Kako imati malo mira...???

[Carmina406]

Peterlin za moj pojam si pametnija od mene,a i od vecine u saborskim foteljama

Moje je misljenje da velik broj privatnika koji drzi radnika prijavljenog na "minimum" prilagodi racunicu da odgovara tom minimumu,a ostatak na crno spremaju uredno u svoj dzep(dio toga neki i isplacuju na crno "drznicima" poput mene jer odbijam radit za minimum,a ocito sam i u pravu kad mi jos nije urucen otkaz )Ovi ostali koji stvarno odraduju taj minimum u slucajevima za koje ja znam imaju visak radnika. Ti radnici(ovo govorim iz primjera za koje ja znam,stvarni i zivi primjeri iz moje struke i slicnih zanimanja) polovicu smjene ne rade nista-nemaju posla. Znaci imas dva radnika koji odraduju posao jednoga. Ocigledno je jedan "viska" Takve bi drzala ili na pola radnog vremena ili bi jedan bio "visak"

Pa bi se jednog dana stvari pomakle s mrtve tocke,mozda na bolje bar za nasu dicu. Virujem za neke i na gore,al bar bi bilo postenije

THE END


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[Peterlin]

Peterlin za moj pojam si pametnija od mene,a i od vecine u saborskim foteljama

Moje je misljenje da velik broj privatnika koji drzi radnika prijavljenog na "minimum" prilagodi racunicu da odgovara tom minimumu,a ostatak na crno spremaju uredno u svoj dzep(dio toga neki i isplacuju na crno "drznicima" poput mene jer odbijam radit za minimum,a ocito sam i u pravu kad mi jos nije urucen otkaz )Ovi ostali koji stvarno odraduju taj minimum u slucajevima za koje ja znam imaju visak radnika. Ti radnici(ovo govorim iz primjera za koje ja znam,stvarni i zivi primjeri iz moje struke i slicnih zanimanja) polovicu smjene ne rade nista-nemaju posla. Znaci imas dva radnika koji odraduju posao jednoga. Ocigledno je jedan "viska" Takve bi drzala ili na pola radnog vremena ili bi jedan bio "visak"

Pa bi se jednog dana stvari pomakle s mrtve tocke,mozda na bolje bar za nasu dicu. Virujem za neke i na gore,al bar bi bilo postenije

THE END


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

Ja sam ti samo starija i iskusnija (50+), za pamet se ne bih kladila... I nisam sigurna da se ne bih mijenjala s tobom, he he he...

Ali zivimo u vrijeme nesmiljenog kapitalizma (nije to samo ovdje tako, ima i gorih mjesta od Hrvatske ili Europe). Neke stvari su prije bile bolje, neke su danas bolje... Kako nam padne grah. Ali opet - ne mozes imati sve dobre stvari koje si u zivotu vidjela u isto vrijeme i na istom mjestu....

Ja samo svoju djecu naganjam da uce (sve, a na prvom mjestu strane jezike) ne zato da ih tjeram da se odsele nekamo, nego zato da danas-sutra imaju bolju mogucnost izbora, tj. da mogu birati gdje ce zivjeti i sto ce raditi. Dalje - ovisi o njima... I oni ce danas sutra biti punoljetni i imati pravo glasa.

[Carmina406]

Pa poslodavcu bi bilo teže, pa bi od 3 radnika 1 otpustio, da si smanji troškove, radnici bi morali više raditi (neplaćeno i prekovremeno=, povećala bi se nezaposlenost, država bi prihodovno ostala na istom, poslodavac bi bio troškovno na istom, nahebali bi samo radnici.

Imas pravo bilo bi i toga,potpuno se slazem s tobom

.....ALI...... ako mu taj jedan ipak donosi zaradu onda ga nece otpustit (to govorim bas vezano za ove konkretne slucajeve u mojoj blizini) druga je situacija kad imas 2 radnika koja obave posao jednoga,tu ocito nesto ne stima.

Vidim da sa fiskalnim blagajnama nije nesto porastao broj otkaza,ali je nekim cudom porastao prikazani promet

Cuda se dogadaju neka,neznam








Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[Carmina406]

Hvala Peterlin Ti bi da se zamjenis samnom sigurno bolje iskoristila moju situaciju,jer meni nesto "steka" Kao da sa ne micem s mrtve tocke,a mogla bih jer vidim da ima ljudi koji imaju puno manje mogucnosti,koji se bore za goli zivot onda bi malo mijenjala svijet,zapocimala revolucije itd...sutra se pitam sta to mene sprijecava,koci da se pokrenem i napredujem i dolazin do zakljucka da sam krivac JA,da me strah gladi,neuspjeha,neznamnijacega. Uvik govorim "Tko radi,ne boji se gladi" i pravo je vrime da riskiram. Ako i neuspijem dobar radnik u mom poslu uvijek ima posla,bas uvijek. Znaci JA nemam nikakva prava da se u svoje ime zalim,ali u ime susjede Marice valjda imam

...valjda


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[Jelena]

A sad ozbiljno - radi se o tome da u ovoj drzavi nema dovoljno mjesta gdje se stvara NOVA vrijednost. Jer ni zdravstvo ni skolstvo ni drzavne institucije to ne stvaraju. Da se razumijemo, nisam rekla da su nepotrebni, samo da netko mora negdje zaraditi i za njih. Ovo je previse pojednostavljeno, znam... ali bez poljoprivrede i industrije tonut cemo samo dublje. Nema tog rebalansa koji nas moze spasiti - to je sve preseljavanje dugova iz jednog dzepa u drugi. Uffff....

Slažem se da bez industrije nema ništa. Ali ne mora ni zdravstvo, ni (pretežno visoko) školstvo biti baš samo "balastom". Visoko školstvo često i nije (čak ni kod nas, iako nije samoodrživo). Bila sam na Gradišću na Mađarskoj strani, tamo se na sve strane nude zdravstvene usluge, privatne, naši susjedi Slovenci lijepo "izvoze" IVF postupke i regionalno tko god može platiti i pokriti se logistički ide u mariborsku bolnicu, dakle ne kod privatnika, nego baš u bolnicu. Tu naravno onda dolazi i smještaj za parove koji dolaze iz većih udaljenosti, vinjete, restorani itd.

Al realno, ni Švicarska ne bi opstala bez industrije, turizam i bankarstvo su super, al industrija nosi veliki teret.

[Bubilo Bubich]

Slabo vas pratim u ovim zadnjim postovima, tj. kužim što hoćete reći, ali ja ipak hoću reći nešto drugo .

Ako sam dobro ubrala Seni, čini mi se da je rekla, "nemojmo ipak toliko kukati, uopće nam nije tako loše tu u Evropi". Odavde to ubirem:

pa u odnosu na prije 50 -70 godina, sto je jako, jako kratki period imamo:

zabranu djecijeg rada,
regulaciju trzista rada sa subotama, nedjeljama, praznicima, pauzama..itd
porodiljnje dopuste
pomoc za nezaposlene
zdravstvenu zastitu za pojedince i njihovu djecu
sustav mirovinskog osiguranja
trzisnu inspekciju
tolu vodu, grijanje kao standard
besplatno skolovanje
itd.
i to sve smatramo minimalnim standardom.

I kada bismo pričali o nekom općem životnom standardu, i još kad HR ne bi bila toliko nesređeno mjesto, ne bih ništa proturječila toj tezi. Ali, ako govorimo o "roditeljskom standardu" ja se zapravo ne mogu pomiriti s tim da mi, kao roditelju, svemir/država/društvo zapravo ne duguje još nešto. I pri tome u ovom trenu ne mislim konkretno na Milanku, Bandića, ovu ili onu instituciju ili dio proračuna, nego mislim na to da mi "društvo" koje od mene očekuje da svojem djetetu pružim "kvalitetan obiteljski život, ostvarim njegov osobni razvitak u najpotpunijem mogućem potencijalu, pružim mu optimalnu skrb i učinim apsolutno sve da to bude u njegovom apsolutno najboljem interesu" - a to su riječi kojima me svaki dan bombardiraju od TV-a do vrtičkog panoa - onda ja želim da me to isto društvo "osnaži" da ja to mogu i učiniti.

Ono nešto malo što znam o obiteljskoj politici (koju u udžbeniku definiraju kao skup mjera koje djeluju u korist obitelji, naročito obitelji s djecom), je to da su mjere obiteljske politike nekad pretežno bile usmjerene na pronatalitet, a danas su pretežno usmjerene na razvoj djeteta, reintegraciju žena na tržište rada, te uspješno usklađivanje obiteljskih i profesionalnih odgovornosti - u teoriji/u Evropi/ili valjda negdje drugdje gdje nije ovdje.

E pa i ja hoću neku od tih mjera usklađivanja. Za početak, kako ono, natjerajmo tate više u kuhinju i oko djece. Tu smo na dobrom putu, vidim i kod sebe, i oko sebe. Ali dalje ne znam... A da nam treba više društvene podrške roditeljima, kažu i ovdje: http://www.unicef.hr/upload/file/380...ublikacija.pdf
Str. 128 do 133.

Sigurno se to može naći u nekim pametnim tekstovima, zato sam i tražila Seni da linka nešto o onome što je opisala o situaciji u Njemačkoj (hvala na volji da pošalješ pp kad nekad na nešto opet naletiš), i dok ne prekopam nešto više o tome kako to Evropa pruža podršku roditeljima, želim dakle reći da ja tu podršku od svemira ipak očekujem .

p.s. Ako naši starci nisu toliko brinuli o našim potrebama i našem razvoju, a nisu imali ni tražili vrijeme za sebe, i dolazili su doma u pola 3 - što su onda radili?

[šafran]

Kako kaže Maslowljeva piramida potreba, kako zadovoljimo koju potrebu krenuvši od onih najosnovnijih zrak, voda, hrana, tako se letvica potreba i prioriteta uvijek pomiče naviše. U prirodi nam je da težimo onome što nemamo, tj. zadovoljiti nezadovoljenu potrebu, što je dobro, to nas motivira da djelujemo, idemo naprijed, jer u protivnom bi vjerojatno još sjedili u pećinama.

Drugim riječima, nekad je bilo prioritet djetetu osigurati egizstenciju u vidu hrane na stolu, danas u vidu recimo što boljeg školovanja, hrana na stolu je već odavno postala nešto što se podrazumjeva samo po sebi, u tolikoj mjeri da često jednostavno zaboravimo kako u mnogim dijelovima zemaljske kugle ta hrana na stolu još uvijek predstavlja taj minimalni standard.

Mi smo ga prevazišli, i sad su nam prioriteti neke druge novonastale potrebe koje generiraju to nezadovoljstvo tj. težnju da ih ispunimo, ili pozitivnije rečeno, motiviraju nas da se pokrenemo.

Tako nekako ja to shvaćam.

[seni]

Vidi vrijednih žena koje u dubokoj noći i u cik zore budane.

Samo ću vrlo kratko , jerbo nešto drugo radim.
Bb, baš si me nasmijala sa ovim pitanjem što su radili naši roditelji s nama nakon 15 sati, kad bi došli s posla. Ne bih ja nikako rekla da se oni nisu s nama bavili. Nego su oni potrebe drugačije i kodirali i razumijevali, sukladno tome u kom su svijetu živjeli. Svijesno i nesvjesno odgajaš dijete da razvije najbolje skills za opstanak u društvu u kojem žive. Dakle ako živiš sa samurajima, odgajati ćeš samuraje, ne keith haringe.
A nadovezujem se na šafran danas se svijet jako, jako brzo mijenja, pa je i naša zbunjenost, propitivanje, zahtjevnost i nezadovoljstvo još veće.
Eto moja mama je pješačila sat i više ( pogotovo kad je išla uzbrdo), bilo joj je teško, ali to se podrazumjevalo i bila je sretna što ima dobar posao. ne što bi ona bila heroj, nego je to bilo takvo vrijeme.
Nadi mi nekoga danas, ko pristaje tako raditi.

[casa]

Joj, nađem ti ih ja 20 do podne... Mislim da to samo govori o tome kako svi doživljavamo cijeli svijet kroz prizmu svoje neposredne okoline... a istin aje da danas u Hrvatskoj ima obitelji kojima je cilj nahraniti djecu kao što ima i onih kojima je cilj osigurati školovanje izvan Hrvatske... I roditelji su jednako zabrinuti kako će oni to.. Najtužnije je da često ovi koji brinu o faksu u Austriji iskreno vjeruju da je pred njima nesavladiv problem, dok ovi koji brinu o ručku u nedjelju spremniji su reći Snaći ćemo se...
I naši sus e starci u prosjeku mnogo više bavili nama, samo na način da su s nama živjeli a ne glumili život za nas... Nisu s nama išli u planinu kako bismo pješačili nego skupljali kestene, i zato su često i bili neosjetljivi na dječje potrebe, jer su nas smatrali ravnopravnijim nego što mi danas smatramo našu djecu.. Pomalo kao ono iz prosvjetiteljstva: Djeca su mali ljudi, nimalo drugačiji od odraslih samo manji...
I ne razumijem baš što bb misli pod onim da ju društvo treba osnažiti za roditeljstvo... Pa društvo nas oblikuje od samog početka, samo što to isto društvo oblikuju pojedinci koje je ono oblikovalo, pa svaka promjena zahtijeva vriiiijeeeemeee..

[sasa]

J Najtužnije je da često ovi koji brinu o faksu u Austriji iskreno vjeruju da je pred njima nesavladiv problem, dok ovi koji brinu o ručku u nedjelju spremniji su reći Snaći ćemo se...

Ovo baš ne razumijem? To iskustveno govoriš? I što si htijela reći, ako ti nije problem pojasniti.

[sasa]

ja ne poznajem nikog ko bi pješačio sat i pol na posao, a poznajem siromašne i one kojima isključuju struju. i ne mislim da su lijeni prasci nego da ih kao što seni kaže kodira vrijeme u kojem žive i žele bolje od toga.

[seni]

Da, da kako sam samo to predvidjela. Ovi u Austriji koji brinu o faksu (a ne brinu), vjerojatno ne bi uopće ni trebali ići na faks. Jerbo će time pomoći onima koji brinu o nedjeljnom ručku.
Ali čovjek uči dok je živ. Pa za svaku lekciju trebabiti zahvalan. Pa i za tu,
da treba triput promisliti koju ćeš metaforu upotrijebiti.

[Bubilo Bubich]

I ne razumijem baš što bb misli pod onim da ju društvo treba osnažiti za roditeljstvo... Pa društvo nas oblikuje od samog početka, samo što to isto društvo oblikuju pojedinci koje je ono oblikovalo, pa svaka promjena zahtijeva vriiiijeeeemeee..

Mislim na konkretne mjere, politike i sl. koje su dio nečega što se zove "obiteljska politika".

Ne znam jesi li bacila pogled na tekst koji sam linkala - radi se o jednom velikom UNICEF-ovom istraživanju o tome kako roditelji i zajednice brinu o djeci najmlađe dobi... A konkretno u poglavlju koje sam spomenula se kreće od pretpostavke - ako hoćemo da roditelji uspiju s djecom ovako ili onako (puni potencijal, razvoj, bla bla) trebamo misliti i na to što njima treba - pa se vidi da ih puno treba vjetar u leđa u pogledu materijalnih uvjeta, ali nije zanemariv niti dio onih koji trebaju "prilagođenije radno vrijeme, pomoć u kući, više vremena za sebe i sl.". Jako ih je malo reklo da ne treba ništa.

Ono, očekujem od društva da će imati neke mjere obiteljske politike (država, udruge, tko god) kojima meni kao roditelju pomaže da ostvarim tu, danas kao tako zahtjevnu ulogu. Npr. da netko (država, udruge, tko god) napravi veliku nacionalnu kampanju podizanja svijesti o nužnosti ulaska tate u kuhinju. Npr. da postoje opcije da na tržištu rada mogu birati u nekim godinama raditi malo, a kad djeca stasaju raditi više. Naravno da obiteljska politika već postoji, i da se npr. društvo brine da se tata uključi pa mu da 2 mj. porodiljnog više. Ali onda to npr. bude mjera koju koriste samo oni gdje mama ima veću plaću, a tati je grozno na poslu ili je pred otkazom (nemojte se hvatati za ovo da znate i tate s dobrim poslom koji su išli na roditeljski dopust).

Mogu ja ovdje sad nabrajati i do ne znam koliko, i počela sam, ali sam obrisala jer sam došla do faze "svizac je zamotao čokoladu". Ali npr. ako je društvo prije x desetljeća omogućilo vrtiće da žena može ići raditi, onda sad npr. očekujemo da prilagode radno vrijeme tog vrtića - da mogu npr. ostati s djetetom ujutro doma ako radim popodne, a ne da ga vodim u privatni vrtić, ili poslije 16h plaćam sitericu.

Naravno da se stvari mijenjaju i poboljšavaju, da postoje mjere obiteljske politike, u okvirima lijepe naše hrvatske. Ali ne želim da to stane na tome - imaš porodiljni godinu dana, što još hoćeš. Pa svašta još hoću.

Ali gdje smo u svemu tome ako je država sve manje socijalna, da se negdje to riješilo tako da su ipak vezali mamu doma (Njemačka), da negdje nisu ništa napravili pa je prirodni priraštaj katastrofa (Italija), i da za puno ljudi nema ni minimalnog standarda (npr. cijena vrtića izvan Zagreba).

Ali ono, želim raditi, želim biti mama, ali tako ću svisnuti, dajte mi nešto.

[Bubilo Bubich]

I da, nije da se društvo, evropsko je l te, u okviru EU ne brine o tome, postoje smjernice, direktive... i osim što čekam da nađem vremena da to sve proučim, čekam i da nešto od toga dođe do mene.

[Carmina406]

http://m.youtube.com/watch?v=KLARbhfI4ZY evo covik pogodi "u sridu"

Gustajte


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[Jelena]

ja ne poznajem nikog ko bi pješačio sat i pol na posao, a poznajem siromašne i one kojima isključuju struju. i ne mislim da su lijeni prasci nego da ih kao što seni kaže kodira vrijeme u kojem žive i žele bolje od toga.

MM pješači gotovo 4 km na posao, dva smjera ispadnu 8 km, i kad mu ponudim da dođem po njega, neće, jedino kad je baš neko teško nevrijeme Al istina je da ga vrijeme kodira, stresan mu posao pa mu ovo dođe kao "yoga", a ne mora nikoga u vrtiću pokupiti. I ja pješačim na posao, al meni je puno bliže. Oboje smo vozači, a auto nam ostane preko tjedna na parkingu.

[Jelena]

I da, nije da se društvo, evropsko je l te, u okviru EU ne brine o tome, postoje smjernice, direktive... i osim što čekam da nađem vremena da to sve proučim, čekam i da nešto od toga dođe do mene.

Nijemci stalno ističu francuski model radnog vremena majki, očeva i vrtića. Švedska nam je predaleko, mislim da bi to bilo bliže rješenje.

[casa]

Da, da kako sam samo to predvidjela. Ovi u Austriji koji brinu o faksu (a ne brinu), vjerojatno ne bi uopće ni trebali ići na faks. Jerbo će time pomoći onima koji brinu o nedjeljnom ručku.
Ali čovjek uči dok je živ. Pa za svaku lekciju trebabiti zahvalan. Pa i za tu,
da treba triput promisliti koju ćeš metaforu upotrijebiti.

Ne znam kako ste me shvatile, ali zapravo sam željela reći kako ljudi oblikuju vlastite živote dok istovremeno njihovi životi oblikuju njih. Tako npr. mladi par s kreditom za stan u Zagrebu brine kako će uštedjeti od svojih premalih primanja za školovanje djece u inozemstvu, dok mladi par u nekom selu brine manje o tome što će im djeca jesti za tri dana. Ne zato jer jedni vole više vlastitu djecu, već zato što ih je život tako oblikovao, pa su ovi prvi pod stresom jer se bore s kreditom, s dječjom štednjom i razvažanjima, a drugi par se predaje i posustaje iako im je problem objektivno veći jer je naučio predavat se... I jesu li prvi bogatiji (a daleko je i jedan i drugi par od bogatstva) jer su se više trudili, studirali, ne predavali se ili se nisu predavali jer su bili bogatiji, jer su imali više prilika...to je meni pitanje je li prvo kokoš ili jaje...
I bb, slažem se da bi društvo moglo i trebalo svašta, ali to mi je u domeni šbbkbb.

[Bubilo Bubich]

I bb, slažem se da bi društvo moglo i trebalo svašta, ali to mi je u domeni šbbkbb.

Ma je, puno je toga šbbkbb kad nema ni osnovnih uvjeta (zaposlenosti, dovoljno mjesta u vrtićima i sl.). Da tek vidiš kako neke pametne glave u znanstvenim člancima nabrajaju što sve treba postojati.
No mene to zanima i na razini oblikovanja socijalnih i obiteljskih politika u stručnom smislu, ali i na razini forumske rasprave .

Na netu se može iskopati dosta o tome koje zemlje ulažu u servise za djecu i obitelj, koje potiču da je žena kod kuće, koje omogućavaju skraćeno (part - time) radno vrijeme, a koje ne čine baš ništa u vezi usklađivanja radnih i obiteljskih obaveza - i u kakvoj je to onda korelaciji sa stopom zaposlenosti žena, s njihovim plaćama, natalitetom uopće.

A ako možemo na sekundu zanemariti opće uvjete oko nas, mene bi veselilo da ovdje vidim konstruktivne prijedloge što bi roditeljima olakšalo život (nemoj sad seni reći da to ne treba uopće činiti ). A da to nije, plati mi da sam 5 godina doma. No, s druge strane, i znam tu listu, uvijek krenemo - daj mi jeftiniji vrtić, prilagodi mi radno vrijeme, moje i vrtića... i zapravo dosta toga i znamo što bismo. Valjda nam onda ostaje samo čekati. Da to imaju djeca naše djece.

[casa]

Ja recimo, čvrsto vjerujem da bi država više pomogla i roditeljima i djeci da nam osigura nekog psihologa, psihijatra, terapeuta neke vrste kojemu bismo jednom u mjesec dan išli ili sami ili s djecom i s kojim bismo učili o sebi, o djetetu, o tome kako vidjeti svoje potrebe za razliku od želja... Vjerujem da ljudi više promišljaju da bi i donosili adekvatnije odluke, da bi bili zadovoljniji, i da bi nam to više pomoglo nego ovo s radnim vremenom.. Činjenica koju to prilagođeno radno vrijeme pokušava zamaskirati jest da roditelj gubi na ostalim područjima vlastitim roditeljstvom ili dijete gubi blizak odnos s roditeljem... I da tu čovjek mora naći kompromis koji njemu odgovara i njegovom djetetu i da nikakva pomoć društva ne može promijeniti činjenicu da je kompromis nužan i da se ne može imati sve odjednom...

[šafran]

I jesu li prvi bogatiji (a daleko je i jedan i drugi par od bogatstva) jer su se više trudili, studirali, ne predavali se ili se nisu predavali jer su bili bogatiji, jer su imali više prilika...to je meni pitanje je li prvo kokoš ili jaje...

Meni nije casa, ja ti na to gledam u smislu život piše romane, ili ti ga čista nabacana vjerojatnost da pogodi baš mene, hoću reći u svemu treba imati malo i sreće, nekoga ona pogodi više nekoga manje, nekoga nikako. Uvijek krenem od one pretpostavke kakav bi moj, odnosno naš život bio da smo rođeni negdje u Indiji gdje skoro 50% stanovništva živi na rubu egzistencije tj. doslovce umire od gladi, da li je stvarno svih tih 50% nesposobno i lijeno, i koliko bi ja stvarno mogla utjecati na moju vlastitu putanju uspijeha ili bi ipak trebala imati i malo sreće da se nađem u pravo vrijeme na pravom mjestu, a za to su opet veće šanse ako se rodim na negdje na zapadu, što opet ne povećava moje šanse da budem uspiješnija od drugih na tom zapadu jer su opet i tu okviri postavljeni drugačiji, pa vjerojatno koliko god se trudila nikad neću postati kancelarka Njemačke.
Sad sam ga malo izfilozifirala, ali nadam se da razumiješ što mislim.

[trampolina]

Mm najčešće pedalira 10ak km do posla, u jednom smjeru. Ja vozim oko sat i pol do posla, isto toliko natrag.
I što je najtragičnije, krećem se u krugu ljudi koji jednako toliko putuju. Svima nam je to postalo normalno, ali iskreno ne vidim da je normalno provesti tri sata u automobilu, iscrpljuje na duže staze.

Jedno vrijeme je mm radio na otoku, izlazio bi iz kuće oko 5 a vraćao se oko 18.30 (iznimno i kasnije). Što da kažem, djeca i ja smo imali malo i nimalo od njega, ne mogu uopće zamisliti kako bi izgledao obiteljski život da sam i ja imala slično radno vrijeme.

[Deaedi]

Ja recimo, čvrsto vjerujem da bi država više pomogla i roditeljima i djeci da nam osigura nekog psihologa, psihijatra, terapeuta neke vrste kojemu bismo jednom u mjesec dan išli ili sami ili s djecom i s kojim bismo učili o sebi, o djetetu, o tome kako vidjeti svoje potrebe za razliku od želja... Vjerujem da ljudi više promišljaju da bi i donosili adekvatnije odluke, da bi bili zadovoljniji, i da bi nam to više pomoglo nego ovo s radnim vremenom.. Činjenica koju to prilagođeno radno vrijeme pokušava zamaskirati jest da roditelj gubi na ostalim područjima vlastitim roditeljstvom ili dijete gubi blizak odnos s roditeljem... I da tu čovjek mora naći kompromis koji njemu odgovara i njegovom djetetu i da nikakva pomoć društva ne može promijeniti činjenicu da je kompromis nužan i da se ne može imati sve odjednom...

Hvala lijepo, baš mi još treba da me država šalje psihologu koji će mi pri zdravoj pameti tupiti o nekim floskulama i filozofirati o unutarnjoj spoznaji, potrebama, željama i sl.
Umjesto toga bolje da mi je omogućila i u praksi, a ne samo u teoriji da budem na porodiljnom 12 mj. A razlika između prakse i teorije je u tome da se i onih drugih 6 mj dobiva puna plaća. Dakle, u teoriji sam mogla ostati doma, a u praksi nisam. pa umjesto da meni, mužu i djecu plaća psihologa, neka samo u jednom kratkom dijelu radnog vijeka vrati jedanu malu mrvicu onoga što sam joj kroz poreze i doprinose već debelo preplatila.

[cvijeta73]

Hvala lijepo, baš mi još treba da me država šalje psihologu koji će mi pri zdravoj pameti tupiti o nekim floskulama i filozofirati o unutarnjoj spoznaji, potrebama, željama i sl.
.

ovo isto sam i ja pomislila, đizs, zamisli da moram jednom mjesečno kod psihologa.

[Deaedi]

ovo isto sam i ja pomislila, đizs, zamisli da moram jednom mjesečno kod psihologa.

ma znam, ja sam onako, osoba koja općenito stoji čvrsto na zemlji i alergična sam na puno promišljanja o životu, o sudbini, o svijetu, o samospoznaji, o potrebama, željama, samopomoći i sl.

[sasa]

Ja uopce ne mogu zamisliti koliko bi trebali imati novaca kao drustvo da svim roditeljima omogucimo besplatnu psihoterapiju.. Tko bi placao te terapeute?? HZZO? Ja ne znam i dalje sto si ti htijela reci s onim dijelom koji sam ja kvotala.
Mislim da nitko ovdje nije tvrdio da se u svakom trenutku moze imati sve, samo eto to neko svakodnevno zongliranje sto mi je bitno ili bitnije, vrijeme s djecom ili doktorat, ili muz ili trening ili "vrijeme za sebe" ne vidim kao ludilo naseg doba nego zivot- koji po meni mora bit i stresan i ponekad naporan, a bome nekad i pun krivnje jer nisam ovo ili ono.

[casa]

Sasa, htjela sam reći da što je ljestvica viša ( tipa školovanje u inozemstvu) to je veći osjećaj stresa... Ne uvijek i svugdje, ali često koliko ja vidim... Više se žali onaj koji radi pa mu se ne plati prekovremeni, od onog koji radi i ne prima plaću 6 mjeseci, a taj opet više od onog koji ne radi 5 godina. Ljudi upadaju u letargiju s jedne strane, a s druge strane rijetko smo zahvalni na životu, na vodi, na zraku, na činjenici da nam djeca dišu i stvaramo sebi stres oko odlaska na fakultet u inozemstvo... Nadam se da se sad razumije..
Deadi, ali moj prijedlog je za situaciju šbbkbb... dakle, nakon što bi se sva ova prava ( porodiljni, vrtići, radna vremena...) riješila, ostao bi problem, onaj osnovni da bi nakon godine dana izbivanja svaka žena/muškarac bio godinu dana za kolegama, da bi odlazio u 5 a kolega ostajao do 7, da bi sporije napredovao.... a tu bio mogao pomoći nekakav terapeut... Ako vam je ova mogućnost odbojna, jer šta država ima s mojom glavom... očito vi ne biste koristili tu uslugu. Samo ako bi država brinula o našoj djeci na način da bi brinula o kliznom radnom vremenu, o primanjima, o vrtićima, bi li onda takva šbbkbb država imala pravo i zahtijevati od nas da budemo nadroditelji, kad već toliko ulaže? Stara narodna kaže: nema džabe ni u stare babe. Svaka pomoć države je upliv u obitelj kao samostalnu jedinicu, u odgoj, u vrijednosti nas i naše djece. Pa nisam sigurna bi li uistinu bilo odlično da se sva ta pravo jednom i osiguraju...

[Deaedi]

S Samo ako bi država brinula o našoj djeci na način da bi brinula o kliznom radnom vremenu, o primanjima, o vrtićima, bi li onda takva šbbkbb država imala pravo i zahtijevati od nas da budemo nadroditelji, kad već toliko ulaže? Stara narodna kaže: nema džabe ni u stare babe. Svaka pomoć države je upliv u obitelj kao samostalnu jedinicu, u odgoj, u vrijednosti nas i naše djece. Pa nisam sigurna bi li uistinu bilo odlično da se sva ta pravo jednom i osiguraju...

Država ne ulaže svoje novce, nego mi svi ulažemo svoje novce koje smo zaradili i dali državi.

[ina33]

ovo isto sam i ja pomislila, đizs, zamisli da moram jednom mjesečno kod psihologa.

He, he, ja sam ovo doživjela, kako se ono kaže... neprocjenjivo . To iskustvo je bilo ipak plaćeno 200 kn od naše strane, bio je zakonski uvjet za pristup IVF-u, a bilo je stvarno jedinstveno, tako da mi i nije žao da sam platila - koji super event u memoriji glupoštine i smijade, još ga uvijek izvadim iz mentalne mape kad mi dođe smiješno... ma ko Woodie Allen, još s papirnatom maramicom izvađenom na gotovs i kaučem. Totalno je glup osjećaj ići prisilno kod psihologa/psihijatra za savjetovanje o stvari o kojoj bi mogao ti doktorat pisat i držat predavanje tom ko te "savjetuje".

[Bubilo Bubich]

Mislim da nitko ovdje nije tvrdio da se u svakom trenutku moze imati sve, samo eto to neko svakodnevno zongliranje sto mi je bitno ili bitnije, vrijeme s djecom ili doktorat, ili muz ili trening ili "vrijeme za sebe" ne vidim kao ludilo naseg doba nego zivot- koji po meni mora bit i stresan i ponekad naporan, a bome nekad i pun krivnje jer nisam ovo ili ono.

Ja to ne vidim kao žongliranje oko doktorata, treninga ili vremena za sebe. Meni je to žongliranje oko toplog ručka, usisavanja poda ili pranja kupaonice. Možda je stvar u nekim sitnicama (različito radno vrijeme roditelja, trajanje puta do posla, baka servis, čuvalica, i koje god "sitnice" nekome olakšavaju ili otežavaju), ili neki jednostavno vole više kukati .

Pa voljela kukati ili ne, meni je 10 sati izbivanja oboje roditelja iz kuće, i 10 sati djece u instituciji (s tim da ja neminovno govorim iz cipela osobe s malom djecom), i prepuštenost cijelog kućanstva onda istim tim roditeljima u tom jedinom vremenu koje imaju za djecu - meni je to teško, i rado bih da mi netko pomogne u tome. (Dobro, moje dijete nije 10 sati u vrtiću, već 8, ali je onda 2 sata s bakom, koja ga je pokupila poslije svog posla pa onda i ona kuka kako je ustala u 5, putovala na posao, radila... a još i čuva djecu do pol 6-6).

Pa jesam li onda ja to sama koja ću onda dovoljno zarađivati da prepustim čišćenje i kuhanje nekom drugom, hoćemo li mm i ja tražiti drugi posao da ne radimo u isto vrijeme ili smijem očekivati od društva da meni i mm-u ponudi... neke mjere obiteljske politike za usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života. Jer nije samo meni teško. Istraživanja pokazuju da je mnogima . Zašto bi mi društvo to trebalo omogućiti - zbog kvalitete mog života? Zbog kvalitete djetetova života? Zbog nataliteta? Jer se pokazalo da tamo gdje nema mjera za ovo usklađivanje, nema ni pozitivnog prirodnog priraštaja. Svejedno mi je zbog čega, glavno da netko tamo (EU) radi na tome.

Zapravo... zašto vi (saša, seni, tko god - ne prozivam nikoga, vas sam zapamtila sa suprotnim stajalištem) mislite da je to samo malo stresa, ili je to samo život - zašto što ne vidite način da se obitelj i posao pomire (kako ja očekujem tu pomirbu, u npr. 2-3 sata dnevno više), a da to nije na račun zaposlenosti žena, visine njezine plaće, ženinih mogućnosti na tržištu rada...?

[cvijeta73]

čekaj, ajd polako, možda mi je promaklo
3 sata dnevno više ne možeš dobiti nikako
i, ne trebaju ti, po mom mišljenju.
osam sati rada, osam sati sna i osam sati slobodnog vremena - idealka
dva sata, koja ti odu na put, je realno puno.
al ne znam stvarno kako da ti tu država pomogne.
ustvari, znam. da osigura super javni prijevoz, npr vlak, pa ne moraš voziti nego u vlaku čitaš - pa ti popodne više ne treba vremena za tebe jer si ga iskoristila u vlaku.
a sad, to spremanje, kolko kvadrata imate? realno, u dva sata maksimum, vas dvoje cijeli stan od prosječnih 70 kvadrata uglancate. topli ručak - onaj dan kad ne glancate, skuhate maneštru, lončinu jote - za 3 dana il dinstate šnicle pa ih zaledite.
il nabaviš namirnice za tjedan na pjaci u subotu, pa preko tjedna na brzaka ručak - karfiol na lešo i piletina na grilu i salata. 20 min max.
mislim, meni je stan u kaosu, jer mi se neda, il mi subota ode na spremanje, il ne ode jer mi se opet neda. al nije mi sad to neki ne znam kakav posao da mi je teško radi toga, ne znam.

[Peterlin]

Ja to ne vidim kao žongliranje oko doktorata, treninga ili vremena za sebe. Meni je to žongliranje oko toplog ručka, usisavanja poda ili pranja kupaonice. Možda je stvar u nekim sitnicama (različito radno vrijeme roditelja, trajanje puta do posla, baka servis, čuvalica, i koje god "sitnice" nekome olakšavaju ili otežavaju), ili neki jednostavno vole više kukati .

Pa voljela kukati ili ne, meni je 10 sati izbivanja oboje roditelja iz kuće, i 10 sati djece u instituciji (s tim da ja neminovno govorim iz cipela osobe s malom djecom), i prepuštenost cijelog kućanstva onda istim tim roditeljima u tom jedinom vremenu koje imaju za djecu - meni je to teško, i rado bih da mi netko pomogne u tome. (Dobro, moje dijete nije 10 sati u vrtiću, već 8, ali je onda 2 sata s bakom, koja ga je pokupila poslije svog posla pa onda i ona kuka kako je ustala u 5, putovala na posao, radila... a još i čuva djecu do pol 6-6).

Pa jesam li onda ja to sama koja ću onda dovoljno zarađivati da prepustim čišćenje i kuhanje nekom drugom, hoćemo li mm i ja tražiti drugi posao da ne radimo u isto vrijeme ili smijem očekivati od društva da meni i mm-u ponudi... neke mjere obiteljske politike za usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života. Jer nije samo meni teško. Istraživanja pokazuju da je mnogima . Zašto bi mi društvo to trebalo omogućiti - zbog kvalitete mog života? Zbog kvalitete djetetova života? Zbog nataliteta? Jer se pokazalo da tamo gdje nema mjera za ovo usklađivanje, nema ni pozitivnog prirodnog priraštaja. Svejedno mi je zbog čega, glavno da netko tamo (EU) radi na tome.

Zapravo... zašto vi (saša, seni, tko god - ne prozivam nikoga, vas sam zapamtila sa suprotnim stajalištem) mislite da je to samo malo stresa, ili je to samo život - zašto što ne vidite način da se obitelj i posao pomire (kako ja očekujem tu pomirbu, u npr. 2-3 sata dnevno više), a da to nije na račun zaposlenosti žena, visine njezine plaće, ženinih mogućnosti na tržištu rada...?

Mislim da ovo nema veze s ženama, nego s logistikom. Ako imaš nekoga da ti čuva djecu, da ti se pobrine da bude skuhano, oprano, sve u redu i na mjestu (bez obzira tko će podmetnuti leđa - bračni drug, roditelji ili drugi članovi obitelji) onda se možeš upustiti u tu vrstu žongliranja. Ako nemaš nikoga - onda to preskočiš ili čekaš s podmlatkom dok se ne približiš četrdesetoj. I ponavljam - ne radi se tu samo o ženama, ali one su zbog tradicionalne uloge u obitlji (na koju SAME pristaju) češće u situaciji da "izvise".

[Bubilo Bubich]

Ma nisam mislila Cvijeta (samo) na sebe, iako za sebe kukam, nego načelno - da tu treba više zadovoljavanja potreba. Naravno da svi mi stamburamo tu hranu i čistoću na ovaj ili onaj način, ali na kraju dana, ili tjedna, čini mi se da bi moglo nešto drugačije. Osim samo čekati da prođe, da djeca odrastu i sl.

U ovoj raspravi meni zapravo fale podaci, pa tako samo načelno imam neku info "Švedska je to sve super uredila i uskladila", u "VB puno žena rade part time dok su im djeca mala", "Njemačka je žene sterala doma da ne budu rabenmutter". Ali proučavam ja statistiku, pa ću vam javiti.

Peterlin nisam skužila, što preskočiš - imanje djece? I što je drugačije kad se približiš 40-toj?

[Peterlin]

Ma nisam mislila Cvijeta (samo) na sebe, iako za sebe kukam, nego načelno - da tu treba više zadovoljavanja potreba. Naravno da svi mi stamburamo tu hranu i čistoću na ovaj ili onaj način, ali na kraju dana, ili tjedna, čini mi se da bi moglo nešto drugačije. Osim samo čekati da prođe, da djeca odrastu i sl.

U ovoj raspravi meni zapravo fale podaci, pa tako samo načelno imam neku info "Švedska je to sve super uredila i uskladila", u "VB puno žena rade part time dok su im djeca mala", "Njemačka je žene sterala doma da ne budu rabenmutter". Ali proučavam ja statistiku, pa ću vam javiti.

Peterlin nisam skužila, što preskočiš - imanje djece? I što je drugačije kad se približiš 40-toj?

Ne preskočiš nego odgodiš. Iskreno, zar je to tako teško shvatiti? Mislila sam da je to trivijalno i svima jasno. Uostalom, mnogi i preskoče i to je njihov iizbor. Nije to tekovina 21. stoljeća.

Do četrdesete stigneš lijepo završiti svu edukaciju koju želiš, napraviti akademsku karijeru (specijalizacija, magisterij, whatever), nabaviti s mjesto za stanovanje, odgovarajućeg partnera, utrti put za solidnu karijeru i nakon 15-20 godina staža ipak se ležernije možeš upustiti u zasnivanje obitelji.

Znaš kako znam? Iz iskustva. Nije to bio moj prvi izbor, ali tako je ispalo. Detalje isto mogu napisati, ali mislim da nije bitno.

Ono što je bitno - da sam rodila svoju djecu za vrijeme ili odmah nakon studija, mnoge stvari bi mi izgledale drugačije, čak i nedostižno. Ovako - nisam se udala rano, pa sam eto imala vremena raditi, raditi, raditi.... I znaš što? Iako mi je to godinama odgovaralo, često sam se osjećala iskorištenom jer sam podmetala leđa za one koji nisu bili u takvoj situaciji. Ali kasnije, kad su došla djeca, više se nisam trebala dokazivati (u prvom redu sebi - ostalo je nebitno) i puno toga mi je bilo lakše.

[mamitzi]

svako jutro ustajem u pola 6 u vodim psa u šetnju (idući tjedan planiram ustajati u 5 i saditi luk, sijati mrkvu i sl.). vratim se doma i tuširam se s mačkom u kupaoni (jer se inače mačak i pas igraju/tuku). ponekad ne stignem doručkovati, počešljati se, staviti leće jer se ela diže oko 6 i želi se ljubiti, igrati, crtati baš s mamom. onda se budi filip koji nije jutarnji tip i počinje hujiti. jurim na posao i tamo sastančim do besvjesti i ne smijem ništa reći jer na politički važnom projektu se moramo ulizivati cijelom hranidbenom lancu.
prava istina je da mi ni pas, ni mačka, ni povrtnjak, ni djeca, ni vodoskoci nisu bili neophodni u životu. "al je vasa hteo mnogo više..."
ja definitivno sama sebi sam stvorila stres, jer da nema ničega od navedenog mogla bi čitati knjige, planinariti i putovati što su mi najdraže aktivnosti, ovako one ne dolaze na red. vjerujem da nisam jedina i bojim se da nikad neću dostići ideal dovoljno sati u danu.
peterlin, savršeno mi je jasno o čemu govoriš. kad kažem da sam prvo dijete rodila prerano s 32 god ljudi se često smiju, ali meni je baš tako, rodio se a ja nisam sve završila što sam željela.

[seni]

Ja sam na putu pa ne mogu na duze. BB ja ne razumijem otkud si ti iscitala da sam ja protiv suporta drzave / drustva ljudima s djecom.

[Bubilo Bubich]

I ja sam rodila s 32, nakon skoro 10 godina staža, ali osim sitnica (pročitati onu knjigu ili vidjeti ovaj grad), nemam osjećaj da sam željela još nešto - taman mi je. Peterlin, skužila sam što želiš reći, da kasnije roditeljstvo može značiti situiranost, no logistika ostaje rodio sa 17 ili s 40.

Pogubila sam se negdje putem, i ne znam više što želim argumentirati između svih ovih naših stresnih, nestresnih, teških ili laganih svakodnevnica.

Seni, nisam na to mislila, nego na one ideje koje se provlače kroz postove - "nije sve tako crno, nije nam tako loše, to je samo malo običnog životnog stresa". Jer mi se čini da sam preostala kao jedini zagovornik ili kukatelj na temu "da ok, imam toplu vodu, i ne radim 15h dnevno majce made in bangladesh, no meni je moj posao i moje roditeljstvo teško uskladiti". Čak kad nema ni kućnih ljubimaca, ni vrta, ni kućnih ljubimaca samo pure "hrana-osnovna higijena-put na posao-posao-djeca" aktivnosti. Aha, ali tako treba i biti?

[Mima]

I ja sam rodila s 32, nakon skoro 10 godina staža, ali osim sitnica (pročitati onu knjigu ili vidjeti ovaj grad), nemam osjećaj da sam željela još nešto - taman mi je. Peterlin, skužila sam što želiš reći, da kasnije roditeljstvo može značiti situiranost, no logistika ostaje rodio sa 17 ili s 40

Pače, kad rodiš sa 17 obično imaš još živahnu logistiku.

[Bubilo Bubich]

Je, ali ta živahna logistika onda nikako da ode u penziju.

[šafran]

svako jutro ustajem u pola 6 u vodim psa u šetnju (idući tjedan planiram ustajati u 5 i saditi luk, sijati mrkvu i sl.). vratim se doma i tuširam se s mačkom u kupaoni (jer se inače mačak i pas igraju/tuku). ponekad ne stignem doručkovati, počešljati se, staviti leće jer se ela diže oko 6 i želi se ljubiti, igrati, crtati baš s mamom. onda se budi filip koji nije jutarnji tip i počinje hujiti. jurim na posao i tamo sastančim do besvjesti i ne smijem ništa reći jer na politički važnom projektu se moramo ulizivati cijelom hranidbenom lancu.
prava istina je da mi ni pas, ni mačka, ni povrtnjak, ni djeca, ni vodoskoci nisu bili neophodni u životu. "al je vasa hteo mnogo više..."
ja definitivno sama sebi sam stvorila stres, jer da nema ničega od navedenog mogla bi čitati knjige, planinariti i putovati što su mi najdraže aktivnosti, ovako one ne dolaze na red. vjerujem da nisam jedina i bojim se da nikad neću dostići ideal dovoljno sati u danu.
peterlin, savršeno mi je jasno o čemu govoriš. kad kažem da sam prvo dijete rodila prerano s 32 god ljudi se često smiju, ali meni je baš tako, rodio se a ja nisam sve završila što sam željela.

Muž i ja samo već 20 i kusur zajedno, prvo sam rodila sa 35, drugo sa 38 i još nam je prerano

[šafran]

I ja sam rodila s 32, nakon skoro 10 godina staža, ali osim sitnica (pročitati onu knjigu ili vidjeti ovaj grad), nemam osjećaj da sam željela još nešto - taman mi je. Peterlin, skužila sam što želiš reći, da kasnije roditeljstvo može značiti situiranost, no logistika ostaje rodio sa 17 ili s 40.

Pogubila sam se negdje putem, i ne znam više što želim argumentirati između svih ovih naših stresnih, nestresnih, teških ili laganih svakodnevnica.

Seni, nisam na to mislila, nego na one ideje koje se provlače kroz postove - "nije sve tako crno, nije nam tako loše, to je samo malo običnog životnog stresa". Jer mi se čini da sam preostala kao jedini zagovornik ili kukatelj na temu "da ok, imam toplu vodu, i ne radim 15h dnevno majce made in bangladesh, no meni je moj posao i moje roditeljstvo teško uskladiti". Čak kad nema ni kućnih ljubimaca, ni vrta, ni kućnih ljubimaca samo pure "hrana-osnovna higijena-put na posao-posao-djeca" aktivnosti. Aha, ali tako treba i biti?

Kužimo ja mislim svi o čemu govoriš i mislim da se svi načelno slažemo s time, onako iskreno. Ponekad neki postovi znaju zazvučati možda suho i nedodirljivo, ali to su samo trenuci, gdje se valjda i sam pokušaš probiti između svih tih pritisaka i ostati neoštećen i pozitivan, sam sebe uvjeriti sve je to ok, normalno i za ljude, a već u sljedećem trenutku na nekom drugom topicu njurgaš i kukaš

Rekla sam već svi mi ovdje kusamo iz istog lonca, kao što i oni u Indiji kusaju iz istog.

A što se tiče same Njemačke, pa evo ptiaj što te zanima, živim 15 godina tu, mogu ti samo odmah kao uvod reći, što se tiče suporta obitelji sa djecom, za razliku od Švedske, Njemačka bogme ništa nije dobro ni uredila ni uskladila, samo dobro sve uprskala