Jelena. :*Citiraj:
Jelena prvotno napisa
jos bi stavila onog sta se crveni u licu al ga ne mogu naci na tabletu.
Printable View
Jelena. :*Citiraj:
Jelena prvotno napisa
jos bi stavila onog sta se crveni u licu al ga ne mogu naci na tabletu.
Pa vidiš šta nam s njom napravi, počupasmo se skoro radi tih naočala:mrgreen:Citiraj:
seni prvotno napisa
Šalim se ja malo, u biti sve ovo što je tu spomenuto u kontestu zare spada pod ovaj naš današnji stil, način ili kako god već, života.
U ovom smislu u kojem ti ovdje sada pojašnjavaš na što si točno mislila oko zare i sličnih lanaca dovoljno se sjetiti samo ne tužnih, ne jadnih, nego bešćutnih uvijeta i života tih ljudi koji za nas na zapadu šiju tu nesretnu robu ne samo za zaru, već i za sve one zgodne i jeftine stvarčice i igračke koje se nađu u lidlu i aldiu.
Nema kupovina ili ne kupovina u zari nikakve veze sa karijerizmom ili statusom, ja se grozim markirane odjeće danas, ne zato što mi se ne sviđa, baš suprotno, nego iz razloga što su sve te marke od zare do adidasa uprljane znojem i suzama ljudi, pretežno žena i majki, a često i djece, koje rade danonoćno u tim tvornicama za bijedu od koje svom trogodišnjem sinu mjesečno ne mogu kupiti ni 100g mesa, žive u kartonskim šupama na blatnim i punim fekalija ulicama, u bijedi jednog uličnog štakora.
I to je samo majušni dijelić onoga što je snimljeno i što je procurilo u javnost, kleli su se da će poboljšati uvijete svi ti lanci, do danas se ništa nije promjenilo, i svi smo svjesni toga, i dalje kupujemo u tim lancima, jer skoro da više i nemaš izbora. I onda pričamo o borbi za prava žena i ostalim borbama koje se vode za humani i dostojan život, netko je ovdje spomenuo dvostruke kriterije, i od kuda oni, pa evo ulaze nam na mala vrata. S jedne strane nam je muka od toga kako ti jadni ljudi ćive, a sa druge strane kupujemo u zari i podržavamo time da ti ljude nastave tako bijedno živjeti da bi mi imali majcu iz zare.
Nema to sve puno smisla, rekla sam već izmanipulirani smo do te mjere da više ni ne kužimo kada nas se manipulira, i to mi odrasli, kod djece, šta uopće pričati, oni su tek postala ciljana grupacija. Sve je to na žalost povezano i duboko isprepletno, jedno vuće drugo, i niti ne nastaje niti opstaje jedno bez drugoga.
A isto je i sa gore spomenutom kavom ili kakaovcem, trgovci robljem otimaju djecu, manju , veću nije u pitanju, a nekad ih roditelji i sami prodaju, zatim ih ovi prodaju na planataže i tako do nas stiže ona primjerice fina kava ili čokolada iz kolubije i tako doljem svijeta po plantažama kave i kakaovca, ne svima naravno, ali značajno, ljudi i novinari koji su se odvažili tome ući u trag i snimiti skoro su ostajali bez glave. I onda prehrmbeni lanci na zapadu koji otkupljuju tu kavu i kakaovac kao nemaju pojma..
A ježi ga sad sam opet odmakla od teme, ali ako pogledamo iz tog ugla, sve to naše nanjurganje oko vremena i djece, u biti je nevažno, možemo biti sretni da živimo tu gdje jesmo i da imamo takve živote kakve imamo, ali opet s drge strane lijepo je razmjeniti misli, stajališta, pa i pojadati se koji puta. Jer ako podvučemo crtu, onda na kraju ne bi imali o čem pričati, ali svi u konačnici kusamo iz istog lonca.
i brendirana i nebrendirana odjeca, a i ona sa placa se proizvodi na isti nacin.
ono sto ja htjedoh reci je to, da porast zivotnog standarda, koji ima najmanje veze sa odjecom, ali je na tom primjeru najlakse objasniti, znaci istovremeno transformaciju i promjenu koja za pojedince moze biti bolna, ali gledano u sirim razmjerima donosi drustvu benefit. i ne samo to. vecina pojedinaca tako bira. jer im je taj izbor bolji. pa kad se pojavio hm i zara, su mnoge druge tekstilne tvornice naprosto propale. ne zbog marsa, ne zbog kapitalizma , nego jednostavno zato sto je potrosac, odnosno vecina potrosaca odlucio da mu je hm i zara majica jeftinija, ljepsa..itd
za radnike te neke propale tvornice xy, je to naravno bio ocaj i katastrofa, sto je potpuno i razumljivo i jasno. no vazno je razumjeti, da tu odluku o zatvaranju tvornice nije donio ni feminizam, ni kapitalizam, niti bilo koji apstraktni izam, nego svi mi glavom i bradom. jer izbor imas. mozes kupiti majicu koju stefica proizvodi u maloj manufakturi u sesvetama sa svojih 5 radnika, koja kosta duplo vise od hm. dakle kao potrosac dati ces vise za majicu, a ustedjet ces negdje druge. (majica je figurativne naravi, nije poanta u odjeci) to naravno nije lako, pa se manjina na to odlucuje.
to isto vrijedi za sve, za grijanje, za stanovanje, za hranu, za skolovanje..itd
i da dodam, ikea je svedska.
pa u odnosu na prije 50 -70 godina, sto je jako, jako kratki period imamo:
zabranu djecijeg rada,
regulaciju trzista rada sa subotama, nedjeljama, praznicima, pauzama..itd
porodiljnje dopuste
pomoc za nezaposlene
zdravstvenu zastitu za pojedince i njihovu djecu
sustav mirovinskog osiguranja
trzisnu inspekciju
tolu vodu, grijanje kao standard
besplatno skolovanje
itd.
i to sve smatramo minimalnim standardom.
hipotetski bi svaki pojedinac mogao reci :
necu kupiti u lidlu, nego na pijaci kod marka i anice, i hodati cu u poderanim cipelama.
( ja nisam socijalno osjetljiva, znam iz iskustva i vlastitog i blize okoline, sto znaci mjeriti svaki dinar, znam kakva je situacija u hrvatskoj, zelim naprosto objasniti princip)
naravno da su nam su danas i biti sit i imati cipele i imati grijanje i besplatno skolstvo standardi. i super da je tako. jer u samo jednoj generaciji prije, u obitelji mm-a su 10 djece imali troje3 cipela. pa tko se prvi ustane njemu cipele. na -10, razumije se. a jedno od te djece je sa 12 !! otisao u svijet. sam, samcat.
no mi danas hocemo i grijanje i skolaovanje i hranu koja nista ne kosta i majice koje nista ne kostaju.
e sad, radnici te propale tvornice imaju problem. moraju naci novi posao. (ljudski je da zale za ovim i za onim, da su ocajni, da krive sve izme, ali to im pomoci nece, a osim toga zamaglit ce im pogled na stvari, jer za situaciju nisu krivi izmi) dakle oni mogu naci novi posao u toj zari, mozda ce zaradivati bolje, mozda i gore, mogu se prekvalificirati, otvoriti neki svoj posao..itd..itd
drustva u kojim stvari funkcioniraju drukcije (u dansnjici) su bile zemlje istocnog bloka, kina, kuba. ne cini me se da je to bio prekrasan model.
nije bilo ikee, nije bilo trzista i nije bilo konkurencije. i nije bilo demokracije.
stovise, zelje za ukidanjem svih tih "dekadantnih" civilizacijskih tekovina, i pokusaj nasilnog negiranja psiholoskog profila covjeka, nagnala je neke od tih "mislioca" na experimente tipa kulturna revolucija, ili crveni kmeri akcije - svi na selo kopati i orati, a svi jednaki ko oni kositreni vojnici.
rezultati:
glad, bijeda, ocaj i milijuni mrtvih.
a i u socijalnoj skandinaviji, je i ikea i nokia, pomela priliciti broj tvornica. a ljudi u prosjeku bolje zive. i benefit ikee globalno gledajuci je veci od negativnosti koje su nastale, kad su se ljudi morali preorjentirati.
ovo uopce nije defetisticki pogled na svijet. ni u kom slucaju. ako hoces svijet naci svoje mjesto pod suncem, te mijenjati ga na bolje, onda je vazno razumijeti uzroke i posljedice.
svijet se sastoji figurativno receno i od ljudi koji rade 8 -16 , i od onih koji rade puno vise i puno manje i u svakom slucaju razlicito, i od onih kojima okviri daju sigurnost i od onih koje okviri guse.
na srecu, jer jedni skrbe za stabilnost, drugi za promjene, treci za inovacije, cetvrti nam otkrivaju nove perspektive..itd
i svi zajedno u nekoj instabilnoj ravnotezi koegzistiraju.
svijet u kojima bi sve trebalo biti normirano, ukljucujuci i ljude je huxleyeva alfa, beta, gama.
a seni ti ga isto znaš izfilozofirat.... odosmo mi od teme, preko bijede u siromašnim zemljama do poimanja uzrola i posljedica funkcioniranja svijeta.:lol:
Ja joj ne nalazim zamjerke. To je pravi prikaz načela "misli globalno - djeluj lokalno".Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
A sad ozbiljno - to je stvarno jedino što možemo učiniti, mijenjati nešto u svom okruženju što nam je dostupno.
da se ispravim:
htjedoh reci:
ja nisam socijalno NEosjetljiva, te znam da ima ljudi posvuda koji nemaju ni za lidl, ni za poderane cipele, te da ima onih koji si nista drugacije od toga ni ne mogu priustiti.
pokusavam samo objasniti princip, odnosno kako ga ja razumijem
:lol:nisam ja nista izfilozofirala.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
nego nastavila.
jelena je govorila o tome da samci udaraju tempo (moje se misljenje nesto razlikuje, mislim da pretezno muskarci sa zaledem udarju tempo, ali to sad nije vazno)
dakle, da li je to u redu ili ne? kako se s tim nositi?
mima je dodala da je smeta kad kolege ostaju duze, pa njen normalni 8 satni rad, zbog toga izgleda nedostatan.
pa je neko rekao da se to moze vidjeti diferencirano, pa je neko pitao da li ti ljudi trebaju dobiti povlastice.
pa su jedni rekli da.
drugi su rekli ne.
pa da li se treba dozvoliti da se radi vise, itd
dakle razgovaramo o necemu sto bismo mogli nazvati "konkurencija"
pa sam ja to stavila u sire okvire, te se pitala kako covjek regira kada od konkurencije ima koristi (stvari postaju jeftinije, pristupacnije, ikea, obrazovanje, sir, vrhnje....)
a kako reagira kad mu konkurencija "steti", jer ga tjera na neke stvari koje ne zeli, da recimo radi vise, ili ostaje duze, ili gubi posao, ili nesto trece.
sve je to i ljudski i razumljivo i svi smo to manje vise na vlastitoj kozi ovako i onako iskusili.
i ne samo na poslu, nego i u privatnom zivotu.
pa sam isla u jos sire okvire, usporedujuci "zabranjivanje konkurencije" - crveni kmeri, kulturna revolucija..itd..itd
i zapadni trzisni sustav, koji nam je donio neku vrstu blagostanja. (znam da neki/mnogi to ne drze blagostanjem, no to je drugi par postola)
a onda sam se opcenito zapitala, sto bi bilo kada recimo nitko ne bi smio izlaziti iz "okvira", jer izlazak iz okvira ponekad ugrozava one cije se okviri time ruse.
dakle da su svi radili recimo u telefonskoj industriji i ni makac ni lijevo, ne bi vjerojatno imali recimo mobitel, jer je on nastao prvo mentalnim izlazom iz okvira, a onda pretpostavljam i kolicinom, vrstom i nacinom rada, koja se razlikovala od standarda vecine.
Ovo kako ja citam vase postove,svi se vise manje slazete. Ono sto je jos vazno napomenit(bar ja mislim da jest) je to da dosta velik broj ljudi radi na crno i to ne samostalno vec i na svojim radnim mjestima. Dio place(kod mnogih i dobar dio) ide na crno,problem nastaje kad recimo Marica zavrsi pravni fakultet pa onda godinama ne nalazi posao u struci vec radi kao prodavacica za minimalac jer ako nece ona radit ce netko drugi. Pa je onda Marica sretna da nade posao koji je placen bar malo vise od minimalca pa se opet u novom okruzenju dokazuje kao vrijedan radnik itd. I tako produ godine.
Sta moze Marica poduzeti po tom pitanju,sto ja i vi mozemo uopce poduzeti?
Po meni drzava moze staviti minimum na (stajaznam) 3000kn
Bolje za drzavu,a bolje i za "nas"
Meni osobno bi ova solucija mozda i nastetila jer s obzirom da bi moj poslodavac sigurno davao drzavi vise,samim tim meni nesto manje,al neka...meni ne smeta onda bi i Marici bilo bolje
Cinjenica je da neki ljudi namaju izbora,a neki mlate praznu slamu i zive po principu "sta me briga za posa,napravit ce neko drugi" i za to uredno primaju placu. Jednaku kao i onaj kolega koji obavi dio njihovog posla
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
A zašto misliš da država ima te pare? Pa vidiš da mora imati za Merzelicu, Nadana vidoševića, bivšeg premijera i slične??? :mrgreen:Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
Mogla bi odredenom broju zvati mozda inspekciju,ali tu di ja zivim to je lako rijesiv problem,nista sto malo "mita i korupcije" nemoze rijesiti. S druge strane neke bi se "radnje" zatvorile drzavnim pecatom,a ti radnici zavrsili na ulicu u potrazi za poslom,kojeg u zadnje se vrime prica bas i nema (ili je isti kao ovaj prethodni)
Sta mogu ja kao pojedinac napravit vezano za ovaj po menu vazan problem?
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Mogu se jedino "zalit" na rodinom forumu :-)
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Točno, Carmina, kod nas usporedo egzistiraju ostaci socijalizma i takvog mentaliteta i takvih radnih sredina s "kapitalizmom", ali valjda onim početnim, izrabljivačkim, gdje su radnička prava ozbiljno ugrožena jer se zakoni ne poštuju, a sudovi ne funkcioniraju.
I onda imaš i jedan mali broj poslodavaca koji su ok poslodavci, radne sredine s ovakvom atmosferom o kojoj piše Jelena, koja može donijeti neke pomake. Tima je, s druge strane, opet često jako teško jer im državne institucije podmeću klipove pod noge, a sudovi opet ne funkcioniraju. I zapravo je to nefunkcioniranje sudova jedan ogroman problem u Hrvatskoj, možda i veći od politike na koju po navici režimo.
Ne mogu se više baš sjetit kakve veze ima s temom, ali eto, došlo mi pa sam napisala :D
I nek si napisala Vertex,ova tema je bas da se napise sto god bilo na pameti,pa meni je donijela 5min mira (ako nista drugo u mojoj glavi) na kojoj sljaste jeftine cvike iz ZARE
.......sala,ljudi,nemojte me sad.... :-)
Da,sudovi ne funkcioniraju,a i mnogo toga drugoga
Nisam ni visokoobrazovana,ni preinteligentna da dublje udem u tu drzavnu politiku,a i svijetsku...
Obicna sam osoba,po svemu u sredini (osobna procjena) ali vidim da nesto u RH debelo ne stima,uglavnom neznam kako promjeniti i ispraviti.......ali VIDIM
I moram negdje to izgovorit,a ni sama neznam kako misli pretociti u slova da bi bilo razumljivo,da netko shvati sto je pjesnik htio reci
Vidim sve i nekad me dusa boli zbog toga
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Peterlin slazem se :mrgreen:
Ali zasto drzavi trebaju pare npr.da podigne granicu minimalne place? Zar nebi i drzava automatski imala vise od svakog prijavljenog radnika u RH? Poslodavcu bi bilo teze jer bi morao vise platiti drzavi.
Ne kuzim se bas u to,mozda mi je nesto promaklo
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Eh, draga, nisam ja tak pametna da bih znala odgovoriti na ova pitanja... Nazalost, cini mi se da to nisu ni oni koji bi trebali biti pametniji od nas i koji sjede na vlasti.Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
Ali evo mog misljenja - ako se digne razina minimalne place, bit ce samo vise rada na crno - nije dobro...
Nekad se govorilo "Gdje prestaje logika, tu pocinje vojska", a danasnja verzija iste izreke bila bi "Gdje prestaje logika, tu pocinje drzavni proracun".
A sad ozbiljno - radi se o tome da u ovoj drzavi nema dovoljno mjesta gdje se stvara NOVA vrijednost. Jer ni zdravstvo ni skolstvo ni drzavne institucije to ne stvaraju. Da se razumijemo, nisam rekla da su nepotrebni, samo da netko mora negdje zaraditi i za njih. Ovo je previse pojednostavljeno, znam... ali bez poljoprivrede i industrije tonut cemo samo dublje. Nema tog rebalansa koji nas moze spasiti - to je sve preseljavanje dugova iz jednog dzepa u drugi. Uffff....
Pa poslodavcu bi bilo teže, pa bi od 3 radnika 1 otpustio, da si smanji troškove, radnici bi morali više raditi (neplaćeno i prekovremeno=, povećala bi se nezaposlenost, država bi prihodovno ostala na istom, poslodavac bi bio troškovno na istom, nahebali bi samo radnici.Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
Peterlin za moj pojam si pametnija od mene,a i od vecine u saborskim foteljama
Moje je misljenje da velik broj privatnika koji drzi radnika prijavljenog na "minimum" prilagodi racunicu da odgovara tom minimumu,a ostatak na crno spremaju uredno u svoj dzep(dio toga neki i isplacuju na crno "drznicima" poput mene jer odbijam radit za minimum,a ocito sam i u pravu kad mi jos nije urucen otkaz :mrgreen: )Ovi ostali koji stvarno odraduju taj minimum u slucajevima za koje ja znam imaju visak radnika. Ti radnici(ovo govorim iz primjera za koje ja znam,stvarni i zivi primjeri iz moje struke i slicnih zanimanja) polovicu smjene ne rade nista-nemaju posla. Znaci imas dva radnika koji odraduju posao jednoga. Ocigledno je jedan "viska" Takve bi drzala ili na pola radnog vremena ili bi jedan bio "visak"
Pa bi se jednog dana stvari pomakle s mrtve tocke,mozda na bolje bar za nasu dicu. Virujem za neke i na gore,al bar bi bilo postenije
THE END
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Ja sam ti samo starija i iskusnija (50+), za pamet se ne bih kladila... I nisam sigurna da se ne bih mijenjala s tobom, he he he...Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
Ali zivimo u vrijeme nesmiljenog kapitalizma (nije to samo ovdje tako, ima i gorih mjesta od Hrvatske ili Europe). Neke stvari su prije bile bolje, neke su danas bolje... Kako nam padne grah. Ali opet - ne mozes imati sve dobre stvari koje si u zivotu vidjela u isto vrijeme i na istom mjestu....
Ja samo svoju djecu naganjam da uce (sve, a na prvom mjestu strane jezike) ne zato da ih tjeram da se odsele nekamo, nego zato da danas-sutra imaju bolju mogucnost izbora, tj. da mogu birati gdje ce zivjeti i sto ce raditi. Dalje - ovisi o njima... I oni ce danas sutra biti punoljetni i imati pravo glasa.
Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Imas pravo bilo bi i toga,potpuno se slazem s tobom
.....ALI...... ako mu taj jedan ipak donosi zaradu onda ga nece otpustit (to govorim bas vezano za ove konkretne slucajeve u mojoj blizini) druga je situacija kad imas 2 radnika koja obave posao jednoga,tu ocito nesto ne stima.
Vidim da sa fiskalnim blagajnama nije nesto porastao broj otkaza,ali je nekim cudom porastao prikazani promet
Cuda se dogadaju neka,neznam
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Hvala Peterlin :-) Ti bi da se zamjenis samnom sigurno bolje iskoristila moju situaciju,jer meni nesto "steka" Kao da sa ne micem s mrtve tocke,a mogla bih jer vidim da ima ljudi koji imaju puno manje mogucnosti,koji se bore za goli zivot onda bi malo mijenjala svijet,zapocimala revolucije itd...sutra se pitam sta to mene sprijecava,koci da se pokrenem i napredujem i dolazin do zakljucka da sam krivac JA,da me strah gladi,neuspjeha,neznamnijacega. Uvik govorim "Tko radi,ne boji se gladi" i pravo je vrime da riskiram. Ako i neuspijem dobar radnik u mom poslu uvijek ima posla,bas uvijek. Znaci JA nemam nikakva prava da se u svoje ime zalim,ali u ime susjede Marice valjda imam
...valjda
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Slažem se da bez industrije nema ništa. Ali ne mora ni zdravstvo, ni (pretežno visoko) školstvo biti baš samo "balastom". Visoko školstvo često i nije (čak ni kod nas, iako nije samoodrživo). Bila sam na Gradišću na Mađarskoj strani, tamo se na sve strane nude zdravstvene usluge, privatne, naši susjedi Slovenci lijepo "izvoze" IVF postupke i regionalno tko god može platiti i pokriti se logistički ide u mariborsku bolnicu, dakle ne kod privatnika, nego baš u bolnicu. Tu naravno onda dolazi i smještaj za parove koji dolaze iz većih udaljenosti, vinjete, restorani itd.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Al realno, ni Švicarska ne bi opstala bez industrije, turizam i bankarstvo su super, al industrija nosi veliki teret.
Slabo vas pratim u ovim zadnjim postovima, tj. kužim što hoćete reći, ali ja ipak hoću reći nešto drugo :mrgreen:.
Ako sam dobro ubrala Seni, čini mi se da je rekla, "nemojmo ipak toliko kukati, uopće nam nije tako loše tu u Evropi". Odavde to ubirem:
I kada bismo pričali o nekom općem životnom standardu, i još kad HR ne bi bila toliko nesređeno mjesto, ne bih ništa proturječila toj tezi. Ali, ako govorimo o "roditeljskom standardu" ja se zapravo ne mogu pomiriti s tim da mi, kao roditelju, svemir/država/društvo zapravo ne duguje još nešto. I pri tome u ovom trenu ne mislim konkretno na Milanku, Bandića, ovu ili onu instituciju ili dio proračuna, nego mislim na to da mi "društvo" koje od mene očekuje da svojem djetetu pružim "kvalitetan obiteljski život, ostvarim njegov osobni razvitak u najpotpunijem mogućem potencijalu, pružim mu optimalnu skrb i učinim apsolutno sve da to bude u njegovom apsolutno najboljem interesu" - a to su riječi kojima me svaki dan bombardiraju od TV-a do vrtičkog panoa - onda ja želim da me to isto društvo "osnaži" da ja to mogu i učiniti.Citiraj:
seni prvotno napisa
Ono nešto malo što znam o obiteljskoj politici (koju u udžbeniku definiraju kao skup mjera koje djeluju u korist obitelji, naročito obitelji s djecom), je to da su mjere obiteljske politike nekad pretežno bile usmjerene na pronatalitet, a danas su pretežno usmjerene na razvoj djeteta, reintegraciju žena na tržište rada, te uspješno usklađivanje obiteljskih i profesionalnih odgovornosti - u teoriji/u Evropi/ili valjda negdje drugdje gdje nije ovdje.
E pa i ja hoću neku od tih mjera usklađivanja. Za početak, kako ono, natjerajmo tate više u kuhinju i oko djece. Tu smo na dobrom putu, vidim i kod sebe, i oko sebe. Ali dalje ne znam... A da nam treba više društvene podrške roditeljima, kažu i ovdje: http://www.unicef.hr/upload/file/380...ublikacija.pdf
Str. 128 do 133.
Sigurno se to može naći u nekim pametnim tekstovima, zato sam i tražila Seni da linka nešto o onome što je opisala o situaciji u Njemačkoj (hvala na volji da pošalješ pp kad nekad na nešto opet naletiš), i dok ne prekopam nešto više o tome kako to Evropa pruža podršku roditeljima, želim dakle reći da ja tu podršku od svemira ipak očekujem 8-).
p.s. Ako naši starci nisu toliko brinuli o našim potrebama i našem razvoju, a nisu imali ni tražili vrijeme za sebe, i dolazili su doma u pola 3 - što su onda radili? :mrgreen:
Kako kaže Maslowljeva piramida potreba, kako zadovoljimo koju potrebu krenuvši od onih najosnovnijih zrak, voda, hrana, tako se letvica potreba i prioriteta uvijek pomiče naviše. U prirodi nam je da težimo onome što nemamo, tj. zadovoljiti nezadovoljenu potrebu, što je dobro, to nas motivira da djelujemo, idemo naprijed, jer u protivnom bi vjerojatno još sjedili u pećinama.
Drugim riječima, nekad je bilo prioritet djetetu osigurati egizstenciju u vidu hrane na stolu, danas u vidu recimo što boljeg školovanja, hrana na stolu je već odavno postala nešto što se podrazumjeva samo po sebi, u tolikoj mjeri da često jednostavno zaboravimo kako u mnogim dijelovima zemaljske kugle ta hrana na stolu još uvijek predstavlja taj minimalni standard.
Mi smo ga prevazišli, i sad su nam prioriteti neke druge novonastale potrebe koje generiraju to nezadovoljstvo tj. težnju da ih ispunimo, ili pozitivnije rečeno, motiviraju nas da se pokrenemo.
Tako nekako ja to shvaćam.
Vidi vrijednih žena koje u dubokoj noći i u cik zore budane. :mrgreen:
Samo ću vrlo kratko ;-), jerbo nešto drugo radim.
Bb, baš si me nasmijala sa ovim pitanjem što su radili naši roditelji s nama nakon 15 sati, kad bi došli s posla. Ne bih ja nikako rekla da se oni nisu s nama bavili. Nego su oni potrebe drugačije i kodirali i razumijevali, sukladno tome u kom su svijetu živjeli. Svijesno i nesvjesno odgajaš dijete da razvije najbolje skills za opstanak u društvu u kojem žive. Dakle ako živiš sa samurajima, odgajati ćeš samuraje, ne keith haringe.
A nadovezujem se na šafran danas se svijet jako, jako brzo mijenja, pa je i naša zbunjenost, propitivanje, zahtjevnost i nezadovoljstvo još veće.
Eto moja mama je pješačila sat i više ( pogotovo kad je išla uzbrdo), bilo joj je teško, ali to se podrazumjevalo i bila je sretna što ima dobar posao. ne što bi ona bila heroj, nego je to bilo takvo vrijeme.
Nadi mi nekoga danas, ko pristaje tako raditi.
Joj, nađem ti ih ja 20 do podne... Mislim da to samo govori o tome kako svi doživljavamo cijeli svijet kroz prizmu svoje neposredne okoline... a istin aje da danas u Hrvatskoj ima obitelji kojima je cilj nahraniti djecu kao što ima i onih kojima je cilj osigurati školovanje izvan Hrvatske... I roditelji su jednako zabrinuti kako će oni to.. Najtužnije je da često ovi koji brinu o faksu u Austriji iskreno vjeruju da je pred njima nesavladiv problem, dok ovi koji brinu o ručku u nedjelju spremniji su reći Snaći ćemo se...
I naši sus e starci u prosjeku mnogo više bavili nama, samo na način da su s nama živjeli a ne glumili život za nas... Nisu s nama išli u planinu kako bismo pješačili nego skupljali kestene, i zato su često i bili neosjetljivi na dječje potrebe, jer su nas smatrali ravnopravnijim nego što mi danas smatramo našu djecu.. Pomalo kao ono iz prosvjetiteljstva: Djeca su mali ljudi, nimalo drugačiji od odraslih samo manji...
I ne razumijem baš što bb misli pod onim da ju društvo treba osnažiti za roditeljstvo... Pa društvo nas oblikuje od samog početka, samo što to isto društvo oblikuju pojedinci koje je ono oblikovalo, pa svaka promjena zahtijeva vriiiijeeeemeee..
Ovo baš ne razumijem? To iskustveno govoriš? I što si htijela reći, ako ti nije problem pojasniti.Citiraj:
casa prvotno napisa
ja ne poznajem nikog ko bi pješačio sat i pol na posao, a poznajem siromašne i one kojima isključuju struju. i ne mislim da su lijeni prasci nego da ih kao što seni kaže kodira vrijeme u kojem žive i žele bolje od toga.
Da, da kako sam samo to predvidjela. Ovi u Austriji koji brinu o faksu (a ne brinu), vjerojatno ne bi uopće ni trebali ići na faks. Jerbo će time pomoći onima koji brinu o nedjeljnom ručku.
Ali čovjek uči dok je živ. Pa za svaku lekciju trebabiti zahvalan. Pa i za tu,
da treba triput promisliti koju ćeš metaforu upotrijebiti.
Mislim na konkretne mjere, politike i sl. koje su dio nečega što se zove "obiteljska politika".Citiraj:
casa prvotno napisa
Ne znam jesi li bacila pogled na tekst koji sam linkala - radi se o jednom velikom UNICEF-ovom istraživanju o tome kako roditelji i zajednice brinu o djeci najmlađe dobi... A konkretno u poglavlju koje sam spomenula se kreće od pretpostavke - ako hoćemo da roditelji uspiju s djecom ovako ili onako (puni potencijal, razvoj, bla bla) trebamo misliti i na to što njima treba - pa se vidi da ih puno treba vjetar u leđa u pogledu materijalnih uvjeta, ali nije zanemariv niti dio onih koji trebaju "prilagođenije radno vrijeme, pomoć u kući, više vremena za sebe i sl.". Jako ih je malo reklo da ne treba ništa.
Ono, očekujem od društva da će imati neke mjere obiteljske politike (država, udruge, tko god) kojima meni kao roditelju pomaže da ostvarim tu, danas kao tako zahtjevnu ulogu. Npr. da netko (država, udruge, tko god) napravi veliku nacionalnu kampanju podizanja svijesti o nužnosti ulaska tate u kuhinju. Npr. da postoje opcije da na tržištu rada mogu birati u nekim godinama raditi malo, a kad djeca stasaju raditi više. Naravno da obiteljska politika već postoji, i da se npr. društvo brine da se tata uključi pa mu da 2 mj. porodiljnog više. Ali onda to npr. bude mjera koju koriste samo oni gdje mama ima veću plaću, a tati je grozno na poslu ili je pred otkazom (nemojte se hvatati za ovo da znate i tate s dobrim poslom koji su išli na roditeljski dopust).
Mogu ja ovdje sad nabrajati i do ne znam koliko, i počela sam, ali sam obrisala jer sam došla do faze "svizac je zamotao čokoladu". Ali npr. ako je društvo prije x desetljeća omogućilo vrtiće da žena može ići raditi, onda sad npr. očekujemo da prilagode radno vrijeme tog vrtića - da mogu npr. ostati s djetetom ujutro doma ako radim popodne, a ne da ga vodim u privatni vrtić, ili poslije 16h plaćam sitericu.
Naravno da se stvari mijenjaju i poboljšavaju, da postoje mjere obiteljske politike, u okvirima lijepe naše hrvatske. Ali ne želim da to stane na tome - imaš porodiljni godinu dana, što još hoćeš. Pa svašta još hoću.
Ali gdje smo u svemu tome ako je država sve manje socijalna, da se negdje to riješilo tako da su ipak vezali mamu doma (Njemačka), da negdje nisu ništa napravili pa je prirodni priraštaj katastrofa (Italija), i da za puno ljudi nema ni minimalnog standarda (npr. cijena vrtića izvan Zagreba).
Ali ono, želim raditi, želim biti mama, ali tako ću svisnuti, dajte mi nešto.
I da, nije da se društvo, evropsko je l te, u okviru EU ne brine o tome, postoje smjernice, direktive... i osim što čekam da nađem vremena da to sve proučim, čekam i da nešto od toga dođe do mene.
http://m.youtube.com/watch?v=KLARbhfI4ZY evo covik pogodi "u sridu"
Gustajte
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
MM pješači gotovo 4 km na posao, dva smjera ispadnu 8 km, i kad mu ponudim da dođem po njega, neće, jedino kad je baš neko teško nevrijeme Al istina je da ga vrijeme kodira, stresan mu posao pa mu ovo dođe kao "yoga", a ne mora nikoga u vrtiću pokupiti. I ja pješačim na posao, al meni je puno bliže. Oboje smo vozači, a auto nam ostane preko tjedna na parkingu.Citiraj:
sasa prvotno napisa
Nijemci stalno ističu francuski model radnog vremena majki, očeva i vrtića. Švedska nam je predaleko, mislim da bi to bilo bliže rješenje.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Ne znam kako ste me shvatile, ali zapravo sam željela reći kako ljudi oblikuju vlastite živote dok istovremeno njihovi životi oblikuju njih. Tako npr. mladi par s kreditom za stan u Zagrebu brine kako će uštedjeti od svojih premalih primanja za školovanje djece u inozemstvu, dok mladi par u nekom selu brine manje o tome što će im djeca jesti za tri dana. Ne zato jer jedni vole više vlastitu djecu, već zato što ih je život tako oblikovao, pa su ovi prvi pod stresom jer se bore s kreditom, s dječjom štednjom i razvažanjima, a drugi par se predaje i posustaje iako im je problem objektivno veći jer je naučio predavat se... I jesu li prvi bogatiji (a daleko je i jedan i drugi par od bogatstva) jer su se više trudili, studirali, ne predavali se ili se nisu predavali jer su bili bogatiji, jer su imali više prilika...to je meni pitanje je li prvo kokoš ili jaje...Citiraj:
seni prvotno napisa
I bb, slažem se da bi društvo moglo i trebalo svašta, ali to mi je u domeni šbbkbb.
Ma je, puno je toga šbbkbb kad nema ni osnovnih uvjeta (zaposlenosti, dovoljno mjesta u vrtićima i sl.). Da tek vidiš kako neke pametne glave u znanstvenim člancima nabrajaju što sve treba postojati.Citiraj:
casa prvotno napisa
No mene to zanima i na razini oblikovanja socijalnih i obiteljskih politika u stručnom smislu, ali i na razini forumske rasprave :mrgreen:.
Na netu se može iskopati dosta o tome koje zemlje ulažu u servise za djecu i obitelj, koje potiču da je žena kod kuće, koje omogućavaju skraćeno (part - time) radno vrijeme, a koje ne čine baš ništa u vezi usklađivanja radnih i obiteljskih obaveza - i u kakvoj je to onda korelaciji sa stopom zaposlenosti žena, s njihovim plaćama, natalitetom uopće.
A ako možemo na sekundu zanemariti opće uvjete oko nas, mene bi veselilo da ovdje vidim konstruktivne prijedloge što bi roditeljima olakšalo život (nemoj sad seni reći da to ne treba uopće činiti :mrgreen:). A da to nije, plati mi da sam 5 godina doma. No, s druge strane, i znam tu listu, uvijek krenemo - daj mi jeftiniji vrtić, prilagodi mi radno vrijeme, moje i vrtića... i zapravo dosta toga i znamo što bismo. Valjda nam onda ostaje samo čekati. Da to imaju djeca naše djece.
Ja recimo, čvrsto vjerujem da bi država više pomogla i roditeljima i djeci da nam osigura nekog psihologa, psihijatra, terapeuta neke vrste kojemu bismo jednom u mjesec dan išli ili sami ili s djecom i s kojim bismo učili o sebi, o djetetu, o tome kako vidjeti svoje potrebe za razliku od želja... Vjerujem da ljudi više promišljaju da bi i donosili adekvatnije odluke, da bi bili zadovoljniji, i da bi nam to više pomoglo nego ovo s radnim vremenom.. Činjenica koju to prilagođeno radno vrijeme pokušava zamaskirati jest da roditelj gubi na ostalim područjima vlastitim roditeljstvom ili dijete gubi blizak odnos s roditeljem... I da tu čovjek mora naći kompromis koji njemu odgovara i njegovom djetetu i da nikakva pomoć društva ne može promijeniti činjenicu da je kompromis nužan i da se ne može imati sve odjednom...