ne bašOriginally Posted by meda
 |
|||
|
|
|||
ne baš
Roditelj prenosi sve svoje navike i stil zivota kao uticaj na razvoj svog deteta.
Stoga, IMHO, mislim da je jako bitno imati neku siru sliku, pojednostavljenu, vezanu za razne stvari u zivotu. Namerno ne kazem STAV, jer je meni stav nekako previse krut, stav vidim kao jednu tacku u beskonacnom prostoru, a ovde ipak mislim na sliku, boje, cinjenice, oblike, kojima mozemo da posvetlimo deci neke stvari o zivotu.
Tako i o hrani... Ja licno pokusavam da im predocim da dezert nije hrana, nego poslastica, da je mali, da je ukusniji i vredniji ako je napravljen od izvornih namirnica. Zatim, ucim ih sta su izvorne namirnice, i kako da ih razlikuju od preradjenih (to je vrlo jednostavno predociti u svakom supermarketu), povezujem sezone, godisnje doba i povrce i voce koje u njima sazreva, govorimo o boji hrane (npr. meni je dobra poveznica hlorofil, odrzanje ravnoteze vode u prirodi i zelena hrana).. i tako, da ne preterujem dalje
Ne zelim da im nesto bude mistifikovano, da im ostane kao tajna koju nisu probali, i ne zelim da razviju strahove. Zato im i ne branim da uzmu ponudjenu hranu cak i kad mislim da nije bas u redu za njih, osim naravno kad su ekstremne situacije u pitanju (tu mislim kad bebama daju neprimerenu hranu).
Verujem i u jak emocionalni uticaj ukusa iz detinjstva, tako da mislim da i tu stoji deo temelja koji im treba sagraditi trudeci se da ti ukusi budu pravi, a ne zasnovani na pojacivacima ukusa. Ja ponekad krejvam za virslama, hvala ti mama
to nije pretjerivanje sa zdravom hranom, nego sa kontrolfrikovanjem. svako dijete mora odraditi onaj dio da zna kad je dosta, to ne moze nitko za njega uciniti. preveliko nametanje djetetu je problem sam za sebe. pocinje vec kod pocetka dohrane, kad roditelji silom pokusavaju ugurati jos samo jednu zlicicu kasice. pa vec i sa dojenjem po strogom rasporedu. i da, naravno da proizvodi kontraefekt. al to je vise problem odgoja i razvoja licnosti nego usadivanja zdravih prehrambenih navika.
vrlo lijep post.Roditelj prenosi sve svoje navike i stil zivota kao uticaj na razvoj svog deteta.
Stoga, IMHO, mislim da je jako bitno imati neku siru sliku, pojednostavljenu, vezanu za razne stvari u zivotu. Namerno ne kazem STAV, jer je meni stav nekako previse krut, stav vidim kao jednu tacku u beskonacnom prostoru, a ovde ipak mislim na sliku, boje, cinjenice, oblike, kojima mozemo da posvetlimo deci neke stvari o zivotu.
Tako i o hrani... Ja licno pokusavam da im predocim da dezert nije hrana, nego poslastica, da je mali, da je ukusniji i vredniji ako je napravljen od izvornih namirnica. Zatim, ucim ih sta su izvorne namirnice, i kako da ih razlikuju od preradjenih (to je vrlo jednostavno predociti u svakom supermarketu), povezujem sezone, godisnje doba i povrce i voce koje u njima sazreva, govorimo o boji hrane (npr. meni je dobra poveznica hlorofil, odrzanje ravnoteze vode u prirodi i zelena hrana).. i tako, da ne preterujem dalje
Ne zelim da im nesto bude mistifikovano, da im ostane kao tajna koju nisu probali, i ne zelim da razviju strahove. Zato im i ne branim da uzmu ponudjenu hranu cak i kad mislim da nije bas u redu za njih, osim naravno kad su ekstremne situacije u pitanju (tu mislim kad bebama daju neprimerenu hranu).
Verujem i u jak emocionalni uticaj ukusa iz detinjstva, tako da mislim da i tu stoji deo temelja koji im treba sagraditi trudeci se da ti ukusi budu pravi, a ne zasnovani na pojacivacima ukusa. Ja ponekad krejvam za virslama
Potpisujem sve.
Ne razumijem hajku na šećer i bijelo brašno. Ne razumijem integralno na pijedestalu.
Koje se odražava na djetetovu prehranu. Bilo to kontrolfrikovanje, psihički poremećaj ili bilo što drugo. Moj post bio je odgovor na rečenicu da gotovo ne postoje roditelji koji pretjeruju sa zdravom prehranom. A u njihove psihološke profile ne ulazim, ovo je rasprava o prehrani djece.
zašto krafna ispunjava socijalnu ulogu, a zdrava hrana ne, meni baš riba na gradela ispunjava socijalnu ulogu
ili krađa trešanja
Ne držim integralno na pijedestalu, naprotiv, pšenica teško da može na pijedestal, kakva god da je-što ne znači da je ne jedemo.
Meni je zapravo baš ovakav stav upitan, zašto se loša hrana poistovjećuje sa srećom i veseljem?
Prihvaćam da je krafna loša hrana ako ju kupiš u pekari. Ako sam ju doma napravila, to za mene nije loša hrana. Ali neću ju servirati svaki drugi dan za doručak. I to zbog kalorija.
vid ove krumpirić s tim zubacima na lešo, na gradele
a zato što je djeci nedostupna, pa kad se dočepaju smokija su sretni
šalim se, slažem se s tobom. no, problem ti je u tome što ja ne mislim da su bijela riža i bijela pašta i bijeli kruh loša hrana.
ko što će ti opet netko reći da riba na gradele nije zdrava.
i tako u krug.
ko će to reć, da ga vidim
Ulje, gori- kancerogenost, živa u ribi, tovljena riba..... You name it
Ulje, gori- kancerogenost, živa u ribi, tovljena riba..... You name it
igraš se, a
sad cu ja kao davor:
secer je (s naglaskom na kolicinama koje prosjecno zapadno dijete jede dnevno) zlo.pa da je tristo puta organski ili ovakav ili onakav.
krumpi, samo dalje
AM, da si blize pozvala bih te na palacinke.
Last edited by seni; 11.05.2011 at 10:38.
mozda ti to moze neki nutricionist objasniti
u izbalansiranoj prehrani u kojoj oni ne cine jedini ili pretezni izvor ugljikohidrata nisu losa hrana. tako ja mislim.
(osim toga ako imas srece naletjeti na neko izvrsno maslinovo ulje, njega mozes tocati samo sa bijelim kruhom
ali ako su jedini izvor ugljikohidrata i opcenito cine najveci dio prehrane, onda mislim da nisu dobra hrana.
ček ček seni, ako sam ja dobro shvatila, davor ima novi momenat.
integralne žitarice su za djecu zlo
al ovo si dobro rekla, bitne su količine, a ne vrsta
Ne, nego su bitne količine vrsta
ja bih reklaa i vrsta - ako je izvor UH iz pretežno iste skupine namirnica - bijelog brašna i šećeraal ovo si dobro rekla, bitne su količine, a ne vrsta
zabadava za organizam ako nema i nutritivno kvalitetnih izvora (što, sada vidim, nije ni integralno
xNe, nego su bitne količine vrsta
da bi čovjek riječ rekao!
Točno, bilo što u velikim količinama zlo. Pa radilo se o bijelom šećeru, integralnoj riži ili brokuli i cvjetači.ček ček seni, ako sam ja dobro shvatila, davor ima novi momenat.
integralne žitarice su za djecu zlo
al ovo si dobro rekla, bitne su količine, a ne vrsta
Ok, sad smo se valjda složile da je ključ u umjerenosti.
Ali ipak bih trebala neke smjernice
Prateći ovu temu i temu o pseudo hrani (i Davorove postove), meni se sad sve zbrčkalo.
Osim voća i povrća, koji su, po vama, najbolji izvori ugljikohidrata za djecu?
Npr. više nisam sigurna da je integralni kruh bolji od bijelog?
Ako pojedete pecivo sa sjemenkama i dobro se napijete vode, vjerovatno će vas boljeti želudac.
Zar je griz rafinirana hrana?
Žitarice za doručak- da ili ne i koje?
Grah? MM uvijek jauče nakon tanjura pašte i fažola.
Mlijeko i mliječni proizvodi da ili ne? Tu mi se čini da ima najviše upitnika!
Ja sam sad skroz zbunjena!
Čuj, nema jednostavnog odgovora koji bi vrijedio za sve... Jednostavno NEMA. Postoje samo neke opće smjernice...
Nemoj uzimati zdravo za gotovo sve što netko napiše. Ja mogu mnoge potpisati na ovom topicu, ali se već mm i sinovi ne bi složili. Svaki čovjek je poseban. Moj stariji ne podnosi laktozu, moj mlađi se osipa od konzervansa i ne podnosi linoladu (pa smo u školi morali reći da mu je ne daju za doručak), ja ne smijem puno mesa zbog visokih uričnih kiselina, a mm ne smije masno...
Zajednički nazivnik nam nije velik - uglavnom voće i povrće. Iako nismo ni makrobiotičari ni vegetarijanci, upravo se makrobiotička prehrana (obogaćena s dosta ribe i morskih plodova) pokazala najboljim temeljem prehrane, ali to je tako za NAŠU obitelj.
Bez brige, u našoj špajzi ima i šećera (kako bih bez toga napravila sok od bazge???) i bijelog brašna i drugih vrsta brašna i 3 vrste ulja i ne znam koliko vrsta octova i hrpa žitarica i tjestenina, a bome i čokolade i keksa i sušenog voća.
Nismo se ovdje dotakli još jedne stvari koja je bitna kod djece s naznakama prekomjerne težine, a to je UREDNOST u obrocima. Koliko god je moguće, treba im zavesti red: doručak, ručak, večera uvijek u isto vrijeme, međuobroci - voće, NEMA grickanja između toga, čak ni mrkve. Kad se uspostavi takva navika, obično bude lakše jer se organiizam navikne da dobiva hranu u porcijama i ne traži stalno nešto žvakati.... (Nije to lako, ja redovito imam problem kad mi se djeca vrate s ljetnih praznika od bake i dede koji im uvijek guraju nešto u usta, taman bilo voće... Treba im dosta da se opet uspostavi red, ali sad su već veliki i sami govore što žele i kada.)
Ja bih djetetu koje ima problema s težinom pokušala smanjiti unos kruha (bilo koje vrste), tjestenine, slatkiša i sokova.
E da, slažem se sa ustaljenim obrocima.
Znači nema doručka li večere u stilu 2 šnite kruha i neki namaz. Ne.
Nema ručka tona tijesta i to je to.
Nema soka, nego vode.
Nema svaki čas grickanja slatkog i slanog.
Dodatak: i polako smanjivati obroke.
Last edited by Anemona; 11.05.2011 at 12:12.
Možda. Otvorena sam za nova znanja
malo off topic:
moja mlađa jede pečene srdele, ponekad domaću kobasicu kad se zaželimo, kisele krastavce, masline, abc sir (ili isti koji ja napravim) sve BEZ KRUHA
i dugo sam je nagovarala da jede kruh uz sve nabrojano ali njoj ne paše
i onda se sjetim sebe: koliko mi je trebalo da se odviknem od kruha sa svime i svačime jer imam višak kila, pa zašto da njoj to ne bude navika već od malih nogu?
kruh hoće samo s pekmezom, čak joj je i med finiji na žlicu
mislite da sam nadošla na dobro ili sam samo popustila? kod nas je kruh domaći iz pekača, mliječni ili miješani (raženi, integralni, pirov) i uvijek mi je draže da se pojede šnita takvog kruha nego kupovni keksi ili slično
e davor me stvarno ubija. opet neka nova teorija:
al ovo si dobro rekla, bitne su količine, a ne vrsta.
na kom je to topiku napisao? prosvjetlite me!
osvrnula bih se na podvučeno, iako se generalno slažem
međuobroci su važni i odraslima kao i djeci - s tim da odrasli slabo za to mare, ali djeci ne smiju biti upitni
oni moraju postojati naprosto da tijelo bude sigurno da će dobivati energiju u kontinuitetu, da ne mora skladištiti rezerve iz prevelike količine hrane koju smo ugurali prije nego je mozak uspio signalizirati da je dosta - što se događa kada smo gladni i obročno ograničeni
zapravo se nikada ne bismo smjeli, niti sebe niti djecu, dovesti u stanje gladi
u takvim situacijama se pojede puno više i u principu "bilo što"
mislim da je djetetu s prekomjernom težinom korisnije osigurati osjećaj ne gladi - u kontinuitetu, čak ako to znači dati mu za međuobrok nešto konkretnije od voća - a što nisu grickalice tipa brzosagorijevajućih, nutritivno siromašnih namirnica
jer ako je dijete nezadovoljno s voćem kao međuobrokom, bolje mu je dati krišku sira, pa ako je to malo kruh s mliječnim namazom, pa ako je i to malo - sendvič s nekom šunkom
naravno, ne sve odjednom i ne od kile kruha
jer ovo da se organizam navikne da "propisane" porcije stoji tek nakon nekog vremena dobre discipline koja se ne može, kao škarama odrezano, provoditi na djeci
posebno ako su prije toga imala drugačije, lošije navike
djeca u to stanje moraju doći, ali onda je to vrh planine - čemu smo i težili
kada su u pitanju djeca s prekomjernom težinom, mislim da se tu ipak treba posavjetovati sa liječnikom i nutricionistom
nije do problema s debljinom došlo jer je roditelj znao, nego baš suprotno
evo vidiš. a zašto?
sad ćeš ti reć da je zdravije za doručak pojesti proso. a ja kažem da nije
mi doma tako jedemo, kruh i putar i pekmez, ili kruh i abc sir, ili kruh i svježi sir i vrhnje ili kruh i putar i fetica vratine, il kruh i sir i malo domaće pancete plus rotkvice...
ukini nam kruh za doručak i biti ćemo gladni.
hebi ga, ne volimo sve te kaše, ni griz, ni proso, ništa osim polente. polentu volimo s jogurtom i to je jednom tjedno sigurno večera.
a u zadnje vrijeme još i mm peče kruh u pekaču svaki dan (ne znam do kad će ga držati entuzijazam
Ja bih rekla da kruh nije nikakav problem (kao i bilo koja namirnica), ako je kilaža ok, ali ako se dijete deblja, onda bih radije nešto drugo za doručak.
seni, vidi, nisam izmislila
http://forum.roda.hr/threads/48838-E...=1#post1863588
s tim se bas ne bih slozila. brokula i co su naprosto hrana za zivot (posudila od boban-pejica
bijeli secer a i smedi nije hrana za zivot. nista ti bez njega u zivotu nece faliti.
i u malim kolicinama nije zdrav, dobar, ni vrijedan, nego samo podnosljiv u smislu da nece napraviti puuno stete, ako je prehrana izbalansirana.
imam sad guzvu, pa ne stignem, ali puno bih ja tu toga jos natrkeljala
prejedanje
mrtva, neziva, procesuirana hrana (ma nemoze se ni nazvati hranom)puna boja hormona, aditiva, e-ova
puno secera, slatkog, montija, kinderlada, smokija, gotovih jela za mikrovalnu..itd
ne jedenje zelenog, voca, grahorica, zitarica...
i da ne zaboravim krafne & co iz ducana prepune transmasnih kiselina / hidrogeniziranih biljnih ulja (bolje da ne znate sto je to) su jedno od gorih stvari koje se mogu davati djeci na svakodnevnoj bazi.
pocastiti djecu iz vrtica se moze i sa vocem, susenim vocem, nekim dobrim keksicem ili slasticom, koja nije karamela iz ducana.
i jos kad stignem dodati cu nesto kao sintezu onoga od krumpi i vertex o vremenu na predhodnoj strani.
a zašto misliš da je manje kalorična (a nije) bilo koja punozrnata kaša?
jednako je kalorična
čak i razlika između smeđe i bijele tjestenine i punozrnatog i bijelog kruha po pitanju kalorijske vrijednosti je jaaaako mala
Nije problem feta kruha, problem je pet feta kruha.
Naš D. je od kruha, manistre i sličnog, jedno vrijeme je počeo puno jesti, a i nabucio se (u okviru normalne težine, ali vidio se trend). On bi kad dođe iz vrtića fetu kruha, pa još jednu, pa još jednu...Tu smo morali reći - ne može. Možeš jednu, ili dvije male, a nakon toga voće. Rekli smo i zašto: ako se prejedeš kruha, ne možeš jesti ostalu potrebnu hranu, i nadebljat ćeš se, što je opet nezdravo. Ako ne bi voće, znači da nisi zapravo gladan. Brzo je to prihvatio, ja sam očekivala više pobune. Brzo se i istegnuo.
Ajde, vidim da ste uporne.
Po meni je problem što obično djeca koja naginju debljanju i uz to vole kruh, to nije onda sam 2 šnite za doručak, to su 2 šnite uz svaki obrok, a to je več onda jako puno.
Pa onda uz to još i tijesto za ručak, pa krafna za međuobrok,...
I nakupilo se kroz dan. Zar ne?
Djetetu s problemima s kilažom bih zato totalno smanjila kruh, a jedan od boljih načina mi se čini baš taj - da se ukine kruh kao obrok.
Vidim da me vartex preduhitrila, o tome pričam.
Last edited by Anemona; 11.05.2011 at 13:44.
kalorijska vrijednost je mozda slicna, ali je glikemijski index jako razlicit. i to je glavni problem.
Last edited by seni; 11.05.2011 at 13:44.
Garant nećeš, nikad ne stigneš
jasno mi je, ali referirala sam se na izbaciti kruh radi debljanja, a uvesti nešto punozrnato poput kaše
jer da, namirnice s niskim GI neće šibat po gušterači da izlučuje inzulin kao sumanuta kao one sa visokim
ali mislim, samo morala bih provjeriti (nemam vremena
da ni GI nije puno niži kod konkretno tamnog kruha i tjestenine u odnosu na bijeli
tako da ne možeš niti crnog kruha pojesti kilu jer je zdrav - iako jest zdraviji, zapravo korisniji
ali ne treba se kruha, djeci za doručak, niti bojati
potpisujem seni
amen. meni dalje od ovog ne treba. GI indeksi i to.
hvala cvijeta
preletjela sam i malcice odahnula, jer nije bas tako strasno kao sto sam mislila:
grahorice mi ionako namacemo prije kuhanja, zar ne? dakle jedan problem manje.
ako kuhas psenicu, zob, jecam, takode ih namaces, zar ne? (ja njih ionako osim jecma nikad ne jedem kao kuhano zrno) a jedemo i mljecne proizvode, sezam, badem itd...
proso i quinoa moram jos pronaci. one su sa amarantom i jedine bazicne zitarice. moze biti da u njima nema znacajne kolicine tih kiselina.
za rizu moram provjeriti ovo sto davor kaze (njegov link nisam jos proucila) nije mi logicno da je sve tako crno, ali vidjet cemo.
sto se tice soje, ja jedem u umjerenim kolicinam tofo i miso. juhu. i prilicno sam sigurna da je to ok.
i bez davora mi nije padalo na pamet piti sojino mlijeko, ili jesti sojine pudinge, te slicne stvari koje su meni u kategoriji montea i kinderlade. a pogotovo ne raditi popecke od onih sojinih granulica. moj mi je zdravi razum oduvjek govorio da nema previse smisla jednu namirnicu izvaditi iz konteksta cijele prehrane jedne regije iili naroda, te je onda tako isprocesuirati da dobijes nekakve sojine snicle ili pudinge.
cokoladu jedem, zna se kakvunije dijete vise nikad pitalo.
ceralije za dorucak - o tim medvejedicima sam vec puno puta nesto napisala - uglavnom ne kupujemo, ni ne jedemo.
"stiropore" kupim vrlo rijetko. nitko u familiji nije lud za njima.
a kruh?
e to mi je posebno draga tema u posljednje vrijeme i tu se slazem s davorom da ono sto se u prosjeku u ducanima u hrvatskoj a i sire prodaje pod kruh i bijeli i integralni, jest odlicno za izbjegavanje.
na odmoru u rovinju, ja uopce ne jedem kruh, jer to sto tamo mogu kupiti meni nije jestivo. (zagreb je doduse puno boli po tom pitanju, a i dalmacija)
ali ovdje ima vise nego dovoljno malih pekara koji rade kruh koji jest kruh. on je raden sa kiselim tijestom i bijeli i integralni, i polubijeli, i ovakav i onakav. od brasna koje se svaki dan svjeze melje, a ne od onih mjesavina punih svega i svacega.
ja inace ne volim, a ni probavni sustav mi ne dopusta osim tu i tamo jedenje onih teskih 100% integralnih kruhova koji su omiljeni na germanskom podrucju. ja imam par vrsta koje kupujem a oni su najblizi onom sto sam jela kao dijete kod bake koja je kruh sama mijesila i pekla pod pekom. i ako ga kupim u subotu, mozes ga jesti cijeli tjedan, da mu nista ne fali.
eto.
zapravo ne treba ni meni, ne znam što mi biamen. meni dalje od ovog ne treba. GI indeksi i to.
slažem se s tobom i seni, posebno za žive i mrtve šećere
(nisam sad sigurna da ćeš se ti složiti samnom
ali s prehranom bez grama bijelog ili smeđeg šećera apsolutno nikome ništa ne bi falilo
osim šećera
I ja bi mogla amen na ovaj tvoj amen i dodatak.
Ja mislila da ću bit poslije cvijete
Garant nećeš, nikad ne stigneš
ne znam baš, eto
davor je rekao da jedenje starog kruha nije pametno
naime, ne treba čekati vidljivu plijesanj da bismo znali da kruh stariji od jednog-dva dana nije za upotrebu
je li tako, davore?
to i ja mislim + ono od vertex: nisu problem 2 fete nego pet.
inace sada mi je palo na pamet da mi je to zapravo uvijek bio malo problem dalmatinske kuhinje. ja ju volim, mislim da je i prilicno zdrava, ali uvijek se taj ugljikohidrat svodio samo na kruh (sjecam se svog djetinstva) i to ne bas osobito dobar kruh i tjesteninu (izuzimam naravno bakinu peku). pogotovo za djecu koja trebaju taj "slatkasti" okus ugljikohidrata i energiju koju on nudi.
riba je super i povrce i voce, grah, leca slanutak....pa i slastice su meni puno draze: rozata, fritule, rafijoli, torta makarana, suho i orasasto. (ja u zagrebu od one cijel ehrpe bozicnih kolacica osim vanilijskih kiflica, gotovo nista ne jedem, jer mi je sve preslatko)
poslije, kad sam ponekad se dokopala nekih tradicionalnih kuharica, sam zapravo uvidjela da se je u proslosti kuhalo puno vise misancija zelja, rastike, kupusa, zitarica, socivica, jecma i slicno. i u tom kontekstu je prehrana bila vrlo ok.
modrnizacija i blagostanje je uvelo puno vise snicla, mesa i ribe tipa na gradele, koja se da brzo spremiti. a jecam, ricet, gruba polenta, kukuruz se izgubio.grahorice su se smanjile. (na prste mozes nabrojati restorane koji nude delicije od male ribe, punjene srdele, brodeto od sardele, srdele na saur, sve vrste boba i articoke, slanutka i slicno.
pojoda na visu je zaista pravo osvjezenje sa njihovim jelima tipa grasak riza kozice, sipa/lignja slanutak, brujet od graha i slicno.
potpis od prve do zadnje riječievo vidiš. a zašto?
sad ćeš ti reć da je zdravije za doručak pojesti proso. a ja kažem da nije
mi doma tako jedemo, kruh i putar i pekmez, ili kruh i abc sir, ili kruh i svježi sir i vrhnje ili kruh i putar i fetica vratine, il kruh i sir i malo domaće pancete plus rotkvice...
ukini nam kruh za doručak i biti ćemo gladni.
hebi ga, ne volimo sve te kaše, ni griz, ni proso, ništa osim polente. polentu volimo s jogurtom i to je jednom tjedno sigurno večera.
a u zadnje vrijeme još i mm peče kruh u pekaču svaki dan (ne znam do kad će ga držati entuzijazam
s tim da bi "malo domaće pancete" zamijenila sa "dosta domaće slanine"
i da je mene prošao entuzijazam za pečenje kruha
a kad smo kod kruha
pa mislim stvarno
najprije krumpir
sad mi kruh napadate
he, he ovaj kruh nije ni star ni pljesnjiv. vecinom kupujem kruh svakodnevno ili svaki drugi dan. ali neki kruhovi, kao ovaj kruh p (tako e zove) su zaista mogu stajati vise dana, da im nista ne fali. kruh se i prije nije mjesio svaki dan. (proslost naravno nije mjerilo...)ne znam baš, eto
davor je rekao da jedenje starog kruha nije pametno
naime, ne treba čekati vidljivu plijesanj da bismo znali da kruh stariji od jednog-dva dana nije za upotrebu
je li tako, davore?
Pa o tome cijelo vrijeme i pričamo. Bilo što u sumanutim količinama nije dobro. A malo tog nesretnog šećera neće štetiti djetetu ako se ono pravilno hrani.s tim se bas ne bih slozila. brokula i co su naprosto hrana za zivot (posudila od boban-pejica
bijeli secer a i smedi nije hrana za zivot. nista ti bez njega u zivotu nece faliti.
i u malim kolicinama nije zdrav, dobar, ni vrijedan, nego samo podnosljiv u smislu da nece napraviti puuno stete, ako je prehrana izbalansirana.
I dodat ću da sam "Hranu za život" pročitala prije desetak godina, stoji mi na polici u sobi. I nisam nešto oduševljena.
Posting Permissions
Reply With Quote