to je zato što uz brokulu nisi jela krumpirajennifer_gentle prvotno napisa
šalim se
 |
|||
|
|
|||
to je zato što uz brokulu nisi jela krumpira
šalim se
Pa ja sam napisala da se slažem s većinom. Samo sam raspravi pristupila iz drugog kuta.ja stvarno nisam primjetila da neko od nas misli drugačije od tebe (po ovom pitanju)
zanima me jel tako neočito da karikiram namjerno ili?
Provlači se doduše teza da su njena djeca takva-da inače djeca ne jedu tako, da djeca to mrze, al eto jedu jer moraju i jer im roditelji daju.
Onda se piše da se doma ima slatkiša i svega-pa zašto se ima, ako se to ne želi jesti? Osim za goste?
Ma da, lako je govoriti o tome ako vam klinci ne naginju debljanju.
Moja bliska prijateljica svojim klincima (malim žgoljavcima) ne brani nikakvu hranu, npr. smiju pojesti griza koliko hoće ili ne zna čega. Ali oni sami pojedu pola tanjura. I sa istim "žarom" jedu duge stvari - salatu, povrće i slično. Znači ne kontrolira koliko su pojeli npr. za večeru ukoliko je to nešto hranjivije. Ali moj M. će pojesti tri tanjura griza ako mu pustiš. A salatu neće. U tome je stvar. Ja sam se nadala da će se to nekako samostalno regulirati i da ne treba previše dramiti, nego pustiti mali organizam da sam procjenjuje, dok još nema naviku prežderavanja (kao mama, na žalost). Ali M. je od rođenja volio papati. Rodio se sa 4,5 kg.
Da nešto razjasnim, nije on bucko, ali se bojim toga što je netko komentirao gore - o stvaranju masnih stanica. Može li mi to neko malo pojasniti? Imam neku ideju da će se on uskoro izdužiti i biti mršavko, ali da će tijelo "zapamtiti" masnu hranu.
Jer se tako dogodilo meni, a vrlo smo slični izgledom. Kao mala sam bila bucka (mala slatka debeljuca), pa sam se do škole jaaako produžila i brzo narasla. I bila sam kost i koža do faksa. A u trudnoći natukla 25 kg. I sad sam sklona prejedanju. Ima li to veze s mojom prehranom u djetinjstvu? Bi li moje nepce bilo drugačije da me mama hranila jabukama i mrkvama, umjesto čokolina?
Moj mlađi sin je mali žgoljavac od svog 5 mjeseca (isto se veliki rodio), pa njemu bez problema dajem različite namirnice. Nekako mi se on čini drugačiji tip, kao ovi klinci od moje frendice. Ništa ne voli i ne jede pretjerano, ali opet ne odbija ništa tako kategorički kao stariji.
Samo, on je još mali, pa možda se i to promjeni.
meni ništa što raste i prava je hrana nije nezdravo. Ni krumpir, ni svinjetina.pa naravno da ne treba djecu totalno izolirati
i ne možemo to napraviti
nego bi je da "nezdrava" hrana (mada je to relativno, nekom je to krumpir
znači neće djetetu svaki dan biti nutela i kruh za doručak
ali ponekad, zašto ne
ali svi ovi griSovi, nutele, čokolade se tu ne spominju kao posebno loše u prehrani djece s normalnom TT
nego da bi ih trebalo ograničiti kod djece s prekomjernom TT
Nezdravim smatram ono što se ne može dobiti u prirodi nikojim načinom.. polugotovo, instant, preslatko, vegetizirano, pojačano...
ali nije ovdje važno samo što je zdravo, nego i što je koliko kalorično
Jastog je zdrav, npr :S
bi-ja sam sigurna da je odnos prema hrani dijelom nešto s čime smo se rodili, dijelom stečen.
Da nešto razjasnim, nije on bucko, ali se bojim toga što je netko komentirao gore - o stvaranju masnih stanica. Može li mi to neko malo pojasniti? Imam neku ideju da će se on uskoro izdužiti i biti mršavko, ali da će tijelo "zapamtiti" masnu hranu.
Jer se tako dogodilo meni, a vrlo smo slični izgledom. Kao mala sam bila bucka (mala slatka debeljuca
Meni je npr. od nekakvih stvari trebao čitav proces "liječenja"-kao od cigareta pušačima.
Npr. da čim zakrulji želudac vizualiziram sendvič i ništadrugopodmilimbogom.
cvijeto duso, moze, mozene može brokula bit ukusnija od toga, sori, al ne može.
evo ja nutelu uopce ne volim, a kamoli da bih je jela iz staklenke.
ni moja cura.
ali kuzim sto zelis reci. i s tim se slazem. moja cura do druge, trece godine nije jela ni bakine kolace, jer su joj bili preslatki. a kamoli sto drugo. nije ni sladoled voljela.
danas ih jede. i ako ima priliku (na rodendanima i slicno, ili ako me ponekd uzica) nekakve cokoladice i slicno (koje ja smatram sramotom od cokolade).
to je cijena toga da zivimo u interakciji sa drugim ljudima, u modernom drustvu, gdje je hrana vise nego dostupna, gdje je marketing jak...znate o cemu pricam. to je cijena socijalizacije s drugom djecom i ja sam toga svjesna. bilo bi bolje da nam je okruzje ala makronova, te da svi kuhaju kao tvrtko, mozes i tako izabrati zivjeti.
mi smo izabrali "sredinu" (glupi izraz, ali nadam se da kuzite), odnosno sami zivimo sredinu.
i ja sam duboko uvjerena da uprkos svim nepovoljnim utjecajima da ona baza koju djeci das, dok su mala zaista ostaje. ona baza ukusa prave hrane, kulture kuhanja, uzivanja u jelu, landranja po placu (koliko puta je moja cura bila subotom sa mnom na placu i kupovala povrce i voce), kultura toga da u restoranu ne naruci pomfrit ili spagete sa umakom iz konzerve....kultura razgovora da li mi je ovaj rizoto od sparoga ispao bolje od proslog, te da li je bolje sa kapi vermuta ili ne
jasno mi je da ona kada je porasla i kroz utjecaje i vrtica i skole zeli tu i tamo pojesti i gumene bombone i smarties, cips i slicno. i da joj taj ukus pase (meni recimo vise ne, prejak mi je i umjetan)
medutim ima mjeru. zaista je ima. pojede malo, ostalo podjeli. i dok je to izuzetak, meni je to ok.
dok se kuci oblizuje na articoke sa bobom, sparoge, sirovu mladu mrkvu, krastavce, mahune s quinoom, ribu i sve ostalo... meni je ok da kod drugih pojede nesto sto mi ne kupujemo, ili da joj to ponekad kupim, ili da kupi sama. recimo u kinu.
ili da se cesce zalomi pizza, ako ne stignemo nista drugo.
jasan mi je socijalni aspekt hrane, te da se djeca orijentiraju i prema drugoj djeci, te takode da je prehrambena industija jako sposobna, da razvija okuse koji izazivaju ovisnost. logicno je da ako stalno pijes colu, da ti voda ne smeka.
zato je nasa duznost da te utjecaje kontroliramo, pogotovo dok su manja. te da djeci omogucimo upoznavanje bogatstva okusa, damo im uvid u kvalitetu i razliku pomidora sa naseg juga i onog holandskog cudnovatog kljunasa.
ja i dan danas, ako primjetim, da stvari idu malo izvan kontrole, povucem "kocnicu".
sto je dijete odraslije, s njim mozes poceti voditi i druge razgovore. recimo ako cips, onda najbolji cips koji ima, ako sladoled onda ili kucni (to ne radim, ali za one koji rade) ili neki tipa häagen dazs (jagoda im je mmmmm) ili iz bio ducana, gdje je unutra zaista mlijeko vrhnje, voce, secer i nista vise. mozes pokazati kako je vazno citati sastojke. korak po korak. pa tu i tamo kupis i eskimo/ili ledo i razgovars o tome.
druga vazna tocka je kontrola. pomoci djetetu da razvije samokontrolu.
i ja bih mogla smazati cijelo pakovanje sladoleda, ali znam da to nije dobro za organizam. tu i tamo cu to i napraviti
i nije mi problem ako to i cura napravi tu i tamo. to je naprosto zivot.
pa ne može se dijete držati pod staklenim zvonom sve i da se hoće
zašto bih ja djetetu davala nutelu, ako znam da je jednom tjedno za doručak imaju u vrtiću/školi.
i griz isto tako.
možda i puding (kuhani, ne iz plastične čaše).
pa nema tjedan 100 dana da bih ja trebala to repetirati.
ja ne kužim kada ostala djeca to jedu jer mi naprosto i nismo toliko kod kuće da bih imala kada ponuditi mnoge od tih stvari o kojima pišete.
i potpuno potpisujem seni koja piše o uništenim receptorima.
Očito je bilo da karikiraš, bez brige.
ajme, seni... TO!
vidim da sam sebe i vas isponavljala, al sto cu sad.dok ja napisem kilometar posta, vec smo na novoj stranici.
bome sam ogladnila. (brokula i riba na zaru..kad ce ljeto i odmor?) danas sam se ustala u 6 i napravla palacinke za nama svima dorucak i curi za uzinu u skoli.
pihdanas sam se ustala u 6 i napravla palacinke za nama svima dorucak i curi za uzinu u skoli.
ja u 6 idem na posao, javi kad zbog njih ustaneš u pola 5
na te tvoje palačinke se brusim odavno
Hvala ti od srca na ovome. Ne usudim se pisati što moja cura ne jede, ali paštu bez ičega i rižu bez ičega obožava.
Znači ne moram biti tužna kada to jede. Koji mi je kamen pao sa srca. A mogla sam samo upitati ili guglati.
mislim da je apri mislila na kombiniranje UH i bjelančevina (pašta i meso) što se u konačnici pretvara u masti (neka me netko ispravi ako griješim)Znači ne moram biti tužna kada to jede. Koji mi je kamen pao sa srca. A mogla sam samo upitati ili guglati.
pa u tom slučaju, sama pašta je bolja opcija
jedino što je od same pašte bolja pašta s nekim umakom od povrća ili riža isto tako (s porilukom, rajčicom, tikvicama -recimo)
Pa i moj mlađi jede suhu paštu.
ok, mi rijetko jedemo, ali ne daj Bože da mu stavim nešto unutra.
Jede isključivo i suhu rižu.
I krumpir.
Nema miješanja namirnica, ni slučajno.
Ali to su sev prehrambene navike oko kojih mislim da ne treba raditi probleme (osim ako suha pašta nije jedina hrana koju konzumira).
Ja volim pojesti salatu prije ručka.
Netko mora uz ručak.
Sve su to navade koje su različite koliko smo i mi različiti.
hvaladragombogunanebesi jer moje dijete ne voli nutelu :ne_cvijeta: a obožava brokulu i rotkvicu :apri:, a najsretniji je kad dođe iz institucije gdje pojede 2 ručka i po 1 porciju ostalih obroka osim doručka (to tamani doma) pojede fini ručak (danas riba sa žara i kelj s krumpirom), pa zdjelicu jagoda i onda me za večeru traži ili ostatak od ručka ili palentu/sir i vrhnje
zato nutela ostane za mene :cvijeta:
što je najbolje, ja ne volim nutelu
ni ja.
isključivo žicom.
ali, to jednom godišnje, ako se netko zabuni pa "donese djeci".
nema šanse da ja to kupim :škrtica:
AAAAAAAAAAAAAAaaaaaaaaaaaaaa!!!
Ja nutellu OBOŽAVAM! I na kruhu i na palačinkama i solo na žlici... mmmmmmmmmmm.... za one koji ju ne vole, a dobivaju ju na poklon, adresu za prosljeđivanje šaljem na PP!
Jel kokice debljaju?
Narafski da debljaju.
Suhe navodno ne, ali tko ih još takve jede? (Apri se ne računa
Kak misliš suhe? Ja ih radim u gusnatoj posudi, sa samo par kapi ulja, i sol.Suhe navodno ne, ali tko ih još takve jede? (Apri se ne računa
Cubana misli na one koje se rade iz kućnog aparatića.
te su ful posne.
ja ih nekada stavim u jogurt, nekako si mislim da je to bolje od corn flakesa.
U svakom slučaju je bolje od čipsa.
Djeca mi gnjave da kupim čips, pa sam mislila da su domaće kokice ipak bolje.
možda misli na suhi kukuruz
mislim da se uklapaš u psihološki profil ljudi koji krckaju zrnevlje
Ne, ne. Mislim na te iz aparata, bez okusa i mirisa. Kao stiropor
Citam redom pa odgovaram dok ne zaboravim...vidim čemu vam ja služim
adiomare, istu funkciju ti može ispuniti crvena leća.
Zgusnjavam batatom. Odlican je u varivima i krem juhama.
Ja mislim da su kokice ok. Negdje sam pročitala da su kokice najzasitnija hrana,
ako računamo po određenom kalorijskom iznosu.
Kad su moji bili u toj fazi kuhala sam tijesto i rižu na temeljcu, umjesto na vodi i ribala pravi tvrdi sir gore ili mljeveni sezam, jabuka poslje i mašalaHvala ti od srca na ovome. Ne usudim se pisati što moja cura ne jede, ali paštu bez ičega i rižu bez ičega obožava.
Znači ne moram biti tužna kada to jede. Koji mi je kamen pao sa srca. A mogla sam samo upitati ili guglati.
ako sam dobro shvatila, zelis reci da djeci trebaju i ugljkohidrati? istina, ali ne obavezno u obliku bijelog secera i bijelog brasna. oprosti, ali i krafne i sladoled su obicne rafinirane gluposti.tako je ms ivy!
djeci treba griz i krompir i prženice za doručak
ali ne svaki dan
i ne samo griz/krompir/prženice
djeci treba i jako mnogo povrća i voća i supe i mesa i varivo i svašta
ali im treba i taj komadić čokolade ili krofna ili sladoled
ali ne sve svaki dan
nikoga nije ubila kockica čokolade na dan (osim ako je alergičan, jelte)
svakako im ne treba čips, mekdrek, razne "dječije" rafinisane gluposti - )
voce, integralne zitarice, mahunarke sasvim dobro zadovoljavaju potrebe za ugljikohidratima.
djeca trebau uravnotezenu prehranu, ali postoji bolji i zdraviji izvor ugljikohidrata i masti, kao i onaj losiji. ne treba se zavaravati da jedemo ili dajemo djeci da jedu sladoled i krafne zbog uravnotezene prehrane.
mi doma uopce ne prakticiramo desert. ne kupujemo slatkise i sokove za zalihe, nego ako ih bas pozelimo jesti. ne branim, ali to je nesto sto se ne jede svaki dan i to moje dijete zna. i uopce nije lud za slatkisima. to mi je najvaznije, da nema onu opsesiju gdi ce sto gricnut ili uzicat.
trudim se da jedemo zdravo, u vrticu jede samo jedan obrok, svaki dan kuham, nekad i dva puta, polugotova hrana je svedena na strukle dva puta mjesecno. al opet mi se provuce puno stvari bez kojih bi i mogli, ili bi ih bar mogli zamijeniti zdravijom varijantom. kad vidim kako vecina danas hrani djecu i na sta neka djeca lice vec u predskolskoj dobi dode mi da placem. nisu samo roditelji krivi, krive su i institucije odgoja i obrazovanja, u vecini vrtica i skola se bez pardona servira ociti junk.
Ne stignem sve čitati
Slažem se sa svim tvrdnjama da se treba hraniti pametno, zdravo, sve u granicama normale i ne pretjerivati.
Ali, koliko je teško kad jedan od roditelja to zna i želi sprovoditi i kod sebe i dijece, a drugi roditelj zna prednosti
zdrave prehrane, ali ne mari za to i radi totalno suprotno.
Eto meni se u tom slučaju jako teško boriti i usmjeravati dijecu u jednom smjeru kad dođe MM i pokopa stvoreno.
I nema šanse da ga potaknem na promjenu, a dijeca uče njegovim primjerom....
Kod njega bi djeca jela sladoled svaki dan, nakod obroka obećava nagrade (da ne kažem da mi poremeti obrok koji u tom slučaju
nikad nije završen), njihovi izlasci van obavezno završavaju kupnjom neke slastice i to sa nečistim rukama....ma gomila toga.
Sva sreća da JE mm većinu dana na poslu, ali dijetetu je i to malo dovoljno da stekne takve navike da im se slatkiši stalno motaju po glavi.
Ponekad se toliko naljutim da dok on kupi ili izbacam u koš (dok me ne vidi
On za drugo ne zna, takvo je bilo njegovo okruženje, uvijek sokovi koja voda? Slatkiša pune vreće...koja variva za ručak..itd
Evo i nikako da promijeni navike, ali nikako.
Hoću reći kako je za pravi i zdravi režim prehrane u obitelji potrebno dvoje roditelja koja se drže također zdrave prehrane,
U mom slučaju teško da će dijeca izrasti u ljude koji neće imati porive i veličanja prema slatkišima i nezdravoj prehrani.
Ok nije svemu kraj, ali osnove i ludilo za svijetom slakiša je već stvoreno, ne vjerujem da će se ikad smanjiti
ovo zadnje, svakako, al ne vjerujem da niti jedan roditelj kupuje sladoled radi uravnotežene prehrane. a ovo prvo, šta ja znam, naravno da postoji očiti junk, al eno na onom topiku davor kaže da integralne žitarice isto nisu zdrave
tako da dok mi imamo naviku kuhanja, sve je to još ok.
kad se sjetim engleskih supermarketa, i ooooogromnih frižidera samo sa gotovom i polugotovom hranom, koju oni masovno, i svakodnevno kupuju - gotove lazanje, gotovi rižoti, sve gotovo, i spremno nakon 2 minute mikrovalne. a vidim da i kod nas se počinje širiti paleta tih proizvoda. moš misliti što sve natrkeljaju unutra.
i još bih samo opet nadodala da je u riječkim vrtićima hrana jako dobra. za razliku od škola. i to mi neće nikad biti jasno. u škkoli je ručak u redu, al doručak i užina - masne krafne, piroške (ne mogu ih djeca ni jesti koliko ulja cijedi iz njih).
ne postizavam da pročitam sve ni ja, ali evo mog iskustva...
kod nas slično kao i kod vještičice, pije se uglavnom voda, jede pretežno kuvano, zdravo, sa puuuno voća i povrća, ali krofne, sladoled, čokolada nisu tabu. kad se poželi, kupi se. i u slast pojede. doduše, mi nemamo problema sa prekomernom težinom, pa sam opuštena po tom pitanju. ipak, primećujem da starija devojčica sada ulazi u fazu kada pomalo "nakuplja" zalihe, što je naravno normalno u periodu brzog rasta i menstruacije na vidiku. njenu ekstremnu potrebu za jelom (i slatkim) ne kočim jer trenira, raste, iscrpi se u školi na po 7 časova...ali, ipak trubim o umerenosti, orijentisanosti prema zdravim ugljenim hidratima...verujem u teoriju nakupljanja masnih ćelija u detinjstvu, kao i u moć zdravih navika i tretiranja hrane kao potrebe, u kojoj se, doduše, može i treba uživati, ali bez preterivanja.
moj gard zdrave ishrane podriva sveki sa svojom opsesijom hranom i hranjenjem, masnim, pohovanim, slatkim, tvrdim bonbonama...nemam ništa protiv da ponekad ispeče kolač i donese ga, ali kad se desi nešto kao pre neki dan da pošalje slane i slatke štapiće, pitu sa višnjama i krempitu, a u kući još ima enormnimh količina kuglofa koje nismo sigli da pojedemo od prethodne isporuke, onda neminovno popije grdnju. na sve to sam je zamolila da kad sledeći put pomisli na tolika brda kolača, odmah to "preseče" kupivši deci voće-).
sad me Višnjina svekrva podsjetila opet na dobar domaćin/gost. Kod mene u okolici imaju "gosti" užasnu naviku donošenje slatkiša, ajde kad su to gosti koji nekad navrate ali recimo moja uža rodbina redovito donosi čokse i to one kinder, ili punjene sa jagodama i sl glupostima. nekako sam ih natjerala da ponekad kupe voće umjesto tih gluposti, to su redovito banane ili zimi omakne koja naranđa jel ko je vidio jabuke nosit.
Slažem se.ovo zadnje, svakako, al ne vjerujem da niti jedan roditelj kupuje sladoled radi uravnotežene prehrane. a ovo prvo, šta ja znam, naravno da postoji očiti junk, al eno na onom topiku davor kaže da integralne žitarice isto nisu zdrave
Ako dijete jede raznovrsno i uravnoteženo, ne znam kakvo je zlo povremeno pojesti sladoled, krafnu ili nešto slično? Ne zbog nutritivne (bez)vrijednosti tih namirnica, već zbog toga što braneći takvu hranu lako možemo stvoriti kontraefekt, da dijete jako želi pojesti nešto takvo i da će prvom prilikom posegnuti za tim i bez našeg znanja.
Moja djeca jedu i žitarice, meso, jaja, voće, povrće, mahunarke. Ako nakon ručka traže čokoladu, dobiju kockicu-dvije. I više ne traže (da traže, objasnila bih da je dosta i zbog čega je dosta). Ako starija traži krafnu (a to se dogodi jedanput-dvaput mjesečno), kupim joj krafnu. Što ima loše u tome ako je za ručak pojela pun tanjur leće s povrćem?
Ja sam za umjerenost. Nikakvo pretjerivanje nije dobro, uvjerena sam u to. Ni sa zdravim namirnicama, ni s "praznim kalorijama".
Posljednje uređivanje od n.grace : 11.05.2011. at 08:00 Razlog: tipfeler
čini se da su nam referentne točke različite.
ono što ti nazivaš umjerenošću, ja nazivam strogoćom.
kockica-dvije čokolade poslije ručka se kod nas najčešće podrazumijevaju.
treba, dakle, samo promijeniti točku sa koje gledamo.
i prema kojoj gledamo.
i onoga koga gledamo (čitamo).
Referirala sam se na post o rafiniranim glupostima.
I da zdrave namirnice zadovoljavaju potrebe za ugljikohidratima.
ja sam nekako uvjerena da gotovo ne postoji roditelj koji pretjeruje u zdravoj hrani.
a bome, ove suprotne priče je više nego dovoljno.
@meda
da, djeci trebaju ugljikohidrati i masti, u većim količinama nego odraslima (proporcionalno masi), jer su aktivniji od odraslih, i za razliku od nas, oni rastu
ne vidim ništa loše da djeca jedu pročišćen (bijeli) šećer i bijelo brašno
energija (njima toliko potrebna) se lakše i brže oslobađa iz takvih namirnica
nije ništa loše ni hraniti ih integralnim namirnicama, ali one na jedinicu mase imaju manje energije, a više "otpada"
to je super za nas velike, i za pubertetlije, ali za male baš i nije, njihov želudac je manji, pa manje u njega stane
ali jeste dobro da se uče uravnoteženoj, zdravoj, umjerenoj ishrani
a jedna krofna, sladoled, komadić čokolade ne ispunjavaju samo ulogu "energenta" nego i socijalnu ulogu koju prehrana ima
onu o kojoj svi ovdje pišemo, da nema "tabu hrane", da ne gledaju drugu djecu da jedu, a oni ne smiju (a da razlog nije zdravstveni - dijabetes, alergije)
hrana nije samo zbir nutrijenata, hrana se dijeli, u hrani se uživa
ne branim da jede džank klopu, ali je ja ne kupujem
ne mogu zabraniti salamu, hrenovke, voćni jogurt u vrtiću, ni smoki, čips, obojene bombone na rođendanu, krofne i ugađanja sa hranom kod bake, kod kuće toga nema, i ona to zna
ali kupiću joj vrećicu karamela ako traži dok idemu u vrtić, da pojede dvije-tri, a ostatak podijeli sa drugarima, jer smatram da je to dobro, korisno i normalno kao način učenja
i, ne, nije dozvoljeno dijeliti voće drugarima u vrtiću, pitala sam
Postoje roditelji koji pretjeruju u zdravoj prehrani, već sam pisala o tome. Ne izmišljam.
A suprotnih priča - naravno da ima više nego dovoljno.
Postoje, znam jednu curu čija je majka pretjerivala i vjerovatno na krivi način učila svoje dijetePostoje roditelji koji pretjeruju u zdravoj prehrani
na zdravu prehranu.
Ne moram govoriti da je cura sad XXXL i najbolje od svega totalno je flegma po tom pitanju i ne smeta ju niti malo.
šta je sporno?
nikad nisi dijelila karamele/čokoladu/keks sa drugarima?
ne
ja sve samo sebi
i nikom drugom
ok, onda ću iz iskustva reći da svi koje znam misle da ja pretjerujem
a moj sin pije kolu na rođendanu i u kinu, jede slatkiše i krafne kod bake, ide s nama na pizze, dobije sladoled kad god mu sine...samo eto, obično kad ja kažem da je bolje pojest 2 reda čokolade nego dukatino, danonino jer barem znaš što si pojeo i barem uživaš, a ne zavaravaš se da si dao djetetu "voćni obrok, svježi sir, voćni jogurt.." i slično....onda svi misle da sam apsolutno luda.
Pogotovo sam "luda" kad kažem da je kašica iz staklenke nužno zlo, a ne prehrana, jer nije dijete neka čudna biljka koju treba hraniti nekim preparatima, nego čovjek koji treba jesti hranu.
Osobito se ježim kašica s imenima good night i sl. (nije uopće važan proizvođač) sa sastavom tipa mlijeko, griz, čokolada, burbon vanilija, banane...to su odmah totalno pogrešni temelji.
Da 15 dana jedem griz sa čokoladom, bome ni ja nebi htjela običnu krušku.
neću više nište pisati, krumpirić mi može biti glasnogovornica
Krumpirić, ova o kojoj ja pričam je stvarno pretjerivala, bilo je i vegetarijanstvo u pitanju
i doslovce je bila rigorozna.
Po meni ti uopće ne pretjeruješ, sasvim si u pravu i kod mene nema voćnih jogurta, dukatina...i sl. gluposti, a kamoli da se
zavaravam da im je to obrok pun kalcija ili sl...dakle važno je da roditelj zna i na što bolji način prenosi zdrave prehrambene navike
na svoje dijete.
Sve što se pretvara u silu i nekakav 'MORAŠ' način ne valja uopće u životu, a tako niti u prehrani.
Ali važno mi je da se štuje i pokušava živjeti neki zdraviji način života pa da i djeci postane to 'način života'
jer sigurno će im biti lakše živjeti nego da se trude i pokušavaju odricati slatkiša....to je teži način.
Slažem se i moje je mišljenje da ne pretjeruješ.ok, onda ću iz iskustva reći da svi koje znam misle da ja pretjerujem
a moj sin pije kolu na rođendanu i u kinu, jede slatkiše i krafne kod bake, ide s nama na pizze, dobije sladoled kad god mu sine...samo eto, obično kad ja kažem da je bolje pojest 2 reda čokolade nego dukatino, danonino jer barem znaš što si pojeo i barem uživaš, a ne zavaravaš se da si dao djetetu "voćni obrok, svježi sir, voćni jogurt.." i slično....onda svi misle da sam apsolutno luda.
Pogotovo sam "luda" kad kažem da je kašica iz staklenke nužno zlo, a ne prehrana, jer nije dijete neka čudna biljka koju treba hraniti nekim preparatima, nego čovjek koji treba jesti hranu.
Osobito se ježim kašica s imenima good night i sl. (nije uopće važan proizvođač) sa sastavom tipa mlijeko, griz, čokolada, burbon vanilija, banane...to su odmah totalno pogrešni temelji.
Da 15 dana jedem griz sa čokoladom, bome ni ja nebi htjela običnu krušku.
A za pretjerivanje sa zdravom hranom - pisala sam o djeci koja su na strogom režimu prehrane (a riječ je o zdravoj djeci). Nikada im nije dopušteno pojesti bilo što rafinirano - slatkiše ili slično. Čak znam za slučaj kad se majku pita za dopuštenje da se pojede drugi komadić jabuke ili sendviča od tofua (nekad je dozvoljeno, nekad nije). I kad takvo dijete nije pod majčinom kontrolom, baca se na stvari koje mu nisu dozvoljene kao da danima ništa nije jelo. To nije samo jedan slučaj, znam ih više. Nažalost.
vrlo upitna teza.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
