Ja ću se opet vratit na ono sa početka, da je bitno koje vrijednosti mi djetetu prenosimo, a ne ti detalji hoće li se te vrijednosti manifestirat u najboljoj gimnaziji i najprestižnijem fakultetu
Trudi se, budi marljiv, budi kreativan, traži unutarnju motivaciju i nešto što ti je super, nauči se natjerat odradit nešto što ti nije super nego je dosadno, budi prilagodljiv različitim situacijama..
s takvim stavom i navikama, mislim da ljudi većinom uspijevaju, u raznim područjima
točno je da statistički je veća vjerojatnost da ćeš sa visokim obrazovanjem iz struke koja ti je pritom i ok, imati jednostavno lakši put, i ako osoba ima intelektualni i ostale kapacitete za to, sasvim sigurno je lakše završit fax sa 25 nego sa 35 kad imaš i kredit i djecu i mozak sporije pamti. Koliko god to djetetu izgleda kao gnjavaža, ustvari je puno lakše naučit strani jezik kao dijete čiji je mozak spužva i škola mi je praktički jedini posao, nego sa 40 kad ispadne da posao traži taj njemački. Logično je da mi kao roditelji djeci želimo taj lakši put. Ali nagledala sam se i roditelja koji su svojoj punoljetnoj djeci uvjetovali da od fakulteta dolaze u obzir samo medicina i fer, već stomatologija je ispod očekivanja, i to je strašno toksično. Ovo što riri kaže: nikad nisi dovoljno dobar.

ova "hrvatska priča"; meni ne proizvodi jal to što nekakve Josipe Rimac imaju više novaca od mene, odnosno kad i proizvodi to ne traje dugo
jer znam zašto nisam išla takvim putem
a pogotovo mi ne smeta ako netko s manje škole, a tko radi pošteno, zarađuje više od mene, super mi je što ima više načina da se uspije