IvanaR prvotno napisa
U, postovi samo pristižu!
Čini mi se da je pravo pitanje, zašto ne možemo imati fiziološki porođaj u porodištu? Ako čovek pogleda onako zdravorazumski, to bi bilo jednostavniji (šta je lakše, prokinuti vodenjak i dati drip ili ne prokinuti ne dati?), čak i jeftinije, uštedeli bi na dripu i računu za svetlo :-). Evo rečenice iz jednog udžbenika, odnosi se, doduše na porođaj zatkom: Vođenje drugog porođajnog doba može se sprovoditi na sledeće načine: spontano, ručnim pomaganjem i ručnim vađenjem. Spontano vođenje porođaja kod karlice kao prednjačećeg dela, danas se ne primenjuje, mada je ishod porođaja po majku i dete, u odnosu na pomaganje i vađenje, sasvim zadovoljavajući. Zašto onda biraju da ipak intervenišu? Mislim da je u pitanju psihološki pritisak. Čini mi se da samim činom dolaska porodillje u porodilište doktori, možda i podsvesno, preuzimaju jedan (veći) deo odgovornosti za ishod porođaja, a trudnica se oslobađa dela odgovornosti. I u tom transferu doktor se oseća obaveznim da učini nešto, pa makar to nešto i ne bilo potrebno. E sad možda će se neko uvrediti, ali ja mislim da većini žena sasvim odgovara da se oslobode jednog dela odgovornosti, i zbog toga pristaju na sve intervencije. Sukob nastaje onda kad porodilja ne želi da se odrekne svoje odgovornosti, a doktor pokušava da je preuzme. I tu ne pomažu nikakva racionalna objašnjenja zašto se neka procedura odbija, to postaje lični sukob, pa ko ima jači ego taj odnese pobedu.
Pametan čovek prilagođava sebe svetu, budala prilagođava svet sebi. Zato napredak sveta zavisi od budala. Ne znam ko je to rekao, ali savršeno se odnosi na nas ovde. Ma koliko to tužno bilo, u RL se jako retko sreću žene koje smatraju da je porođaj lepo iskustvo.