nekom šunkom
naravno, ne sve odjednom i ne od kile kruha
jer ovo da se organizam navikne da "propisane" porcije stoji tek nakon nekog vremena dobre discipline koja se ne može, kao škarama odrezano, provoditi na djeci
posebno ako su prije toga imala drugačije, lošije navike
djeca u to stanje moraju doći, ali onda je to vrh planine - čemu smo i težili
kada su u pitanju djeca s prekomjernom težinom, mislim da se tu ipak treba posavjetovati sa liječnikom i nutricionistom
nije do problema s debljinom došlo jer je roditelj znao, nego baš suprotno
evo vidiš. a zašto? :mrgreen:
sad ćeš ti reć da je zdravije za doručak pojesti proso. a ja kažem da nije :mrgreen:
mi doma tako jedemo, kruh i putar i pekmez, ili kruh i abc sir, ili kruh i svježi sir i vrhnje ili kruh i putar i fetica vratine, il kruh i sir i malo domaće pancete plus rotkvice...
ukini nam kruh za doručak i biti ćemo gladni.
hebi ga, ne volimo sve te kaše, ni griz, ni proso, ništa osim polente. polentu volimo s jogurtom i to je jednom tjedno sigurno večera.
a u zadnje vrijeme još i mm peče kruh u pekaču svaki dan (ne znam do kad će ga držati entuzijazam :mrgreen:), svaki dan neki drugi.
Ja bih rekla da kruh nije nikakav problem (kao i bilo koja namirnica), ako je kilaža ok, ali ako se dijete deblja, onda bih radije nešto drugo za doručak.