 |
|||
Mi živimo u malom dalmatinskom mjestu i mogu reći da samo ta ekipa koja je stalno u birtiji ima tu "papak si ako ne piješ" briju koja im služi ne bi li se sami pred sobom opravdali. Onda tako jedan drugog tapšu po leđicama, "stari, dobro si joj reka", "aj popij s nama", "sidi-odmori" i sl. I ne kuže uopće da ih ostatak ljudi doživljava ko luzere i budale, i da sjednu s njima ne bi li im se dobro nasmijali.
Trina, možda bi taj tvoj mogao naći neko bolje društvo.
slažem se s martom. isto tako mislim da to nije samo problem male sredine već se jednostavno u gradovima takva ekipa rasula po mnoštvu kafića i kladionica pa to nije tako očito. kad si u malom mjestu onda svak svakog zna, ali uvijek su po tim birtijama isti likovi. mm ima takav posao koji uključuje i česte posjete kafićima, ali uvijek pije kavu i vodu i nikad mu nitko nije rekao da je papak zbog toga. naprotiv, većina tih ljudi ne pije alkohol tijekom radnog vremena.
ovaj problem bi ozbiljno shvatila i mislim da ne bi mogla dugo trpjeti takvo ponašanje osobe s kojom dijelim život. moj otac je imao problem s alkoholom dok sam bila mala i dobro se sjećam trzavica u kući zbog toga. iako nas nikad nije tukao, nikad nije padao i slično...naprotiv, radio je i bio uspješan u svom poslu... atmosfera u obitelji je bila narušena zbog pića. srećom, on ne pije skoro 30 godina iako je i nakon toga uvijek o nečem ovisan. to je takav tip osobe. zadnjih desetak godina je ovisan o kompjuteru i svojim sonetima. i evo ga, u 84. godini većinu vremena provodi pred ekranom pišući blog, fejsajući ili uređujući knjige sebi i kolegama. :D
Nisam nigdje napisala da mislim da se u manjim sredinama vise ili manje pije. Opisala sam osobno iskustvo s krugom prijatelja i poznanika u vecem i manjem mjestu.
U bližoj okolini imam xy slučajeva kao kod Trine . Muških i ženskih ...
Nitko od njih se ne smatra alkoholičarem , valjda prevladava mišljenje da su alkosi samo
oni koji se naliju da ne mogu stajati na nogama.
Ima ekipa koja kupi vodku i fantu , pa proliju pola fante i u nju uliju vodku , i naočigled piju samo fantu.
Lažu , samo ne znam koga....
Trina, ne želim biti partibrejker , ali jesi sigurna da ne pije ako ne pije pred tobom?
Da je to tako jednostavno ostaviti , puno njih bi se ostavilo.... i ne bi postojale ustanove za to.
O krivnji mislim da su si sami krivi . Pritisli ih problemi? S alkoholom postaju još veći.
Znala sam jednog čovjeka koji se prije nekoliko godina objesio jer se nije mogao ostaviti alkohola (najavljivao je , ali ga nitko nije ozbiljno shvaćao).
Na prvi pogled je bilo ok , imali su kuću , on i žena zaposleni , 3 djece , ali ispod površine ništa nije bilo ok.
Trošio je gotovo cijelu plaću na alkohol , žena je gotovo sama brinula o djeci i to ga je mučilo , a nije znao kako prekinuti s tim.
Mitovski, slučajno je ispalo da komentiram ispod tvog posta, nisam tvoj post uopće doživjelakao tvrdnju da se u malim mjestima više pije.
Nego, jednostavno postoji ta ekipa birtijasa svugdje, u svakoj birtiji.
I ovo sto je bodulica napisala je ono sto se i meni čini, treba tu ovisnost zamijeniti nečim drugim, nekom drugom "ovisnoscu", prihvatljivom za zdravlje, za obitelj, za posao...
ali je u malom mjestu izbor ipak nešto, ma ne nešto nego podosta suženiji
i u makom je mjestu teže biti svoj, kad te poteže za ruku susjed, pa kum, pa stric, pa školski kolega....
a u većoj džungli ipak lakše izabereš sebi slične, pa odeš na drugu stranu, pa se zabaviš nečim drugim, trećim, pa vidiš da i nije sve u tom nasjeđavanju uz pivu
to je naprosto tako, ali to nije i ne treba biti ikome izgovor
jer ti je obitelj i zdravlje na prvom mjestu
i ako to ruši vaše odnose, ako to narušava tebe i tvoje bližnje onda mora prestati
pa nek te poteže i kum i stric i nećak
Mislim da 4 pive dnevno i to 20 godina, ne bi mogla nazvati alkoholizmom. Po tome su onda pol Njemačke alkoholičari, ko i pol Francuske.
Ja volim crno vino, ali ono slatko, ne znam kako se "liblich" kaže kod nas i konzumiram ga godinama, uz neko slavlje uvijek, nedjeljom uz ručak, i to ništa šta ja znam mega skupe butelje, inače skupoća butelje uopće ništa ne govori o kvaliteti vina, i višnjevac obožavam kojeg napravi moja teta, šljivu nemrem podnijet, općenito žesticu mrzim, od samog mirisa mi je zlo, ali višnjevac, samo taj domaći mi je super. Iz dućana nije. Nikad nisam bila pijana ili supita, nikad nisam ni 3 čaše strusila odjednom, pa valjda i zato, da volim i cigaretu zapaliti, nekad sam bila strastveni pušač ohoho godina od srednje, radi trudnoća i djece sam prestala, pa onda tu i tamo na balkonu, pa prestanem i tako, uglavnom mi je to i navika i gušt, e pa, bite me!
Slažem se da je alkohol zlo i to veliko i da bi trbale stajati i na njemu mrtvačke glave kao i na cigaretama, tek toliko da se zna koja je opasnost ,ali se ne bi složila da je 4 pive dnevno 20 punih godina alkoholizam i da baš svako konzumiranje alkohola vodi u alkoholizam. Jel onda kvragu i svaka tabla čokolade koju pojedem vodi u pretilost, a znamo da nije tako.
E da, da ne bi bilo zabune, da ne ispadne da branim alkoseako netko misli da mu te 4 pive narušavaju odnos, unose probleme u obitelj, mjenjaju nečiju ličnost, makar mi je to fakat iskreno teško zamisliti, jer velim onda je i pol Njemaca i političara njihovih teške pijanadure, ali ja bi onda potražila stručnu pomoć, prvo za sebe, onda tek za muža, prijatelja, roditelja, nekog već bliskog do kog mi je jako stalo, jer prvo bi meni trebao savijet kako se sa time nositi i kako se postaviti da ne zeznem stvar još više.
Meni je problem. Ako mu se petlja jezik dok priča, ako je živčan i raspoložen za svađu ako vidim da kao osoba nije svoj i da ne štima, ako nema strpljenja za djecu uopće, onda to nije samo problem nego je znak za uzbunu.
Možda to nisu četiri pive, možda su dvije, možda su šest..pojma nemam, nije baš ni toliko važan broj. Znam samo da je to svaki dan, da se ne dovodi do stanja pijanosti nego pripitosti, isto tako znam da, kad je prilika, ako počne piti, neće stati. On ne izlazi vani uopće, on ne karta, on ne ide u kafiće..on to tako nježno izvodi tijekom posla, ali drugih aktivnosti...
Ja također imam problem. Nakon toliko godina svega toga, kad mu vidim svjetlucave oči, zabila bi mu šaku u čelo i otišla bi ća najdalje što mogu. Toliko sam smršavila da sam na granici nekakve boleštine, toliko sam pod stresom da ne spavam noću, povraća mi se, osjećam se loše...Pa ćemo liječiti prvo moj problem, tako što se više takav neće pojavljivati. Postoji tu duga povijest njegovog pijenja, obiteljska priča..ma svašta.. neću o tome pisati ovdje ali podloga mu je genijalna. Nema veze, to je čovjek kojeg ja volim i dajem mu ruku opet, još jednom. Ako oće super a ako neće onda ćemo dalje na drugačiji način.
Trina moja ovo zvuči već sasvim drugačije, onda nemaš bojim se šta filozofirati jel je ili nije, je. Jbg. žao mi je i držim ti fige, rekla sam već neki pametan savijet nemam, osim potražit stručnu pomoć, ja bi to, netko drugi bi možda nešto drugo, ne znam.
Nisam zivjela u Francuskoj i imam samo dvoje prijatelja Francuza koji piju koliko i ja, jednom tjedno casu vina. Nijemaca prijatelja imam desetke, gotovo vise nego Hrvata, a poznanika stotine. Ne znam safran o cemu govoris. Oni ne piju. Pogotovo ne preko dana. Popiju pivo navecer. Meni i muzu je neugodno uopce pred njima u danu uzet casu pive uz rucak. Doduse medju starijim Nijemcima poznam tek nekoliko njih. Moji su prijatelji izmedju 30 i 40 godina. Od Kiela do Muenchena.
Nekoliko piva na dan je definitvno problem.
Trina, zelim ti puno uspjeha i strpljenja.
Cetiri pive svakodnevno - svakako su veliki problem.
Trina, preopoznajem se u tvojoj pricii zelim ti uspjeh
.
Ne zvuči. Ti si točno opisala mog muža i rekla si da je to u redu, da to nije alkoholizam nego stil života kod većine ljudi. U ovom drugom dijelu, to je točno. Možda je to samo navika, ne mora ni biti alkoholizam, može biti samo ono nešto što mu pričinja zadovoljstvo. Ali ja se ne mirim s tim da je to nešto normalno, meni je to problem, meni je to izvor stresa i to je skoro pa i jedini loš utjecaj na naš brak. Tolika šteta za tolik odobrog čovjeka, toliko inteligentnog, emotivnog, svestranog..ja za njega mogu reći samo sve najbolje jer to i je. I onda usere sve sa staklenim očima i nervozom. A bez te dvije, tri, pet, ili pola pive, uopće nebitno, toga ničega nebi bilo. Može se to zvati i pjesmica, ako ta pjesmica meni para uši i izaziva toliko problema, onda bi trebalo prestati s tim. A svi znamo da ljudi u trenucima opuštanja trebaju ići za izvorom zadovoljstva, hobijem, muzikom, tv-om, šetnjom..a ne posezati za bocom. Eto taj dio je problem. Kad si jako sretan onda pleši sa djecom, skači s njima, uživaj sa ženom. Kad si bijesan odi trčati, odi izmori se, ispuši se nekako, kad si tužan slušaj dobru muziku, zagrli ženu, lezi, spavaj, nešto, bilo što. A ne zamagliti malo mozak da problemi nestanušafran prvotno napisa
Ne znam Trina, ne kužim se u tu problematiku profi, ne znam tebe, niti ti muža, da vas vidim u živo vjerojatno bi moje mišljenje opet bilo drugačije od onog kojeg trenutno imam, možda bi ti čak i mogla dati kakav takav savijet koji vrijedi, ovak preko foruma sve je to lila lala, makar u biti ja nisam ni davala mišljenje o vama, već onako općenito, samo što je meni je ovaj tvoj prethodan post zvučao alarmantno za razliku od prethondih, a ne kao neki stil života...petlja mu se jezik, živčan, raspložen za svađu..a sve superotno očito kad ne popije ni kap...ti u komi, smršavila, ne spavaš noću, povrača ti se, ono hm, zvuči jako loše čitava ta vaša situacija, šta da ti kažem, ništa, ne poznam te, na osnovu ovoga što pišeš već sam rekla ja bi potražila pomoć i za sebe i za muža jer koliko sam skontala imate puno djece, tako da, želim ti sreću, nekog konkretnog ti preporučit ne mogu, nisam na žalost dole.
Ako netko mora piti i pije alkoholna pića SVAKI dan bez obzira na količinu i vrstu to nikako nije stil života. Naježim se od takve formulacije alkoholizma.
xAko netko mora piti i pije alkoholna pića SVAKI dan bez obzira na količinu i vrstu to nikako nije stil života. Naježim se od takve formulacije alkoholizma.
Htjela sam još dodati ovo: Trina, svaka ti čast i kapa dolje! Držim fige da uspiješ/uspijete u nakani. Tko zna koliko je još dobrih ljudi moglo biti spašeno da su se žene postavile ovako kao ti. Sretno!
Moguće, možda će na primjer pol kolega s muževog posla na kraju završiti ko alkosi, imaju u firmi uvijek kašete piva, uvijek par u frižideru, piva se ovdje koliko vidim pije kao voda, a i bila je neka anketa koliko uživaju u pivu političari, pošto je ovo zemlja piva, pa eto piva dođe ko neko nacionalno obilježje, sjećam se da je nešto puno bilo...ali u biti sve je to nebitno, ovdje očito postoji problem kojeg treba početi rješavati, sad bila to piva, vino ili žestica, očigledno je da nešto ne štima.
ne da će završiti ko, nego već vjerojatno jesu tj. to im je stil života
Pivo nije nikakvo nacionalno obilježje, pogotovo ne u ovim krajevima.
Pivo je obilježje pivske industrije. Ovo je tradicionalno bila zemlja vina, ali pivo se vidi na reklamama jer se ne smatra alkoholom nego prehrambenim proizvodom.
Već sam prije napisala, a i drugi - zlo mi je kad vidim kako se to propagira, da je zakon, da je cool, a zapravo alkoholna industrija odgaja generacije potrošača i alkoholičara. Užas...
Ma da to ti je, ko i duhanska, prehrambena, mobilna, ovo, ono, drugim riječima u banani smo svi, ovako ili onako, potrošaćko društvo, osim ok što su za cigarete konačno poduzeli konkretne korake, pa eto bar nešto.
trina, ja ti također držim fige i vjerujem da ćete to uspjeti prebroditi.
moj svekar je alkoholičar, ali samo ja to mislim. pije često i puno, tetura po cesti, za sad se uvijek dobro vratio doma, svađa se, smrdi, agresivan je i svi se prema njemu tada ravnaju. njegova žena ne misli da je alkoholičar, ona ga brani i kad dođe takav doma onda ona kaže da si je koju popio, da puno radi i da je puno u životu stekao, što je istina. da je alkoholičar ne bi sve to u životu imao što ima. ja se zaista što se toga tiče njoj divim, ja to ne bi mogla trpiti 40 godina, a to pokazuje i činjenica da nakon što smo si uredili kompletan kat kod njih i potrošili hrpu novaca ipak kupili svoje gnijezdo i odlučili otići od njih. tek sad mi neki ljudi kažu da se ne čude što nismo ostali
problem je baš u percepciji alkoholičara, tj.pojma alkoholičara, jer se isti izjednačava samo s osobom koja je već toliko uništena alkoholom da ne može više uopće normalno funkcionirati
znači, ako vidimo čovjeka koji pada po cesti, to je nedvojbeno alkoholičar
ali ako neko napravi kuću, radi svakodnevne poslove, taj nije alkoholičar - iako savki dan pije i jest alkoholičar
zapravo ljudi sami sebi magle oči, jer je alkos i jedan i drugi
baš su to česta opravdanja - pa ja normalno kuham, dočekujem, kuća mi blista , to je valjda potvrda da se ne napijam kad sve uspješno hendla.
a uopće u tome nije bit- bit je da ti svaki dan ispiješ određenu količinu cuge i da ne znaš/ne možeš bez toga
sve pod izlikom - ma to je malo za opuštanje, malo sam nervozan, malo sam tužan, malo sam bla bla bla- malo si ovisan, ako mene pitaš
osim toga ja sam poznavala čovjeka koji je malo pio, pa nije pio po par mjeseci, bez problema- tako cijeli život
postoje različite vrste i različiti obrasci ali svi vode u jedno - u propast čovjeka, to je sigurno
i nikako nije isto da ja popijem čašu vina uz neki ručak, onako iz gušta, i da pijem čašu vina uz svaki vražji ručak
zapravo i ne znam koja je granica između svakodnevnog pijenja male količine, npr. čaše vina i alkoholizma
neda mi se sad tražiti definicije alkoholizma, ali po sjećanju znam da ako je svakodnevno konzumiranje u pitanju, onda se računa pod ovisnost
Trina, naravno da trebaš dati čovjeku ruku - i ja bi je dala svom, dobro je da ga suočiš i da krenete nešto promijerniti
jedna dobra knjiga me je davno naučila da trebamo prihvaćati loše u životu jednako kao i dobro, i naravno raditi kako znamo i umijemo da se ono što možemo promijeniti promijeni
ja vjerujem da posjeduješ snagu i umijeće da mu pomogneš
Hm, ne znam koja je točna definicija alkoholičara, ali čisto sumnjam da čaša vina uz ručak svakodnevno vodi u propast.
Barem nije odvela u propast brojne ljude koji ju svakodnevno konzumiraju.
U stvari i nije bitno da stupanj alkoholizma ( ako se to može stupnjevati) odvede u propast. Sasvim je dovoljno da zagorčava svakodnevnicu ostalim članovima obitelji.
Svaka se ovisnost može prekinuti. Treba samo imati motiv jači od nje i karakter i podršku. Mislim da malo ružičasto gledam na problem, ali može se. Odlučno reći NE piću, dok još nije postalo organska potreba.
Onaj tko je podložan navikama društva teže će to ostvariti, znam. Neka se izvuče iz tog društva ili neka se cijela klapa promijeni, svi prestanu piti, to već liči na utopiju
Posljednje uređivanje od Beti3 : 03.11.2013. at 10:17
ma gle, vjerojatno ne, ali to se ne može postaviti kao pravilo. muževa baba je govorila da je piće lipo cviće 'ko umi' poštovat'.
zašto bi netko uopće popio čašu pića svakoga dana ako ne zato što mu stvara nekakvu ugodu? a ugoda je ono na što se navlačimo.
čaša vina ili piva iza ručka, rakija ili viski prije ručka...pa nakon xy dana, mjeseci, godina to više nije samo ugoda, to je potreba.
jer, kako onda objasniti to piće koje spada u dnevnu rutinu, a koje inače nije čovjeku potrebno da bi funkcionirao, kao hrana, recimo?
osim da i tu čašu dnevno moraš popiti da bi funkcionirao, a to nije samo ugoda nego je prvenstveno potreba.
eh, sad...
da bi čovjek osjetio djelovanje alkohola kakvo jedna čaša ima prije nego postane dnevna rutina, čovjek količinski mora popiti više od te čaše, a to se vremenom kod većine i dogodi.
a onda je dovoljan argument "protiv" taj, da uz količinu od 2 alkoholna pića iza kojih ćeš sjesti za volan ili stati iza stroja uopće nije bezazleno.
Da, AM, kad tako pogledaš na alkoholizam, posve si u pravu. Ni malo nije bezazleno raditi ili voziti uz promile u tijelu.
Onda je i onaj koji svaki dan pojede kockicu čokolade jer mu je to fino ovisan o čokoladi.
Možda i je, ali teško da će netko reći da će ga to odvesti u propast.
Meni se baš čini da manjina ljudi koji piju postaju ovisni o alkoholu na način da moraju piti sve više - jer većina ljudi koje znam povremeno konzumira alkohol, a manjina se "propije". Ja evo imam poznanicu čija obitelj proizvodi odlično vino (i mi ga kupujemo od nje) i u njenoj je kući čaša vina uz ručak ili večeru zaista običaj, no niti ona niti bilo tko iz njene obitelji se nisu propili.
A sa ovim što piše Beti o zagorčavanju života članovima obitelji se apsolutno slažem. Imam starijeg rođaka koji je općepoznat kao osoba koja !voli popiti" no to g azaista nije odvelo u propast - doživio je duboku starost, nije posebno bolestan, a u životu je radio vrlo cijenjen posao na visokoj poziciji. No, mislim da su članovi njegove obitelji jako trpili.
nije alkoholičar onaj koji svaki dan popije čašu vina. čisto dijagnostički, u Hrvatskoj nije. i ja isto mislim kao mima da neće svi koji popiju čašu vina navečer ili pivo završiti kao alkosi, kao što neće niti jedan joint napraviti od klinca heroinskoh ovisnika. ali po onom što trina priča, to jest alkoholizam, a kako ga natjerati na liječenje- ne znam.
Meni su ove priče o alkoholizmu u smislu svakodnevnog pijenja jednog alkhoholnog pića uz ručak skroz klimave. Koliko vas svako jutro pije kavu? Kako se osjećate kad nema kave u kući? I mislite li da ta vaša kava ujutro bez koje ne funkcionirate remeti obiteljski život? Hoće li za deset godina ta jutarnja kava s jedne šalice preći na tri? Problem nastaje kad piće remeti život, kad čovjek više nije šef sam sebi. I ja mislim da je u malim dalmatimskim mjestima glavi triger društvo. I mm pije s njima, ali svjestan je da kad s njima ne pije nego sa svojom obitelji šeta, radi ili uživa da je u njihovim očima papak. I može to podnijet jer cijeni činjenicu da ima obitelj više od mišljenja ekipe. I samo zato ne pije svaki dan. Ne znam kako to da je mm tog svjestan, a njegov najbolji prijatelj nije. Ne vidim tu razliku u dogoju u stavu, nema je. Obojica su vrijedni obiteljski ljudi koji prehranjuju peteročlanu familiju, obojica su zajedno u mladosti divljala, obojica su uživljeni tate. Samo mm jednom tjedno popije par piva s ekipom, a ovaj drugi svaki dan. Poslije posla i uz posao. Isto nije pijan nego pripit, i njegova žena isto nije zadovoljna ali ne uspijevaju to rješit jer ovaj ne vidi problem. Odnosno njemu je veći problem da ekipa misli da je papak.
ja sam se referirala na ovisnost. je li alkoholičar ili ne, evo saša kaže da nije. ali ovisan o toj jednoj čaši jest. i o kockici čokolade.
ne treba sada tjerati mak na konac, ali sve što se dnevno mora, a nije hrana ili voda je za zamisliti se i odvagnuti dobro sve dobre i loše strane i kamo nas to može odvesti.
a svatko sebe najbolje zna. i onoga do sebe.
Vidis to je bas zanimljivo...
MM je odrastao uz roditelje alkoloholicare , sad u starijoj dobi i sestra mu je alkoholicarka.
Jedno vrijeme mi je odgovaralo popiti 1 dcl vina nakon rucka , nakon par tjedana MM se pocela dizati kosa na glavi kada bih krenula natociti taj jedan dcl.
On povremeno popije neko alkoholno pice uz rucak ili u drustvu , ja takoder , ali svakodnevna konzumacija alkohola ( ma kako to malo bilo ) njmu odmah baca asocijaciju na alkoholizam.
Posljednje uređivanje od sirius : 03.11.2013. at 11:16
mi doma, i moja mama i ja i mm, poslije ručka popijemo čašu vina.
ne volim piti poslije ručka ni vodu ni sok.
nego dec vina.
i nitko od nas nije alkoholičar.
mislim, meni je glupo to tvrditi i postavljati kao neki problem.
ima na onim stranicama kad alkohol postaje problem. 1-2 pića dnevno to nisu.
sirius, nije ni čudo da je tvoj oprezan. i neka je. a i trinin ima sličnu obiteljsku priču. i još, kako ti kažeš, karakter je da sve radi do kraja. i zato, netko možda može svaki dan popiti dvije pive i tako živjeti, a netko - ne.
netko će cijeli život popušiti tu i tamo jedan joint, a netko će završiti na heroinu.
iako, ako se njemu petlja jezik, mutan pogled, to nije 1 piva, pa za par sati još jedna. to je veća količina alkohola u pitanju, bojim se.
Pa, sirius, postalo mi je na ovoj temi jasno da ljudi koji imaju loše iskustvo sa alkoholom u obitelji jako zaziru od bilo koje količine alkohola - i to je razumljivo. Međutim, to ne znači da su ljudi koji popiju deci vina dnevno na putu u propast. Svi mi imamo različita iskustva - ja iz obitelji recimo vučem loša isustva sa antialkoholizmom
Alkohol je društveno prihvatljiv. I tablete za smirenje također. Neko se propije, neko ne, neko živi na tabletama, neko ne.
Nije toliko bitno što je, nego za što se koristi i na koji način, i što će osoba koja to koristi napraviti kada se nađe u nekoj krizi. Ili, nakon što kriza popusti. Nije problem u alkoholu, nego u čovjeku. Ne skaču boce iz zasjede na sirote ljude koji prolaze.
Moj tata je bio alkoholičar, sve do prije nekoliko godina kada je umro. Moja mama je cijeli život bila uz njega, pokušavajući ga izvući iz te petlje u koju je upao. Naš život (mame, mene i mog brata) je bio pakao. (Možda ne toliko pakao kao onaj koji su prošli neki moji prijatelji čiji roditelji nisu pili, ali su bili ghm pomaknuti na neki drugi način.) Sve ono što je Nena pisala (i ne znam tko još) je točno.
MM ne pije. Ja popijem nekad nešto, rijetko. Da MM da počne piti mislim da bi imali najbrži razvod u povijesti. Ne zato što ne znam što je alkohol, jer znam, niti zato što se ne bi mogla boriti se s tim, jer bi mogla, već zato što imamo dvoje djece, a ja znam što znači biti dijete alkoholičara. Sva djeca tih alkoholičara koji se nisu izvukli su stravično obilježena, i to nije nešto što bih priuštila svojoj djeci. Trina, ovo bi ti mogao biti najjači argument. Možda je ljubav prema vašoj djeci dovoljna da se zaustavi, koji god demoni ga gonili.
Slobodno pitaj ako te što zanima, i rado ću ti odgovoriti.
ne znam zasto sada cjepidlacimo oko jedne case vina dnevno kada to ovdje nije problem? Nije problem u jednoj pivi dnevno, nego u 4, nervozi, frfljanju, nemanju strpljenja za djecu i cinjenicu da, unatoc protivljenu supruge, covjek nije u stanju prestati piti. Ako sam dobro razumjela, cak je jedno vrijeme i prestao pa je opet poceo.
Evo, ja sam ovisnik o kavi, stvarno jesam, ako jedan dan preskocim, npr. zbog bolesti, pocne me jako glava boliti, to je znaci fizicka vec ovisnost. Ali, osim te glavobolje, ja drugih posljedica ne vidim, nikad mi djeca ne prigovaraju zbog toga sto pijem kavu, nikad mi suprug zbog toga nije prigovorio, nikad u kuci ili na poslu nesto nisam nenapravila zato sto sam popila kavu....ja stvarno ne vidim zasto uopce kavu ili cokoladu spominjemo u ovom kontekstu.
Trina, ja nisam sigurna koja je tvoj stav, nisam dobro razumjela (nakon zadnjeg tvog posta), je si li ti zauzela stav da tvoj suprug ima problema zbog prekomjernog konzumiranja alkohola, jer to je jedino bitno, i o tome ovise tvoji daljnji koraci. Nije uopce bitno hoce li to netko nazvati alkoholizmom, ovisnoscu ili sto vec, bitno je imali on pa onda i vi problema zbog prekomjernog konzumiranja alkohola ili ne.
Pa, sirius, postalo mi je na ovoj temi jasno da ljudi koji imaju loše iskustvo sa alkoholom u obitelji jako zaziru od bilo koje količine alkohola - i to je razumljivo. Međutim, to ne znači da su ljudi koji popiju deci vina dnevno na putu u propast. Svi mi imamo različita iskustva - ja iz obitelji recimo vučem loša isustva sa antialkoholizmom
Nemam ja losa iskustva sa alkoholom . Zapravo nema obiteljskog iskustva uopce. Znam da sam se u nekim srednjoskolskim godinama cudila navici ispijanja aperitiva prije nedeljnog rucka ili case vina nakon rucka . Nisam na to bila navikla jer je moja majka imala oca alkoholicara ( a jos uz to i zlostavljaca kada je bio pijan) pa se bojala alkohola kao vraga. Ali djed je davno prestao biti agresivan u pijanstvu u mom djetinjstvu. Ali , da , alkohola nije bilo u nasoj kuci , osim rakije za pranje prozora ili boca piva na mamu i tatu nakon nedeljnog rostilja.
I daleko od toga da mislim da je dcl vina nakon rucka alkoholizam.
Samo sam opisala strah mog muza od svakodnevne konzumacije alkohola , pa makar to bila i zdravstveno preporucljiva kolicina. On ima drugacija iskustva od mene.
i daleko od toga da zazirem od alkohola , imam ga pun hladnjak .
Jer pijemo zanemarive kolicine pa se boce sa rakijom ili likerom povlace godinama.
ali , eto , nemam naviku niti potrebu svakodnevne konzumacije alkoholnih pica , niti u malim kolicinama. Ali isto tako u nekim prigodama cu popiti aperitiv ( ili dva) , ili casu ( dvije) vina.
Posljednje uređivanje od sirius : 03.11.2013. at 16:09
Ja zapravo ne znam s cim ja imam problem-jeli to petljanje jezika,nesposobnost postavljanja granica,njegov stakleni pogled koji dobije nakon jedne pive,na sto podivljam..da li je to strah da ce se pretvoriti u nesto puno gore i strasnije ili su to traume iz mog ranog djetinjstva kad je moj otac zario i palio pod utjecajem alkohola,pa sad od buhe pravim slona. Kad me ostave samu pola sata, napisat cu citavu pricu,da dobijete uvid u sve jer sam i sama ko muva bez glave u ovoj temi,meni izrazito ljigavoj.
Trina, sad si tu rekla nešto bitno (bar ja mislim tako) na čemu možeš početi graditi dalje - tvoj oprez (pravljenje od buhe slona) potaknut je iskustvom iz djetinjstva. To je razumljivo i mislim da je i te kako opravdano. Možeš baš to reći - da pušeš na hladno zbog tih svojih trauma, ali nek ti pomogne da se toga riješiš na taj način da te četiri pive dnevno svede na nulu. Ti ćeš znati bolje ima li ovo smisla. Kako god bilo, želim ti svu sreću, jaka si žena i nadam se da ćeš uspjeti. Na korist svih uključenih.
Trina, stakleni pogled nakon jedne pive govori o tome da je on već u fazi kad mu je malo alkohola dovoljno da dosegne pijanstvo, a to je već na silaznoj putanji, sjeti se što sam pisala o baždaru.
Ovo moram posebno istaknuti i potpisati. Vjerujem Trina da ti je svega preko glave, al nažolost se sve prelomi htjeli mi to ili ne preko djece. Oni vrlo dobro osjete vibre unutar obitelji i kao dijete bivšeg alkoholičara svojoj djeci to ne bih priuštila. Naravno da bih pokušala prvo pružiti partneru šansu da se izvuče iz svega jer i sama sam imala fazu kad mi je pomoć mm trebala (borba s paničnim napadima) i ni sama ne znam što bi bilo samnom i našom obitelji da on nije 100 % stao uz mene. No, ja sam očajnički tražila pomoć i uspjela se dovesti u stanje da normalno funkcioniram. Zato je presudna činjenica koliko tvoj suprug shvaća da vam njegovo ponašanje uzrokuje probleme i koliko ima volje prestati s tim.
I sad u meni izazove nelagodu sjećanje na momente kad sam kao dijete čekala kakav će se otac vratiti kući ili kakvu ću situaciju zateći kad dođem doma. Iako me, ponavljam, nikad u životu nije udario, niti me nije financijski uskraćivao za bilo što, naprotiv, bio je jako topao i možda se previše i zaštitnički ponašao prema meni... vika, svađe njega i mame su nešto što pamtim i dan danas. I kad kažem da bih voljela rađe da me je koji put lupio po guzici nego nam priuštio takve scene i trzavice u obitelji, znajte da to najozbiljnije mislim. Srećom, prestao je piti taman prije početka mog puberteta pa sam bar u tom osjetljivom razdoblju imala oca kakvo zaslužuje svako dijete. moja 8 godina starija sestra nije bila te sreće i ona pretpostavljam ima puno više ovakvih ružnih uspomena.
Ili možda Trina samo dobro poznaje muža pa vidi razliku i u maloj količini. Ne znam, nekako mi se čini glupo čovjeka proglasit spremnim za liječenje na uputnicuako ista osoba hrani šesteročlanu obitelj na osnovi toga da nema strpljenja s djecom. Poznajem tolike kojima je fitilj s djecom jako kratak a ne piju. Ali štogod bilo to što Trini smeta, njm mora riješiti. I potpuno mi je bezveze pitanje je li ona objetkivno u pravu oko postojanja problema. Čak i da nije, kao što i ja nekad radim problem tamo gdje ga objektivno nema, mm mora i to znati ishendlat na način da oboje budemo maksimalno zadovoljni. Ako me smeta, pa onda za mene prestani, a ti slobodno misli da me bezveze smetalo. Ja sam spremna mijenjat ponašanja koja smetaju mm, a koja su mi manje bitna od mm i djece.
Pa sirius nisam niti mislila da si imala ti, nego tvoj muž, tako si i napisala.
X
http://hamsnetwork.org/reverse/
Since people with a lot of alcoholic liver damage can no longer metabolize alcohol very well, these people can get very intoxicated on small quantities of alcohol--much smaller quantities than are needed to affect the person who rarely drinks.
S je počelo u našim teenagerskim danima. Bili smo ko i većina ostalih, izlasci se svodil na opijanje, bančenje i sl. Čak i tada je pretjerivao ali nisam se previše obazirala na to, koga je onda bilo briga za išta. Kad su djeca došla, stanje se mrvicu popravilo, malo je pazio ali i dalje to se svodilo da svaki put jkad se negdje ode, koritsti se prilika za popiti. Svaki važniji događaj, vjenčanje, slavlje, sve je završavalo na isti način. I tad su počele svađe, počelo mi je užasno smetati i smatrala sam da ne može osoba koja ima djecu sebi priuštiti ponašati se kao 18-godišnjak, slobodan i prevesel u tom pravcu. Nikad to što sam rekla nije imalo previše utjecaja, ona bi pazio možda jednom, dvaput, kasnije se sve nastavljalo po starom. Svađe su postale češće, svaki taj događaj završavao bi žestokim svađama i ništa se nije promineilo. Njegovo opravd<nje bi uvijek bilo to što puno radi, to je njegov doprinos obitelji, radi, gradi, dinancira, u tom pogledu je bio bez greške. Onda smo uletzili u gadnu fazu kad su nam odnosi bili zahlađeni (isti razlog), on revoltiran, uvrijeđen a rezultat je bilo njegovo netriježnjenje nekoliko mejseci. Strava. Tada sam se odlučila razvesti, dignuti ruke od svega, uzela sam svojih dvoje djece i otišla. Trajalo je to neko kratko vrijeme, nekoliko dana natezanja, razgovaranja, povuci, potegni..obećanja.. I ajde, odlučim se vratiti i početi ispočetka, uz njegovo obećanje da je s pićem gotovo.
Morate uzeti u obzir da smo se mi vjenčali i dobili djecu jako mladi i uvijek sam nekako to imala na pameti, kao grešku koju smo napravili, zbog njega, muško je, ionako ih smatram velikom djecom tamo negjde do 40-te. Prestao je piti i sve je bilo kako treba. Odličan brak, odličan odnos, sve super, okrenuo se za milijun stupnjeva, druga osoba. tek tada ja sam shvatila koliko je alkohol imao utjecaja na njega kao ličnost. tek tad ja sam vidjela da je to jedini i isključivi okidač njegovoj nervozi, prgavosti, raspoloženju za rasprave, svađe. Uostalom, to je i razlog zašto se on uvijek pravdao, izmišljao. Ovako nije imao razloga, sve karte su bile otvorene i sve je tako dobro funkcioniralo. nakon nekoliko godina on je opet počeo, skrivečki. Oanko, po malo. Ja sam naravno odmah primjetila i povampirila. Njemu je sve to izgubilo smisao, on je ustvari zaboravio sve ono od prije, nije se smatrao alkoholičarem i nije vidio smisao u tome da se kloni alkohola za skroz, čemu to, pa nije pijanac, nije ovisnik, zašto povremeno nebi popio pivu, dvije i stao? Naravno, nije stao. Ta jedna, dvije, svako toliko bi se pretvorila u malo više, moja nervoza je rasla, njegova također, sve se vrazilo na staro. On jednostavno nema mjeru. On ne može malo, on će ili sve ili nšta.
sad je isto obećanje stalo na snagu, sad ćemo vidjeti do kada. priznao je da to voli, da ga vuče, da pretjeruje i da zna da mora stati. Do sljedeć puta kad mu opet sve izgubi smisao.
trina, prvo potpora i zagrljaj
ako ne uspije sam ovaj put, mislim da nema druge, sad ćeš opet morati isto, uzeti u ruke djecu i otići. i vratiti se, biti mu potpora, ali samo pod uvjetom da potraži pomoć.
Ali, ustvari, optimistično je to. Još uvijek mu je više stalo do tebe i djece nego do alkohola. Nema ti druge nego ga držati u odluci da ne pije( pa makar upotrijebila kratku uzdu), pa makar te svi zvali oštrokonđom.
Sve smo na ovoj temi već rekle, stvar je vrlo ozbiljna. Ne moraš to stanje uopće zvati alkoholizmom, bolje i ne jer kod nas to očito znači samo padanje po podu
pa automatski dobiješ potrebu da ga braniš od "napada" i pojave se sve one opravdavajuće stvari, kao prehrana obitelji, mlad uletio u obveze, inače divan itd.
Sve stvari koje su istinite i točne, ali ne negiraju postojeći problem niti ga umanjuju.
Nemoj to zvati alkoholizmom nego radije - imamo problem zbog alkoholae,
da ga ne moraš braniti (iako ga nitko ni ne napada, žene samo žele pomoći).
Možda ne bi sve moguće ruže procvjetale da toga nema, bilo bi kao i svugdje, ali s ovim je gadno i to je evidentno.
Problem postoji, negdje ste u predvorju pravog pakla, još niste tamo ušli, ali sad treba stati, kako god, inače će ti se djeca silno napatiti i silno će ti zamjerati ako to pustiš.
Znam da se užasno teško nositi s tim, stvarno ne znam kako bih se borila.
Naročito ako uzmemo u obzir postojanje nečega što ja zovem "ovisnički kod". Bodulica je to spomenula, a i neke druge, postoje ljudi koji naprosto nemaju granice, ne znaju stati, samo je pitanje na što će se zakačiti.
Nekad je to samo individualna osobina, ali puno je teže kad čovjek potječe iz takve obitelji.
Poznajem osobu, sad kad stalno pričamo samo o "osobama", čija cijela obitelj počiva na tom "ovisničkom kodu". To je neumjerenost u svemu, sve što im paše priušte si do granica koje su često nepristojne prema drugima, krajnje neobazrive, nema tu nikakve samokontrole, to je jednostavno takav odgoj koji onda preraste u "stil života".
Samokontrola je bitna za čovjeka jer da posežemo samo za instinktima, bio bi to jedan vrlo okrutan, grozan svijet ( a i je kad se tomu prepustimo).
Za primjer, u toj obitelji se puši onoliko koliko ti dođe volje za cigaretom, jedna za drugom, nema suzdržavanja, kave se pije u litrama dnevno, zašto se suzdržavati,
kad se svađaju, to je izderavanje i urlikanje, psovke, bilo gdje i bilo kad, nema se obzira ni prema gostima ni susjedima, ni djeci, ni nikome, potpuni izostanak samokontople, onaj tko se zakačio za piće pije neumjereno i svaki dan, a kad su fešte, kad je to "legalno", onda se nema srama ni obzira, pada se po podu, tada je to, kao normalno, nema veze što se nema 15 godina nego 50, kakve veze....itd.
Boriti se s nekom ovisnošću, ako imaš bilo što slično u matičnoj obitelji u kojoj je čovjek odrastao, puno je teže. Što ne znači da je nemoguće. Moguće je. Osoba koju ja poznajem zakačena je "samo" za nikotin i kavu, sva sreća da je za ovo drugo nezainteresirana, ali da kojim nesretnim slučajem ima sklonost alkoholu, problem bi bio pregadan, s obzirom na taj postojeći ovisnički kod.
Koliko sam shvatila, i osoba o kojoj pričamo ima obitelj s približno sličnim sklonostima pretjerivanju i ovisnosti.
Tko je ono predložio, ne znam sad, možda u borbi protiv tog problema koji vam već sad zagorčava život (a djeci naročito), bi bilo zgodno naći drugo polje na koje se može zakačiti, a u kojemu nema alkohola.
Naravno, ne kockanje ili nešto još gore, nemam sad ideju, lupam bezveze, tipa planinarenje s cijelom obitelji, ribarenje, neki sport, nešto vrlo aktivno, neki "radni" hobi, bilo što u čemu može utopiti tu sklonost pretjerivanju.
Onaj kod, ovisnički šro spominjem, to je tanja-b ili netko drugi spomenuo za djecu, ali sam ga ja prisvojila za ta razna sektašenja i pretjerivanja. Ovo je opravdanje, da ne kradem sad tuđe ideje, samo su mi dobro došle.
Bojim se kako će to zazvučati ako napišem, ali općenito gledajući, nije li bolja opcija promijeniti bravu i spakirati njemu dva kofera, nego s četvero djece tražiti utočište, pa nek se vrati kad odluči potražiti stručnu pomoć i posveti se nekom od aktivnih hobija koji po mogućnosti uključuje i obitelj.trina, prvo potpora i zagrljaj
ako ne uspije sam ovaj put, mislim da nema druge, sad ćeš opet morati isto, uzeti u ruke djecu i otići. i vratiti se, biti mu potpora, ali samo pod uvjetom da potraži pomoć.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
