Očekivanje roditelja također je jako važan parametar. Kad si odgajan s vizijom da ćeš ići na prestižno sveučilišze, onda se to (jasno uz kapacitet i radišnost) i ostvari.
Printable View
Očekivanje roditelja također je jako važan parametar. Kad si odgajan s vizijom da ćeš ići na prestižno sveučilišze, onda se to (jasno uz kapacitet i radišnost) i ostvari.
To je neosporno, zar ne radimo svi to na neki nacin? Ali ipak iz nekog razloga kod nekih urodi rezultatom, kod nekih bas i ne?Citiraj:
sirius prvotno napisa
Cuj, moja djeca imaju svoje terete koji su puni manje zabavni i korisni od toga da im je majka poznata.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
I sto sad? Cura je upisala faks. Imala je predispozicije u svakom pogledu i sretno joj bilo. Ne vidim uopce potrebu o tome pisati . To je kategorija izvan mog dosega u svakom pogledu.
Pa da. To je onda najnormalnija stvar. Ne vidim nista posebno u tome. Nece valjda među raju na ekonomiju u Zagrebu?Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Citiraj:
sirius prvotno napisa
Možda je ona bez poteškoća, al ja bome nisam. Ja sam iskrvarila na toj "sreći" poslije faksa. I preneseno i doslovno. S 50 sati rada tjedno, s minimalno godišnjeg odmora. No zaista je oko mene bilo puno pametnijih, koji su sigurno lakše od mene savladavali prepreke. Pa onda ako se divimo sportašima jer imaju talent i puno rade, ja se divim onima s puno većim talentom od mene koji su također puno radili. Volim razgovarati s njima i uvijek me nadahnu.
Mislim da mi ništa ne znamo o teretima te djece, osim ovog očitog.
Podsjetila si me na moju nedavnu situaciju gdje mi je jedna kolegica kad je čula da sam posvojila rekla da ja stvaro u životu imam nevjerojatnu sreću. I tako, da se ne žalim na ovoj temi, jer na kraju krajeva "šaka suza-vrića smija", tko me dobro pozna me sigurno ne bi ubacio u kategoriju nevjerojatno sretnih.
Cuj , moj sin sad ima 17 godina. Na ledu je od svojih 7 godina . Grupni sport na koji ga se mora razvazati na trenige 3-5 × tjedno i glumiti gljivu nekoliko sati. Gledas i vidis tu djecu koja se trude godinama u sportu. Ne znam da li je itko od njegove generacije vrhunski sportas da ima neke koristi od toga. U bilo kojem smislu. Sigurni ih je barem 60 djece u generaciji , cak neki od njih iz vrlo dobrih obitelji. Ali nitko od njih nije nikakvu stipendiju vrijednu spomena dobio na racun sporta i truda u skoli.
A bilo je djece koja su itekako bila dobra na oba plana.
Jesu li odbijeni ili nisu ni aplicirali? Eto, to ni mom tati nije bilo jasno da se može dobiti samo ako apliciraš. On se i 20 godina kasnije čudi.
Lani se pisalo o onom dečku iz VŽ koji je rasturio maturu i otišao u Cambridge. Superpametan, samouvjeren
, s roditeljima koji su prepoznali talent i sve uložili u njega (puno dodatnog dubinskog rada mimo škole i odličnih ocjena).
Takva su djeca ipak rijetkost, a moraju im se "poklopiti" i isti takvi roditelji. Mnogi bi npr. bili skroz zadovoljni da im je dijete superodlikaš u prestižnoj gimnaziji i konstatirali bi da je postojeći trud dovoljan te da se dijete treba malo i odmoriti nakon 6-satnog učenja. E, ovi se nisu odmarali, nego su učili još, ne zato što su morali, nego zato što su htjeli.
Cuj, stvar je u tome kako se ti osjecas. Iako ne postoji nista crno-bijelo.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Ali da cu sad zaliti dijete zato sto je upala na prestizni faks i zahvaljujuci pomoci okruzenja, poznanstva i pozicije majke- necu. Zasto bi je zalila? Zato sto je ekipa razvlaci po portalima? Cura ce otici van i zivjeti ce svoj zivot bez osvrtanja. Sigurni ju nece biti briga za sirotinju koja zivi na minimalcu i ne moze svojoj djeci platiti iznajmljeni stan da studraju u Zagrebu. Eto, pa je jedino sto mogu pisati komentare ispod clanaka.
Pa nisam mislila da ju treba žaliti, samo da joj treba čestitati i držat fige da izdrži i dalje gurati.
A koliko je nepoznate djece iz HR na sličnim sveučilištima, a nisu iz predsjedničkih obitelji, nije da ih nema, nego ne dođu u novine.
Mislim da je danas puno jednostavnije doći do stipendija raznih vrsta, na kraju krajeva neusporedivo su dostupnije informacije.
Naravno, ne mislim na Ivy League fakultete, tu je ipak vjerojatno potrebno imati i neki pedigre.
Moja nećakinja je recimo isto dobila stipendiju za poslijediplomski u USA, i to stvarno potpuno samostalno.
Sto da izdrzi? Pritisak javnosti?Citiraj:
Jelena prvotno napisa
To je jedino sto treba izdrzati.
Sve ostalo joj je slozeno ko po spagi.
Mozda bi trebalo drzati fige masi drugih koji svakodnevno plivaju u ovom sustsvu. Na fakultetu ili bez njega. I nemaju roditelje koji imaju takve kapacitete .
Moj je frend iz osnovne dobio stipendiju na faksu u Americi prije 20+ godina. Bio je kosarkas , trebali su kosarkase u njihov tim i dali su mu stipendiju. Jasno , nije to bio prestizan faks, on je bio dobrog zdravlja i nije se ozlijedio tokom skolovanja tako da je dogurao do diplome.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Pa dobro, al ako se princ upiše na Harvard, ljudi čitaju, kao kad Meghan rodi. A puno ih je rodilo da se nije pisalo. Pa svejedno - sretno Meghan!
I da, o meni se malo pisalo, al sumnjam da se netko sjeća, čak ni moj tata :lol:
I to ne o mojim akademskim, nego sportskim uspjesima. Što je još komičnije. To je zbilja bilo nepotrebno i nebitno.
sirius, očito se uopće ne razumijemo.
Ja sam prošla i naš sustav i strani sustav. Sigurno je ugodnije u stranom, psihički, manje te se iz krivih pobuda maltretira na fakultetu, ali da je lako se grdno varaš. Ništa ne ide po špagi. Sve moraš odraditi krvnički. Samo su druga bojna polja i benefit je puno veći. To što su ovi upali, ne znači da su završili, samo su im se otvorila druga bojna polja. Neće trošiti energiju na gluposti na koje troše naši studenti, ali će potrošiti jako puno energije.
Sasvim je dovoljno da su nakon krvnickog rada benefiti veci.
Onda i krvnicki rad ima barem svrhu i smisao.
Iako stvarno ne vidim sto je tu tako posebno da se ovom djetetu treba diviti. Imala je sve predispozicije da to postigne. Neka joj je i mentalnog zdravlja i stabilnosti u zivotu pa ce i nastaviti tako.
Ljudi moji, život je takav, nema tu ništa čudnog...da sam u malu ulagala onoliko vremena i novaca koliko sam ulagala da osposobim veliku, tko zna za koliko bi kopalja mala bila bolja nego što je sad ovakva samoiznikla. A tko zna, možda bi bila ista ko i sad.
Život podijeli karte, a mi igramo najbolje što možemo i znamo, koliko najviše energije imamo...nema tu mjesta zavisti ili ljutnji.
Svojedobno smo komentirali sina G. Milića. Taj se isto s obitelji naputovao, naškolovao i imao šansu za vrhunska sveučilišta. Pa je, eto, diplomirao u ZG, viri HDZ-u iz gu.ice, bit će dobar, o politici ovisan aparatčik. Nije se, vidim, "ubacivao" na Harvard, a nije da nije imao mogućnosti za to. Ima hrpa djece pametnih, bogatih i utjecajnih koji ne završe ništa Harvardu slično. Zato bih rekla da KK ipak treba čestitati za postignut početni uspjeh bez obzira na poticajan background.
Pa naravno. Ne kartamo Bridge da se usporedjujemo na nacin da vidimo sto tko moze s istim kartama. Niti se treba usporedjivati stalno.
Meni je onda pitanje za filozoski - na cemu se treba cestitati. Koliki to mora biti skok da se nekome cestita i u kojem smjeru. Bandic je jako visoko skocio, al ja mu se ne divim. Kao ni KGK. Je li pogresno diviti se Kostelicevskim uspjesima, kad su imali dobru podrsku roditelja i naravno da su uspjeli. Sto ako mali Kostelic bude zlatni skijas, hocemo li reci, ha lako njemu, ima puno djece koja se trude, al ne mogu ljeti skijati na Novom Zelandu.
Ja cu cestitati sigurno svakome tko se trudi da napravi dobro s kartama koje ima.
Koliko nase djece uopce aplicira na strana sveucilista?
Prijave tamo idu puno ranije nego kod nas.
Znam vise klinaca koji su aplicirali u EU i dobili ili potpune ili djelomicne stipendije.
Jedan decko je cak digao kredit za svoje skolovanje. Roditelji nisu previse bili odusevljeni.
Na poslijediploske kao i na posdoktorska usavrsavanja takodjer odlaze ljudi.
Treba znati napisati CV, znati napisati molbu i ostalo.
Tako da bas kako je betty napisala nekom je dostupnije ali i danasanjem vremenu doci do informacija zbilja nije tesko. Ali treba uloziti trud. E tu malo zapnemo vise manje svi. Al uporni ipak nesto nadju.
Istina....Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Moj stariji svojevremeno je namjeravao ići na tehnički univerzitet u Graz, ali kako je odrastao, bolje je shvaćao što znači studirati u drugoj zemlji, pa se predomislio. Nije to za svakoga. Onima koji se na to odluče želim uspjeh.
Sportašima se pruži prilika za studij u inozemstvu češće nego ostalima, pa zašto ju ne bi iskoristili...
Danas je Norijada.
Sretno svim maturantima i da se dobro provedu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Jelena, slažem se s tobom.
živit nije fer, svi startamo iz različitih pozicija, no dakeko od toga da su pozicije nas na forumu loše,
te da mogu biti izgovor za ovoni ono...
a svim onima koji se isčuđavaju što je to tako posebno, mogu u šali poručiti da probaju napraviti SAT pa biti u 1-2 posto najboljih, te opcenito proći uspješno sve krugove aplikacije... tada će im postati jasno. :mrgreen:
A i inače ako slučajno pomisle pohvaliti svoje vlastito dijete zbog školskih rezultata neka se odmah ugrizu za jezik! Lako njima sa nama roditeljima pripadnicima srednje klase europe, reći ce prijekorno
mama i tata iz neke afričke zabiti bez školske ustanove....
niti za ivy league, niti za oxbridge, niti za druge “prestižne” fakultete, ne treba nikakav pedigre, (koji naravno u životu nije na odmet), a djeca kako netko reče, doktorice iz doma zdravlja, te zaposlenice privredne banke imaju sasvim dobre šanse. Naravno ako žele. Statistički imaju cak i bolje sanse od neke “elite” (što god to trebalo značiti), koja principjelno većinom upisuje dobre, ali rijeđe najbolje
fakultete, jer se pouzdaju više u svoje sjajne networke, neko u akademsku izuzetnost.
Sjećamo se valjda Marina Soljačića i priče kako je upisao MIT, koji ako nekog zanima ina svake godine 100 mjesta sa kompletnim stiiendijama rezerviranih za neamerikance, sa naglaskom na djecu iz “istocnijih” zemalja, bez financijskog i inog “pedigrea”.
ivy league ima stipendije, kao i oxbridge, koji uz još neke druge odlične univerzitete Russell grupe, pored sistema stipendija, ima kvotu za djecu iz takozvanih deprivilegiranih škola, te im je potrebno manje bodova za upis, dakle mogu inati lošije rezultate sa mature i prijemnog, te se svejedno upisati.
Ovaj strip dobro predstavlja ono što smo nekoliko nas mislili:Citiraj:
betty blue prvotno napisa
https://www.boredpanda.com/privilege...mpaign=organic
Upravo toCitiraj:
Jurana prvotno napisa
Siromaštvo/neimaština najčešće zarobi ljude u taj začarani krug iz kojeg se može iščupati učenjem i radom, ali takva osoba treba potegnuti 3x više nego osoba koja nije rođena u siromaštvu.
S druge strane, bez imalo namjere da omalovažavam ičiji uspjeh, malo sam zasićena tim benchmarkima koji nam se nameću.
O porijeklu i uspjehu smo vise put pisali i zakljucili da se i nase mmisljenje slaze sa statistikama, da djeca koja imaju roditelje koji su zavrsili fakultete uglavnom i sama zavrsavaju iste.
ali i dalje stojim da isti ti mogu upisati fakultete vani ako uloze malo vise truda.
OK mozda ne svi Harvard, ali moze se otici van.
znamo da ima ljudi tu na forumu koji zele da im djeca odu van. ako dobiju stipendiju za studiranje vani vjerujem da ce otici i prije nego se zaposle.
ja osobno jos nisam sigurna zelim li da moji odu van. ali samo iz svojih egoisticnih razloga jer zelim da su jos blizu mene. no isto tako radim na tome da im omogucim da mogu. na neki nacin. ali ja ne mogu raditi za njih. samu stepenicu upisa morat ce sami odraditi. kao i maturu koja im se gleda. jer kako mi je poznato, odgovor o upisu na faks dobiju tako da im je tocno napisano koji uspjeh se na drzavnoj maturi ocekuje. i tocno dobiju npr. da opci uspjeh na maturi moraju imati minimalno 4.5 a iz matematike 5.
tako da vjerujem da je djevojka imala bolji start nego ce moji imati. dakle pohadjala je skole na engleskom cime joj pisanje engleskog jezika je ipak normalnije nego mojim, mozd aje imala tutore za polaganje SAT testova, ali na kraju i ona je morala sjediti i raditi za to. bez obzira na pomoc koju je dobila.
Tako da Juranin cartoon jasno govori o razlikama, ali dohvatljivost nekih stvari ipak nije jedini faktor.
I moja maturantica danas luduje! Ja se od emocija ne prepoznajem, i tuga i sreća istodobna. Baš mi se Velika nekako uozbiljila u zadnjih pola godine i gledam ju i slušam jučer navečer (došla iz škole u 11 :-)), kaže, mama moraš malo ojačati, ne možeš plakati za svaku sitnicu.
A ona guta suze i pravi se da nije ništa.
Ogroman je to stres za njih: od ocjena, straha od mature, straha od dobrog izbora fakulteta, straha od osude okoline ako im se ne studira (bar u mom mikrokozmosu), strah, strah, strah.
Što se studiranja vani tiče, mislim da se to jako isplati ako se ima početini kapital za organizaciju ispita, putovanja do željenog mjesta i posjetu željenom fakultetu, putovanja za roditelje da smjeste dijete i slično. Stipendija pokriva troškove studiranja i to je to, a sve ostalo znamo da košta.
Moja se na kraju nije odlučila za opciju studiranja vani jer smatra da ono što želi (matematika) može dobiti kvalitetno i u HR, a trenutno smo joj u "dobroj" knjizi, ne idemo joj na živce, pa se može zamisliti još koju godinu u svojoj sobi. Svakako nam je namjera da bar preko Erasmusa ode na pola godine/godinu vani, velika je to i dobra životna škola.
O precjedničinoj Katarini sve najbolje: cura je odradila lavovski posao ozbiljno i samouvjereno, ojačana svim internacionalnim i sportskim događanjima u svom životu.
Svoj našoj dječici puno sreće i ostvarenje njihovih snova (i da se što manje opterećuju našim životima, problemima i frustracijama).
sretno svim forumskim maturantima, danas neka se dobro zabave i proluduju :dancingfever:
odlično!Citiraj:
Jurana prvotno napisa
XCitiraj:
kjb prvotno napisa
čak i ako pričamo o studiranju u HR, ali izvan svog grada
Vani se može i kasnije, odnosno ne mora se odmah s 18.
Imam dvije mladje kolegice na poslu koje su diplomski (dakle, 4. i 5. godina po bolonjskom sustavu) slušale i završile vani, a prve tri su odradile u Zagrebu. Dakle, u Zagrebu su završile dodiplomski, na tom drugom sveučilištu završile diplomski (magisterij) a na trećem pak doktorirale.
Naravno da ovisi od faksa do faksa, ali one nisu imale nikakvih problema sa priznavanjem ove tri zagrebačke godine a isto tako ni sa dobivanjem stipendije. Jedino što im je bio preduvjet je položen Toefl ispit (za engleski). Jedna od njih čak nije bila po ocjenama među najboljim studentima ali je već tijekom faksa surađivala na nekim projektima, volontirala, organizirala studentske (strucne) skupove... sve joj se to gledalo i dobila je punu stipendiju za sveučilište koje je htjela.
Čestitam svima i sretno dalje!
svim maturantima danas dobra zabava :-D
i da se svi upišu na željene fakultete
(temu gimnazije pratim već godinama, davno prije nego mi je mala bila za upisivati srednju, i nekako sam joj se veselila, na ovu temu sam došla malo sa strahom, i sve je izbjegavam, ono kao, daaaleeeekoooo je to još, ne želim razmišljati o surovosti brzine prolaska vremena)
rasprava je od jučer, ali kao žirafa kad se nakon pola sata počne smijati vicu "dok to dođe gore do mene....."
Katarini želim svu sreću, da i dalje bude tako uspješnaCitiraj:
sirius prvotno napisa
i da se, kako je izjavila da su joj namjere, sretno vrati u Hrvatsku, koja će, po prognozama njene majke do njenog povratka već biti mala Švicarska, pa da i ona da svoj obol
nego mene zanima (nije da mi dijete misli na Harvard) kao se dobiva ovo "]Katarina Kitarović, kći predsjednice Republike, kako doznajemo s Pantovčaka, uz preporuke škole i profesora iz zagrebačke XV. gimnazije dobila je i preporuke iz Washingtona i Bruxellesa "
sve je to meni jasno.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
no ja te pitam da li ces ti svom djetetu (ne poznajem te, odnosno ne znam koliko su ti stara djeca) kad upise srednju skolu, fakultet koji silno zeli,
reci:
ma nije to nista, skroz bezveze,dijete moje imas sve po spagi, jer ja jurana nisam xy sa 3 razreda osnovne skole, te zivim u potelusici bez struje i vode u nekoj zabiti u npr. Hrvatskoj?
ovima sto su upali u mioc (koji je recimo nas neki pandan akademski izvrsnoj skoli (da izbjegnemo pejorativnost predznaka elitni)) sto je i njima to palo s neba, jer su im roditelji recimo obrazovani?
To se dobiva kad tamo ideš u školu. Ne mora ti nužno mama biti predsjednica. Dovoljno je da su ti roditelji tamo zaposleni... Imam kolegu (diplomatsko dijete još od bivše države) koji je imao takve preporuke još prije nekoliko desetljeća jer je išao u školu u raznim zemljama gdje je njegov tata radio, pa je i obitelj živjela tamo. Nije to bio njegov izbor, ali eto - tako mu je pao grah. Našlo bi se još takvih...Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
O, pa ja kažem svom sinu kad kuka kako mu je teško da je privilegiran, kao što sam i ja bila privilegirana. S tim da to ne znači da on ne mora ništa i da se može ugodno zavaliti u svoje prednosti, nego baš suprotno, da zahvalnost za sve što je dobio i dobiva pokaže svojim trudom i radom.Citiraj:
seni prvotno napisa
Također ne tvrdim da onima kojima je upala sjekira u med tu sjekiru treba iz meda iščupati, nego samo želim reći popu pop, a bobu bob. Kad priznamo da su nekima startne pozicije lakše, a nekima teže, možemo vidjeti što se može napraviti da se te pozicije izjednače.
Slažem se s onima koji ukazuju na nejednaki start. I nije to ideja od jučer, opet se mogu referirati na Malcolma Gladwella ("Izvan prosjeka" - posebno poglavlje govori baš o pitanju akademskog uspjeha i sredini iz koje student dolazi kao glavnom pokazatelju).
Što se tiče KK, treba biti svjestan da učenici koji upisuju IB program najčešće ga i upisuju s namjerom da studiraju u inozemstvu, tako da njezin upis na Harvard i ne čudi toliko. Ajmo reći da se to od nje i očekivalo, i ispunila je očekivanja, što je za pohvalu. I to je sve što treba komentirati, a opširni medijski napisi o njezinom upisu su, po meni, debelo pretjerivanje.
I ja se slazem da je debelo pretjerivanje. Ne vidim potrebu i ne znam od kuda i zasto su krenule sve te informacije.