Inače po mom mišljenju autorica posta definitivno ima previsoka očekivanja od svog djeteta.
Ne mislim na dio oko jednostavnih kućanskih poslova i sl, ali u toj dobio već planirati točno srednju školu je meni too much.
Printable View
Inače po mom mišljenju autorica posta definitivno ima previsoka očekivanja od svog djeteta.
Ne mislim na dio oko jednostavnih kućanskih poslova i sl, ali u toj dobio već planirati točno srednju školu je meni too much.
nisam čitala sve, ne stignem sad, ali ovo moram komentirati.Citiraj:
Di7 prvotno napisa
da, kažeš joj taman previše riječi o njezinim prijateljima kad kažeš da ti takve ne bi odabrala. pa TI za SEBE nemoj. nju pusti na miru.
nećeš ju naučiti da se trudi u životu ako ćeš ti za nju postavljati ciljeve. ona sama mora naći svoj put, a ako je toliki kapacitet, sigurno će se snaći.
poradi na njezinom samopouzdanju tako da je ohrabruješ da bude svoja i dosljedna a ne tvoja i ispravna. jer na kraju, bit će svoja, ali će se možda osjećati nesigurna i nedajbože nesretna jer je tebe razočarala.
za kućanske poslove se slažem, trebaju svi sudjelovati primjereno dobi, ali to mora postati navika, a ne obaveza jer se navike primjenjuju, a obaveze eskiviraju , naročito u godinama koje vam/joj slijede
Kakva je situacija s keramičarima.... trust me, ne mora biti uopće sposoban. Naći će posla i da ostavlja bazene po balkonima kako je lijepo uštelio pad i grcat će od posla. Been there. Kvalificirat se za keramičara danas je zicer i osigurava neki kruh.Citiraj:
Kosjenka prvotno napisa
Ja sam imala zidara (i pločice je radio, i pituravanje, i struju, i zapravo sve) s kojim smo se sprijateljili pa sam nakon nekoliko godina poznanstva saznala da je defektolog, s godinama rada u struci iza sebe :D
Što se očekivanja tiče - naravno da sam očekivala da moja sposobna, pametna, znatiželjna djeca s lakoćom prolaze s 5 i pozavršavaju fakultete (uže i dalje nisam ništa imala afiniteta za njih definirati). Pod najstarijim možemo podvuć crtu, jer je odgajanje završeno: išao u MIOC i radio ništa, tj. taman toliko da nikad nema popravnih, igrao igrice i družio se. Odustao je od dva fakulteta (nije ih ni trebao upisivati, ja ga odgovarala, ali kako nije znao što bi sa sobom - i tu totalnu izgubljenost je bilo najteže gledati - ipak je upisao faks). Za ponovljenu prvu godinu je sam zaradio (to je bio naš uvjet), lako i vrijedno, jer je vrijedan i sposoban u svemu čega se odluči uhvatit. Lani je ne baš planirano odselio. Rekla sam mu da se ne može švercat preko covid-granice u susjedni gradić curi, a on je rekao da onda ide tamo. I ostao! (Ona je stanovala s cimericom.)
Našao posao - njemu je dobar i relativno zanimljiv, radi, gazdi vijedi zlata (kako i ne bi, gazdi je s njim upala sjekira u med) i potpuno je samostalan. Financijski, operativno, mentalno. Vidimo se redovito i veselo. Kako sam napisala, naš posao je gotov, on je kompletan čovjek i njegov život je njegov da se traži, griješi u uspijeva.
Jao, razumijem ovog tvog prijatelja koji je promijenio struku... U toj struci ti dnevno radiš s djecom/osobama sa smetnjama. Nekome možeš pomoći, mnogima ne možeš, gledaš i širu obiteljsku priču i nije to uvijek lako. Može to biti jako opterećujuće za psihu, kao i neke druge struke (na pamet mi pada socijalni rad - to recimo nikad ne bih odabrala...) Kad radiš sa ciglama i pločicama ili bilo kakav posao rukama, vidiš dnevno rezultate svog rada, što mi se čini baš poticajnim.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Razumijem i tvog sina - u toj dobi normalno je i prirodno da se ljudi teže osamostaliti. Cijenim to više nego super ocjene na faksu uz nula snalaženja u stvarnom životu. U današnje vrijeme puno je važnije imati posao nego čvarak (diplomu), a kakve posljedice će imati školovanje uz koronu, to ćemo tek vidjeti... Linearno školovanje je nešto što danas više nije imperativ. Ako se pojavi potreba, školovat će se u skladu s tim.
Što se tiče moje već poodrasle djece - ja sam također pustila uzde, ali moji se (još) nisu odselili, što ne znači da i neće u doglednoj budućnosti. Uhvatim sama sebe da se pripremam na takvu mogućnost kad ih podsjećam "u ovom registratoru su sve tvoje svjedodžbe, ako budeš trebao za CV"... Iznenađenja su moguća. Doznala sam da se moj mlađi prijavio za posao (koji je i dobio) tek kad su ga iz te firme zvali. Pitam ja njega - kamo si se još prijavio? Odgovor je bio očekivan: Rimac automobili! Mog mlađeg sina zanimaju dvije stvari (informatika/elektronika i auti) i tako se polako usmjerava. Škola je samo dio priče. Zapravo, uopće nije bitno što MI očekujemo od njih, bitno je što oni očekuju sami od sebe.
Super, to je to :)!Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ovo potpisujem od riječi do riječi :)Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Postoji :mrgreen:Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Ssd sam sve pročitala i moram se malo vratiti na biranje faksa. Kroz ovu temu se, kao i onu školaku, jako provlači jedan tip studija kao jako poželjan i perspektivan. Narqvno, svo ste svjesni toga da je to struka u kojoj se jako lijwpo i jako često radi na crno? Sve veleštovani vss, počesto dobro rangirani u svojim firmama. Znam ih more.
S druge strane, kroz neke postove se provlači blago podcjenjivački stav prema opet jednom određenom fakultetu, na koji se isto tako upisuju pametna djeca iz dobrih škola koja znaju što hoće, a to nije nužno "normalna" tehnika.
Za autoricu teme - moj najstariji je briljantan čovjek čije je odgajanje također gotovo ili na samom kraju. U 5 razredu je dam odabrao što bi i kako, odabrao srednju školu , radio na tom svom putu i onda se u 4 srednje predomislio, vratio se najranijoj ljubavi, upisao taj faks i uživa. Uspit je otkrio još jednu strast i divno ga je gledati kako se ostvaruje. A usput je sretan, pristojan momak .
Kako će biti s drugom dvojicom vidjet ćemo. Srednji je moja slika i prilika i trenutno izvor frustracija. Ali ne pada mi napamet odlučiti za njega. Tu sam da mu pomognem, da ga podržim ili podignem, što tre ba, ali odluke će biti njegove.
Mali je... mali. :lol:
A krivudavi putevi... Mm je sa 30 godina diplomirao. Jer je htio napredovati , a sa svojom razinom obrazovanja nije više mogao. Pa je zasukao rukave i odguslao do VSS. Sad sa skoro 40 završava specijalistički studij.
Ja dogodine , sa punih 40 idem opet na faks. Jer dam izgorila i pregorila sto puta u ovome što radim, makar to volim. Našla sam hrabrosti da ostvarim neke davne idejekoje sam zbog xy razloga ostavila po strani.
Uglavnom, mi smo živi dokaz da dok mi planiramo, život se događa.
Babyboys,
Prekrasno mi je bilo procitati ovo za sina.:heart: to i je poanta. A takodjer i za vas starce.
Osobno mi je bezveze favoriziranje odredjenih fakulteta jer smo svi razliciti s razlicitim interesima.
Srecom MM koji je upisao istodobno 2 faxa (FER i Arhitektonski) nije zavrsio na FER-u nego se pronašao u arhitekturi. Da je napravio drugaciji izbor, on bi doslovce uvenuo na tako "tehnickom" faksu gdje ne moze ispoljit onu vrstu kreativnosti koju moze na arhitekturi.
To mi je u rangu da nam se ne moze svima svidjati isti tip muskarca malo karikiram ali da tako mislim.
Mislim da je od svega bitnije da je ta osoba zadovoljna sa svojim izborom, da uziva dok to studira a vrlo je velika vjerojatnost da ce voljeti i svoj posao jednog dana jer joj je to podrucje interesa.
A i ja sam bila vrlo blizu tome da odem na prijemni na arhitekturu, fala nebesima pa nisam :-) To kazem jer vidim kako izgleda svakodnevni dan jednog arhitekte.
Kazem razliciti smo.
Lili, sin je sanjao arhitekturu godinama i bili smo sigurni da će to studirati. A na kraju je brat njegovog najboljeg prijatelja završio arhitekturu, zaposlio se i moj T se njegovim iskustvom momentalno ohladio.
Mislim d a ga je to samo potaklo da pogleda malo dublje u sebe i otkrije što zaista voli. A usput je naišqo na iznenađenje jer je osim arheologije upisao lingvistiku koja ga oduševljava . Sad kemija kako da spoji u budućnosti oba studija jer kaze da bi se volio nastaviti baviti s oba :)
A to znači studira. Odlično!Citiraj:
babyboys prvotno napisa
Imam poznanika koji je završio arheologiju i bio mi je gušt slušati ga dok onako strastveno prepričava kako izgleda njihov rad na terenu na arheološkim nalazištima, njihova istraživanja. Isto tako tata od kćerkine najbolje prijateljice je završio geologiju i stalno radi geološka mapiranja nacionalnih parkova i inoga po RH, izrađuje geološke karte, puno boravi u prirodi, on zaista živi svoj san i obožava svoj posao.
Tako da bravo za sinka!
Lingvistika na Filozofskom je imala odlične profesore, prof. Kalogjera :heart:
Meni se inače jako sviđa kad se dijete vodi onim što njega motivira i interesira, a ne volja roditelja. Mi možemo usmjerit do neke granice, ali dalje je do djeteta i njegovog odabira.
Pročitala sam temu od početka i iako smatram da je pretjerano razmišljati o srednjoj školi u 4. razredu, ne slažem se s većinom upisa koji smatraju da autorica pretjerue.
Evo primjera iz vlastitog iskustva.
Išla sam u školu u jednom od većih gradova u Hrvatskoj. Bila sam natprosječno dijete, koje je samo čitalo i pisalo zadaće od 1. razreda, osim toga sam bila pristojna i nenametljiva. Tijekom cijelog školovanja doživljavala sam u 80% vremena šikaniranje od strane djece i učitelja (!). Za djecu sam bila dosadna, štreberica, netko tko previše čita i sl. (slično kao i curica od OP), a za učitelje sam redovito bila neaktivna, prepovučena, govorili su mi da trebam biti agresivnija, izboriti se za sebe (!?) itd. Agresija je kamen temeljac našeg društva i svatko tko se ne uklapa u taj obrazac je izopćen.
Uglavnom , moja poruka OP: nikad ne sumnjaj u sebe. Postoje itekako situacije kada je okolina tj. većina ta koja je u krivu. Ne traži potrvdu od drugih nego mijenjaj okolinu ako je ikako moguće čim shvatiš da ona nije poticajna za tebe i tvoje dijete. Ne zavaravaj se da će tvoje dijete promijeniti prijatelje - neće, oni su većina, ona je manjina. Ti moraš za nju pokušati pronaći okolinu u kojoj neće biti izopćenik! (I ovo nema veze s MIOC-om)
To što se tvoja curica preispituje je posljedica vrijednosti okoline koje su tipične vrijednosti većine, ići sustavu niz dlaku sa što manje truda. pogledaj realno oko sebe:koliko odrasliih ljudi znaš, a da se nakon posla bavi nečim smislenim, a ne sjedenjem ispred tv-a? Koliko znaš roditelja koji sa svojom djecom rade nešto zajednički, koliko poznaješ doista od srca angažiranih roditelja? Isto vrijedi i za djecu. Mijenjaj okolinu, jer ne možeš protiv većine, tvoja kći će uvijek za njih biti čudna i neprihvatljivog ponašanja.
Ja sam riješila svoju situaciju selidbom iz zemlje. Zvuči ekstremno, ali u mojoj generaciji 90% njih koji su htjeli nešto napraviti od života je bilo primorano otići (to je ipak neka druga tema). Ne očekuj previše od okoline, ali ne smanjuj očekivanja od sebe ili djeteta.