I moja maturantica danas luduje! Ja se od emocija ne prepoznajem, i tuga i sreća istodobna. Baš mi se Velika nekako uozbiljila u zadnjih pola godine i gledam ju i slušam jučer navečer (došla iz škole u 11), kaže, mama moraš malo ojačati, ne možeš plakati za svaku sitnicu.
A ona guta suze i pravi se da nije ništa.
Ogroman je to stres za njih: od ocjena, straha od mature, straha od dobrog izbora fakulteta, straha od osude okoline ako im se ne studira (bar u mom mikrokozmosu), strah, strah, strah.
Što se studiranja vani tiče, mislim da se to jako isplati ako se ima početini kapital za organizaciju ispita, putovanja do željenog mjesta i posjetu željenom fakultetu, putovanja za roditelje da smjeste dijete i slično. Stipendija pokriva troškove studiranja i to je to, a sve ostalo znamo da košta.
Moja se na kraju nije odlučila za opciju studiranja vani jer smatra da ono što želi (matematika) može dobiti kvalitetno i u HR, a trenutno smo joj u "dobroj" knjizi, ne idemo joj na živce, pa se može zamisliti još koju godinu u svojoj sobi. Svakako nam je namjera da bar preko Erasmusa ode na pola godine/godinu vani, velika je to i dobra životna škola.
O precjedničinoj Katarini sve najbolje: cura je odradila lavovski posao ozbiljno i samouvjereno, ojačana svim internacionalnim i sportskim događanjima u svom životu.
Svoj našoj dječici puno sreće i ostvarenje njihovih snova (i da se što manje opterećuju našim životima, problemima i frustracijama).
 |
|||
Odgovori s citatom
kjb prvotno napisa
