Kako se nositi s disleksijom djeteta?

[čokolada]

Ha, ha, tek sam sad shvatila zasto si se ti, Queenbee, mene prepala - zbog ovog dodatka:

Pa ti, Queenbee, hajde obrazuj takve i tumači im na strucnom usavrsavanju sve ove "bajke" oko kojih si se angazirala.

To sam ironizirala da ti dočaram kakvo je jurišanje na vjetrenjače pred tobom.
Nastavnik mora biti još toliko toga pored svoje strucnosti tj.pored primarne struke...
Kad se samo sjetim psihologije, sociologije i metodike s faksa, ajde nesto je metodika bila vezana teorijom uz nastavu, ali psiholigija NULA BODOVA. Nijednu poveznicu s praksom našla nisam (a psihol.je oduvijek bila moja tajna ljubav), samo pusta povijest i nabrajanje.

[Peterlin]

Ha, ha, tek sam sad shvatila zasto si se ti, Queenbee, mene prepala - zbog ovog dodatka:



To sam ironizirala da ti dočaram kakvo je jurišanje na vjetrenjače pred tobom.
Nastavnik mora biti još toliko toga pored svoje strucnosti tj.pored primarne struke...
Kad se samo sjetim psihologije, sociologije i metodike s faksa, ajde nesto je metodika bila vezana teorijom uz nastavu, ali psiholigija NULA BODOVA. Nijednu poveznicu s praksom našla nisam (a psihol.je oduvijek bila moja tajna ljubav), samo pusta povijest i nabrajanje.

Potpis.

Pada mi na pamet naš pravni sustav - zakoni su možda i dobri, ali ne provode se.

U takvoj je situaciji QueenBee - ona zna da postoje materijali i edukacije i metode, ali u praksi do naše djece od svega toga ne dopire gotovo ništa... Istina, teško je nama suditi na uzorku od jednog ili dva djeteta, ali baš sam ovdje našla potvrdu da je u praksi drugačije, a često gore nego što se misli u Ministarstvu. I onda se vratimo na početak - da li su prosvjetari stimulirani da rade bolje? Nisu. Da li su nagrađivani oni koji rade bolje od prosjeka? Nisu. I što - oni koji se zaista trude ispadaju budale u očima kolega, pa na kraju imaš negativnu selekciju koja je loša i za sustav i za učenike. Eh... ne znam. Iz mojih cipela - znam da nije tako samo u prosvjeti. Svi smo u istom loncu.

[čokolada]

Da, ima toliko sjajnih nastavnika kojima ne treba puno objašnjavati, odmah shvate, ili ako ne shvate baš odmah, pitaju što mogu napraviti i kako mogu pomoći. Nažalost, njihovi kolege s druge strane klackalice ostave puno jači "dojam" i trajnu štetu.

[cvijeta73]

cokolada, sigurno post ima milijardu lajkova i komentara podrske ispod i dijeljenja, jel tako? uzas, nanervira me.

[čokolada]

Srećom ne. Konstatirano je da ima istine u tome, ali da nacin baš nije ok.

[QueenBee]

Potpis.

Pada mi na pamet naš pravni sustav - zakoni su možda i dobri, ali ne provode se.

U takvoj je situaciji QueenBee - ona zna da postoje materijali i edukacije i metode, ali u praksi do naše djece od svega toga ne dopire gotovo ništa...

QueenBee radi i materijale i edukacije i sama podučava djecu s disleksijom :D i ako tijekom svoje nastavničke karijere uspijem pomoći barem 10ero djece s disleksijom, smatrat ću da sam imala svrsihodan život. 10 ja, 10 ova, 10 ona...i malo pomalo pa će se valjda nešto pomaknuti. Kamo sreće da ide brže.

Najavljujem državni skup za učitelje i nastavnike njemačkog jezika u organizaciji AZOO koji će se održati u Zadru 9-11.1. pod nazivom "
Specifični izazovi nastavničke profesije i nastave njemačkoga jezika". Na predavanjima i radionicama će se govoriti o uvažavanju individualnih razlika među učenicima (teškoće u učenju, puberstet, emocionalni čimbenici itd.).
Ukoliko netko ima dijete s disleksijom koje uči njemački kao strani jezik, možda može predložiti učitelju tog jezika da prisustvuje seminaru.

[QueenBee]

Ha, ha, tek sam sad shvatila zasto si se ti, Queenbee, mene prepala - zbog ovog

pa da

[Peterlin]

QueenBee radi i materijale i edukacije i sama podučava djecu s disleksijom :D i ako tijekom svoje nastavničke karijere uspijem pomoći barem 10ero djece s disleksijom, smatrat ću da sam imala svrsihodan život. 10 ja, 10 ova, 10 ona...i malo pomalo pa će se valjda nešto pomaknuti. Kamo sreće da ide brže.

Najavljujem državni skup za učitelje i nastavnike njemačkog jezika u organizaciji AZOO koji će se održati u Zadru 9-11.1. pod nazivom "
Specifični izazovi nastavničke profesije i nastave njemačkoga jezika". Na predavanjima i radionicama će se govoriti o uvažavanju individualnih razlika među učenicima (teškoće u učenju, puberstet, emocionalni čimbenici itd.).
Ukoliko netko ima dijete s disleksijom koje uči njemački kao strani jezik, možda može predložiti učitelju tog jezika da prisustvuje seminaru.

Mi smo imali baš takvu kombinaciju. Ali njegova prof. njemačkog je otišla u mirovinu. Ne znam kako je sad u školi - previše je vremena prošlo.... Ako se zateknem u osnovnoj školi pred Božić, reći ću im.

Moj E. je imao dobre ocjene iz toga jer je profesorica često tražila da se uče pjesmice napamet, a njemu je to super išlo, na uho. Baš mu je odgovarao taj način poučavanja, iako je za drugu djecu bio manje dobar (ni stariji sin koji nema tih smetnji nije bio sjajan u pisanju ni gramatici). E. je bio među najboljima u razredu za slušanje i konverzaciju (pisanje je druga priča i razlog zašto u srednjoj nije odabrao njemački nego engleski, iako gleda uredno njemački tv program bez titla, za razliku od mene).

Još se sjećam nekih stihova: "Sieh, einmal, dort stadt er, Pfui - der Struwelpeter..."

(Sorry ako sam ja krivo napisala, moj njemački je ok za shopping, imam kompajler za razumijevanje, ali izlazne jedinice mi nisu bogznakaj).

[Peterlin]

Danas sam na e-mail dobila ovu obavijest - knjiga MATEMATIKA BEZ SUZA je na velikom popustu do kraja mjeseca:
http://izvorznanja2.net/index.php?op...tmpl=component

Knjiga vrijedi svaku lipu, pa vidite, ako kome treba... Nadam se da će link biti ok.

[sirius]

Danas sam konacno potpisala zahtjev za IP koji ide u gradski ured, trajalo je gotovo punih 6 mj. od prvog pregleda, preko timske obrade, nalaza i misljenja skole.
Cisto da racunate sa tim ako krecete u postupak.
Ocekujem jos par mjeseci u gradskom uredu, tako da ode cijela skolska godina.

[In love]

Ma daj, kod nas sve gotovo u 2-3mj. Barem jedan plus zivota u provinciji

[čokolada]

Navodno upravni postupak ne bi smio trajati vise od 30 dana jer se komisija svakako sastaje redovito.

[Mrvna]

Mojoj provinciji treba od rujna... i jos nista.

[sirius]

Papiri jos nisu dosli do upravnog postupka.Valjda ce ovaj tjedan.

[In love]

Ja fakat ne kuzim kako su moguce takve razlike.

[Peterlin]

Danas sam konacno potpisala zahtjev za IP koji ide u gradski ured, trajalo je gotovo punih 6 mj. od prvog pregleda, preko timske obrade, nalaza i misljenja skole.
Cisto da racunate sa tim ako krecete u postupak.
Ocekujem jos par mjeseci u gradskom uredu, tako da ode cijela skolska godina.

Isuse... ne mogu vjerovati. Nama su to jako brzo riješili za našeg E. Baš imam papire pri ruci (zbog upisa u srednju školu) - krenuli u postupak početkom škg, a rješenje o IP je stiglo 23. studenog - dakle neka dva i pol mjeseca.

Probaj pogurati preko ambulante školske medicine. Mi nismo sami ishodili papire nego preko njih i škole.

[Jelena]

Vjerojatno krivo mjesto za pitanje, ali bitno mi je, a ne znam gdje da pitam. Kamo se upisuju djeca s jačom disleksijom na studij? Je li prirodoslovno-matematički ili tehnički studij uopće prihvatljiv za neke od njih koji brkaju + i -? Je l ima netko neki feedback kako se snalaze i oni i njihovi nastavnici?

[čokolada]

Pitaš li načelno ili imaš negdje kandidata, izvrsnog matematičara koji ima i disleksiju?
Onako laički, čini mi se da je za studij najvažnije ne imati ništa drugo osim disleksije (npr. poremećaj pažnje, disgrafiju i sl.) jer te druge stvari još dodatno otežavaju stvar.
Inače disleksija nije samo brkanje + i - , imaš cijeli spektar poteškoća koje se u matematici javljaju temeljem disleksije, samo što svakoga pogađa na drugačiji način i u drugačijem obimu.

[čokolada]

evo tu je sjajno objašnjeno:
http://hud.hr/matematika/

[sirius]

Osim ovog sto je coksa napisala pretpostavljam da je jako vazna i motivacija.
Motivacija se navodi kao jedna od najvaznijih stvari kod upisa i zavrsavanja fakulteta djece sa disleksijom.
Ali u svakom slucaju treba mudro birati . Da poteskoca ne bi bila u prvom planu kasnije u buducem zanimanju.

[čokolada]

Obično ljudi zamišljaju disleksiju samo kao teškoću pri čitanju, a to je ogromna zabluda.

[sirius]

Obično ljudi zamišljaju disleksiju samo kao teškoću pri čitanju, a to je ogromna zabluda.

Da , tako nekako.
npr. E.nema probleme u shvacanju matematike, ali njezini problemi sa disleksijom i disgrafijom zalaze i u podrucje matematike. I daleko od toga da je u pitanju neuredan rukopis , zadaci rijecima i zrcalno pisanje znamenaka.
npr. Ona ne razumje pojam prostora i vremena, datumi ( i vrijeme opcenito) su joj nulkearna fizika, ne shvaca odnose na brojevnom pravcu ( sto ide iza cega, pogotovo ako ide u minus), svi simboli su joj teski za usvajanje ( zagrada, puta, podjeljeno...), zbog problema sa brojevnim pravcem jos uvijek nema automatizirano zbrajanje i oduzimanje cak niti do 20 ( 2 razred) , pojmovi : zbroj, razlika, kolicnik i slicnk bacaju je u ocaj jer svaki put treba dugo misliti da poveze rijec sa pojmom... Ima jos toga, ali se sad ne mogu sjetiti. Javim se nakon danasnje zadace.

[čokolada]

mojoj je smještanje + i - brojeva na brojevni pravac i u 6.r. problem.
ili pri računanju zna da zbroj dvaju negativnih brojeva mora biti negativan, ali sama ideja zbrajanja navede je da pred zbroj stavi pozitivan predznak.
itd.

[Mrvna]

Da , tako nekako.
npr. E.nema probleme u shvacanju matematike, ali njezini problemi sa disleksijom i disgrafijom zalaze i u podrucje matematike. I daleko od toga da je u pitanju neuredan rukopis , zadaci rijecima i zrcalno pisanje znamenaka.
npr. Ona ne razumje pojam prostora i vremena, datumi ( i vrijeme opcenito) su joj nulkearna fizika, ne shvaca odnose na brojevnom pravcu ( sto ide iza cega, pogotovo ako ide u minus), svi simboli su joj teski za usvajanje ( zagrada, puta, podjeljeno...), zbog problema sa brojevnim pravcem jos uvijek nema automatizirano zbrajanje i oduzimanje cak niti do 20 ( 2 razred) , pojmovi : zbroj, razlika, kolicnik i slicnk bacaju je u ocaj jer svaki put treba dugo misliti da poveze rijec sa pojmom... Ima jos toga, ali se sad ne mogu sjetiti. Javim se nakon danasnje zadace.

Sirius draga, znam da vam nije lako ali meni je takvo olaksanje kad vidim da ima jos klinaca koji muku muce s tim stvarima. U prvom razredu sam mislila da je disleksija/disgrafija samo problem citanja i pisanja a kad skuzim koliko toga jos dode u paketu....

[Peterlin]

Barbara Meister Vitale: Jednorozi su stvarni

Meni je ta knjiga pomogla da donekle shvatim kako moje dijete obrađuje podatke i vidi svijet oko sebe. Eno ga u srednjoj školi, za sad solidna četvorka. Ide mu sve bolje, aliii ima problema, ima visok faktor greške i dalje iako razumije gradivo pa mu to ruši ocjene. Ali ima i faze lijenosti, što je razumljivo jer takve osobe moraju ulagati više truda za prosječne rezultate.

Izbor studija, odnosno zanimanja ovisi o interesima. Ne vidim zašto netko s izrazitom disleksijom ne bi mogao biti štajaznam fizioterapeut, bračni savjetnik, prehrambeni tehnolog ili bilo što drugo... Neki ljudi s disleksijom nemaju problema s brojevima, pa takvi mogu biti i računovođe i svašta. Prednost je što takve osobe rano steknu dobre radne navike jer ih život natjera na to. Imaju i dobre kompenzacijske metode.

[Peterlin]

Da samo spomenem ovdje seriju krimića američke spisateljice Karin Slaughter o specijalnom agentu Willu Trentu kojeg teška disleksija i kojekakve druge životne nedaće ne sprečavaju da bude uspješan u svom poslu rješavanja zločina. Evo, ova mi je jedna od boljih:
http://www.mvinfo.hr/knjiga/11060/rane

[sirius]

Da samo spomenem ovdje seriju krimića američke spisateljice Karin Slaughter o specijalnom agentu Willu Trentu kojeg teška disleksija i kojekakve druge životne nedaće ne sprečavaju da bude uspješan u svom poslu rješavanja zločina. Evo, ova mi je jedna od boljih:
http://www.mvinfo.hr/knjiga/11060/rane

Moze biti detektiv, ali mozda bi bilo bolje da ne bude administrator ili bankar.

[Peterlin]

Moze biti detektiv, ali mozda bi bilo bolje da ne bude administrator ili bankar.

Naravno!

Gledam ja doma svog sina - stabilna četvorka iz matematike, aliiii dobio je dvojku iz književnosti. Moram na individualne informacije kod prof. hrvatskog - Bog zna da li ona uopće ima pojma kakve probleme ima moj sin.

[Vrijeska]

Možda oko odluke pomognu ove informacije:
http://www.unizg.hr/uredssi/index.ph...ijekom-studija

Mislim da uredi postoje na većini sveučilišta u Hrvatskoj. Ne daju savjete oko izbora studija, no po upisu studenata na odabrani studij pružaju mu podršku.
Studenti su zadovoljni (kažu da je najteže u osnovnoj, potom u srednjom, a da na fakultetu svi imaju najviše razumijevanja). Cijeli proces ishođenja dokumentacije o prilagodbi (nije riječ o smanjenju gradiva ili sl.) traje oko 2 mjeseca. Po ljetnom upisu, odmah se predaje zahtjev u ured i do početka 1. semestra studenti i nastavnici bi trebali dobiti pisanu potvrdu o prilagodbi. Nastavnik zbog tajnosti podataka ne dobije informacije o dijagnozi nego samo opis načina prilagodbe polaganja ispita, prilagodbe literature i sl.
Studenti s disleksijom primjerice dobivaju produženo vrijeme pisanja kolokvija/ispita te dobiju drugačije isprintan test (npr. na A3, font 20). Obično sam student kaže nastavniku na koji način mu je potrebno prilagoditi. Nisam čula za negativna iskustva za takve poremećaje.

Veći problem je nedostatak asistenata za studente s težim fizičkim invaliditetom ...

[Peterlin]

Možda oko odluke pomognu ove informacije:
http://www.unizg.hr/uredssi/index.ph...ijekom-studija

Mislim da uredi postoje na većini sveučilišta u Hrvatskoj. Ne daju savjete oko izbora studija, no po upisu studenata na odabrani studij pružaju mu podršku.
Studenti su zadovoljni (kažu da je najteže u osnovnoj, potom u srednjom, a da na fakultetu svi imaju najviše razumijevanja). Cijeli proces ishođenja dokumentacije o prilagodbi (nije riječ o smanjenju gradiva ili sl.) traje oko 2 mjeseca. Po ljetnom upisu, odmah se predaje zahtjev u ured i do početka 1. semestra studenti i nastavnici bi trebali dobiti pisanu potvrdu o prilagodbi. Nastavnik zbog tajnosti podataka ne dobije informacije o dijagnozi nego samo opis načina prilagodbe polaganja ispita, prilagodbe literature i sl.
Studenti s disleksijom primjerice dobivaju produženo vrijeme pisanja kolokvija/ispita te dobiju drugačije isprintan test (npr. na A3, font 20). Obično sam student kaže nastavniku na koji način mu je potrebno prilagoditi. Nisam čula za negativna iskustva za takve poremećaje.

Veći problem je nedostatak asistenata za studente s težim fizičkim invaliditetom ...

Da, meni su isto u Suvagu rekli prošle godine da se može tražiti individualizacija i za studij. Ali jako je važan pravilan odabir i srednje škole i studija. Uostalom, to je tako za sve učenike, ne samo one s disleksijom i drugim smetnjama. Netko je gore napisao da je motivacija važna, a do odabira studija klinci s ovakvim teškoćama već se prilično dobro profiliraju i znaju svoje jake i slabije strane. Osim toga, kod odabira srednje škole ide se na temeljito testiranje u hzz (svi učenici s IP i PP imaju pravo na to). Pred maturu se isto radi verifikacija - tako su mi rekli u stručnoj službi škole. Nismo još dogurali do toga, ali doznali smo da metode postoje.

Prema mom iskustvu, najslabija karika je osnovna škola - mjesto gdje bi trebalo uložiti najviše truda da se djeca osposobe za praćenje nastave. Tu je previše toga prepušteno učiteljima i kasnije razrednicima. Dobije se rješenje za IP, ali škole nemaju educirano osoblje ni ljude u stručnim službama koji bi to mogli provoditi onako kako treba.

[Jelena]

Cure, puno hvala!
Pitam jer bih se mogla naći u situaciji da nekoga procjenjujem tko ima probleme koje opisujete, a ne znam kako. Nadam se nekoj konkretnijoj uputi nadležnih, ali sam jako osjetljiva na nepravdu i ne bih nikako htjela nekoga oštetiti. Nije zbilja moj problem, ali ne razumijem ni zašto netko odabire takav studij, što će raditi s tom diplomom - ne znam matematičar-broker ili neki projektant pa krivo zbroji. Jedino možda neki teoretičar, nemam pojma.

[Jelena]

Možda oko odluke pomognu ove informacije:
http://www.unizg.hr/uredssi/index.ph...ijekom-studija

Mislim da uredi postoje na većini sveučilišta u Hrvatskoj. Ne daju savjete oko izbora studija, no po upisu studenata na odabrani studij pružaju mu podršku.
Studenti su zadovoljni (kažu da je najteže u osnovnoj, potom u srednjom, a da na fakultetu svi imaju najviše razumijevanja). Cijeli proces ishođenja dokumentacije o prilagodbi (nije riječ o smanjenju gradiva ili sl.) traje oko 2 mjeseca. Po ljetnom upisu, odmah se predaje zahtjev u ured i do početka 1. semestra studenti i nastavnici bi trebali dobiti pisanu potvrdu o prilagodbi. Nastavnik zbog tajnosti podataka ne dobije informacije o dijagnozi nego samo opis načina prilagodbe polaganja ispita, prilagodbe literature i sl.
Studenti s disleksijom primjerice dobivaju produženo vrijeme pisanja kolokvija/ispita te dobiju drugačije isprintan test (npr. na A3, font 20). Obično sam student kaže nastavniku na koji način mu je potrebno prilagoditi. Nisam čula za negativna iskustva za takve poremećaje.

Veći problem je nedostatak asistenata za studente s težim fizičkim invaliditetom ...

Ovaj link mi je baš koristan.

[cappy]

Upadam kao padobranac, no čisto da čujem neko mišljenje. Sin je 4.razred ( kasnije krenuo u školu zbog psihičke nezrelosti, sinteza i analiza mu nisu išle, dok je po razumijevanje usmenih uputa bio napredniji za svoju dob).Ocjene su mu uglavnom 4, poneka slabija, no ono što mene muči su što primjećujem kod njega nepažnju, brzopletost i tešku koncentraciju...Oduvijek treba pomoć pri zadaći i učenju, na početku sam mislila da je to normalno dok se ne uhoda no kako vidim da to i dalje traje, ježim se od brige što će biti u 5.raz. i dalje. Npr. u stanju je iz prirode čitati i ponavljati jedno gradivo sat vremena a ne nauči ništa, kažem ja kao da su mu misli konstantno negdje drugdje...Tek kad neko gradivo nekoliko puta čuje od mene, onda uspije zapamtiti. Zatim lektira, on ju pročita a neke dijelove kao da nikad čuo nije, opet valjda mehanički čita no u glavu to ne ulazi. To su znači teškoće koje jedino ja vidim, jer gotovo svakodnevno učim s njim i znam koliko vremena i truda mu treba za nešto što neki njegovi vršnjaci odrade u tri( ili više ) puta manjem vremenu. Matematika mu super ide ali gotovo uvijek se prikrade greškica jer pobrka plus i minus ili kod višeznamenkastih brojeva previdi neki broj. Sve više primjećujem da ga frustriraju te stvari, uostalom kao i mene. Nisam sigurna da li je to za neku obradu i što s tim mogu postići ili da jednostavno prihvatim da nam je tako pao grah i da smo osuđeni na zajednička učenja.

[Jelena]

Ja tako isto ako me ne zanima to što čitam. Ne znam ti za obradu, tog nije bilo u moje vrijeme. Možda se možeš nekako s motivacijom igrati. Ali kod mene je to trajni problem. Kad čitam neki dosadan tekst samo se iskopčam. Ako baš moram pročitati, onda samu sebe natjerujem.
Ono što pomaže kod učenja dosadnih stvari jer da odmah čim pročitaš neku informaciju napišeš si odgovarajuće pitanje pa kad završiš neki dio vratiš se na pitanja da vidiš što si zapamtio i tako dok ne zaokružiš sva pitanja - kao znam.

[sirius]

Upadam kao padobranac, no čisto da čujem neko mišljenje. Sin je 4.razred ( kasnije krenuo u školu zbog psihičke nezrelosti, sinteza i analiza mu nisu išle, dok je po razumijevanje usmenih uputa bio napredniji za svoju dob).Ocjene su mu uglavnom 4, poneka slabija, no ono što mene muči su što primjećujem kod njega nepažnju, brzopletost i tešku koncentraciju...Oduvijek treba pomoć pri zadaći i učenju, na početku sam mislila da je to normalno dok se ne uhoda no kako vidim da to i dalje traje, ježim se od brige što će biti u 5.raz. i dalje. Npr. u stanju je iz prirode čitati i ponavljati jedno gradivo sat vremena a ne nauči ništa, kažem ja kao da su mu misli konstantno negdje drugdje...Tek kad neko gradivo nekoliko puta čuje od mene, onda uspije zapamtiti. Zatim lektira, on ju pročita a neke dijelove kao da nikad čuo nije, opet valjda mehanički čita no u glavu to ne ulazi. To su znači teškoće koje jedino ja vidim, jer gotovo svakodnevno učim s njim i znam koliko vremena i truda mu treba za nešto što neki njegovi vršnjaci odrade u tri( ili više ) puta manjem vremenu. Matematika mu super ide ali gotovo uvijek se prikrade greškica jer pobrka plus i minus ili kod višeznamenkastih brojeva previdi neki broj. Sve više primjećujem da ga frustriraju te stvari, uostalom kao i mene. Nisam sigurna da li je to za neku obradu i što s tim mogu postići ili da jednostavno prihvatim da nam je tako pao grah i da smo osuđeni na zajednička učenja.

Je, to izgleda kao neka poteskoca.
Da li je za obradu i sto bi postigla s tim ne znam. Cinjenica jest da sve to moze izbiti na povrsinu u 5 razredu kad izade iz razredne nastave. Sto se tice osudenosti na ucenje i pomoc u ucenju ...na to ste osudeni sa sluzbenim saznanjem o problemu i eventualno IP -om ili bez njega. Ako zelite da dijete ostvari svoje svoje kapacitete.

[Peterlin]

Upadam kao padobranac, no čisto da čujem neko mišljenje. Sin je 4.razred ( kasnije krenuo u školu zbog psihičke nezrelosti, sinteza i analiza mu nisu išle, dok je po razumijevanje usmenih uputa bio napredniji za svoju dob).Ocjene su mu uglavnom 4, poneka slabija, no ono što mene muči su što primjećujem kod njega nepažnju, brzopletost i tešku koncentraciju...Oduvijek treba pomoć pri zadaći i učenju, na početku sam mislila da je to normalno dok se ne uhoda no kako vidim da to i dalje traje, ježim se od brige što će biti u 5.raz. i dalje. Npr. u stanju je iz prirode čitati i ponavljati jedno gradivo sat vremena a ne nauči ništa, kažem ja kao da su mu misli konstantno negdje drugdje...Tek kad neko gradivo nekoliko puta čuje od mene, onda uspije zapamtiti. Zatim lektira, on ju pročita a neke dijelove kao da nikad čuo nije, opet valjda mehanički čita no u glavu to ne ulazi. To su znači teškoće koje jedino ja vidim, jer gotovo svakodnevno učim s njim i znam koliko vremena i truda mu treba za nešto što neki njegovi vršnjaci odrade u tri( ili više ) puta manjem vremenu. Matematika mu super ide ali gotovo uvijek se prikrade greškica jer pobrka plus i minus ili kod višeznamenkastih brojeva previdi neki broj. Sve više primjećujem da ga frustriraju te stvari, uostalom kao i mene. Nisam sigurna da li je to za neku obradu i što s tim mogu postići ili da jednostavno prihvatim da nam je tako pao grah i da smo osuđeni na zajednička učenja.

I meni se čini da je to za obradu - logoped i psiholog. Dijete ima kratak interval pažnje ako mu je čitanje teško, ako u to mora ulagati puno truda (to su elementi disleksije) pa se brzo zamara. Ne znam više stručni naziv, nešto tipa "problemi dekodiranja". Kako god bilo - idi na dijagnostiku, sin će ti dobiti dodatno vrijeme na testovima i profesori će biti upućeni u njegov problem. Morat ćeš puno govoriti i tumačiti, ali nema veze. Za mog sina (a i sirius to zna, kao i čokolada) su se uvijek čudili kako mu dobro ide, ali često nisu uzimali u obzir taj naš dodatni rad doma.

Možda čak imaš mogućnost dijagnostiku napraviti u školi ako je stručna služba dobro ekipirana. Interesiraj se u školi ili u ambulanti školske medicine.

Ali slažem se sa sirius - takva djeca trebaju našu pomoć i tu nam nema uzmaka. Vjerojatno ti neću reći ništa novo ako kažem da probaš naći metode koje baš tvom djetetu odgovaraju (čitanje naglas, slike, mentalne mape, razno...uklanjanje ometača pažnje - gasiti tv, radio, ukloniti druge ljude iz prostorije u kojoj se uči itd. - nije to uvijek lako). Nekome bolje paše rad s pauzama, nekome bez pauza. Sigurno si već sama puno toga otkrila.

Moj E. je znao raditi trbušnjake dok sam mu ja čitala gradivo iz povijesti i tako je najbolje pamtio. Imali smo s njim homeschooling (uz školu + boravak) do četvrtog razreda. I sad ponekad zaškripi, ali naučio je kako sam sebi može pomoći. To je bitno ne radi ocjena (iako nije zanemarivo) nego radi snalaženja u svakodnevnom životu.

[cappy]

J
Sto se tice osudenosti na ucenje i pomoc u ucenju ...na to ste osudeni sa sluzbenim saznanjem o problemu i eventualno IP -om ili bez njega. Ako zelite da dijete ostvari svoje svoje kapacitete.

Da, ovoga sam svjesna. Peterlin, spominješ dodatno vrijeme na testovima, njemu to ne bi pomoglo, redovito mi govori kako je ispit predao među prvima, samu sebe više ne mogu slušati kako svakodnevno govorim:provjeri si, provjeri, dvaput pročitaj zadatak...Ma kakvi , nema on strpljenja za to,jel to brzopletost ili se drugačije zove...

[Peterlin]

Da, ovoga sam svjesna. Peterlin, spominješ dodatno vrijeme na testovima, njemu to ne bi pomoglo, redovito mi govori kako je ispit predao među prvima, samu sebe više ne mogu slušati kako svakodnevno govorim:provjeri si, provjeri, dvaput pročitaj zadatak...Ma kakvi , nema on strpljenja za to,jel to brzopletost ili se drugačije zove...

Eh, mi smo s našim sinom isto imali dugo uvježbavanje tog ponavljanja, provjeravanja i čitanja zadataka - s promjenjivim uspjehom. Puno je pomogla profesorica iz matematike (viši razredi OŠ) koja ga je znala vratiti u klupu na provjeru ako joj je pokušao predati test prije kraja sata. S vremenom je naučio da treba provjeravati.

[sirius]

Da, ovoga sam svjesna. Peterlin, spominješ dodatno vrijeme na testovima, njemu to ne bi pomoglo, redovito mi govori kako je ispit predao među prvima, samu sebe više ne mogu slušati kako svakodnevno govorim:provjeri si, provjeri, dvaput pročitaj zadatak...Ma kakvi , nema on strpljenja za to,jel to brzopletost ili se drugačije zove...

Kod M. provjera ne postoji.
Mozda postoji u smislu da provjeri da li je slucajno nesto preskocio, ali da on ide provjeravati odgovore ili pravopis -tesko.
Gotovo u pravilu , od prvog razreda preda test prvi ili medu prvima.
Zasto?
Kod njega je to kompenzacija.
Obzirom da ima izrazito kratak interval paznje ( sad u 8 razredu je na cc 25-30 minuta, a u nizim je bilo i krace.) on je naucio ( sam od sebe, iznutra) sve izrazito brzo prelaziti i pisati dok jos ne izgubi paznju. Nakon toga je sav potrosen i " iskljuci " se , tako da provjera ili vise vremena nema neke svrhe.

[Peterlin]

cappy, ovdje je link na moj stari materijal (to sam pisala dok su mi djeca bila u boravku), pa vidi ako ti je štogod korisno i primjenjivo baš za tvoje dijete: https://www.docdroid.net/s7uW0yZ/kre...df.html#page=4

[cappy]

Jako korisno Peterlin : )

[In love]

Cappy, ja mislim da bi ipak trebala ne neku obradu. Kod nas u skoli ne bi bilo nista da nisam ja urlikala na sav glas da nesto ne valja. Eto, dobila je cura IP i stvarno se vidi razlika. I ona je sretnija i manje vremena trosi za ucenje nego sto je prije.

[čokolada]

Ja sam uvijek za obradu da se ustanovi što je, da dijete zna s čim se bori i da shvati da nije glupo.
Mojem se djetetu kao dodatan problem ove godine, otkad se kakti IP poceo skromno uvoditi (jer su lani nastavnici "skroz zaboravili na njega"... "teškoće, kažete"?), dogodilo zapanjujuće, slonovski nespretno provođenje dotičnog IPa od strane pojedinih nastavnika.
Etiketiranje pred cijelim razredom...
..."tko je ono ovdje s posebnim potrebama, ovaj...s onom individualizacijom...?"
... "nije ti to baš za peticu, ali s obzirom da se radi o teeebi..."
..."da, dobila si pet, doduše imala si manje pitanja..."
itd.
Reakcije nekih razrednih drugara bile su užasne.

Tako da svi vi koji imate ili planirate IP unaprijed oštro upozorite stručnu službu da se djeci takve stvari ne bi događale.
IP se mora ili provoditi nevidljivo, ili razredu objasniti prvog dana o kakvim se postupcima radi.

[Peterlin]

Eh, zvuči poznato... zato sam ja u oš u višim razredima redovno visila na predmetnim infornacijama. Treba im dihati za ovratnik.

U srednjoj je bolje, mioc ima nevidljiv pristup (dvoje sa ip u razredu) a TŠRB ima ovaj drugi pristup, odmah su jasno i glasno objasnili svim učenicima i roditeljima tko sve ima ip i zašto (mislim da ih je ukupno pet) a slonovski pristup ima samo jedan nastavnik koji takav pristup ima prema svim učenicima, ne samo onima s rješenjima. Eto, ipak je lakše.

Moj L. često prešuti da mu nešto treba, pa dobije lošu ocjenu bzvz. Imaju profesoricu na zamjeni koja ne zna da on teško čita sitna slova, pa dobije test na desetki... ali božemoj, drugi put će joj valjda reći. Čovjeku dosadi stalno to isticati, ali nema spasa, ako već imaju ip nek se to i provodi.

[Peterlin]

Jako korisno Peterlin : )

Fala!

[Ozujak]

Pozdrav mame, tate,
kad god imam nekakav nerješiv problem s djecom, odnosno kad dođem u slijepu ulicu, dođem ovdje na forum i čitam.. svaki put mi pomogne.
Ne nalazim po temama, pa da pitam:
Da li je tko probao sa svojim disleksičarem :
- ČiPi program u Varaždinu. (https://www.valmod.com/valmod-cipi-p...pisanje-6-dana)
- I da li je tko probao od vas REI metodu? (http://www.knjigapsi.hr/disleksija/)
Što mislite o tome? Ima li smisla?
Hodamo kod logopedice i divna je, ali nekako mislim da ćemo kod nje ići do 18. godine..

edit: sada vidim da sam u rubrici 6-9 godina.. moj ima (sad će) 12.

[sirius]

Nisam probala nista od toga iako sam sam malo proucavala navedene programe.
Zapravo kcer ne ide na terapije logopedu od 4 razreda. Intenzivni je isla privatni 1.i 2. razred, da bi nakon toga isla intenzivno psihologu koji je lijecio ucinke nedostatka samopuzdanja zbog intenzivne terapije.
Nakon hrpe terapetu i metoda nisam nasla nista sto bi njoj pomoglo da se dobro osjeca. Sto znaci da joj pomazem u ucenju svakodnevno, ali vise ne ispravljam disleksiju ni nakoji nacin. Samo pokusavam zaobici i olaksati joj poteskocu.

[Peterlin]

Pozdrav mame, tate,
kad god imam nekakav nerješiv problem s djecom, odnosno kad dođem u slijepu ulicu, dođem ovdje na forum i čitam.. svaki put mi pomogne.
Ne nalazim po temama, pa da pitam:
Da li je tko probao sa svojim disleksičarem :
- ČiPi program u Varaždinu. (https://www.valmod.com/valmod-cipi-p...pisanje-6-dana)
- I da li je tko probao od vas REI metodu? (http://www.knjigapsi.hr/disleksija/)
Što mislite o tome? Ima li smisla?
Hodamo kod logopedice i divna je, ali nekako mislim da ćemo kod nje ići do 18. godine..

edit: sada vidim da sam u rubrici 6-9 godina.. moj ima (sad će) 12.

Pozdrav i tebi!
Teško je tu dati bilo kakav savjet, jer teškoće čitanja su individualan problem i ono što je bilo djelotvorno za moju djecu ne mora nužno pomoći i nekom drugom...
Mi smo u Zagrebu, ali imam rodbinu u Varaždinu i posredno sam doznala da je Valmod odličan kabinet. Prof. Darko Novosel je bio naročito uspješan u rješavanju problema mucanja, a njegova kćer Tatjana bavi se ovim područjem koje tebe zanima. Ako se ne varam (informacije su mi stare više od 10 godina), ona je prva u Hrvatskoj bila Brain Gym licencirani trener. Ne znam kako to opisati, ali Brain Gym je skup metoda i vježbi koji služi koordinaciji moždanih polutki, što pomaže mnogim ljudima s teškoćama čitanja. Meni Varaždin nije bio pri ruci da odemo tamo na terapiju, pa smo se orijentirali na Suvag, ali da smo mogli - svakako bi odvela dijete onamo.

Nije to čarobni štapić, ali na tvom mjestu - svakako bih otišla barem na jedan pregled i konzultacije. Nadam se da će ti se javiti netko s direktnim iskustvom.

Moji sinovi su sad već odrasli (maturant i student). Njihove teškoće nisu nestale, ali su djeca uredno uspjela razviti kompenzacijske metode. To je ovo što sirius kaže - ne možeš ti osobu s disleksijom naučiti čitati, jer njihov mozak drugačije prepoznaje stvari, ali logoped koji zna te stvari može ih uputiti što sve trebaju isprobati i vidjeti da li im odgovara. Nekome pomaže kartončić za markiranje teksta, nekome (mojoj djeci) ravnalo položeno na tekst radi lakšeg fokusiranja, nekom je dovoljno slijediti tekst prstom... Kod nekih možda ni to ne pomogne, ne znam.

Materijal s linka za REI metodu pronašla sam davno na internetu i sad se toga prisjećam kad vidim, ali nisam se potrudila ući dublje u to. Meni to izgleda kao skup metoda koje si je netko sam smislio za prevladavanje svojih teškoća. To neće upaliti kod svakoga, ali može se isprobati... Upravo to svaka osoba s disleksijom radi, svjesno ili nesvjesno, traži metode koje daju najbolje rezultate.

Za utjehu - tek sada kad je tvoje dijete napunilo 12 godina, dolazi u fazu kada aktivno i samostalno može početi tražiti metode koje mu odgovaraju. Logoped je tu od velike pomoći jer predlaže razne metode i zna više što se uopće može isprobati. Bitno je djeci objasniti da ne uče svi na isti način i da su sve te metode ok. Ja sam imala većih problema objasniti to učiteljici mlađeg sina nego svom djetetu. S druge strane, učiteljica starijeg sina je sama prepoznala problem i aktivno predlagala rješenja. I danas sam joj zahvalna, jer mi je to pomoglo za oba sina, ne samo kod onoga koji je bio njezin učenik.

Moji sinovi i danas imaju visok faktor greške (čitaju napamet, nemaju brzinu, mlađi ne može čitati titlove filmova nego sluša originalni jezik, engleski i njemački). Što se tiče školskog gradiva, ima puno opcija - ppt prezentacije su nam se pokazale boljima od udžbenika (sami su to radili), mentalne mape za neke stvari, plakati (npr. za automatiziranje tablice množenja) itd.

Moj L. je volio audio materijale i tako je savladao cijelu gimnazijsku lektiru, a E. koji je u ranoj mladosti imao značajne teškoće fokusiranja vida, od malena u školi mobitelom fotografira ploču i doma prepisuje u bilježnicu, polako i s pažnjom. On ne može ni danas prepisati s ploče, ali ovako to dobro funkcionira. Na zadnjem pregledu za prilagodbu državne mature pokazalo se da su mu teškoće znatno ublažene. Nismo to uopće očekivali, ali vidim ja i sama da je on ok. Odličan je učenik (a nije tako bilo do kraja 1. razreda srednje škole), točno zna što želi i kako to postići. Nadam se da ćeš imati slično iskustvo sa svojim djetetom. Sretno!

[Ozujak]

Sirius i Peterlin.. ..hvala!
Isto nam VŽ nije na ruku, niti imamo koga tamo. To znači da bi trebala i platiti smještaj za njega i sebe dok to traje (sve skupa dosta novčeka). REI je cca 10-20.000kn ovisno koliko brzo mu ide.
Kako i jedna i druga varijanta se dešavaju na ljeto, kad nema škole jer je to najbolje, imam još vremena odvagnuti. Ili na kraju ništa od toga, možda nešto treće. A možda mu je samo logopedica dovoljna. Vidjeti ću po ocjenama/školi.
Peterlin, super su mi tvoji savjeti (slikanje ploče, ppt za učenje, lektiru da sluša, podvlačenje teksta ravnalom). Sigurno ću to uvesti u praksu.

[Jedan-tri]

Ožujak, želim vam svu sreću, ali mene čudi kako se disleksija tako kasno uočila. Prema mom vlastitom i iskustvu djeteta, to je bilo vidljivo puno ranije. Vezano za nošenje s problemima, za nas oboje je bio ključan logoped u nižim razredima škole. Ja sam sama to prevladala, valjda se sve razvilo kako treba, negdje u 3. razredu gimnazije. Fakultet sam završila uspješno i u roku. Sin se još uvijek bori... Jednom mi je na nekom testiranju psiholog rekao da kad su druge sposobnosti vrlo visoko razvijene, onda se dogodi da nešto ispadne. Kod nas u obitelji je u svakom slučaju disleksija nasljedna.