A i ovo je točno.
Printable View
da, s tim mogu biti suglasna.
misliš da je ta scena prava? ipak mislim da je to fejk scena.Citiraj:
Kad smo kod rekvijema za snove, vjerojatno ni jennifer connely nije bilo ekstra lijepo snimati onu scenu (a ni meni nije bilo lijepo za gledati) ali bar na tom primjeru onda možemo vidjeti gdje ćemo doći ako krenemo zabranjivati filmove i scene koje nam nije lijepo gledati.
meni se cijeli film, ali baš ta scena - poprilično dojmio.
slazem se da to nije neki kriterij, to je vise neki moj subjektivan i osoban dojam, kad mi se prodaje da se uziva, a ja stecem dojam da ne.
pa ne znam, zna se sta se ocekuje od porno glumica.
izmedju ostalog, mislim da rijetke porno dive imaju luksuz biranja i to dok su na vrhuncu slave.
sto se tice scene iz rekvijema, nadam se da je njena poanta doprla do ljudi, a to nije "tamo ces zavrsiti" vec "to postoji". barem po meni.
Istina, tako je to.... ali crta negdje mora biti. U viktorijanskoj eri stolnjak je morao biti do poda da se ne bi vidjele noge od stola. A najstariji zanat ne zove se tako bez razloga. Što ne znači da pornografiju, prostituciju i druge neprihvatljive sadržaje trebamo tolerirati. Treba djeci ukazivati da je to neprimjereno i da bi civilizirani ljudi trebali znati bolje i tome težiti.
To da li je nekome uzbudljivo gledati hard porno sadržaje ništa ne mijenja na stvari je li takva vrsta industrije nužna, potrebna, korisna za društvo u cjelini, za muškarce, žene, djecu...Ili je štetna i nije dobro da bude predmet relativizacije.
Pričamo o industriji snimanja i širokog, masovnog distribuiranja i dostupnosti takvog sadržaja skoro pa svima, naročito u doba interneta.
Ne o onoj basic, vulgaris prostituciji, nema selendre u kojoj se neka nije nudila, ovako ili onako, u nuždi, prisili, a neke bome i bez mučnine u želucu. Za "biranu" klijentelu, vojnike, mornare, usamljenike, preljubnike i bolesnike...uvijek ih je bilo, no ne bi se baš svatko upustio u tu avanturu, ovako, uživo. Ni muškarci ni žene.
No, ponudi im nasnimljeno, servirano, u kuću donesi...zašto, čemu? Postat će od toga bolji ljudi, partneri, roditelji?
Kriterij uzbudljivosti, a naročito seksualne uzbudljivosti, nije nikakav kriterij za korisnost, pa ni prihvatljivost nečega.
Naravno da je seksualno uzbudljivo, ovisno o "ukusima", zato se i snima.
Ako odem u krajnost, samo da bih potkrijepila to da uzbudljivost nije dovoljno valjan kriterij, navest ću uzbudljivost krađe za kleptomane, ubijanja i mučenja za psihopate,
pa i nasilnici raznih profila danas mobitelom snimaju dok nekoga cipelare, užasno se uzbuđuju time.
Uzbudljivo je i nalokavanje, o drogama svih vrsta da i ne govorim, uzbudljivi su i vanbračni izleti, sve je to uzbudljivo. Dobro i pametno nije, ni moralno, ni dugoročno korisno.
Smiješno mi je kako se izrelativiziralo to što sam rekla. Naravno da nisam mislila da svi želimo gledati samo ugodne sadržaje, nisam mislila da se na neke stvari trenutno osjećam loše, osjećala sam se loše i gledajući tu famoznu scenu iz Requiem for a dream, i milijon njih, ali drugo je sadržaj koji prikazuje nešto kako je, razotkriva problem u društvu, a drugo je sadržaj koji taj problem podržava.
Da, npr, neki medij stalno objavljuje viceve koji se zasnivaju na predrasudama o crncima i te predrasude podržavaju, to bi bilo neprihvatljivo, iako bi nekim ljudima bilo smiješno. Nije stvar osobnog kriterija većine, stvar je toga što je to povezano sa vrlo stvarnim i nimalo smiješnim problemima, koji se time podržavaju. Ali smo toliko navikli na to da se žene prikazuje na takav način, da to uopće ne primjećujemo. Isto kao što, u ovom primjeru sa vicevima, namjerno sam napisala crnce, jer smo naučili da je to rasizam, ali vicevi o Romima itekako prolaze.
tangerina, shvaćena si, ne beri brigu.
Ajmo malo jedan prigodan vic, kad su Mujo i Fata stavili gledati pornić, za malo inspiracije.
Mujo se uzbudio odmah nakon prve scene i krenuo oblijetati oko Fate, ali ova se ne da, i dalje gleda film.
Pita Mujo dokad ona to misli gledati, a ona će - Čekaj, bolan, Mujo, moram vidjeti oće li se uzeti!
(vjenčati, za one koji nisu shvatili Fatu romantičarku:mrgreen:)
Ja bih se samo još malo osvrnula na one leonisine dvostruke kriterije. Rekla bih da je cijela stvar vjerojatno započela kao dvostruki kriterij, davno davno, međutim sad, u 2013., teško je govoriti o tome na taj način, rekla bih da je sad riječ o kulturološki uvjetovanom fenomenu.
Budući da je sasvim uobičajena stvar u nekom blockbusteru naići na soft girl_on_girl action, ušlo nam je pod kožu kao normalno.
Pa ja nikako ne bih uspoređivala pornografiju s krađom, ubojstvima i mučenjima. Niti mislim da je loša per se, a čitala sam da je i znanstveno dokazano, da može imati pozitivan utjecaj na seksualni život. Koliko suvereno vladamo ovom raspravom, rekla bih da je svaka ovdje pogledala više od jednog pornića u životu, pa ne bih rekla da smo postale seksualno i životno disfunkcionalne.
Čini mi se da se ovdje uporno zaboravlja da postoje ljudi koji su suvereno, svojom slobodnom voljom odlučili baviti se tim poslom. Nitko nije komentirao onaj post od vertex u kojem su članci o sindikalnim udruženjima radnika u sex industriji - zaista sumnjam da su svi do jednog nadrogirano bijelo roblje. A ako krenemo propitivati tuđu slobodnu volju i slobodne odluke, to je vrlo skliski teren - pa vrlo lako netko onda može reći da niti jedna žena ne bi svojom slobodnom voljom odlučila izvršiti pobačaj, uvijek je riječ o tome da je natjerana lošim socijalnim prilikama, da je izmanipulirana od strane roditelja i partnera, da samim time što je to legalno država podržava i potiče pobačaje i tako dalje i tako dalje.
Ne znam moram li uopće pisati da nisam niti apologetik pornografije nit pornofil, ali mi je malo egocentrično i paternalistički govoriti u ime svih žena (i muškaraca) da su u sex biznisu ljudi samo prisilno, bez svoje slobodne volje te da ih treba zaštititi od njih samih.
U svemu ovome mi nije jasno, zalažete li se vi za zabranu pornografije?
Istina je da pornografija perpetuira neke nepoželjne rodne uloge, ali to je zato jer su konzumenti uglavnom muškarci. Jedino preostaje da žene počnu više gledati porniće, pa će možda ponuda slijediti potražnju.:mrgreen:
jen, zar je netko sporio da ne postoje osobe, bilo muske ili zenske, koje su to ipak izabrale slobodnom voljom? samo se ne slazemo u postotku, omjeru, odnosno drugacije tumacimo slobodnu volju, neki uze, neki sire.
a postoji i razlika izmedju pornica i pornica, od onih a produkcije do onih žnj. pa i snuffova, ako vjerujes u njihovo postojanje.
Ja ne znam za šta se zalažem :mrgreen:
jer mi ne smeta pornografija per se, nego ona ovakva kakva najčešće je. A više od pornografije, svakodnevno mi smetaju indexova rouge kategorija i belle de jour na monitoru, tj to što stoji baš gore lijevo kraj naslova, ne moraš je niti tražit, i ono kad ocjenjuju kako se koja političarka obukla.
I smeta mi isprika "raja to traži", al to u kontekstu još širem od ovog.
Govorila sam o uzbuđenju kao "opravdanju" za pornografiju pa sam, naglasivši da ću se poslužiti krajnostima (a i pornografija bi se mogla svrstati u nekakvu krajnost u seksualnom životu ljudi),
u ilustriranju onoga što uzbuđuje ljude. Ah, zaboravila sam još i kockanje, jako je uzbudljivo, i baš sve te stvari vode i u ovisnost, ne svih ljudi, naravno, ali zakoni većine država ograničavaju konzumiranje baš tih, vrlo uzbudljivih, a u konačnici razarajućih stvari.
Evo, Švedska, nama omiljena liberalna država, ograničila je prodaju alkohola na specijalizirane dućane koji se otvaraju tek petkom popodne i zatvaraju subotom navečer jer su skužili da im nacija ne zna kontrolirati ispijanje alkohola, da ih to razara, pa su im malo ograničili slobode. I zaista ne znaju, sama sam se uvjerila kako u noći sa subote na nedjelju bauljaju pijani, povraćaju, svi redom, mladi i stari.
No, što s pornografijom? Pitala si za zabranu.
Zašto zabrana, ako većina ljudi, povremenih konzumenata, prođe "neokrznuta"?
Mislim da uopće ne bi škodila zabrana, ili neka puno jača ograničenja, samo ne vidim kako to izvesti, ni što konkretno zabraniti, mislim da je nemoguće išta takvoga izvesti, pa se ne bih time bavila, prekomplicirano je.
Ono što sigurno primjećujem, pa ću se time baviti, jest ta pojava, ta ljudska nesposobnost da se stane, da se podvuče crta, da se kaže - gle, tu je kraj, ostalo je, ono, too much.
Ma kakvi, nema toga, ni u gramzivosti za novcem, za moći, ako zakon i kriminalizacija nečega ne kaže stop, ljudi se neće zaustaviti.
Odavno su slikari slikavali aktove, prvi fotografi su isto snimali žene, počelo je na tv filmu s Emanuelom, laganim, soft erotskim scenama, soft pornićima, pa su Švabe snimali "klasične" porno scene (ja,ja, naturlih:mrgreen:), to klinci gledali u ilegali kad nije bilo staraca...
no, do čega je to sad došlo, što se snima, to su strahote, sad gole žene vuku kočije, snimaju klistiranja s voćnim sokovima (te info saznajem u Kliku, ekipa to pogleda pa piše čega ima novoga u tom maštovitom svijetu:roll:) ....o sado-mazo spektru pod nazivom "ruske robinje" ni neću.
Uvijek je bilo toga, postoji, neka, ljudi su uvijek ljudi, no, sve je to nekako bilo obavijeno laganom "ilegalom", snimalo se i prodavalo, ali nije se smatralo da je porno-glumica zvijezda, ili glumac, a kamoli da to spada u nešto normalno, poželjno, da su to poduzetnici, ono, aktovka i odijela, onda se skineš i hopa ajmo.
Ali, trebalo se liberalizirati, emancipirati, pa je ekipa krenula davati intervjue, pa je ta glumica, kao "uspješna", "ona je uspjela", čak se neka i udala za producenta u toj industriji, jupi (to je leonisa spominjala).
Krenulo je s tim da ih se ne smije i ne treba stigmazitizari, ni osuđivati, ok, u redu, nećemo.
No, nije im to bilo dosta.
Da bi se zaradilo sve više, da bi se eksploatacija proširirila, trebalo je kroz javnost proturiti shemu da je ona uspješna, a on biznismen, i to normalan.
Nužno im je i priznanje, nije dovoljan otklon stigme, nego da ih se još i slavi.
Pa da, isti su kao mi, to je samo posao, posao je posao.
Gle, i moj muž je poduzetan, baš je sposoban, i sad kad razmišlja o vlastitom biznisu, najbolje da će mu prvo pasti na pamet otvoriti javnu kuću ili snimati porniće.
Dajte razmislite koji je to profil ljudi, s kim to država šuruje radi poreza, u pornoindustriji, i u prostituciji, i od koga očekuje poštovanje sindikalnih prava. To su makroi.
Nije da bih zabranila, ali barem treba reći - gle, prestanite s tim pre**eravanjima o tomu da ste punoljetni, da suvereno odlučujte kojim ćete se poslom baviti, da ste uspješni i poduzetni i, na kraju, da ste normalni, jer niste.
Sad da mi dođe na šalter u poreznoj ili negdje da mu poštambiljam neki papir, čovjek, poduzetnik, koji sadi i prodaje rajčice, onaj koji postavlja pločice i vodovodne cijevi i lik koji je baš "odlično, iz najboljeg kuta snimio kako joj je jedan uguran sprijeda, jedan otraga, a treći u usta", sad bih ja trebala reći da je on "sasvim običan poduzetnik", "vrlo je normalan, baš ugodan čovjek" i "posao je posao".
Nema šansi. Neću pristati na to da se ama baš sve relativizira u ime slobodne volje.
Ja nikako ne kužim što ova činjenica dokazuje (osim što vjerujem da je takvih vrlo malo)? Iako ti kažeš da je neusporedivo, ali i pljačkaš je najčešće svojom voljom upao u zlatarnicu, pa što ćemo s time? Šteta nije tako direktna, ali posredna šteta sigurno postoji, a čini mi se da su te posredne i puno opasnije jer ih je lakše činiti i jer utječu na puno veći broj ljudi.
I kod pornografije i kod kockanja (iako su legalni) radi se o polusvijetu, ne ulazi se slučajno u taj biznis niti ti s ulice mozes doci i reci: ja bi se sad malo s time bavio i malo bi zaradio...O prostituciji necu, za mene je to cisti kriminal, uvijek me zgrozi koliko svodnici dobijaju zapravo male kazne...
Ne razmijem koga onda optužujete za sveukupno stanje? Medijske kuće, novinare, "poduzetnike", starlete...? Meni je vrlo teško uprijeti prstom u nekoga u društvu i reći "On je kriv". Pa društvo smo svi mi, netko započinje gdje je netko drugi stao, a sve u kontekstu kojeg sačinjavamo svi. I taj novinar na index rougeu ili što ste već spominjali je možebitno vaš prijatelj, poslovni partner, susjed, član obitelji. Ja ne bih tako lako rekla da smo svi mi kao konzumenti posve bezgrešni.
Svatko nosi svoj dio odgovornosti u tom kotaču, naravno, ali mislim da su medijske kuće, točnije cjelokupna struka novinarska, odgovorniji od konzumenata. Oni imaju moć odlučiti do neke mjere šta je primjereno, a šta nije, postoje institucije za nadgledanje etičnosti medija, dakle nije to kao koncept tako radikalno, da postoje neke granice, i da sloboda znači i odgovornost.
A to što mi je netko susjed ili prijatelj ne znači da podupirem svaki njegov postupak.
Konzumenti ne kreiraju taj sadržaj, gutaju ga.
Da, optužujem kreatore i nalogodavce kreiranja tog medijskog, široko dostupnog sadržaja.
Vlasnike medija kojima jedino isključivo bitna zarada, i urednike koji rade po toj direktivi.
Koji god bili, i što god mi bili u rodu.
Nisu dužni podilaziti najnižim ukusima
tangerina, istodobno pisanje
Ja ne znam za što sam ja. Za zabranu mislim da definitivno nisam jer ima i previše toga što, tako, krene s nekim plemenitim načelom i uvjerenjem, a završi završi u totalnoj suprotnosti pa caruje ilegala i bude još gore nego što je bilo i prije zabrane - sjetimo se bilo čega, a pogotovo pod krilaticom "poštovanja" (abortus, prohibicija, poštovanje ženskog tijela koje zahtijeva da je sve pokriveno itd.). Za ograničenje - možda jesam - to se pokazalo, čini mi se, povijesno OK - otežati dostupnost... ali, nisam sigurna u sve to skupa.
A propos dugoročno raznornog djelovanja - puno toga bi onda trebalo zakonski ograničiti... ali, očito se vladama ne isplati, jer uvijek gledaju cost-benefit (je li ta grana više troši ili zarađuje u smislu je li se od alkohola/cigareta/pornografije na kraju više potroši na liječenje ovisnika/saniranje kriminala tipa pornografije ili se više zaradi).
Jedan od načina bi bio poskupiti pornografiju - da se plaća. Možda bi tako bili postignuti ciljevi ograničenja za maloljetnike i one mlađe/zarade za državu/legalnosti i sigurnosti onih koji sudjeluju.
A možda i pričam kvake, ne znam.
ina, možda za početak bar se odrediti jel to šta valja ili ne valja, jel se može živjeti bez krajnjih perverzija, zaslužuje li intervju sa "zvijezdom" pornića mjesto u novinama, i to onako, odobravajući, ona navodi dobivene plakete i priznanja, ko da se priča s Terezom Kesovijom u Gloriji.
Ako nema javne suglasnoti da je to suvišno i totalni shit, nego se daje sve više i više prostora, onda nema govora ni o tko zna kakvim ograničenjima dostupnosti. Ekipa tvrdi da je normalna, da je to samo posao, i to baš dobar, ljudi to puše, šta onda imamo pričati o mjerama.
Nena, meni je to pak previše i kreće moralistički, nemoj se ljutit.
80% toga što živ čovjek radi u danu nije moralno, ni dobro.
1) TV - sadržaj većinom koma - ukinut sve, još je to i opasnije od pornografije, jer ti podilazi suptilno (barbie, CSI, ratna štektanja, jurnjave automobilima LA cestama, pa to je ko ratna zona, kad uključiš itd.), a pornografija jer barem ono - znaš na čemu si;
2) pušenje
3) konzumacija svih vrsta sokova (ne govorim o onome iz Klika);
4) video igre
Mislim... skoro pa sve, osim "eat-pray-love" seta, iako je koji put on i ubilačkiji od ovih tjelesnih stvari (ako zabriješ).
Ja nemam potrebu da se društvo određuje na razne teme, od pornografije je milijun toga gore, ona je piece of cake.
I ko bi bio taj "ograđujući organ". Znamo za crkvene dostojnike (dobro, ja bi njih isto u neki zapućak, previše mi ih je, ali ja sam ateist), ali ko - pravobranitelj za ćudoređe?
I ne vidim zašto bi se moralo određivati stupanj moralnog zastranjenja za svaku od stavki. Jel' parental guidance u Americi nešto dobra donio? Ili je stvar u oružju... Beats me. Po meni je u dostupnosti oružju, a ne u tome što će na nekom programu pisat parental guidance 18 (a ono, vidi se ženska sisa) i u nasilnoj video igri.
Čini mi se da se barem s lovom to može jednostavno regulirat.
Osim ako ne misliš na ono što svi radimo - kućni odgoj.
Iako, sve je ovo brzinska filozofija, slušam tuđe argumente jer mi je tema zanimljiva.
Dužni su profitu. I opstanku.
A s druge strane, publika isto tako nije dužna to konzumirati.
Bojim se da nije tako jednostavno.
Neka urednik odbije raditi po nalogu, doći će drugi.
Neka vlasnik odbije raditi po nalogu, propast će.
Jer krajnji nalogodavac smo mi, publika. Nažalost, to je tamna strana demokracije.
ina, nisam baš imala tolike ambicije, da postoji neki "određujući organ" u javnosti.
Iako, zakonodavac bi to svugdje trebao biti.
Pišem o tome ovdje, "čak" dvije stranice:mrgreen:, i nastavljam se na vlastite misli, ne baš da padam s Marsa pa imam na umu "pravobranitelja za ćudoređe":mrgreen:, nego vidim da ljudi nisu uopće svjesni što se događa u pozadini biznisa i koliko je to uzelo maha.
O tome pričamo sada, a ja ionako pišem preširoko, da bih usput doticala još i nasilje i dostupnost oružja, što je, dakako, daleko gore.
Pišem da si malo osvijeste situaciju glede pornića i sličnih sadržaja.
no, slaba vajda od toga što ja mislim da je štetno za odgoj curica da poznata glumica pornića daje intervjue po novinama ili na televiziji /redcarpet, npr/.
Kad god zagrebm u nešto dublje i šire, javi se netko sa svođenjem teme na tehničku izvedbu parcijalnog dijela.
Da, ali zato što su upali u vrzino kolo kojega su sami zaigrali, ispipavajući granice. No, i dalje su kreatori, na početku lanca, ne na kraju. Onaj tko je počeo, trebao bi i završiti. Ali neće jer je otišao predaleko i više nema prodaje bez dovoljno seksa i nasilja. Trebali bi stati svi, ali neće. Dobro si rekla, dužni su profitu.
Ne slažem se. Raja nikad nije bila nalogodavac, samo ju se sad uvjerava da jest, takvi su sadržaji jer vi ste to tražili.Citiraj:
Jer krajnji nalogodavac smo mi, publika. Nažalost, to je tamna strana demokracije
U nekom idealnom scenariju, nemogućem, naravno, da svi počnu pisati normalno i SVI odustanu od najluđih senzacija (vrlo sam pojednostavila), brzo bi se publika priviknula.
Meni se sviđa ova ideja oko poskupljvanja. I to masno. Nema više besplatno i svugdje gdje ti oko krene. Pa tko želi, neka plati i gotovo. Jer u biti niti ja ne kužim baš najbolje svrhu porno uradaka i to ono da ti se želudac okrene porno uradaka besplatno na netu. Ne razumijem zašto se to ne goni zakonom. A da ne kažem da moraš biti već expert da bi zaključao paswordima stranica i pojmova da klinci ne mogu do toga. I onda, možda ne mogu doma, ali mogu kod prijatelja itd..
Kad smo kod zaključavanja, ot kako se zaključavaju takve stranice? Pojedinačno ili ima neka caka za grupno?
A glede teme nemam nešto pametno za reći, ali moram primjetiti da je Nena krasno upućena :mrgreen:
Ovo s voćnim sokovima me oborilo s nogu :lol:
Da budemo precizniji, radi se o shakeovima, popularnim smoothijima, možda su i eko, zdravi:mrgreen:, evo vidiš kako smo uvijek u duhu ovog foruma:lool: .
Inače, upućena sam ja u svašta, skoro pa ko Peterlin, to je sposobnost memoriranja, kompiliranja i reprodukcije informacija.
jen, nisam oduševljeni poklonik nijedne teorije, iznosim mišljenje, a i ono je promjenjivo, kako se mijenjaju dostupne mi informacije.
Teorija o banalnosti zla nije za baciti, odavno je dokazana, još od prvih psiholoških istraživanja 60.-ih, ljudi, ispitanici u pokusu, su tada druge "ubijali" strujom "jer im je tako rečeno i nije bila njihova odgovornost", a danas zapljenjuju kuće, izbacuju na ulice, ili javno žigošu, ili izmišljaju laži za reklame, jer im je to posao.
Zato i nisam za onu - no hard filings, to je samo posao.
Nema toga. Ako si čovjek, uvijek imaš osobnu, individualnu odgovornost pa ako radiš za đubre, i ponaša se ko đubre, onda bar to priznaj, a ne opravdavaj se frazom - hebiga, to je samo posao.
Načelno pišem, ali imam na umu i novinare i bankare, i copy pastere i sl..
Inace, citala sam davno neku knjigu o japanskoj pornografiji i fetisima. Moram priznati da takve bolesnoce i nastranosti nisam mogla niti zamisliti. Ono sto mi je bilo zanimljivo je to da su imali dosta restriktivne zakone po pitanju prikazivanja genitalija, pa su se onda valjda domislili i "doskocili" tome na druge nacine (vanzemaljci s pipcima, lignje i sl. :bljuv:). Ono sto hocu reci je da izgleda ni neka restriktivna politika ne pomaze problematici, naprotiv. Nasprot tome, evo citat s wikipedije jednog antropologa koji je istrazivao matrilinearna drustva:
"The sexual life of these natives [the Southern Massim tribe] is extremely lax. Even when we remember the very free standard of sex morals in the Melanesian tribes of New Guinea, such as the Motu or the Mailu, we still find these natives exceedingly loose in such matters. Certain reserves and appearances which are usually kept up in other tribes, are here completely abandoned. As is probably the case in many communities where sex morals are lax, there is a complete absence of unnatural practices and sex perversions. Marriage is concluded as the natural end of a long and lasting liaison."[77]
OK, ali što se dobije s tom "ispovijedi", ko će dati "oprost". Tj. što je u riječi? Po meni - malo, više je u djelu.
Koji posao nije prepun kompromisa, često kontra struke, zato jer se to tako radi i jer je jednostavniji način, i jer "imam i ja doma djecu za nahraniti"/"vi bi još da vam za te pare itd.".
Imaš primjera toga di god hoćeš - meni su aktualni (moje strahovanje više) kad mi učiteljica s "punim pravom" (vjerojatno tako racionalizirajući) spraši mene i malu "neću vam za te pare još i malu čuvati, što niste upisali vjeronauk). Ili u doktorskoj branši, npr., di ti ne smije uputiti privatniku, iako je lista čekanja xy, ili privatnik, koji navlači na pretrage itd. Ili u farmi. Ili... di god pogledaš, ma koju god struku, imaš interesa ovih i onih, politikanstva di ga ne bi smjelo biti kao (profesori, suci), biznisa di ga ne bi smjelo biti (politika), zastupanja raznoraznih di ga ne bi smjelo biti (novinarstvo)... ma, doslovno ne mogu zamisliti struku koja bi bila imuna na nečasna postupanja.
Imaš ovih prevaranata koji su meni gori od porna - ovi visak-čudnoviti Milani, koji bolesnicima daju obećanja i uzimaju im zadnju lovu za prodaju nade.
Imaš siromaha koji nemaju kad bit moralni i život se sastoji u borbi za preživljavanje.
Gledala sam nedavno neke isječke iz filmova, bio je onaj o banci Solmn Brothers s Jeremyjem Ironsom, di on onako lakonski - a, Bože moj, normalno da u biznisu jedan drugog jede (da se vratimo na višak rada i Marksa), ovo je ipak humanije od toga da se međusobno poubijamo.
I onda imaš idealistička društva, koja su se pretvorila u svoj užas i u suprotnost te ideje i uglavnom su diktature, od proleterijata, do nekog poglavara.
Tako da se ja opet vraćam na ono djelatno - što napraviti? Tj. ne kužim koji je big deal nekog "priznanja".
Iako smo na filozofskom dijelu, ali nema meni gušta filozofija za koju ne znam kako će to u praksi ispast - ne mogu zastupat ideju, ako je ne mogu zamislit u praksi, što ona znači u praksi.