ha ha istina, mene jedan od ovih "mojih" baš nedavno zadržava da ne idem busom doma nego da će on kasnije odvesti mene i dijete, a istovremeno si miješa gemišt :mrgreen: rekoh neka, hvala, k'o da jesi.
Printable View
ha ha istina, mene jedan od ovih "mojih" baš nedavno zadržava da ne idem busom doma nego da će on kasnije odvesti mene i dijete, a istovremeno si miješa gemišt :mrgreen: rekoh neka, hvala, k'o da jesi.
Mojca, jeste bili kod Troncose?
Meni je on uzeo par godina života.
Moj otac je alkoholičar. Skupljaju ga po kanalima, pada po stubištu, razbija glavom stakla i da ne nabrajam dalje..i da, sve je počelo sa njegovih 30 i nešto. Sa dvije pive dnevno, zbog društva, zbog posla i ne znam čega još, tj.znam da nije imao traumu, da ga ništa nije mučilo. Uzrok i posljedica su isti. Ljubav prema alkoholu.
Nikad me nije tukao. Ni brata, ni mamu.
Ali nikad mi nije rekao ni da me voli. Ne pale ultimatumi, ne pale suze, molbe, prijetnje. Nisu palile ni kad je prije dva mjeseca zapalio stan i skoro sebe u njemu.
Ni kad je prije godinu dana razbio sve kosti lica,i trpio nesnosne bolove dok se promili nisu spustili, jer narkoza bi ga ubila. Tema mi je preteška i zato ju nisam cijelu čitala. Samo sam htjela pokazati kamo mogu odvesti dvije pive.
Ne.Citiraj:
pituljica prvotno napisa
Bili smo u Vinogradskoj, primio ju je Marušić, a vodila ju je neka druga doktorica, zaboravila sam prezime. Ali, cijeli posao odrade psihoterapeuti, od kojih bi izdvojila Maju, nažalost ne znam prezime, ali žena je mrak.
Sani :love2:
Hvala ti što si se javila... :heart:
Ni moj nije tukao, nije niti vikao na mene - bilo je dovoljno da me pogleda pa da se osjećam kao zadnje smeće. I isto je počelo još u njegovoj mladosti, trajalo više od 40 godina, a počelo je s ponekim pićem s društvom - a dovelo do toga da ga je policija vodila doma golog, samo u gaćama, takav je zvonio susjedi na vrata. I s krvavom glavom je skriven pio u podrumu ispod stepenica i hodao u mojem zimskom kaputu. Ovo je samo mali, mali dio onoga što se proživi uz alkoholičara a do toga dođe mic po mic, niti ne primjetiš.Citiraj:
Sani1612 prvotno napisa
Ovaj tvoj opis me podsjetio na priču o jednom poznaniku otprije par godina - baš slično mi je pričala njegova žena. Njihova priča nije dobro završila - bilo je tu i policije, i zatvora, i razvod, i teško rasipanje obiteljske imovine. Ali njiima je sve to otišlo predaleko, znam da ćete vi to rješiti prije nego li se imalo pogorša.Citiraj:
Trina prvotno napisa
I kod nas je zavrsilo razvodom.
MexM nije nikad priznao da ima problem. Pio je svakodnevno, ne puno. Nakon svadje ili kad je bilo problema, pio je puno (cijelu noc). U isto vrijeme ga je prala depra koju je alkohol samo pojacavao. I da, rekla bih da ona definicija o sebicnosti pije vode. On je sebi broj 1. Uz njega mi se alkohol zgadio do te mjere da 6 godina nisam mogla popiti niti casu vina. Ne vjerujem da ce se problem rijesiti sam od sebe, a kako - bolje je poslusati one koji su u tome uspjeli. Ja sam pobjegla jer je bilo neizdrzivo :-(
ima čovjek problem definitivno, nema veze što normalno funkcionira i što ne pada po kanalima
tko nije prošao alkoholizam u obitelji ne može zamisliti na koje sve načine ta ovisnost razara sve oko sebe
rekla bi da je u manjim sredinama izraženiji taj fenomen, jer se zbog nedostatka sadržaja gotovo sav društveni život svodi na laktarenje u bircu s pivom u ruci
iskreno meni je to katastrofa, iako često imam priliku vidjeti takve prizore, ne mogu se nikad naviknuti
kod nas pijenje nije nepoželjno već sasvim društveno prihvatljivo i očekivano ponašanje; štoviše, oni koji uopće ne piju su čudnjikavi
mene užas hvata od pijane djece vikendom, to je pod normalno - nitko ili gotovo nitko ne postavlja prevelika pitanja oko toga - a o nekoj organiziranoj prevenciji ili radionici na tu temu nema ni riječi;ovo sve da dočaram kako je okolina jako važna - ako nemaš neki veliki izbor lakše je upasti u žrvanj- iako naravno, imaš izbor hoćeš tako živjeti ili nećeš
ali u jednoj razvijenijoj sredini ti imaš mali milion izbora, imaš veći krug ljudi pa se možeš onda i uklopiti u onaj koji tebi više odgovara
ovdje toga nema - nužno si papak koji ode kući sjediti uz ženu, umjesto da ka svaki normalan muškarac pretresaš dnevne teme u mužjačkom gnijezdu uz čašu pive
kakogod, treba to presjeći Trina
nije lako ali nije ni neizvedivo
MM je iz manjeg dalmatinskog mjesta i dok smo živjeli tamo, mene je iznenadilo to da ogroman broj muškaraca gotovo da živi po kafićima uz neku pivicu ili bevandicu i onaj koji nije s njima je predmet sprdnje i papak. U krugu prijatelja i poznanika s kojima se družimo ovdje u Zagrebu, postotak takvih je vrlo mali.
MM rijetko popije, možda sam ga jednom vidjela da je popio neko alkoholno piće u nekom 'običnom' danu. Zna popiti ako je neka proslava ili ako izađe s prijateljima u neki noćni izlazak, što je vrlo rijetko.
E, sad zamislite u toj maloj sredini kad ode s dečkima na piće i naruči kavu, naravno da ga sprdaju, pa ide nagovaranje, pa daj, pa samo jednu, pa šta se bojiš žene ( a najsmješnije je da ću prije ja otvoriti pivicu i popiti nego on) itd. i sad naravno ako je netko u takvoj sredini sklon alkoholu vrlo ga lako to povuče. A tek kad dođemo negdje u goste, pa ga pitaju šta ćeš popiti, a on kaže vodu :-o (inače pije ogromne količine vode i čak i sok u rijetkim prilikama) pa ga pitaju jel bolestan, pa žabe će ti skakati po trbuhu, pa opet jel se bojiš žene :D itd.
Uživanje u piću je općeprihvaćeno i podržavano i stvarno je teško u takvom društvu pomoći alkoholičaru.
MM-ov tata je baš teški alkoholičar, padao je pijan s krovova, s bicikla, lomio sve kosti u tijelu, spavao po kanalima i poljima, tražilo ga cijelo selo preko nekoliko puta, ali kad ljudi komentiraju u o njemu u čak nekih 80% slučajeva će reći, pa čovjek malo popije, nije to strašno, a tek ovih 20% će reči da je to alkoholizam.
Mi živimo u malom dalmatinskom mjestu i mogu reći da samo ta ekipa koja je stalno u birtiji ima tu "papak si ako ne piješ" briju koja im služi ne bi li se sami pred sobom opravdali. Onda tako jedan drugog tapšu po leđicama, "stari, dobro si joj reka", "aj popij s nama", "sidi-odmori" i sl. I ne kuže uopće da ih ostatak ljudi doživljava ko luzere i budale, i da sjednu s njima ne bi li im se dobro nasmijali.
Trina, možda bi taj tvoj mogao naći neko bolje društvo.
slažem se s martom. isto tako mislim da to nije samo problem male sredine već se jednostavno u gradovima takva ekipa rasula po mnoštvu kafića i kladionica pa to nije tako očito. kad si u malom mjestu onda svak svakog zna, ali uvijek su po tim birtijama isti likovi. mm ima takav posao koji uključuje i česte posjete kafićima, ali uvijek pije kavu i vodu i nikad mu nitko nije rekao da je papak zbog toga. naprotiv, većina tih ljudi ne pije alkohol tijekom radnog vremena.
ovaj problem bi ozbiljno shvatila i mislim da ne bi mogla dugo trpjeti takvo ponašanje osobe s kojom dijelim život. moj otac je imao problem s alkoholom dok sam bila mala i dobro se sjećam trzavica u kući zbog toga. iako nas nikad nije tukao, nikad nije padao i slično...naprotiv, radio je i bio uspješan u svom poslu... atmosfera u obitelji je bila narušena zbog pića. srećom, on ne pije skoro 30 godina iako je i nakon toga uvijek o nečem ovisan. to je takav tip osobe. zadnjih desetak godina je ovisan o kompjuteru i svojim sonetima. i evo ga, u 84. godini većinu vremena provodi pred ekranom pišući blog, fejsajući ili uređujući knjige sebi i kolegama. :D
Nisam nigdje napisala da mislim da se u manjim sredinama vise ili manje pije. Opisala sam osobno iskustvo s krugom prijatelja i poznanika u vecem i manjem mjestu.
U bližoj okolini imam xy slučajeva kao kod Trine . Muških i ženskih ...
Nitko od njih se ne smatra alkoholičarem , valjda prevladava mišljenje da su alkosi samo
oni koji se naliju da ne mogu stajati na nogama.
Ima ekipa koja kupi vodku i fantu , pa proliju pola fante i u nju uliju vodku , i naočigled piju samo fantu.
Lažu , samo ne znam koga....
Trina, ne želim biti partibrejker , ali jesi sigurna da ne pije ako ne pije pred tobom?
Da je to tako jednostavno ostaviti , puno njih bi se ostavilo.... i ne bi postojale ustanove za to.
O krivnji mislim da su si sami krivi . Pritisli ih problemi? S alkoholom postaju još veći.
Znala sam jednog čovjeka koji se prije nekoliko godina objesio jer se nije mogao ostaviti alkohola (najavljivao je , ali ga nitko nije ozbiljno shvaćao).
Na prvi pogled je bilo ok , imali su kuću , on i žena zaposleni , 3 djece , ali ispod površine ništa nije bilo ok.
Trošio je gotovo cijelu plaću na alkohol , žena je gotovo sama brinula o djeci i to ga je mučilo , a nije znao kako prekinuti s tim.
Mitovski, slučajno je ispalo da komentiram ispod tvog posta, nisam tvoj post uopće doživjelakao tvrdnju da se u malim mjestima više pije.
Nego, jednostavno postoji ta ekipa birtijasa svugdje, u svakoj birtiji.
I ovo sto je bodulica napisala je ono sto se i meni čini, treba tu ovisnost zamijeniti nečim drugim, nekom drugom "ovisnoscu", prihvatljivom za zdravlje, za obitelj, za posao...
ali je u malom mjestu izbor ipak nešto, ma ne nešto nego podosta suženiji
i u makom je mjestu teže biti svoj, kad te poteže za ruku susjed, pa kum, pa stric, pa školski kolega....
a u većoj džungli ipak lakše izabereš sebi slične, pa odeš na drugu stranu, pa se zabaviš nečim drugim, trećim, pa vidiš da i nije sve u tom nasjeđavanju uz pivu
to je naprosto tako, ali to nije i ne treba biti ikome izgovor
jer ti je obitelj i zdravlje na prvom mjestu
i ako to ruši vaše odnose, ako to narušava tebe i tvoje bližnje onda mora prestati
pa nek te poteže i kum i stric i nećak
Mislim da 4 pive dnevno i to 20 godina, ne bi mogla nazvati alkoholizmom. Po tome su onda pol Njemačke alkoholičari, ko i pol Francuske.
Ja volim crno vino, ali ono slatko, ne znam kako se "liblich" kaže kod nas i konzumiram ga godinama, uz neko slavlje uvijek, nedjeljom uz ručak, i to ništa šta ja znam mega skupe butelje, inače skupoća butelje uopće ništa ne govori o kvaliteti vina, i višnjevac obožavam kojeg napravi moja teta, šljivu nemrem podnijet, općenito žesticu mrzim, od samog mirisa mi je zlo, ali višnjevac, samo taj domaći mi je super. Iz dućana nije. Nikad nisam bila pijana ili supita, nikad nisam ni 3 čaše strusila odjednom, pa valjda i zato, da volim i cigaretu zapaliti, nekad sam bila strastveni pušač ohoho godina od srednje, radi trudnoća i djece sam prestala, pa onda tu i tamo na balkonu, pa prestanem i tako, uglavnom mi je to i navika i gušt, e pa, bite me! :mrgreen:
Slažem se da je alkohol zlo i to veliko i da bi trbale stajati i na njemu mrtvačke glave kao i na cigaretama, tek toliko da se zna koja je opasnost ,ali se ne bi složila da je 4 pive dnevno 20 punih godina alkoholizam i da baš svako konzumiranje alkohola vodi u alkoholizam. Jel onda kvragu i svaka tabla čokolade koju pojedem vodi u pretilost, a znamo da nije tako.
E da, da ne bi bilo zabune, da ne ispadne da branim alkose :mrgreen:ako netko misli da mu te 4 pive narušavaju odnos, unose probleme u obitelj, mjenjaju nečiju ličnost, makar mi je to fakat iskreno teško zamisliti, jer velim onda je i pol Njemaca i političara njihovih teške pijanadure, ali ja bi onda potražila stručnu pomoć, prvo za sebe, onda tek za muža, prijatelja, roditelja, nekog već bliskog do kog mi je jako stalo, jer prvo bi meni trebao savijet kako se sa time nositi i kako se postaviti da ne zeznem stvar još više.
Meni je problem. Ako mu se petlja jezik dok priča, ako je živčan i raspoložen za svađu ako vidim da kao osoba nije svoj i da ne štima, ako nema strpljenja za djecu uopće, onda to nije samo problem nego je znak za uzbunu.
Možda to nisu četiri pive, možda su dvije, možda su šest..pojma nemam, nije baš ni toliko važan broj. Znam samo da je to svaki dan, da se ne dovodi do stanja pijanosti nego pripitosti, isto tako znam da, kad je prilika, ako počne piti, neće stati. On ne izlazi vani uopće, on ne karta, on ne ide u kafiće..on to tako nježno izvodi tijekom posla, ali drugih aktivnosti...
Ja također imam problem. Nakon toliko godina svega toga, kad mu vidim svjetlucave oči, zabila bi mu šaku u čelo i otišla bi ća najdalje što mogu. Toliko sam smršavila da sam na granici nekakve boleštine, toliko sam pod stresom da ne spavam noću, povraća mi se, osjećam se loše...Pa ćemo liječiti prvo moj problem, tako što se više takav neće pojavljivati. Postoji tu duga povijest njegovog pijenja, obiteljska priča..ma svašta.. neću o tome pisati ovdje ali podloga mu je genijalna. Nema veze, to je čovjek kojeg ja volim i dajem mu ruku opet, još jednom. Ako oće super a ako neće onda ćemo dalje na drugačiji način.
Trina moja ovo zvuči već sasvim drugačije, onda nemaš bojim se šta filozofirati jel je ili nije, je. Jbg. žao mi je i držim ti fige, rekla sam već neki pametan savijet nemam, osim potražit stručnu pomoć, ja bi to, netko drugi bi možda nešto drugo, ne znam.
Nisam zivjela u Francuskoj i imam samo dvoje prijatelja Francuza koji piju koliko i ja, jednom tjedno casu vina. Nijemaca prijatelja imam desetke, gotovo vise nego Hrvata, a poznanika stotine. Ne znam safran o cemu govoris. Oni ne piju. Pogotovo ne preko dana. Popiju pivo navecer. Meni i muzu je neugodno uopce pred njima u danu uzet casu pive uz rucak. Doduse medju starijim Nijemcima poznam tek nekoliko njih. Moji su prijatelji izmedju 30 i 40 godina. Od Kiela do Muenchena.
Nekoliko piva na dan je definitvno problem.
Trina, zelim ti puno uspjeha i strpljenja.
Cetiri pive svakodnevno - svakako su veliki problem.
Trina, preopoznajem se u tvojoj prici :-( i zelim ti uspjeh :heart:.
Ne zvuči. Ti si točno opisala mog muža i rekla si da je to u redu, da to nije alkoholizam nego stil života kod većine ljudi. U ovom drugom dijelu, to je točno. Možda je to samo navika, ne mora ni biti alkoholizam, može biti samo ono nešto što mu pričinja zadovoljstvo. Ali ja se ne mirim s tim da je to nešto normalno, meni je to problem, meni je to izvor stresa i to je skoro pa i jedini loš utjecaj na naš brak. Tolika šteta za tolik odobrog čovjeka, toliko inteligentnog, emotivnog, svestranog..ja za njega mogu reći samo sve najbolje jer to i je. I onda usere sve sa staklenim očima i nervozom. A bez te dvije, tri, pet, ili pola pive, uopće nebitno, toga ničega nebi bilo. Može se to zvati i pjesmica, ako ta pjesmica meni para uši i izaziva toliko problema, onda bi trebalo prestati s tim. A svi znamo da ljudi u trenucima opuštanja trebaju ići za izvorom zadovoljstva, hobijem, muzikom, tv-om, šetnjom..a ne posezati za bocom. Eto taj dio je problem. Kad si jako sretan onda pleši sa djecom, skači s njima, uživaj sa ženom. Kad si bijesan odi trčati, odi izmori se, ispuši se nekako, kad si tužan slušaj dobru muziku, zagrli ženu, lezi, spavaj, nešto, bilo što. A ne zamagliti malo mozak da problemi nestanuCitiraj:
šafran prvotno napisa
Ne znam Trina, ne kužim se u tu problematiku profi, ne znam tebe, niti ti muža, da vas vidim u živo vjerojatno bi moje mišljenje opet bilo drugačije od onog kojeg trenutno imam, možda bi ti čak i mogla dati kakav takav savijet koji vrijedi, ovak preko foruma sve je to lila lala, makar u biti ja nisam ni davala mišljenje o vama, već onako općenito, samo što je meni je ovaj tvoj prethodan post zvučao alarmantno za razliku od prethondih, a ne kao neki stil života...petlja mu se jezik, živčan, raspložen za svađu..a sve superotno očito kad ne popije ni kap...ti u komi, smršavila, ne spavaš noću, povrača ti se, ono hm, zvuči jako loše čitava ta vaša situacija, šta da ti kažem, ništa, ne poznam te, na osnovu ovoga što pišeš već sam rekla ja bi potražila pomoć i za sebe i za muža jer koliko sam skontala imate puno djece, tako da, želim ti sreću, nekog konkretnog ti preporučit ne mogu, nisam na žalost dole.
Ako netko mora piti i pije alkoholna pića SVAKI dan bez obzira na količinu i vrstu to nikako nije stil života. Naježim se od takve formulacije alkoholizma. :-/
xCitiraj:
Zara1 prvotno napisa
Htjela sam još dodati ovo: Trina, svaka ti čast i kapa dolje! Držim fige da uspiješ/uspijete u nakani. Tko zna koliko je još dobrih ljudi moglo biti spašeno da su se žene postavile ovako kao ti. Sretno!
Moguće, možda će na primjer pol kolega s muževog posla na kraju završiti ko alkosi, imaju u firmi uvijek kašete piva, uvijek par u frižideru, piva se ovdje koliko vidim pije kao voda, a i bila je neka anketa koliko uživaju u pivu političari, pošto je ovo zemlja piva, pa eto piva dođe ko neko nacionalno obilježje, sjećam se da je nešto puno bilo...ali u biti sve je to nebitno, ovdje očito postoji problem kojeg treba početi rješavati, sad bila to piva, vino ili žestica, očigledno je da nešto ne štima.
ne da će završiti ko, nego već vjerojatno jesu tj. to im je stil života :mrgreen:Citiraj:
šafran prvotno napisa
Pivo nije nikakvo nacionalno obilježje, pogotovo ne u ovim krajevima.Citiraj:
šafran prvotno napisa
Pivo je obilježje pivske industrije. Ovo je tradicionalno bila zemlja vina, ali pivo se vidi na reklamama jer se ne smatra alkoholom nego prehrambenim proizvodom. :evil:
Već sam prije napisala, a i drugi - zlo mi je kad vidim kako se to propagira, da je zakon, da je cool, a zapravo alkoholna industrija odgaja generacije potrošača i alkoholičara. Užas...
Ma da to ti je, ko i duhanska, prehrambena, mobilna, ovo, ono, drugim riječima u banani smo svi, ovako ili onako, potrošaćko društvo, osim ok što su za cigarete konačno poduzeli konkretne korake, pa eto bar nešto.
trina, ja ti također držim fige i vjerujem da ćete to uspjeti prebroditi.
moj svekar je alkoholičar, ali samo ja to mislim. pije često i puno, tetura po cesti, za sad se uvijek dobro vratio doma, svađa se, smrdi, agresivan je i svi se prema njemu tada ravnaju. njegova žena ne misli da je alkoholičar, ona ga brani i kad dođe takav doma onda ona kaže da si je koju popio, da puno radi i da je puno u životu stekao, što je istina. da je alkoholičar ne bi sve to u životu imao što ima. ja se zaista što se toga tiče njoj divim, ja to ne bi mogla trpiti 40 godina, a to pokazuje i činjenica da nakon što smo si uredili kompletan kat kod njih i potrošili hrpu novaca ipak kupili svoje gnijezdo i odlučili otići od njih. tek sad mi neki ljudi kažu da se ne čude što nismo ostali
problem je baš u percepciji alkoholičara, tj.pojma alkoholičara, jer se isti izjednačava samo s osobom koja je već toliko uništena alkoholom da ne može više uopće normalno funkcionirati
znači, ako vidimo čovjeka koji pada po cesti, to je nedvojbeno alkoholičar
ali ako neko napravi kuću, radi svakodnevne poslove, taj nije alkoholičar - iako savki dan pije i jest alkoholičar
zapravo ljudi sami sebi magle oči, jer je alkos i jedan i drugi
baš su to česta opravdanja - pa ja normalno kuham, dočekujem, kuća mi blista , to je valjda potvrda da se ne napijam kad sve uspješno hendla.
a uopće u tome nije bit- bit je da ti svaki dan ispiješ određenu količinu cuge i da ne znaš/ne možeš bez toga
sve pod izlikom - ma to je malo za opuštanje, malo sam nervozan, malo sam tužan, malo sam bla bla bla- malo si ovisan, ako mene pitaš
osim toga ja sam poznavala čovjeka koji je malo pio, pa nije pio po par mjeseci, bez problema- tako cijeli život
postoje različite vrste i različiti obrasci ali svi vode u jedno - u propast čovjeka, to je sigurno
i nikako nije isto da ja popijem čašu vina uz neki ručak, onako iz gušta, i da pijem čašu vina uz svaki vražji ručak
zapravo i ne znam koja je granica između svakodnevnog pijenja male količine, npr. čaše vina i alkoholizma
neda mi se sad tražiti definicije alkoholizma, ali po sjećanju znam da ako je svakodnevno konzumiranje u pitanju, onda se računa pod ovisnost
Trina, naravno da trebaš dati čovjeku ruku - i ja bi je dala svom, dobro je da ga suočiš i da krenete nešto promijerniti
jedna dobra knjiga me je davno naučila da trebamo prihvaćati loše u životu jednako kao i dobro, i naravno raditi kako znamo i umijemo da se ono što možemo promijeniti promijeni
ja vjerujem da posjeduješ snagu i umijeće da mu pomogneš
Hm, ne znam koja je točna definicija alkoholičara, ali čisto sumnjam da čaša vina uz ručak svakodnevno vodi u propast.
Barem nije odvela u propast brojne ljude koji ju svakodnevno konzumiraju.
U stvari i nije bitno da stupanj alkoholizma ( ako se to može stupnjevati) odvede u propast. Sasvim je dovoljno da zagorčava svakodnevnicu ostalim članovima obitelji.
Svaka se ovisnost može prekinuti. Treba samo imati motiv jači od nje i karakter i podršku. Mislim da malo ružičasto gledam na problem, ali može se. Odlučno reći NE piću, dok još nije postalo organska potreba.
Onaj tko je podložan navikama društva teže će to ostvariti, znam. Neka se izvuče iz tog društva ili neka se cijela klapa promijeni, svi prestanu piti, to već liči na utopiju :)
ma gle, vjerojatno ne, ali to se ne može postaviti kao pravilo. muževa baba je govorila da je piće lipo cviće 'ko umi' poštovat'.
zašto bi netko uopće popio čašu pića svakoga dana ako ne zato što mu stvara nekakvu ugodu? a ugoda je ono na što se navlačimo.
čaša vina ili piva iza ručka, rakija ili viski prije ručka...pa nakon xy dana, mjeseci, godina to više nije samo ugoda, to je potreba.
jer, kako onda objasniti to piće koje spada u dnevnu rutinu, a koje inače nije čovjeku potrebno da bi funkcionirao, kao hrana, recimo?
osim da i tu čašu dnevno moraš popiti da bi funkcionirao, a to nije samo ugoda nego je prvenstveno potreba.
eh, sad...
da bi čovjek osjetio djelovanje alkohola kakvo jedna čaša ima prije nego postane dnevna rutina, čovjek količinski mora popiti više od te čaše, a to se vremenom kod većine i dogodi.
a onda je dovoljan argument "protiv" taj, da uz količinu od 2 alkoholna pića iza kojih ćeš sjesti za volan ili stati iza stroja uopće nije bezazleno.
Da, AM, kad tako pogledaš na alkoholizam, posve si u pravu. Ni malo nije bezazleno raditi ili voziti uz promile u tijelu.
Onda je i onaj koji svaki dan pojede kockicu čokolade jer mu je to fino ovisan o čokoladi.
Možda i je, ali teško da će netko reći da će ga to odvesti u propast.
Meni se baš čini da manjina ljudi koji piju postaju ovisni o alkoholu na način da moraju piti sve više - jer većina ljudi koje znam povremeno konzumira alkohol, a manjina se "propije". Ja evo imam poznanicu čija obitelj proizvodi odlično vino (i mi ga kupujemo od nje) i u njenoj je kući čaša vina uz ručak ili večeru zaista običaj, no niti ona niti bilo tko iz njene obitelji se nisu propili.
A sa ovim što piše Beti o zagorčavanju života članovima obitelji se apsolutno slažem. Imam starijeg rođaka koji je općepoznat kao osoba koja !voli popiti" no to g azaista nije odvelo u propast - doživio je duboku starost, nije posebno bolestan, a u životu je radio vrlo cijenjen posao na visokoj poziciji. No, mislim da su članovi njegove obitelji jako trpili.
nije alkoholičar onaj koji svaki dan popije čašu vina. čisto dijagnostički, u Hrvatskoj nije. i ja isto mislim kao mima da neće svi koji popiju čašu vina navečer ili pivo završiti kao alkosi, kao što neće niti jedan joint napraviti od klinca heroinskoh ovisnika. ali po onom što trina priča, to jest alkoholizam, a kako ga natjerati na liječenje- ne znam.
Meni su ove priče o alkoholizmu u smislu svakodnevnog pijenja jednog alkhoholnog pića uz ručak skroz klimave. Koliko vas svako jutro pije kavu? Kako se osjećate kad nema kave u kući? I mislite li da ta vaša kava ujutro bez koje ne funkcionirate remeti obiteljski život? Hoće li za deset godina ta jutarnja kava s jedne šalice preći na tri? Problem nastaje kad piće remeti život, kad čovjek više nije šef sam sebi. I ja mislim da je u malim dalmatimskim mjestima glavi triger društvo. I mm pije s njima, ali svjestan je da kad s njima ne pije nego sa svojom obitelji šeta, radi ili uživa da je u njihovim očima papak. I može to podnijet jer cijeni činjenicu da ima obitelj više od mišljenja ekipe. I samo zato ne pije svaki dan. Ne znam kako to da je mm tog svjestan, a njegov najbolji prijatelj nije. Ne vidim tu razliku u dogoju u stavu, nema je. Obojica su vrijedni obiteljski ljudi koji prehranjuju peteročlanu familiju, obojica su zajedno u mladosti divljala, obojica su uživljeni tate. Samo mm jednom tjedno popije par piva s ekipom, a ovaj drugi svaki dan. Poslije posla i uz posao. Isto nije pijan nego pripit, i njegova žena isto nije zadovoljna ali ne uspijevaju to rješit jer ovaj ne vidi problem. Odnosno njemu je veći problem da ekipa misli da je papak.