*aktivnosti, onih slobodnih, ne stavovapulinka prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
*aktivnosti, onih slobodnih, ne stavova
Ja ću se opet vratit na ono sa početka, da je bitno koje vrijednosti mi djetetu prenosimo, a ne ti detalji hoće li se te vrijednosti manifestirat u najboljoj gimnaziji i najprestižnijem fakultetu
Trudi se, budi marljiv, budi kreativan, traži unutarnju motivaciju i nešto što ti je super, nauči se natjerat odradit nešto što ti nije super nego je dosadno, budi prilagodljiv različitim situacijama..
s takvim stavom i navikama, mislim da ljudi većinom uspijevaju, u raznim područjima
točno je da statistički je veća vjerojatnost da ćeš sa visokim obrazovanjem iz struke koja ti je pritom i ok, imati jednostavno lakši put, i ako osoba ima intelektualni i ostale kapacitete za to, sasvim sigurno je lakše završit fax sa 25 nego sa 35 kad imaš i kredit i djecu i mozak sporije pamti. Koliko god to djetetu izgleda kao gnjavaža, ustvari je puno lakše naučit strani jezik kao dijete čiji je mozak spužva i škola mi je praktički jedini posao, nego sa 40 kad ispadne da posao traži taj njemački. Logično je da mi kao roditelji djeci želimo taj lakši put. Ali nagledala sam se i roditelja koji su svojoj punoljetnoj djeci uvjetovali da od fakulteta dolaze u obzir samo medicina i fer, već stomatologija je ispod očekivanja, i to je strašno toksično. Ovo što riri kaže: nikad nisi dovoljno dobar.
ova "hrvatska priča"; meni ne proizvodi jal to što nekakve Josipe Rimac imaju više novaca od mene, odnosno kad i proizvodi to ne traje dugo
jer znam zašto nisam išla takvim putem
a pogotovo mi ne smeta ako netko s manje škole, a tko radi pošteno, zarađuje više od mene, super mi je što ima više načina da se uspije
Ne odsijeca se ništa, gimnazijski programi kod nas su međusobno prilično slični i zapravo je iz svake gimnazije moguće upisati bilo koji fakultet. Razlika je u satnici nekih predmeta pa neke gimnazije biraju učenici više usmjereni u ovo ili ono područje, ali zapravo je sasvim realno i očekivano da iz nekih STEM gimnazija maturanti na kraju odu u društveno područje i obratno.Drugo, zar nije M u MIOC-u od "matematička" (stvarno moram pogledati i drugu temu)? To onda nije tako opšta gimnazija, zar nije to više neki STEM program? Ipak se i time odseca deo mogućnosti?
Hvala, Tako sam i mislila, više na nivo znanja u školskom programu, koliko npr. moraš nadoknađivati znanja da bi otišao odatle na neki društvenjački smer fakulteta, pa da li će ti to otežavati takve izbore...
najbolji post na temi
Pa naglasak je upravo u ovome "tko radi pošteno". Jer ne pričamo o Josipi Rimac, i onima koji pune novinske stupce s primjerima ovog ili onog tko je svog sina namjestio ovdje ili ondje.
Pričamo vjerojatno o vrlo velikom udjelu stanovništva. Ne želim ovu priču svesti na jal prema frizerki. I meni divno zvuči priča da se svakako može uspjeti i da se s malo škole može dobro zarađivati. Ali "pošteno"?
Ja u tu priču u Hrvatskoj uopće ne vjerujem. Na brzinu sam izguglala samo par podataka:
- porezna evazija PDV-a je i dalje vrlo visoka i procjenjuje se u iznosu od pola milijarde eura.
- analizom evazije poreza dobivene su dvije procjene: donja procjena kreće se oko 5% BDP-a... te gornja procjena s oko 11%.
- prema procjenama ukupna siva ekonomija Hrvatske dosezala je 20,1 mlrd. kn s ilegalnim aktivnostima, odnosno 18,3 mlrd. kn bez ilegalnih aktivnosti
Sori, ali stvarno si ne mogu pomoći i vjerovati u to da je u Hrvatskoj moguće s bilo kojom vrstom obrazovanja "uspjeti" - pri čemu očito govorimo o financijskoj situiranosti - na "pošten" način. Odnosno moguće je, sigurno ima masu divnih primjera gdje ključ uspjeha nije sama razina obrazovanja, nego nečiji talent, umijeće i sl. Ali ima tu jako puno i previše svega što se ne zove "pošten" način. Ponovit ću samo primjer razlike koja bi bila u tome da ja dobijem neto ili bruto plaću. Ali možda je to samo moj jal prema frizerki.
Jer ja to gledam na ovaj način... ok je sine ako želiš završiti tu strukovnu školu i baš ti se sviđa ta struka ili zanimanje, i voliš ili želiš to raditi, ali moraš znati da ćeš pola vremena morati raditi na crno i ne prijavljivati sve što radiš ako želiš uspjeti od nule.
A na 'crno' da bi se obogatili u Hrvatskoj rade samo ljudi s SSS? Hrvatsku su najviše pokrali upravo ovi s VSS.
Na ovoj temi se između redova može pročitati da su nam djeca uspješna i ostvarena jedino ako završe fakultete i to po mogućnosti određenih smjerova. Sva sreća pa sva djeca na rodinom forumu imaju veliki potencijal.
Inače potpisujem tangerinu.
Ja sa SSS imam za 2000 kn vecu placu od sestricne sa VSS koja jos uz to stalno radi na neodredeno.
Nije sve tako crno i ako imas samo SSS.
Nema uopće sumnje da je neplaćanje poreza i rad na crno dio hrvatske priče, i nije nebitan, ali ja nisam uopće na to mislila.
Mislim na ljude koji su predodređeni za dobre poslove i napredovanje, premda nisu nužno briljirali za vrijeme školovanja. Ili jesu, ali opet imaju bolje šanse od prosjeka.
pa zar postoji neka razlika u utaji poreza ovisno o stupnju obrazovanja?
Potpis na tang.
Bubilo ne slažem se baš s tvojim zadnjim postovima.
Naravno da ne.
Ne, ali BB je napisala ako sin želi strukovnu školu i zarađivati da će morati raditi na crno. Frizerka koja da bi zaradila, naravno radi na crno.
Ja sam VSS, a MM je SSS. Ima 500 kn manju plaću ( s tim da nemam malu plaću) od mene i radi pošteno.
Ako sam shvatila poentu nemaš tako širok izbor dobro plaćenih poslova sa VSS u kojima bi utajila porez tako neprimetno kao sa SSS? Obično su arhitekte, doktori, privatne škole i sl. prilično uočljivi, moraju prijaviti bar deo poreza? Ili sam ja u zabludi
Aha, sad vidim šta mitovski piše.
Posljednje uređivanje od pulinka : 07.05.2021. at 11:43
Pa upravo tako netko sa SSS itekako može zaraditi dobru plaću poštenim radom, pogotovo ljudi koji krenu u poduzetničke vode za koje ti trebaju specifične vještine, kreativnost i sl.
No to i dalje ne mijenja činjenicu da će većinom visokoobrazovani ipak imati veća primanja kroz život. Puno veći dio visokoobrazovanih od ljudi sa SSS. Izuzetaka naravno uvijek ima.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 07.05.2021. at 11:59
Pobjeglo mi par riječi, ali valjda se razumije poanta.
ja to uopce tako ne citam
pa dani su primjeri drugih poslova, zarada, uspjeha
mozda super keramicar zaradjuje vise od mene
sigurno je uspjesan i ostvaren
frizerka kod koje ne mozes doci na red, pjevacica, nogometas, fotograf, vlasnik kafica, obrta, iznajmljivac apartmana ili jahti
s obzirom da moji ne pokazuju takve afinitete ni talente, smatram da su im sanse najbolje sa nekim dobrim fakultetom (a pod tim mislim za trazena zanimanja)
jer osobno imam takvo zanimanje i placu znatno iznad prosjeka, ja i vecina moje dvije zadnje firme, sa 90% vss djelatnicima
oni to vide i svidja im se, i sto radim i uvjeti rada
tako da guramo u tom smjeru, a sta ce biti, vidjet cemo
Ne znam zašto bi uspješnost roditelja ili djeteta u budućnosti bila definirana visinom zarade?
Ili ja živim u paralelnom svemiru u kojem na to nikad nisam gledala
Moja mama je bila profesorica u gimnaziji, svi znamo kakve su profesorske plaće, ali ona je cijeli život bila toliko zaljubljena u svoj posao da još i danas, 10 godina nakon odlaska u mirovinu, priča o nastavi, školi, programima, učenicima...
A materijalno smo živjeli nekako, prosječno, ni bolje ni gore od ostalih, i nikad na to nisam obraćala pažnju. Ali za nju bih rekla da je u svom poslu bila uspješna, čak i ako nema izvanjskih priznanja i potvrda za to.
Kad bi moj sin jednog dana izabrao profesiju i zanimanje koje ga ispunjava i koje voli raditi, to bi za mene bilo mjerilo uspjeha neizmjerno važnije od visine plaće i stila života.
Naravno, to su moja očekivanja. Njegova očekivanja su da jednog dana ima dobro plaćeni posao
tanja, ote mi slova iz tipkovnice
velika zarada=uspješnost=sreća
?
Pa ne nužno velika, ali svakako pristojna, ona koja omogućuje normalne preduvjete za život, stan, hranu, poneko zadovoljstvo. Mislim da takva zarada jest popriličan preduvjet za sreću.
Pa zar nije ova tema krenula od ispijanja koktela u tropima?
A valjda se podrazumijeva da si još uz to trebaš riješiti i stambeno pitanje i kupiti auto i dobar badić za trope
Upravo sam to htjela reći, da i frizerka koja kreće od totalne nule, nema svoj prostor... i keramičar koji nije naslijedio uhodani i stabilni obrt... nego oboje kreću od ničega, nemaju svojih zaposlenih... u Hrvatskoj je vrlo vjerojatno da će svoj posao na noge postaviti tako što će prvih x godina raditi na crno u većem ili manjem omjeru.
A naravno da se to radi bez obzira na stručnu spremu, i da će to raditi i veći poduzetnici i da ogromne korporacije imaju svoje fore i fazone izbjegavanja raznih poreznih nameta... ali sam danas upikla u SSS poduzetnike.
to je bio cilj jedne mame, nije neki općeprihvaćeni ciljPa zar nije ova tema krenula od ispijanja koktela u tropima?
A valjda se podrazumijeva da si još uz to trebaš riješiti i stambeno pitanje i kupiti auto i dobar badić za trope
po tome je neuspjeh ako ti dijete završi kao profesor u školi ili psiholog u vrtiću
Ovisi koliko se dobro udalo ili što je naslijedilo to dijete.
Ako nema nekretninu i postalo je profesor u školi s nepotpunom satnicom i stupilo u brak s istom takvom osobom bit ćemo vjerojatno jako zabrinuti za njegovu budućost iako možda radi svoj posao sa svojom ljubavlju ovog svijeta.
Mislim, malo se i zezam i malo i ne...
A hoću reći, netko si može “priuštiti” biti akademski slikar po zanimanju, a netko možda i ne može. Ili nama kao roditeljima ne preostaje ništa drugo nego da se pomirimo s takvim izborima, indologijom i sl., i što se već spominjalo.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 07.05.2021. at 13:04
i ja sam na ovo mislila
koktelima u tropima se ne zamaram
gledala sam online tecaj o sreci i zadovoljstvu u zivotu, novac puno utjece do neke granice, ove o kojoj npr. pise mima
nakon toga je utjecaj novca vrlo ogranicen i kratkotrajan
Posljednje uređivanje od summer : 07.05.2021. at 13:19
Ili kao dr.obiteljske medicine u Velikim Zdencima.
https://www.coursera.org/learn/the-s...-of-well-being
preporucam, meni je bas zanimljiv bio
besplatan je
X
Bez neplaćanja poreza i rada na crno, samo sa poštenim radom. To je sad potpuno druga stvar što ima hrpa ljudi koji će jednostavno birati raditi nepošteno jer je možda lakše, brže ili jer preuzimaju obiteljsko poslovanje u kojem se to tako radilo. Ali potpuno se slažem da netko sa sss može zaraditi itekako dobru plaću i biti vrhunski i uspješan poduzetnik. Bitno da zna raditi to što radi, nitko ga neće pitati jel ima diplomu ili je to sam naučio.
(Dobro, osim ako pričamo o nekim specifičnim zanimanjima poput liječnika koji otvara polikliniku, normalno da mora imati diplomu.)
Ovaj topic se pretvorio u očekivanja od sebe, a ne od djece....
Tja, živimo gdje živimo. Meni je najbolja logika mog starijeg sina koji uvijek govori: Dat ću sve od sebe u zadanim okolnostima.
Gledam svoju djecu - oni studiraju, ali da iz bilo kojeg razloga sad ovog trena moraju odustati od daljnjeg školovanja, uredno bi jedan i drugi našli posao u roku keks i to posao koji vole i znaju raditi.
Tijekom praznika su kroz cijelu srednju školu radili u jednoj informatičkoj firmi, a upoznali i više krugova ljudi koji bi ih rado zaposlili. Ne bi to bila neka plaća za obogatiti se, ali za preživjeti bila bi dovoljna. Osim toga, to su poslovi u kojima oni uživaju i ne bi im bio problem neko vrijeme raditi to za plaću.
Kad su bili mali, već se vidjelo da će ih zanimati tehnika. Jedan je završio tehničku školu i ima zanimanje računalnog tehničara s kojim se može zaposliti, a drugi gimnaziju (onaj isti mioc koji je mnogima ovdje trn u peti, ali objektivno - ta škola sama po sebi ne daje osnove za zapošljavanje ako ne znaš nešto praktično raditi) ali je vlastitim radom stekao iskustvo i znanja i iz drugih područja (ne samo informatika, nego i medijska kultura) s kojima bi se također mogao zaposliti. Aliiii kad je mlađem sinu nedavno ponuđen posao, odbio je s obrazloženjem da ne želi izgubiti studentska prava i stem stipendiju. Spreman je za tu firmu povremeno raditi na studentski ugovor, ostat će s njima u kontaktu, ali jasno i glasno je rekao kako ne vjeruje da bi mogao završiti studij uz puno radno vrijeme. Uspjeli su se dogovoriti. Nemam primjedbi. Više se ne osjećam dužnom dijeliti savjete, osim ako me ne pitaju. To sam radila kad su bili u dobi dok to treba, odnosno u osnovnoj školi.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 07.05.2021. at 15:03
Čitam, puno ste napisale i sad me ulovila panika da ću zaboravit pitati dijete je li napisalo zadaću. Ja se nadam da će on to shvatiti da ću ja zaboraviti pa da će se sam sjetiti
Mislim da je summer spomenula nešto tipa - a šta da mu kažem da šta me briga je li oprao zube, njegovi su pa nek mu se pokvare ako ih ne pere (vjerojatno sam krivo prenijela, ali sam tako nekako shvatila) - ja zapravo neke stvari guram, guram, mučim se i kad pošizim upravo to kažem. Zanimljivo je da nakon toga dijete napravi tužnu facu, ali se bome i uozbilji i sam počne brinuti o tom nečemu, što god to bilo. Samo treba izdržati tu tužnu facu
Što se potencijala tiče - živjela sam cca 5 godina s potpuno iskorištenim svojim potencijalima (znam 100% da nisam mogla više od toga), ima u tome ljepote, ali ja ne znam da bih izdržala na duge staze. Isto tako, znam dosta ljudi koji su vrlo uspješni, al ne vidim da imaju baš puno vremena za ispijanje koktela. Budu u (visokoj) mirovini. Jedino samci i ljudi bez djece.
Uglavnom, ne mislim da postoji recept za sretan život. Možda da si netko uzme lili kao life coacha. Moj je cilj da mi dijete bude što samostalnije, da ima samopouzdanje, al i dalje mislim da mu neću pregledavati zadaće ako ne bude neki dramski program.
Upala mi u oči epizoda s biciklom - nemam dijete te dobi, mogu samo po sebi suditi. Nekad mi se čini da je važno iskoristiti moment, a poslije napisati tu zadaću. Naravno, ako dijete inače nije problematično. Možda ga potaknuti da odmah napiše zadaću pa da ima svo vrijeme svemira za vožnju biciklom.
Morat ću pročitati ovo za par godina. Sigurna sam da se neću slagati sa samom sobom
Zapravo kampanjci- krivinaši često prođu odlično.
Posljednje uređivanje od ina33 : 07.05.2021. at 15:53
Upravo sam boldano htjela dodat u jednadžbu izuzetno dobro plaćenih poslova jer nažalost sve ima svoju cijenu.Isto tako, znam dosta ljudi koji su vrlo uspješni, al ne vidim da imaju baš puno vremena za ispijanje koktela. Budu u (visokoj) mirovini. Jedino samci i ljudi bez djece.
god to bilo. Samo treba izdržati tu tužnu facu
I nemoj me zezat s tim life coachingom
ina33,
Posljednje uređivanje od Lili75 : 07.05.2021. at 16:04
Mislim da je kljuc sretnog zivota u ovom trenutku potjerati dijete da ode na sunce i vozi bicikl, a zadace neka ceka ( i tako cu je morati pisati s djetetom) .Čitam, puno ste napisale i sad me ulovila panika da ću zaboravit pitati dijete je li napisalo zadaću. Ja se nadam da će on to shvatiti da ću ja zaboraviti pa da će se sam sjetiti
Mislim da je summer spomenula nešto tipa - a šta da mu kažem da šta me briga je li oprao zube, njegovi su pa nek mu se pokvare ako ih ne pere (vjerojatno sam krivo prenijela, ali sam tako nekako shvatila) - ja zapravo neke stvari guram, guram, mučim se i kad pošizim upravo to kažem. Zanimljivo je da nakon toga dijete napravi tužnu facu, ali se bome i uozbilji i sam počne brinuti o tom nečemu, što god to bilo. Samo treba izdržati tu tužnu facu
Što se potencijala tiče - živjela sam cca 5 godina s potpuno iskorištenim svojim potencijalima (znam 100% da nisam mogla više od toga), ima u tome ljepote, ali ja ne znam da bih izdržala na duge staze. Isto tako, znam dosta ljudi koji su vrlo uspješni, al ne vidim da imaju baš puno vremena za ispijanje koktela. Budu u (visokoj) mirovini. Jedino samci i ljudi bez djece.
Uglavnom, ne mislim da postoji recept za sretan život. Možda da si netko uzme lili kao life coacha. Moj je cilj da mi dijete bude što samostalnije, da ima samopouzdanje, al i dalje mislim da mu neću pregledavati zadaće ako ne bude neki dramski program.
Upala mi u oči epizoda s biciklom - nemam dijete te dobi, mogu samo po sebi suditi. Nekad mi se čini da je važno iskoristiti moment, a poslije napisati tu zadaću. Naravno, ako dijete inače nije problematično. Možda ga potaknuti da odmah napiše zadaću pa da ima svo vrijeme svemira za vožnju biciklom.
Morat ću pročitati ovo za par godina. Sigurna sam da se neću slagati sa samom sobom
Bas sam jucer setala s psom i mislila o ovoj temi...
I ocito sam totalno promasen slucaj i nikad nista od moje djece jer mladoj stalno govorim da je najvaznije zdravlje, da ide u skolu fizicki, da se dobro osjeca u drustvu , a ocjene kakve bude. Jer bas vidim da su pod silnim stresom i samo panicare oko svega. I ta zelja da ostavi dojam i da ima dobre ocjene ( a nece ih imati jer realno ne moze pismeno biti dobra iz puno predmeta) bas ju nekad opterecuje.
Eh, moj samo razmišlja kako izaći van s frendovima ili igrati plejku.
e-dnevnik pun bilježaka kako nema zadaću - čim prestanem tjedan-dva paziti on zaboravi na zadaće
Pola dana nema bilješku samo zato jer sam ja pregledavala i dokazivala mu da nema zadaću. Da, doslovce dokazivala da je nema. Jer on nema pojma ni što je za zadaću, a kamoli da je napisana i potpuna.
Da li mislim da je njegov puni potencijal da svaki dan napiše zadaću i prođe s 5.0? Apsolutno. On to stvarno može. Čak i ne sa puno truda. Ali mu se ne da.
Ja sam odlučila da je očekivati od njega 5.0 i da sve zadaće ima riješene "po sebi" - preveliko očekivanje. Iako teoretski može. Nije taj tip.
Inače mislim da će se u životu super snaći, taj šarmira 100 na sat, bit će opaki prodavač jedan dan. Ili programer igrica. Možda i političar. ili nešto četvrto... nemam pojma što. Ali neće biti pravnik, to sigurno
Slazem se. Ne znam jeste li gledali, al ima neka zezancija na ovu temu, roditelji upisivali dijete na sve aktivnosti, udmjeravali ga dobro, upisivali na franc itd, al on nazalost propalitet, nalazili mu casopis sam svoj majstor pod krevetom, gdje su pogrijesili, bio je dobar u skoli, mogo na neki faks j sad bi lijepo bio vss-ovac cuvar parkinga ispred kauflanda il iznajmljivao pedaline, al jok on tjera po svom, zanima ga farbanje kaze. Onda se sin ukaze, pita starce sta su se tako smrkli da kesovine za samoposlugu i platit struju i zvizducici ode u svoju sobu. Keramicara sam cekala god i pol. Prije bih do neurokirurga. Tako da mozda da ne budemo toliko zabrinuti?
Posljednje uređivanje od ina33 : 08.05.2021. at 10:26
da, ali mora biti dobar i sposoban keramičar, moler ili sta već.
Ja gledam svog, on može samo eventualno dodavati nekom alat.
Meni se ova usporedba sa zubima jako sviđa, nije baš da nije moja briga, od zubi do škole, kao i ostale aktivnosti.
Evo danas sam mlađeg poslala na prezentaciju Crvenog Križa, imaju ok aktivnosti za mlade i mislim da bi mu možda dobro došlo da proširi krug prijatelja kroz neke aktivnosti. Jer u ovom modu u kojem je sad ima ukupno 1,5 prijatelja. Moja očekivanja su da se on kroz tjedan druži s još nekim makar kroz neke aktivnosti na koje bi bio obavezan dolaziti. Da ima širok krug prijatelja, da landra biciklom okolo ne bi mi to padalo napamet.
Ja sam odrasla u za to vrijeme nevjerojatno opuštenoj obitelji. Moji su oboje bili visokoobrazovani, ali su nas jako ležerno odgajali.
E sad, mene nije bilo teško odgajati ležerno. Odlikašica od prvog osnovne, diplomirala sa prosjekom 4.9. Moj unutarnji osjećaj odgovornosti je bio toliko jak da mi je stvarao probleme i tek sam ga se pred kraj faksa malo oslobodila-
Brat skroz druga priča. Potencijala na bacanje, ja sam u usporedbi s njim jedva prosječna.
Nema toga šta njemu nije išlo, matematika, engleski je u to vrijeme prije youtuba pričao tečno sa 10 godina, svirao dva instrumenta....
Motivacija za učenje ravna nuli. Jedan, pet njemu sasvim svejedno. Dobije jedan, sjedne dva sata pa ispravi na 5, onda novu cjelinu opet dobije 1 jer ne zna ni naslov i tako....
Mama je valjda malo žugala, ali se sjećam, kako sam ja dosta starija da sam govorila da bi ga ja natjerala da uči. U svakom slučaju trajala su ta njegova traženja, našao se sa 30 godina. Da sad napišem njegovo ime, vjerujem da je velik broj vas čuo za njega.
Po dobru, ne iz crne kronike.
Ja baš poučena tim primjerom pokušavam balansirat s mojim sinom koji je sličniji mom bratu, nego meni, šta je meni bio malo šok s njegovim kretanjem u školu i priznajem trebalo mi je dosta da svoja očekivanje prilagodim njegovim sposobnostima, željama, navikama... Ja sam zamišljala da će on doći iz škole, odmah sjesti, sve napisati, da će biti preslika mene. Samo djeca ne postoje da ispunjavaju naše zamisli.
Ne mogu bit moja mama, jer jednostavno nisam tako ležeran tip, mada bih nekad voljela biti, pa sam mu jasno dala do znanja koliko ja truda želim od njega vidjeti pa onda rezultati kakvi budu.
Nemam ništa za njega ni za brata mu zacrtano. Očekujem da nađu sebi neki način da budu sretni i uspješni u onome šta oni žele. I da budu antifašisti, tome pridajem veliku važnost u odgoju i tu ne odstupam.
Osim što ne možeš biti svoja mama, ima još jedna bitna razlika - vrijeme u kojem nam odrastaju djeca sad, i u kojem su odrastale naše generacije.
Nekako mi se čini da je 80-tih bilo prihvatljivije biti ležeran i tražiti se. Danas imam dojam da je sve ubrzano, uz dodatni naglasak na izvrsnosti, počevši od osnovne škole nadalje.
Moji su čak i za pojmove 80-ih i 90-ih bili preopušteni.
I tad je bilo roditelja i djece sa planom od 2. osnovne.
Kvragu i ja sam bila takvo dijete, nešto je i do karaktera.
Baš zasto šta sam imala plan i onda osjetila na svojoj koži kako ti planovi često ne idu kako smo zamislili i koliko razočaranja mogu donijeti, nastojim olabaviti.
Uz to zagovornik sam teze da te neke godine srednje, faksa, osim učenja treba stvarno iskoristiti i za zabave, tulume, ljubavi i pravljenje pogrešaka i da učenje nikako nije jedino ma ni blizu.
Ja sam se vrhunski provodila i to želim i svom djetetu. To ostaje, formule ispare
Inače po mom mišljenju autorica posta definitivno ima previsoka očekivanja od svog djeteta.
Ne mislim na dio oko jednostavnih kućanskih poslova i sl, ali u toj dobio već planirati točno srednju školu je meni too much.
nisam čitala sve, ne stignem sad, ali ovo moram komentirati.Hvala
Naravno da sama bira prijatelje, ne ulazim u to ako se ne radi o nekom problemu i jako lošem utjecaju. Kažem samo da joj ja ne bih odabrala te prijatelje, ne da sam joj ih zabranila. Nikad nisam ni jednu lošu riječ rekla o njenim prijateljima.
Naravno da ću ju isto voljeti bilo da završi u srednjoj za pomoćnog kuhara ili u MIOCU, ali ovdje se radi o djetetu koje ima potencijala i previše i želim ju naučiti da se trudi u životu. Želim za nju najbolje obrazovanje jer smatram da je to bitno. Bitno za nju i njen život kasnije. Zašto da se muči cijeli život jer sam joj u dječjem godinama dozvolila da uvijek bira lakši put i da se ne mora potruditi za ono što želi.
Ona je odlikašica, no zadnjih par mjeseci pod utjecajem djece nju kao da je sram napisati ispit najbolje, jer "bravo 5" dobivaju samo "štreberi". To je ono što me izluđuje, što pada pod taj neki negativni utjecaj.
A što se tiče kućanskih poslova, to su stvari poput isprazniti mašinu za suđe, ili sušilicu, obrisati prašinu tu i tamo, i pospremiti za sobom stol. Stvarno mislim da to nije previše za očekivati, ona je član obitelji, a ne gost u hotelu.
da, kažeš joj taman previše riječi o njezinim prijateljima kad kažeš da ti takve ne bi odabrala. pa TI za SEBE nemoj. nju pusti na miru.
nećeš ju naučiti da se trudi u životu ako ćeš ti za nju postavljati ciljeve. ona sama mora naći svoj put, a ako je toliki kapacitet, sigurno će se snaći.
poradi na njezinom samopouzdanju tako da je ohrabruješ da bude svoja i dosljedna a ne tvoja i ispravna. jer na kraju, bit će svoja, ali će se možda osjećati nesigurna i nedajbože nesretna jer je tebe razočarala.
za kućanske poslove se slažem, trebaju svi sudjelovati primjereno dobi, ali to mora postati navika, a ne obaveza jer se navike primjenjuju, a obaveze eskiviraju , naročito u godinama koje vam/joj slijede
Posljednje uređivanje od babyboys : 11.05.2021. at 11:21
Kakva je situacija s keramičarima.... trust me, ne mora biti uopće sposoban. Naći će posla i da ostavlja bazene po balkonima kako je lijepo uštelio pad i grcat će od posla. Been there. Kvalificirat se za keramičara danas je zicer i osigurava neki kruh.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.05.2021. at 14:04
Ja sam imala zidara (i pločice je radio, i pituravanje, i struju, i zapravo sve) s kojim smo se sprijateljili pa sam nakon nekoliko godina poznanstva saznala da je defektolog, s godinama rada u struci iza sebe :D
Što se očekivanja tiče - naravno da sam očekivala da moja sposobna, pametna, znatiželjna djeca s lakoćom prolaze s 5 i pozavršavaju fakultete (uže i dalje nisam ništa imala afiniteta za njih definirati). Pod najstarijim možemo podvuć crtu, jer je odgajanje završeno: išao u MIOC i radio ništa, tj. taman toliko da nikad nema popravnih, igrao igrice i družio se. Odustao je od dva fakulteta (nije ih ni trebao upisivati, ja ga odgovarala, ali kako nije znao što bi sa sobom - i tu totalnu izgubljenost je bilo najteže gledati - ipak je upisao faks). Za ponovljenu prvu godinu je sam zaradio (to je bio naš uvjet), lako i vrijedno, jer je vrijedan i sposoban u svemu čega se odluči uhvatit. Lani je ne baš planirano odselio. Rekla sam mu da se ne može švercat preko covid-granice u susjedni gradić curi, a on je rekao da onda ide tamo. I ostao! (Ona je stanovala s cimericom.)
Našao posao - njemu je dobar i relativno zanimljiv, radi, gazdi vijedi zlata (kako i ne bi, gazdi je s njim upala sjekira u med) i potpuno je samostalan. Financijski, operativno, mentalno. Vidimo se redovito i veselo. Kako sam napisala, naš posao je gotov, on je kompletan čovjek i njegov život je njegov da se traži, griješi u uspijeva.
Posljednje uređivanje od vertex : 11.05.2021. at 14:23
Jao, razumijem ovog tvog prijatelja koji je promijenio struku... U toj struci ti dnevno radiš s djecom/osobama sa smetnjama. Nekome možeš pomoći, mnogima ne možeš, gledaš i širu obiteljsku priču i nije to uvijek lako. Može to biti jako opterećujuće za psihu, kao i neke druge struke (na pamet mi pada socijalni rad - to recimo nikad ne bih odabrala...) Kad radiš sa ciglama i pločicama ili bilo kakav posao rukama, vidiš dnevno rezultate svog rada, što mi se čini baš poticajnim.
Razumijem i tvog sina - u toj dobi normalno je i prirodno da se ljudi teže osamostaliti. Cijenim to više nego super ocjene na faksu uz nula snalaženja u stvarnom životu. U današnje vrijeme puno je važnije imati posao nego čvarak (diplomu), a kakve posljedice će imati školovanje uz koronu, to ćemo tek vidjeti... Linearno školovanje je nešto što danas više nije imperativ. Ako se pojavi potreba, školovat će se u skladu s tim.
Što se tiče moje već poodrasle djece - ja sam također pustila uzde, ali moji se (još) nisu odselili, što ne znači da i neće u doglednoj budućnosti. Uhvatim sama sebe da se pripremam na takvu mogućnost kad ih podsjećam "u ovom registratoru su sve tvoje svjedodžbe, ako budeš trebao za CV"... Iznenađenja su moguća. Doznala sam da se moj mlađi prijavio za posao (koji je i dobio) tek kad su ga iz te firme zvali. Pitam ja njega - kamo si se još prijavio? Odgovor je bio očekivan: Rimac automobili! Mog mlađeg sina zanimaju dvije stvari (informatika/elektronika i auti) i tako se polako usmjerava. Škola je samo dio priče. Zapravo, uopće nije bitno što MI očekujemo od njih, bitno je što oni očekuju sami od sebe.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.05.2021. at 14:41
Super, to je to
Ovo potpisujem od riječi do riječiKampanjci su ljudi koji uz minimum truda postižu maksimalni efekt
Ja sam jedan neizlječivi kampanjac, i s godinama sam naučila da je to sasvim OK način funkcioniranja, jednom kad naučiš u kojem točno trenu je apsolutno zadnji tren za krenuti u kampanju
Ima inače i teorija da su lijeni ljudi pokretači napretka - ali o tome drugom prilikom
PS - djecu pokušavam naučiti da ne budu kampanjci. Ne znam u stvari zašto. Valjda zato što svi trube da ne treba biti kampanjac...
Postoji
Ssd sam sve pročitala i moram se malo vratiti na biranje faksa. Kroz ovu temu se, kao i onu školaku, jako provlači jedan tip studija kao jako poželjan i perspektivan. Narqvno, svo ste svjesni toga da je to struka u kojoj se jako lijwpo i jako često radi na crno? Sve veleštovani vss, počesto dobro rangirani u svojim firmama. Znam ih more.
S druge strane, kroz neke postove se provlači blago podcjenjivački stav prema opet jednom određenom fakultetu, na koji se isto tako upisuju pametna djeca iz dobrih škola koja znaju što hoće, a to nije nužno "normalna" tehnika.
Za autoricu teme - moj najstariji je briljantan čovjek čije je odgajanje također gotovo ili na samom kraju. U 5 razredu je dam odabrao što bi i kako, odabrao srednju školu , radio na tom svom putu i onda se u 4 srednje predomislio, vratio se najranijoj ljubavi, upisao taj faks i uživa. Uspit je otkrio još jednu strast i divno ga je gledati kako se ostvaruje. A usput je sretan, pristojan momak .
Kako će biti s drugom dvojicom vidjet ćemo. Srednji je moja slika i prilika i trenutno izvor frustracija. Ali ne pada mi napamet odlučiti za njega. Tu sam da mu pomognem, da ga podržim ili podignem, što tre ba, ali odluke će biti njegove.
Mali je... mali.
A krivudavi putevi... Mm je sa 30 godina diplomirao. Jer je htio napredovati , a sa svojom razinom obrazovanja nije više mogao. Pa je zasukao rukave i odguslao do VSS. Sad sa skoro 40 završava specijalistički studij.
Ja dogodine , sa punih 40 idem opet na faks. Jer dam izgorila i pregorila sto puta u ovome što radim, makar to volim. Našla sam hrabrosti da ostvarim neke davne idejekoje sam zbog xy razloga ostavila po strani.
Uglavnom, mi smo živi dokaz da dok mi planiramo, život se događa.
Babyboys,
Prekrasno mi je bilo procitati ovo za sina.to i je poanta. A takodjer i za vas starce.
Osobno mi je bezveze favoriziranje odredjenih fakulteta jer smo svi razliciti s razlicitim interesima.
Srecom MM koji je upisao istodobno 2 faxa (FER i Arhitektonski) nije zavrsio na FER-u nego se pronašao u arhitekturi. Da je napravio drugaciji izbor, on bi doslovce uvenuo na tako "tehnickom" faksu gdje ne moze ispoljit onu vrstu kreativnosti koju moze na arhitekturi.
To mi je u rangu da nam se ne moze svima svidjati isti tip muskarca malo karikiram ali da tako mislim.
Mislim da je od svega bitnije da je ta osoba zadovoljna sa svojim izborom, da uziva dok to studira a vrlo je velika vjerojatnost da ce voljeti i svoj posao jednog dana jer joj je to podrucje interesa.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.05.2021. at 07:35
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom