Jako korisno Peterlin : )
Printable View
Jako korisno Peterlin : )
Cappy, ja mislim da bi ipak trebala ne neku obradu. Kod nas u skoli ne bi bilo nista da nisam ja urlikala na sav glas da nesto ne valja. Eto, dobila je cura IP i stvarno se vidi razlika. I ona je sretnija i manje vremena trosi za ucenje nego sto je prije.
Ja sam uvijek za obradu da se ustanovi što je, da dijete zna s čim se bori i da shvati da nije glupo.
Mojem se djetetu kao dodatan problem ove godine, otkad se kakti IP poceo skromno uvoditi (jer su lani nastavnici "skroz zaboravili na njega"... "teškoće, kažete"?), dogodilo zapanjujuće, slonovski nespretno provođenje dotičnog IPa od strane pojedinih nastavnika.
Etiketiranje pred cijelim razredom...
..."tko je ono ovdje s posebnim potrebama, ovaj...s onom individualizacijom...?"
... "nije ti to baš za peticu, ali s obzirom da se radi o teeebi..."
..."da, dobila si pet, doduše imala si manje pitanja..."
itd.
Reakcije nekih razrednih drugara bile su užasne.
Tako da svi vi koji imate ili planirate IP unaprijed oštro upozorite stručnu službu da se djeci takve stvari ne bi događale.
IP se mora ili provoditi nevidljivo, ili razredu objasniti prvog dana o kakvim se postupcima radi.
Eh, zvuči poznato... zato sam ja u oš u višim razredima redovno visila na predmetnim infornacijama. Treba im dihati za ovratnik.
U srednjoj je bolje, mioc ima nevidljiv pristup (dvoje sa ip u razredu) a TŠRB ima ovaj drugi pristup, odmah su jasno i glasno objasnili svim učenicima i roditeljima tko sve ima ip i zašto (mislim da ih je ukupno pet) a slonovski pristup ima samo jedan nastavnik koji takav pristup ima prema svim učenicima, ne samo onima s rješenjima. Eto, ipak je lakše.
Moj L. često prešuti da mu nešto treba, pa dobije lošu ocjenu bzvz. Imaju profesoricu na zamjeni koja ne zna da on teško čita sitna slova, pa dobije test na desetki... ali božemoj, drugi put će joj valjda reći. Čovjeku dosadi stalno to isticati, ali nema spasa, ako već imaju ip nek se to i provodi.
Pozdrav mame, tate,
kad god imam nekakav nerješiv problem s djecom, odnosno kad dođem u slijepu ulicu, dođem ovdje na forum i čitam.. :) svaki put mi pomogne. :heart:
Ne nalazim po temama, pa da pitam:
Da li je tko probao sa svojim disleksičarem :
- ČiPi program u Varaždinu. (https://www.valmod.com/valmod-cipi-p...pisanje-6-dana)
- I da li je tko probao od vas REI metodu? (http://www.knjigapsi.hr/disleksija/)
Što mislite o tome? Ima li smisla?
Hodamo kod logopedice i divna je, ali nekako mislim da ćemo kod nje ići do 18. godine.. :unsure:
edit: sada vidim da sam u rubrici 6-9 godina.. moj ima (sad će) 12.
Nisam probala nista od toga iako sam sam malo proucavala navedene programe.
Zapravo kcer ne ide na terapije logopedu od 4 razreda. Intenzivni je isla privatni 1.i 2. razred, da bi nakon toga isla intenzivno psihologu koji je lijecio ucinke nedostatka samopuzdanja zbog intenzivne terapije.
Nakon hrpe terapetu i metoda nisam nasla nista sto bi njoj pomoglo da se dobro osjeca. Sto znaci da joj pomazem u ucenju svakodnevno, ali vise ne ispravljam disleksiju ni nakoji nacin. Samo pokusavam zaobici i olaksati joj poteskocu.
Pozdrav i tebi!
Teško je tu dati bilo kakav savjet, jer teškoće čitanja su individualan problem i ono što je bilo djelotvorno za moju djecu ne mora nužno pomoći i nekom drugom...
Mi smo u Zagrebu, ali imam rodbinu u Varaždinu i posredno sam doznala da je Valmod odličan kabinet. Prof. Darko Novosel je bio naročito uspješan u rješavanju problema mucanja, a njegova kćer Tatjana bavi se ovim područjem koje tebe zanima. Ako se ne varam (informacije su mi stare više od 10 godina), ona je prva u Hrvatskoj bila Brain Gym licencirani trener. Ne znam kako to opisati, ali Brain Gym je skup metoda i vježbi koji služi koordinaciji moždanih polutki, što pomaže mnogim ljudima s teškoćama čitanja. Meni Varaždin nije bio pri ruci da odemo tamo na terapiju, pa smo se orijentirali na Suvag, ali da smo mogli - svakako bi odvela dijete onamo.
Nije to čarobni štapić, ali na tvom mjestu - svakako bih otišla barem na jedan pregled i konzultacije. Nadam se da će ti se javiti netko s direktnim iskustvom.
Moji sinovi su sad već odrasli (maturant i student). Njihove teškoće nisu nestale, ali su djeca uredno uspjela razviti kompenzacijske metode. To je ovo što sirius kaže - ne možeš ti osobu s disleksijom naučiti čitati, jer njihov mozak drugačije prepoznaje stvari, ali logoped koji zna te stvari može ih uputiti što sve trebaju isprobati i vidjeti da li im odgovara. Nekome pomaže kartončić za markiranje teksta, nekome (mojoj djeci) ravnalo položeno na tekst radi lakšeg fokusiranja, nekom je dovoljno slijediti tekst prstom... Kod nekih možda ni to ne pomogne, ne znam.
Materijal s linka za REI metodu pronašla sam davno na internetu i sad se toga prisjećam kad vidim, ali nisam se potrudila ući dublje u to. Meni to izgleda kao skup metoda koje si je netko sam smislio za prevladavanje svojih teškoća. To neće upaliti kod svakoga, ali može se isprobati... Upravo to svaka osoba s disleksijom radi, svjesno ili nesvjesno, traži metode koje daju najbolje rezultate.
Za utjehu - tek sada kad je tvoje dijete napunilo 12 godina, dolazi u fazu kada aktivno i samostalno može početi tražiti metode koje mu odgovaraju. Logoped je tu od velike pomoći jer predlaže razne metode i zna više što se uopće može isprobati. Bitno je djeci objasniti da ne uče svi na isti način i da su sve te metode ok. Ja sam imala većih problema objasniti to učiteljici mlađeg sina nego svom djetetu. S druge strane, učiteljica starijeg sina je sama prepoznala problem i aktivno predlagala rješenja. I danas sam joj zahvalna, jer mi je to pomoglo za oba sina, ne samo kod onoga koji je bio njezin učenik.
Moji sinovi i danas imaju visok faktor greške (čitaju napamet, nemaju brzinu, mlađi ne može čitati titlove filmova nego sluša originalni jezik, engleski i njemački). Što se tiče školskog gradiva, ima puno opcija - ppt prezentacije su nam se pokazale boljima od udžbenika (sami su to radili), mentalne mape za neke stvari, plakati (npr. za automatiziranje tablice množenja) itd.
Moj L. je volio audio materijale i tako je savladao cijelu gimnazijsku lektiru, a E. koji je u ranoj mladosti imao značajne teškoće fokusiranja vida, od malena u školi mobitelom fotografira ploču i doma prepisuje u bilježnicu, polako i s pažnjom. On ne može ni danas prepisati s ploče, ali ovako to dobro funkcionira. Na zadnjem pregledu za prilagodbu državne mature pokazalo se da su mu teškoće znatno ublažene. Nismo to uopće očekivali, ali vidim ja i sama da je on ok. Odličan je učenik (a nije tako bilo do kraja 1. razreda srednje škole), točno zna što želi i kako to postići. Nadam se da ćeš imati slično iskustvo sa svojim djetetom. Sretno!
Sirius i Peterlin.. :love: ..hvala!
Isto nam VŽ nije na ruku, niti imamo koga tamo. To znači da bi trebala i platiti smještaj za njega i sebe dok to traje (sve skupa dosta novčeka). REI je cca 10-20.000kn ovisno koliko brzo mu ide.
Kako i jedna i druga varijanta se dešavaju na ljeto, kad nema škole jer je to najbolje, imam još vremena odvagnuti. Ili na kraju ništa od toga, možda nešto treće. A možda mu je samo logopedica dovoljna. Vidjeti ću po ocjenama/školi.
Peterlin, super su mi tvoji savjeti (slikanje ploče, ppt za učenje, lektiru da sluša, podvlačenje teksta ravnalom). :) Sigurno ću to uvesti u praksu.
Ožujak, želim vam svu sreću, ali mene čudi kako se disleksija tako kasno uočila. Prema mom vlastitom i iskustvu djeteta, to je bilo vidljivo puno ranije. Vezano za nošenje s problemima, za nas oboje je bio ključan logoped u nižim razredima škole. Ja sam sama to prevladala, valjda se sve razvilo kako treba, negdje u 3. razredu gimnazije. Fakultet sam završila uspješno i u roku. Sin se još uvijek bori... Jednom mi je na nekom testiranju psiholog rekao da kad su druge sposobnosti vrlo visoko razvijene, onda se dogodi da nešto ispadne. Kod nas u obitelji je u svakom slučaju disleksija nasljedna.
Da, i mene je čudilo da je tek sada dijagnosticirana. Logopedica nam je rekla da njegova disleksija nije teška, već između slabije i srednje. Ima više tu parametara.. jedni su mu loši, drugi dobri. Ona uzima na kraju prosjek svega i to je bio zaključak. Možda zato nismo odmah uočili problem.
Nisam nikad čula neko dijete njegove dobi kako čita pa nisam imala nešto s čime bi mogla usporediti.
Ja sam sumnjala jer je loše čitao. Lošije od brata koji je 1,5 god. mlađi. Ali nije opet bilo toliko dramatično drugačije.
Učiteljica nas nikada nije upozorila da loše čita. Dok je učiteljica mlađeg rekla da mlađi prilično ok čita. Pa sam nekako zaključila da sa starijem trebamo više vježbati, a mlađi je super u čitanju.
Također, mislila sam na kraju da je ok i zato što je učiteljica manjeg forsirala djecu da čitaju po slogovima (pa su vi prilično brzo savladali čitanje), dok učiteljica starijeg disleksičara nije imala tu metodu. Kod nje se slovkalo.
Na kraju je u 5 raz. profesorica Hrv. na prvom satu uočila da nešto ne štima i napisala poruku u e-dnevnik. Nakon toga smo odmah otišli na dijagnostiku logopedu i tamo je potvrđena disleksija.
U razgovoru s ravnateljicom sam saznala da mogu proći i ispod radara učiteljici ako stvore neku svoju metodu, ili nauče napamet ono što su drugi prije čitali.
Inače, u naše doba su postojali testovi brzine i točnosti čitanja kod pedagoga ili logopeda u školi. Toga više nema.
Ispite je loše rješavao jer bi pročitao jedno, a odgovarao drugo. Tu smo ga optuživali (i ja i učiteljica) da je brzoplet. :(
Jasno je da djeca nauce kompenzirati poteskocu ako imaju normalne kognitivne sposobnosti. Ali to ne znaci da se ne moze puno ranije naslutiti poteskoce sa citanjem.
Velika razlika u pismenim i usmenim odgovaranju je prilicni jasan znak , i moze se uociti vec u 2. razredu osnovne.
Sreca da ste naisli na dobru profesoricu hrvatskog koja je to prepoznala. Sad vam jos preostaje natjerati profesore da provode IP kako treba.
Inace 1 -2 ucenika od 30 ima disleksiju. Jasno da neki imaju vrlo blagu, ali nije to neka egzotika.
Nadam se da ce nakon vaseg iskustva uciteljica dobiti edukaciju o poteskoci za buducnost, a da ce vam strucna skolsja sluzba aktivnije pratiti ucnike.
Inace, Ozujak, nasla sam na neke tvoje stare postove....
Jeste djecu upisali na kraju na ucenje kineskog?
Ma ne. :) Daleko smo od kineskog..
Sada kad se sjetim toga, mislim da sam tada bila u nekom lijepom i ružičastom oblaku. Onda te poklopi realnost.
Što se jezika tiče, idu na engl. u kvartu 1x tjedno i to se pokazalo ok. Pomaže jako u školi, jer im se proširio vokabular. Pisanje je jedna druga priča.
Ont. Da, prof.Hrv je divna (imamo sreću). Ostali su svakakvi. Tek je početak pa mi je teško dati neki sud o ostalima. Za sada mu ide ok.. To je možda i radi toga što jako puno radim s njim doma. Pomažem mu. Pomagala sam mu i od 1 do 4 raz. Sada još više.
Samo da ti kazem da profesorica moje kceri na testovima iz hrvatskog njoj cita test .
Drugi joj ne citaju osim ako ih trazi za pojedina pitanja , ali joj skrate test ili daju da usmeno odgovara ( uz pripremljena pitanja ) ako test prode lose.
Inače, učiteljica je 'starog kova'. Mislim da ona ne zna što je zapravo disleksija, ili ju trivijalizira. Kada sam joj rekla za sina, rekla mi je na to da je i njena kćer imala problem s čitanjem pa ju je vodila 1,5mj u Suvag takon čega joj je problem nestao. Čak je i faks završila. :)
Stavila sam smajlić, iako nije baš primjeren. Više je sarkastičan.
Trebalo bi učitelje educirati. I uvesti ponovo taj test čitanja. Onda bi djeca počela i posjećivati prije logopeda.
Ja nisam ni blizu te struke, a živim u okolini koja na takve situacije odmahne rukom da je t sve normalno i da smo mi svi ispali ok. Pa onda nekako i ja po inerciji odmahnem rukom. A kasnije se lupam glavom o zid kako sam mogla biti tako slijepa.
Brzopletost je također jedna od teškoća čitanja i treba dosta raditi na rješavanju toga. Nije to prijekor nego dijagnoza. Interval pažnje je kratak, teško se koncentrira dulje vrijeme itd.
Uostalom, evo malo tuđe pameti: http://www.edukacija.hr/tecaj/brzopletost/1315/
Takva djeca sustavno moraju naučiti usporiti - promisliti prije nego progovore, pročitati tekst do kraja (ili ga razlomiti na manje dijelove), udahnuti nekoliko puta prije nego se prime pisanja, očistiti radnu površinu od stvari koje odvlače pažnju itd... Njima je često problem funkcioniranje u razredu koji je pun druge djece, pogotovo ako među njima ima ometača nastave.
Još samo malo o dijagnostici: problemi se često uoče ranije, ali konkretnu dijagnozu disleksije uglavnom ne dobiješ do devete ili desete godine, jer ima dosta djece kojima jednostavno dulje treba da savladaju vještine čitanja. Brojni učenici s teškoćama čitanja jako su bistri, pa je točno da u nižim razredima OŠ učitelj ne uoči probleme ili ih ne smatra značajnim.
Osim toga, prosječni učitelji često nisu dovoljno educirani da bi prepoznali takve probleme. Zato treba ići logopedu. Neke škole imaju logopeda i psihologa u stručnoj službi, ali moju djecu je logoped u školi vidio tri puta (prvi, zadnji i nikad više), jer oni su bili u Suvagu tj. dobivali pomoć izvan škole, a u školi se logoped bavio djecom koji nisu imali takvu vrstu potpore.
Problemi eskaliraju kasnije, u višim razredima, kad se poveća opseg gradiva. Kod djece s teškoćama velik problem je i umor, jer za čitanje trebaju ulagati daleko više energije i napora nego djeca bez teškoća.
Tu dobro dođe individualizacija. Moji sinovi su sa rješenjem za IP uredno prošli veći dio školovanja, stariji je sad na fakultetu i također ima odobreno produljeno vrijeme za rješavanje pismenih provjera.
Ali da ne bacam kamen predaleko - ne treba bježati od individualiziranog pristupa, to je djeci često velika pomoć, pogotovo ako logoped napiše UPUTE I PREPORUKE za to što baš tom konkretnom djetetu treba.
Super, Peterlin, da si potvrdila da ti sin i na faksu dobije dodatno vrijeme za rješavanje ispita jer ta činjenica nastavnicima bude glavni argument PROTIV individualizacije (kao da im se od usta otkida) -
"Tetošimo ih produljenim vremenom/manjim brojem zadataka za test, produlje im i vrijeme pisanja na maturi, a kad dođu na faks, shvate da toga više nema i propadnu!"
Da, moj sin je jednostavno zatražio produljenje IP iz srednje škole, te dostavio rješenje o prilagodbi ispitnih metoda za državnu maturu. Obavio je sistematski pregled i dostavio postojeću dokumentaciju. Bilo je gotovo u jednom danu i odobrili su mu isto produljenje vremena kakvo je imao i na državnoj maturi.
Evo, ako nekome treba - ovdje se treba javiti: http://www.unizg.hr/studiji-i-studir...blici-potpore/
Detalje ne znam, moj sin je to sve sam rješavao. Znam samo da je upit najprije poslao koordinatoru za studente s teškoćama na svom fakultetu, a dalje je sve išlo glatko.
Samo da napomenem - moj stariji je brucoš na FER-u, ne znam za druge fakultete, ali vjerujem da to imaju svi. Ured za potporu pripada Sveučilištu u Zagrebu. Eh, sad, kako je za studije koji nisu članovi Sveučilišta, ali u svakom slučaju treba pitati. Tko kuca - otvorit će mu se.
Osim toga, nužno je bolje informirati stručne službe u srednjim školama. Moji sinovi su upisali škole u kojima su imali dobru podršku stručnih službi i koordinatora za DM, ali možda nije tako u svim školama.
Peterlin.. FER! Uau! Daješ mi vjetar u leđa. :)
Mislila sam da djeca s IP ne mogu upisati bilo koju srednju školu. Tvoj je došao do FERa.. bravo!
Na temu brzopletosti: nije on uopće brzoplet, on je jednostavno čitao krivo. A učiteljica i ja smo mislile da je brzoplet jer je odgovarao krivo na pitanja. Zna gradivo, ali riješi ispit krivo. Na kraju kad smo saznali za disleksiju, sve se to posložilo.. zašto i kako.
Djeca s IP-om na predupisima mogu upisati samo onu školu za koju dobiju preporuku na profesionalnoj orijentaciji te pod uvjetom da ih sukandidati IP-ovci ne preteknu brojem bodova. Naravno da i roditelji moraju realno procijeniti djetetove sposobnosti i mogućnosti pa predložiti odgovarajuće škole.
Mogu upisati bilo koju školu za koju imaju ocjene. Znači, uopće se ne moraju upisivati uz IP rješenje. Ako se upisuju uz rješenje onda je kako je rekla čokolada.
Pa naravno da djeca koja imaju disleksiju mogu na fakultet. Najvazniji je koliko su motivirani za nesto i kakve su im ostale sposobnosti koje skola trazi.
To svatko treba paziti ;)
Da, jasno. Nisam mislila na MIOC i slične.. nikako im ne želim tešku srednju školu. Upisati će školu koju će moći i po afinitetima. Daleko je to još..
Pitala sam za upis u srednju jer sam negdje načula da se mogu upisati samo gdje ih usmjere na profesionalnoj orijentaciji. Npr. ako je to srednja za automehaničara, onda tamo. Iako ima ocjene recimo za ekonomsku. I to mi je zvučalo nelogično i grozno. Zato priupitah obzirom da ste to prošle, pače Peterlinin sin je na FERu., koji je težak faks.
Jučer sam bila down.. Baš ste me digle. :)
Pa pitaju te sto dijete zeli upisati i testiraju ga na vise razina.
Moje dijete je dobilo preporuke za sve smjerove koje je htio plus ekonomska. Koju nije htio.:mrgreen:
Za smjerove koje je htio nije upao jer nije imao bodova, ekonomsku nismo niti navodili.
Upisao je nesto trece na redovitim upisima .
Jedino ogranicenje na redovitim upisima su bodovi.
Nakon upisa ogranicenje moze biti program.
iMoj mlađi (s disleksijom i brzopletošću) je maturant u tehničkoj školi. Sprema se na vojno inženjerstvo i rekao je da na tom studiju vjerojatno nema mogućnosti za IP,ali da mu to nije bitno. Alternativa je FER :-) i TVZ. Prijavit će još neke fakultete, pa kako bude... Ne znam redoslijed, ali bilo je riječi o geodeziji i prometu.
Oni odavno nemaju osjećaj da ih njihove smetnje ograničavaju. Stariji je upao na prvi izbor. Za mlađeg ne znam hoće li uspjeti, a više me brine njegova astma nego smetnje čitanja.
Peterlin, tvoje dijete ima vrlo blage smetnje citanja.
Rekla bih da mogucnosti ovise i o tezini poteskoce.
I jos zdravstvenim poteskocama ako ih dijete ima.
Jer disleksija moze izazvati smetnje i na drugim podrucjima u ucenju. Ne samo u citanju.
U pravu si, istina je da puno toga ovisi o težini smetnji. Ja sam mlađeg sina upozorila da mu to može biti prepreka pri odabiru baš ovog studija, ali nek proba. Dok je bio mali, bilo je to puno gore. Ja i danas ne mogu dokučiti kako moja djeca čitaju, ali snašli su se. Ovaj je mogao čitati iz kojekakvih čudnih smjerova lakše nego iz ravno postavljene bilježnice. Mislila sam da me zafrkava, jer jednostavne stvari su mu bile teške, a komplicirane su često išle glatko. Ali rukopis ne znaju ili ne mogu čitati ni jedan ni drugi.
Da nisu savladali čitanje do kraja osnovne škole, odabir srednje išao bi drugačije.
Pratim
Evo malo tuđe pameti: http://www.edukacija.hr/tecaj/dislek...sgrafija/1317/
Pozdrav svima! Dugo nitko nije objavio post na ovoj temi, ali se svejedno nadam da ce netko odgovoriti. :)
Imam sina predskolca, u 9. mjesecu ce napuniti 7 godina. Urednog je razvoja, iako je uvijek nekako sve hvatao u zadnji tren-propuzao s 10 mjeseci, prohodao s 15, nije zvakao krutu hranu do 2,5 godine (jedan dan je samo od sebe krenulo i najvise je volio zvakati meso), prva rijec netom prije 2. rodjendana... Logopedi su nas odbijali sve do 5. rodjendana i odonda je redovito isao jednom tjedno. On sad dobro govori, jos jedino R nekad ne izgovori dovoljno vibrantno, ali kad ga upozorimo onda dobro ponovi. Prije godinu dana fonoloski sluh je bio katastrofalan, a onda je krenuo raditi s logopedicom i savladao prvo i zadnje slovo i ima analizu i sintezu otprilike do 4 slova. Dalje ne ide. Radili smo testiranje kod psihologa, nalaz je uredan, ali su rekli da su vizualna percepcija i kratkorocno pamcenje slabije razvijeni. Ne voli puzzle niti legice, teskom mukom ga se natjera na takvu igru. Slabije i crta, ljevak je i to cistokrvni. Uzasno je drustven, najvaznije mu je biti u dvoristu s ekipom. I jako je omiljen u drustvu. Ali je i jaaako osjetljiv. Sramezljiv pred odraslima. Emotivno nezreo.
Uglavnom, logopedica je zbog svega vidjenog, a ponajvise zato jer vjezbom nije uspio savladati analizu i sintezu (samo do 4 slova), najavila veliku mogucnost disleksije... Mislili smo se hocemo li mu odgoditi 1. razred, ali smo nakon puno savjetovanja odustali. I sad znamo da nas ceka borba... Odustali smo od produzenog boravka, uzet cemo doma neku uciteljicu da svaki dan s njim radi. On inace zna sva velika slova, ne brka ih, zna i brojeve, razumije kolicinu, ali meni se cini da su sva djeca, cak i godinu dana mladja vec savladala analizu i sintezu i bolje zbrajaju do 10 (on zna napamet 1+1, 2+2, 3+3, 4+4 i 5+5, ali kad ga pitas 3+2 mora na prste). Grafomotorika ajmo reci oko nizeg prosjeka, jos je i ljevak pa to dodatno otezava...
Uglavnom, htjedoh pitati ima li tko od vas iskusnih mama kakav savjet, kako da svom djetetu olaksam i izbjegnem frustraciju skolom? :)
Hello, dobrodošla!
Evo, ja sam mama sad već punoljetnog studenta koji je imao vrlo slične probleme, a na sreću - završili su dobro.
Disleksija se ne liječi, to je specifičan način na koji funkcionira mozak, ali ljudi nauče nositi se s tim i često razviju odlične kompenzacijske metode, sami ili uz podršku.
Moj E. je ljevak, prijevremeno rođen, sa problemima disanja od prvog dana (kasnije astma i cijeli sklop alergija). U ranoj dobi bio je bistar, jako brbljav i bez govornih teškoća, što smo lako ustanovili uz godinu dana starijeg brata, koji je imao usporen govorni razvoj zbog drugih razloga.
Bitno: To što je ljevak ne otežava situaciju, to je UZROK većine problema. Kod ljevaka su ovi problemi jako česti zbog poteškoća u lateralizaciji (konfiguriranju mozga u skladu s dominantnom moždanom polovicom, a u ovoj dobi taj proces još nije završen). Ljevaci imaju dominantnu desnu polovicu mozga, a čitav svijet oko nas prilagođen je dešnjacima, koji imaju dominantnu lijevu polovicu mozga. Moje dijete je u petoj godini pisalo zrcalno, kao Leonardo da Vinci. Da je mogao tako sve savladavati, ne bi imao nikakvih problema, ali kad smo ga pred školu pokušali poučiti da piše na standardan način s lijeve na desnu stranu, došlo je do zastoja i sve njegove predčitalačke vještine na brzinu su se urušile. On je u prvom razredu uredno savladao pisanje, ali čitanje je bilo (i ostalo) problem. Titlove filmova ne čita ni danas, da ne idem sad u detalje...
Što učiniti da se djetetu olakša u školi? Budući da imate papire od logopeda, a možda i neke druge - u dogovoru s učiteljem razredne nastave i stručnom službom u školi dogovorite da prate dijete, kako bi se što prije ustanovilo može li adekvatno pratiti nastavu ili je potreban individualizirani pristup. Ako sve bude kako treba - nema problema. Ako se pokaže da bi bilo bolje da dijete ima primjereni oblik školovanja - prihvatite to odmah, jer to je velika pomoć i djetetu i učitelju, a posredno i roditeljima. Moram napomenuti da nisu svi učitelji jednako educirani i spremni za rad s takvim djetetom za koje se još ne zna hoće li trebati individualizaciju ili ne, ali svakako učitelj i stručna služba trebaju biti upoznati sa svim podacima koje roditelj može dati. Treba razgovarati i pažljivo pratiti dijete - učitelj u školi, roditelji doma. Ima taj proces u školi i poseban naziv (opservacija? - ne sjećam se više, ali u školi ćeš dobiti adekvatne informacije o tome). Kad biraš osobu za rad kod kuće, razmisli je li studentica ERF-a bolja opcija. Učitelji često nemaju specifičnih znanja koja trebaju za edukaciju djece s ovim tipom smetnji. Ja sam se morala sama educirati, ali oba moja sina su bili na kompletnoj obradi i terapiji u Suvag-u, pa sam imala koga pitati i pribaviti učiteljima odgovarajuće upute za rad s njima.
Dalje - kako pripremiti dijete kod kuće?
Napisala si da mu ne ide matematika, ali to je možda stvar vizualne percepcije i orijentacije. Kako pomoći djetetu da to savlada? Nemoj odmah navaliti na matematiku. Dijete mora najprije savladati prostorne odnose: veće-manje, gore-dolje, unutra-vani, ispred-iza, naprijed-nazad.... Dijete se ne priprema za školu u vrtiću ili predškoli, nego ljudi koji su uz njega DOSLOVCE STALNO trebaju imati na umu da on u svakodnevnom životu trajno uči, a da to ne osjeti kao pritisak. Kad se samo sjetim što sam radila sa svojim klipanima u okviru priprema za školu (obojica sa IP):
- hodali smo po parkiralištu i gledali automobile, pa smo uz to učili boje, modele (obratiti pažnju na detalje, jer Mazda ima poseban znak, a Mercedes ili Opel drugačiji...), pa smo prešli na registarske pločice i tu učili razlikovati slova i brojeve...
- skakali smo na jednoj nozi (hajde sad pet skokova na lijevoj i tri na desnoj) da nauče brojiti i razlikovati lijevo-desno
- igrali smo se skrivača
- tražili smo skriveno blago (da nauče čitati i tumačiti upute, ne nužno pisane nego slikovne - karta gdje je blago)
- igrali smo "što ne pripada" na različite načine - govorom, da se razvije slušna percepcija (ja nabrojim pet stvari, a oni moraju reći što ne pripada: jabuka, kruška, mrkva, šljiva, breskva (treba prepoznati da je mrkva povrće, a ostalo nije), crtanjem - da se razvije vizualna percepcija i motorika (ja nacrtam nekakvih pet stvari i oni moraju eliminirati što ne pripada, a drugi zadatak je da oni MENI trebaju nacrtati pet stvari, da ja otkrijem što ne pripada)
- pjevanje i recitiranje (dječje pjesmice i brojalice su zakon za poboljšavanje kratkotrajne memorije)
- analiza i sinteza - kojim glasom počinje riječ PAS? Kojim glasom završava?
Fina motorika
Nemoj započeti s olovkom, započni s priborom za jelo. Veliki gušt je napraviti voćnu salatu. Daj djetetu nož (ne najoštriji, ali niti jako tup) i nek reže banane, breskve, marelice i jabuke za voćnu salatu. Odlična zabava, a sa dobrom svrhom - poboljšanje fine motorike. Nama je to uvijek bilo bolje nego igračke. Mlađi sin je volio pecati - gdje ćeš bolje vježbe za finu motoriku nego naučiti vezati flaks na udicu... Čovječe, samo treba imati mašte. Ono što dijete voli iskoristiš na kreativan način. Moj stariji je u predškolskoj dobi dobio bakin stari video koji je rastavio na dijelove. Kad mu je tata rekao da sastavi natrag, bome je uspio većinu elemenata prišarafiti odakle ih je uzeo. Nije bio u stanju raditi analizu i sintezu riječi, ali je jako dobro zapamtio kojim redom je rastavio video. Odlična vježba za kratkotrajno (i ne samo kratkotrajno) pamćenje. Moram reći da to nije bio prvi put da on nešto rastavlja - rastavili su stari sat budilicu, a o igračkama da i ne govorimo. No, u našoj kući to je normalno - mm i ja smo oboje tehničke struke, pa nam to nije strano. Dakle, destrukcija (rastavljanje) je zakon! Ne treba odmah tražiti da dijete i sastavi to što je rastavilo, ali traži da tata ili mama budu s njim, rastave s njim, sastave s njim, tako da idući put može sam.
Ako su legice prenapredne, uzmi lego duplo, pa tek nakon toga obične.
U obzir dolaze i drugačiju vrstu igračaka za početak - slagalice drvene: https://www.njuskalo.hr/image-w920x6...-138654070.jpg
Razmisli što tvoje dijete voli, što ga zanima i za početak odaberi nešto iz tog područja. Moji su obožavali modele željeznica i to je bio beskrajan izvor zabave, a mm je isto volio to s njima raditi.
Moj stariji je bio obožavatelj računala (i danas je, eno ga na drugoj godini FER-a), a morao je raditi i vježbe fokusiranja zbog slabovidnog oka, pa je u predškolskoj dobi sjedio za računalom cca pola sata dnevno i tukao jednostavne igrice + edukativne softvere. Imao je svoje logopedske vježbe u power pointu, imao je jednostavne igrice, a u okviru priprema za školu koristili smo Sunčicu među slovima, Sunčicu među brojevima i sve ostale... Mlađi sin je više volio kreativne stvari (npr. logističke igre) za koje moraš čitati ili slušati upute na engleskom. Probao je i s vremenom uspio (ali on je učio engleski od treće godine u vrtiću, nije mu bio problem). Eto, moja djeca su se zapravo opismenila uz računalo.
Pribor za pisanje
Za ljevake postoji poseban pribor za pisanje, koji je trokutastog presjeka. Ako dijete ima veće teškoće, treba početi s olovkama šireg presjeka, pa tek nakon toga sa priborom standardnog presjeka.
Nama se najbolje pokazalo ovo: Faber Castell Grip 2001 https://www.makromikrogrupa.hr/olovk...2001-117000-hb
Bojice postoje od istog proizvođača: https://www.mall.hr/bojice/faber-cas...talna-ambalaza
Ima toga i od drugih proizvođača: Giotto Pyramid, Maped https://www.jeftinije.hr/Proizvod/88...p183224-24-kom... Nekad sam to morala posebno naručivati, a sad je dostupno u svim većim knjižarama.
Postoje i školske škare za ljevake. Takvih imam u kući i danas, jer moj mlađi sin ne priznaje škare za dešnjake :-)
Za pomoć pri čitanju kod djece s disleksijom i teškoćama lateralizacije u pernici uvijek treba imati kratko ravnalo koje je prozirno, ali obojeno. To služi da se položi na tekst, kako oko ne bi bježalo između redaka.
Ostalo - gumice, pernice, razno - neka dijete samo odabere.
Literatura koja može pomoći:
365 dana bez televizije - https://mvinfo.hr/knjiga/6064/365-da...i-dan-u-godini
Jednorozi su stvarni - odlična knjiga za roditelje djece s dominantnom desnom polovinom mozga https://www.knjizara-dominovic.hr/je...roizvod-23503/
Mira Čudina Obradović - više knjiga:
Igrom do čitanja - https://knjiga.hr/igrom-do-citanja-m...a-obradovic-1/
Čitanje prije škole - https://shop.skolskaknjiga.hr/citanj...gojitelje.html
Kad kraljevna piše kraljeviću - to je baš za roditelje, nije uputa nego pomaže razumijevanju procesa učenja čitanja https://www.foma.hr/proizvod/kad-kra...se-kraljevicu/
Ostalo:
Stanley Greenspan - Vještine igrališta https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/...tine-igralista i druga knjiga, Sjajni klinci
Ako dijete i dalje bude imalo poteškoća s koncentracijom, ne bi škodilo pogledati druge knjige istog autora, jer on ima dosta literature i o poticanju govorno-jezičnog razvoja
Napomena: Ne treba odmah navaliti na kupovinu literature, jer sve navedene knjige dostupne su u Knjižnicama grada Zagreba: https://katalog.kgz.hr/pagesMisc/Katalog.aspx