piše.Citiraj:
ninik prvotno napisa
ispovjedaonice su lijevo od ulaza. uvijek ljudi sjede i čekaju za dvije pa pitaj koji je red za o. Ramosa.
Printable View
piše.Citiraj:
ninik prvotno napisa
ispovjedaonice su lijevo od ulaza. uvijek ljudi sjede i čekaju za dvije pa pitaj koji je red za o. Ramosa.
hvala :)
Book i Rhema me neodoljivo podsjećaju na karizmatske susrete vlč. Radigovića. Naša ih je Crkva zabranila s objašnjenjem da svaki vjernik sve svoje vjerske potrebe može ispuniti u župi kojoj pripada. Zaboravili su koliko je karizmatski pokret imao veličanstven doprinos evangelizaciji, koliko je proizveo oduševljenja zbog vjere, prave žive vjere. Šteta, zbilja šteta! A i objašnjenje baš i nije uvjerljivo jer u Hrvatskoj itekako djeluju razne vjerske zajednice i grupe poput neokatekumena, HZBS, hagioterapijske grupe itd...koje itekako zahtijevaju od vjernika teritorijalni odmak od svoje župe.Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Ljiljana, i ja se slažem da je župa svakako prvotni dio djelovanja, ali isto tako mnogi bi vjernici bili osiromašeni da ne sudjeluju u van-župnim aktivnostima, obnovama, pokretima i zbivanjima.
Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Nije Crkva zabranila karizmatske pokrete, ni časopise, uopće, samo se dio visokog klera s njima ne slaže.
Voditelje karizmatskih pokreta prima Papa na audijenciju, jedino nisu u suglasju s dijelom biskupa i teologa, imaju prijepore najviše oko demonizma, ali i drugih teoloških područja, ne smiju se održavati više oni veliki skupovi, ali sve ostalo živi i djeluje.
Po meni su karizmatski pokreti jedino što danas još može spasiti barem dio vjernika da potpuno ne odustanu od vjere i od Crkve.
To da sve potrebe vjernik može ispuniti unutar župe kojoj pripada (i to geografski, znači), ne samo da je netočno, jer vidimo da su baš te župe i župnici često vjernike i udaljili od Crkve,
nego je i velika šteta takvo što savjetovati i time uskraćivati ljudima šansu da pronađu jako puno toga što se nudi i izvan najužih župnih aktivnosti.
Karizmatski pokret je sasvim funkcionirajući i legalan pokret unutar KC.
Doprinosi raznolikosti , jer, kako smo mi svi različiti, tako nam pašu i različiti vidovi duhovnosti.Osobno ne čitam ove časopise i ne idem na mise karizmatika( ne radi se o principu, da se razumijemo, već jednostavno o činjenici da ovaj tip duhovnosti nije moj cup of tea. meni više paše meditativni pristup uz što češće sudjelovanje u Euharistiji)
od duhovne literature svakako preporučam dvije knjige koje sam pročitala u posljednje vrijeme, obje dojmljive i odlične
Renzo Allegri:Padre Pio: čudesni život
Antonio Socci: Tajne Karola Wojtyle
Baš ovo boldano. Ima danas za svakoga ponešto, i ljudi, i zajednica, i načina, nijedan nije bolji ili lošiji od drugoga.Citiraj:
ronin prvotno napisa
Bila sam s jednom curom odavde na jednoj kraćoj duhovnoj obnovi i rekla sam, sve pet, super, lijepa propovijed, promišljanje, tišina, tišina...ali nekako za me previše tišine.
Meni je baš gospel super, ja bih pjevala i plesala od jutra do sutra (iako nemam glasa niti malo) i paše mi to malo življe i veselije. Nisam bila ni na jednom karizmatskom velikom susretu, u Domu sportova ili kod Radigovića, samo u Taboru kod fra Linića, nekad bih slušala patera Ivančića i odem na slavljenja koja vodi J. Lončar i to mi čisto paše. Još da stignem na koje predavanje voditelja hagioterapije u njihovu Duhovnom centru, a valjda hoću, divota.
Vjerujem da su ove tvoje knjige dobre jer su bile i one koje si dosad preporučivala.
Ona o smislu posta došla je slučajno i u ruke mog muža (i sad mu je još ne mogu uzeti da ti vratim:mrgreen:) i lik se baš začudio "kako je odlična", mislio on da ja čitam neke ne znam kakve "plitke vjerske romančiće" koji nemaju nikakva doticaja s "visokom" filozofijom duhovnosti, kakva njega zanima.
Baš mi je drago da mu se sviđa, tako da ću mu još koju iz tvoje ponude ostaviti nadohvat ruke.
(Možda onda, malo pomalo, jednom ostane i s nama na misi.)
Časopis Book stvarno jest malo "plitak" s tim nekim nabrijanim tekstićima, ali je opet dobar radi raznolikosti ponude i mislim da nije dosadan mlađoj populaciji, kao što je npr. Glas koncila.
ronin, ovo sam te htjela pitati, možda ti možeš pomoći nekim ljudima ovdje, koji imaju baš taj problem motivacije odlaska na misu, sudjelovanja u Euharistiji. Znam da si već spominjala da nastojiš što češće ići na misu, ima tu još ljudi koji idu skoro svaki dan ili nekoliko puta tjedno (ja ne, kod mene je u "redovnom" stanju jednom tjedno, a bilo bi super da je češće, samo što je nekad i rjeđe), ali i onih koji jedva prigodno odu.Citiraj:
ronin prvotno napisa
Kako to da je nekim vjernicima misa uvijek dobra, da oni ne razmišljaju tko je i kakav je svećenik i njegova propovijed (na mnogima i nema propovijedi), a drugi se nikako ne mogu približiti Euharistij, stalno osjećaju odbojnost?
Imaš li kakve dobre, inspirativne tekstove koji mogu pomoći osobnom "povratku misi", neovisno o tome gdje se odvijala i tko ju vodi.
Ja sam znala naići na takve tekstove i odjeljke u nekim knjigama, ali sad nemam pojma gdje.
Neno budem pogledala što se tekstova tiče, u gužvi sam dan dva, sigurno ću naći nešto zgodno.
Što se Sv mise tiče, mogu govoriti iz osobnog iskustva. Onog trenutka kada je meni ona prestala biti " misa" a postala istinski susret sa ŽIVIM Bogom prestala sam je doživljavati kao nešto što bi na bilo koji način bilo dosadno ili monotono. Jer, svaka uvijek sadrži u sebi Euharistiju , u svakoj se dešava žrtva uvijek iznova, bila propovijed inspirativnija ili ne,bio svećenik bolji ili lošiji, u biti se uvijek desi susret sa živim Bogom...koji uopće ne ovisi o inspiraciji propovjednika.
Ne znam kad sam prvi puta tako doživjela pričest, prije par godina...mislim dvije.Friškog sam staža u tome.A u crkvi oduvijek.Od tada nikada nisam išla na misu a da se nisam pričestila(prilika za ispovijed bar uvijek ima), i to je u biti bila prekretnica. Prestala sam doživljavati formu a pažnju obratila na srž.
Dinamika...mi paše svakakva. Ja volim pjevati i pjevala sam u nekoliko zborova, no volim i tišinu i meditaciju.U biti ništa me i ne dirne na misi kao tišina.Ona najglasnije odjekuje, bar kod mene.
Baš sam razmišljala o tom konceptu "dosadne mise" kad je Nena-jabuka to spomenula. Slažem se s Ronin u svemu, i samo bih dodala da sam u jednom trenutku shvatila da svećenik uopće nije tu toliko bitan, koliko ono što se zbiva putem Duha Svetoga i putem svećeničkog staleža. Svećenik je sredstvo.Citiraj:
ronin prvotno napisa
Ono što je važno je da svaki svećenik ima ovlast i sredstvo je pretvaranja kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Kad sam to doživjela, misa mi je postala sveta, i susret s Bogom koji tamo doživim ispunja me jednostavno radošću i uvijek kad se približim Crkvi, sva sam sretna. Kao kad ideš na kavu s frendicom, e, pa tako, ali idem susresti Boga. Nešto najljepše, najdublje, nešto čarobno. Molim se cijelo vrijeme mise, pratim liturgiju i kroz svaki njezin dio proživljavam ono o čemu ona govori ili ono što meni konkretno govori.
Isus Krist na je pozvao da kroz misu proživljavamo njegovu muku, i uskrsnuće. I nekako kad sam na misi nastojim biti tu za Isusa, govoriti da nije sam i ostavljen u svojoj muci, da ga volimo, i da primimo milost koju nam je svojom milošću dao. Uvijek me iznova zaprepašćuje gesta kojom se Bog dao staviti u onu zlatnu kutijicu i čekati da ga mi primimo.
Možda je važno probati sudjelovati u misi, pratiti sve dijelove liturgije, u sebi izgovarati sa svećenikom i promišljati.
A propovijed - nekad se zamisliti, nekad prespavati :mrgreen:
predivno :heart:
Nije Crkva zabranila karizmatski pokret ali na KS velečasnog Radigovića više ne mogu ići. Jer se ne održavaju (to su valjda ti veliki skupovi koje kažeš da više ne smiju održavati). A onaj susret na Jarunu u rujnu 2004. na temu "Pokajanje za grijehe naroda" (ako je slučajno tko bio) meni je nezaboravan. Od tada drugačije gledam i na ekonomske, političke, socijalne i sve druge negativnosti i društvu i prestajem se pitati - što smo kao narod Bogu krivi jer sam tada dobila odgovor. U vrhu smo po kršenju Božjih zapovijedi. Ali me od svega toga ne hvata bijes niti malodušnost jer propast ovog svijeta je neminovna. A mi kao narod poprilično ćemo joj doprinijeti.Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Ovo što kažeš da imaju prijepore oko demonizma - sjetila si me na jednog svećenika koji djeluje na internetu koji je izjavio otprilike ovako: a čime da vjernike plašim ako ne vragom? I zaista je to tako - Bog jest sama dobrota i ljubav, ali tamo gdje se čovjek svojom slobodnom voljom Boga odriče, tamo nastupa Zli sa svojim snažnim djelovanjem. To je ono čega se vjernik treba odreći, pa i bojati, da - zašto ne? Samo u tom strahu ne treba zaboraviti da smo zaštićeni Krvlju nevinog jaganjca i da je jedna kaplja te Krvi jača od svakog zla.
I ja mislim da karizmatski pokreti daju snažan vjetar u leđa vjerskom zanosu...
Tako je. A i isti čovjek u različitom životnim razdobljima dobiva različite poticaje duha.Citiraj:
ronin prvotno napisa
Kako bi rekao "moj" Josemaria Escriva "duh puše odakle hoće i gdje mu se hoće".
Da, snažan su vjetar u leđa, sigurno, otvaraju neke nove vidike, vrata i prozore...Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Isječke iz knjige, odnosno biografije Padre Pija, ove koju preporučuje ronin, prvi put sam čitala u nastavcima baš u Booku , kao i recenzije i preporuke za neke druge knjige i još puno stvari za koje se ne čuje na misama u župama niti o njima govori oficijelni Crkveni tisak.
Svakako držim korisnim taj pokret. Svaku zadnju subotu u mjesecu (ne znam je li dalje tako, nisam dulje bila zbog trudnoće i poroda) udruga Kristofori ima skup u dvorani Jelenovac, slavljenje koju predvodi J. Lončar, nije misa jer on nije svećenik, već predavanje, pjesma, molitva, čitanje, polaganje ruku (tko hoće). Otvorenog je tipa i mislim da je zbilja dobro.
Ovo o misi, Ifi, baš si lijepo napisala:-), znam ja to, nisam pitala za sebe, shvatila sam taj point prije nekoliko godina (trebala sam i prije, ali sad, šta je tu je, bolje ikad nego nikad), već za ljude kojima još treba oruđe (pitala je kata.klik) kako uopće doći do tog shvaćanja, do tog osjećaja.
Ne možeš ga samo tako, iznebuha, odjednom preokrenuti u glavi (mislim, možeš, ali to su posebne situacije duboke potrebe i čuda pritom), trebaš neke putokaze koji će napraviti lagani klik koji će se onda pojačavati.
Ja sam tada čitala neke tekstove koji su me se dojmili, koji su mi pomogli da tako sebi predstavim liturgiju i da je nakon toga tako doživljavam, no trebala mi je mala pomoć, a sad ne znam više koja je to bila, gdje sam našla inspiraciju.
Čini mi se da sam čitala životopis neke talijanske svetice koja je godinama živjela od hostije i još nešto, tekstove koji savršeno jasno opisuju otajstvo i niz čudesa vezanih uz hostiju, ali ne znam više gdje sam to našla.
(Doduše, malo mi je na tom putu otežavao župnik u tadašnjoj župi koji je non-stop pričao o politici,
no nakon toga smo se preselili pa je i to sjelo na svoje mjesto. )
Treba tražiti. Kako ono kaže Gospodin - kucajte i otvorit će vam se, tražite i dat će vam se.Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
,,Citiraj:
«Svaki je čovjek pozvan da se brine za nove naraštaje i da postane odgojitelj, uonom trenutku kad prihvati zadaću koja uključuje odnos s drugima, uz potrebnepripreme i osjećaj odgovornosti. Smisao za odgovornost očituje se u ozbiljnostikojom se izvršavaju vlastite obveze. Bez pravila ponašanja, kojih se drži iz dana udan, a posebno u malim stvarima, i bez odgajanja za slobodu, ne oblikuje se savjest,ne vježba se suočavanje sa životnim kušnjama, ne snaži se karakter»Talijanska biskupska konferencija - Odgajati za dobar evanđeoski život
Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Jasno. Ali, nekako ako ne znaš što tražiš, teško da ćeš tražiti. Ja sam uvjerena da su obraćenja, susreti s Bogom uvijek izmoljeni. Svjesna sam koliko je ljudi molilo za mene, i još uvijek moli i ako primim neku milost, zahvalna sam jer znam da je netko to izmolio. Kad je Isus zvao apostole, i oni su jedni druge dovodili, pa je Isus rekao - okej, neka ide i on. Moramo moliti puno, puno za ljude oko sebe.
Koga zanimaju karizmatski susreti u Zagrebu i okolici, evo sve info na stranici :
http://www.kristofori.figulus.hr/hr/
Na žalost, susreti se više ne održavaju na Jelenovcu u Zagrebu nego su se preselili u Dugo Selo.
Tu su i preporuke knjiga i časopisa.
Mama sam curice koja je krenula u prvi razred pa me zanima imaju li i vaša djeca vjeronauk u školi ili i u školi i u crkvi-župnom dvoru-dvorani, naime, naš župnik već od sada popisuje tko mu sve dolazi na vjeronauk u crkvu (subotom) mada imaju vjeronauk i u školi.
Ne. U ckvi je vjeronauk dodatni u 3. razredu, kao priprema za Prvu pričest.Citiraj:
naniluc prvotno napisa
Moji su dvadesetgodišnjaci. U vrijeme njihova odrastanja pripreme za prvu pričest obavili su u školi. Nije bila potrebna župna kateheza i to mi je s obzirom da je prva crkva udaljena 3 km bilo super. Nakon 4 godine sve se promijenilo i pripreme za krizmu morali su obaviti u župi uz školski vjeronauk. Službeno je tumačenje da se u školi uči nauk o vjeri a u župi se odvija priprema za sakramente i uvođenje u vjerski život.Citiraj:
naniluc prvotno napisa
Na godinu opet imam prvašića. Nadam se da će župne kateheze biti subotom. Ne znam kako bih organizirala prijevoz mrvice od kuće do škole pa jošjednom od kuće do crkve, sve u jednom danu, kad po cijele dane radim.
Ne znam još puno o vjeronauku - samo da je zasad najstroža učiteljica mom prvašiću - vjeroučiteljica :/ navodno se ljuti ako ne znaju koja je koja bilježnica... A valjda će to Bog sve poravnati...
ali evo jedan lijepi spot o sv. Josemarrii. On je meni velika inspiracija, pa ako nekog zanima, može pogledati, i isto naći nadahnuće za svoj duhovni život
http://www.youtube.com/watch?v=JbnnwgsEo68
Je li možda dolaziš na duhovne obnove Opus Dei za žene u Petrovu? Davno sam bila...i ubrzo iza toga ostala trudna s Ivanom...poslije toga nikako uhvatiti vremena. Znaš li možda jesu li obnove još uvijek prve subote u mjesecu u Petrovoj?Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Drage mame, kojima je odgoj u duhu vjere posebno na srcu, uzmite minuticu i vrinite, ako već niste, kratke prezentacije o odgoju sv.Ivana Bosca na hrvatskom. http://www.uss.hr/presentations/
Meni su pravo otkriće. Čitala sam neke knjge o don Boscovom odgojnom sustavu, ali ovo je tako kratko i jasno, baš podsjetnik za svaki dan.
Zanimljiv i potreban dijaloški pristup.
http://www.pastoralmladih.hr/Novosti...-na-HKS-u.aspx
Prva tribina: https://www.facebook.com/pages/Hrvat...type=1&theater
Zbog nas koji nismo iz Zagreba bilo bi dobro da prenosi televizija. Mislim da bi gledanost bila zajamčena.
Ljiljana, bit će organiziran live streaming koji će se moći pratiti putem stranice HKS www.unicath.hr
Ljiljana, bit će organiziran live streaming koji će se moći pratiti putem stranice HKS www.unicath.hr
Već sam jednom prisustvovala tribini o vjeri i nevjeri na kojoj su sudjelovala obojica govornika - bio je to primjer otvorenosti i spremnosti za dijalog, ali i informiranosti o onome o čemu se govori, što nije čest slučaj u javnim raspravama.
Odlično. Hvala Zdenka!
Sutra počinju kateheze za odrasle i mlade u župi sv. Josipa (Trešnjevka), utorkom i četvrtkom u 20h, kroz 15 susreta
http://www.zupa-svjosip.hr/zupne-obavijesti.htm (na dnu stranice)
preporučam, naročito na bračne parove
iste kateheze za odrasle započinju i u župi na Jordanovcu (nedjeljom i čet.) u 20h
http://neokatekumenski-put.blogspot..../kateheze.html
Ako nekog zanima:Tribina "Djeca, mladi i obitelj pred novim totalitarizmom"
Lokacija: Dvorana crkve Sveta Mati Slobode, Jarun 1 Datum i vrijeme: 26.10.2012 20:00:00 Na poziv Hrvatskog katoličkog zbora ‘MI’ u posjet Hrvatskoj stiže katolički pisac Michael D. O'Brien, autor poznatih romana ‘Posljednja vremena’ i 'Otok svijeta'. Tom prigodom Studentski pastoral - studentski kapelan don Damir Stojić i HKZ ‘MI’ priređuju tribinu pod nazivom "Djeca, mladi i obitelj pred novim totalitarizmom" koja će se održati 26. listopada u dvorani crkve Sveta Mati Slobode, Jarun 1, u 20 sati.
Moderator i prevoditelj: don Damir Stojić, SDB
Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Može se reći da je to bio baš pravi susret dvojice ljudi, neistomišljenika koji se međusobno poštuju i koji se daju izazvati na promišljanje u svojoj potrazi za istinom. I brojna publika je bila dionik tog susreta i dijaloga. Gregorićevi argumenti bili su najvećim dijelom logičke prirode, a Raguževi filozofske, teološke i, dakako, osobne, jer je on govorio o vjeri koju osobno ima. Kroz riječi o vjeri i nevjeri progovaralo se o dobru i zlu, slobodi, patnji, ljudskoj prirodi, moralu, svrhovitosti života, ljubavi. Sviđa mi se što se nije išlo na forsirano traženje zajedničkih zaključaka nego se pokazalo da je dijalog moguć i kod ljudi potpuno oprečnih shvaćanja, dakako, uz međusobno uvažavanje i informiranost o onome o čemu se govori, a bez isključivosti, zluradosti, čak i prostaštva na kakvo često nailazimo u javnosti.
Naglasili su da se ne radi samo o spoznajnim potrebama i potrazi za istinom nego i o komunikaciji s čovjekom različitog mišljenja. Mi, vjernici i nevjernici, živimo u zajednici, ne u paralelnim svjetovima nego jedni uz druge u svakodnevici života, na različitim razinama. Zato mi se posebno sviđa inicijativa HKS s tribinama na kojima će tijekom Godine vjere svakog mjeseca sudjelovati vjernici i nevjernici, filozofi i teolozi, govoreći o stavkama apostolskog vjerovanja. Osim što mi osobno odgovara akademska rasprava, ne treba zaboraviti da je kršćanstvo vjera kojoj je prvo počelo razum – na početku svega stoji logos.
Hvala Zdenka2 što si opisala. I ja sam htjela doći, ali tempo života je nemilosrdan, pa mi je super kad čujem od nekog drugog, a pogotovo od tebe, čiju svaku riječ cjenim.
kate, snimak tribine imaš ovdje :)
MC, hvala!
Prebacila dio o zdravstvenom odgoju na pripadajuci topic http://forum.roda.hr/threads/71959-%...a-u-%C5%A1koli
Zanimljiv intervju dubrovačkog biskupa Mate Uzinića, između ostalog i o vjeronauku. http://www.dalmacijanews.com/Hrvatsk...tome-pisu.aspx
Pametan čovjek, svaka mu je na mjestu. Ima puno toga iz razgovora za izdvojiti i o tome razmisliti, ja ću ovo:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Citiraj:
Papa je u svom posjetu Njemačkoj upozorio vjernike da ne budu vjernici samo zbog običaja. Primijetio je kako su agnostici, koji su zbog pitanja o Bogu nemirni, kao i ljudi koji trpe zbog naših grijeha i žele čisto srce, bliže Bogu od rutinskih vjernika koji u Crkvi vide samo aparat, a vjera im ne dotiče srce. Govorili smo o broju deklariranih kršćana, postoje li procjene o broju rutinskih vjernika te o broju “pravih” vjernika. Bi li iz visokih postotaka došli do promila?
- Ne bih se usudio procjenjivati brojeve, ali mislim da Papa pogađa bit problema, pogotovo kada govorimo o zemljama s tradicionalnim kršćanstvom. Mi smo držali vjeru kao nešto što se pretpostavlja, a danas je jasno da se ne pretpostavlja. Pozitivno u svemu je što nam novonastala situacija omogućava da se probudimo i spoznamo da ona masa koja će doći na ovu ili onu feštu od Velike i Male Gospe, koja će u nama stvoriti dojam “koliko nas ima”, nije stvarnost. Stvarnost je nešto drugo, a taj šok koji doživljavamo s tom spoznajom tjera nas na promjenu, a kad kažem promjenu tim prije svega mislim na samog sebe.