Kako imati malo mira...???

[Bubilo Bubich]

Mislim da nitko ovdje nije tvrdio da se u svakom trenutku moze imati sve, samo eto to neko svakodnevno zongliranje sto mi je bitno ili bitnije, vrijeme s djecom ili doktorat, ili muz ili trening ili "vrijeme za sebe" ne vidim kao ludilo naseg doba nego zivot- koji po meni mora bit i stresan i ponekad naporan, a bome nekad i pun krivnje jer nisam ovo ili ono.

Ja to ne vidim kao žongliranje oko doktorata, treninga ili vremena za sebe. Meni je to žongliranje oko toplog ručka, usisavanja poda ili pranja kupaonice. Možda je stvar u nekim sitnicama (različito radno vrijeme roditelja, trajanje puta do posla, baka servis, čuvalica, i koje god "sitnice" nekome olakšavaju ili otežavaju), ili neki jednostavno vole više kukati .

Pa voljela kukati ili ne, meni je 10 sati izbivanja oboje roditelja iz kuće, i 10 sati djece u instituciji (s tim da ja neminovno govorim iz cipela osobe s malom djecom), i prepuštenost cijelog kućanstva onda istim tim roditeljima u tom jedinom vremenu koje imaju za djecu - meni je to teško, i rado bih da mi netko pomogne u tome. (Dobro, moje dijete nije 10 sati u vrtiću, već 8, ali je onda 2 sata s bakom, koja ga je pokupila poslije svog posla pa onda i ona kuka kako je ustala u 5, putovala na posao, radila... a još i čuva djecu do pol 6-6).

Pa jesam li onda ja to sama koja ću onda dovoljno zarađivati da prepustim čišćenje i kuhanje nekom drugom, hoćemo li mm i ja tražiti drugi posao da ne radimo u isto vrijeme ili smijem očekivati od društva da meni i mm-u ponudi... neke mjere obiteljske politike za usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života. Jer nije samo meni teško. Istraživanja pokazuju da je mnogima . Zašto bi mi društvo to trebalo omogućiti - zbog kvalitete mog života? Zbog kvalitete djetetova života? Zbog nataliteta? Jer se pokazalo da tamo gdje nema mjera za ovo usklađivanje, nema ni pozitivnog prirodnog priraštaja. Svejedno mi je zbog čega, glavno da netko tamo (EU) radi na tome.

Zapravo... zašto vi (saša, seni, tko god - ne prozivam nikoga, vas sam zapamtila sa suprotnim stajalištem) mislite da je to samo malo stresa, ili je to samo život - zašto što ne vidite način da se obitelj i posao pomire (kako ja očekujem tu pomirbu, u npr. 2-3 sata dnevno više), a da to nije na račun zaposlenosti žena, visine njezine plaće, ženinih mogućnosti na tržištu rada...?

[Peterlin]

Ja to ne vidim kao žongliranje oko doktorata, treninga ili vremena za sebe. Meni je to žongliranje oko toplog ručka, usisavanja poda ili pranja kupaonice. Možda je stvar u nekim sitnicama (različito radno vrijeme roditelja, trajanje puta do posla, baka servis, čuvalica, i koje god "sitnice" nekome olakšavaju ili otežavaju), ili neki jednostavno vole više kukati .

Pa voljela kukati ili ne, meni je 10 sati izbivanja oboje roditelja iz kuće, i 10 sati djece u instituciji (s tim da ja neminovno govorim iz cipela osobe s malom djecom), i prepuštenost cijelog kućanstva onda istim tim roditeljima u tom jedinom vremenu koje imaju za djecu - meni je to teško, i rado bih da mi netko pomogne u tome. (Dobro, moje dijete nije 10 sati u vrtiću, već 8, ali je onda 2 sata s bakom, koja ga je pokupila poslije svog posla pa onda i ona kuka kako je ustala u 5, putovala na posao, radila... a još i čuva djecu do pol 6-6).

Pa jesam li onda ja to sama koja ću onda dovoljno zarađivati da prepustim čišćenje i kuhanje nekom drugom, hoćemo li mm i ja tražiti drugi posao da ne radimo u isto vrijeme ili smijem očekivati od društva da meni i mm-u ponudi... neke mjere obiteljske politike za usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života. Jer nije samo meni teško. Istraživanja pokazuju da je mnogima . Zašto bi mi društvo to trebalo omogućiti - zbog kvalitete mog života? Zbog kvalitete djetetova života? Zbog nataliteta? Jer se pokazalo da tamo gdje nema mjera za ovo usklađivanje, nema ni pozitivnog prirodnog priraštaja. Svejedno mi je zbog čega, glavno da netko tamo (EU) radi na tome.

Zapravo... zašto vi (saša, seni, tko god - ne prozivam nikoga, vas sam zapamtila sa suprotnim stajalištem) mislite da je to samo malo stresa, ili je to samo život - zašto što ne vidite način da se obitelj i posao pomire (kako ja očekujem tu pomirbu, u npr. 2-3 sata dnevno više), a da to nije na račun zaposlenosti žena, visine njezine plaće, ženinih mogućnosti na tržištu rada...?

Mislim da ovo nema veze s ženama, nego s logistikom. Ako imaš nekoga da ti čuva djecu, da ti se pobrine da bude skuhano, oprano, sve u redu i na mjestu (bez obzira tko će podmetnuti leđa - bračni drug, roditelji ili drugi članovi obitelji) onda se možeš upustiti u tu vrstu žongliranja. Ako nemaš nikoga - onda to preskočiš ili čekaš s podmlatkom dok se ne približiš četrdesetoj. I ponavljam - ne radi se tu samo o ženama, ali one su zbog tradicionalne uloge u obitlji (na koju SAME pristaju) češće u situaciji da "izvise".

[Bubilo Bubich]

Ma nisam mislila Cvijeta (samo) na sebe, iako za sebe kukam, nego načelno - da tu treba više zadovoljavanja potreba. Naravno da svi mi stamburamo tu hranu i čistoću na ovaj ili onaj način, ali na kraju dana, ili tjedna, čini mi se da bi moglo nešto drugačije. Osim samo čekati da prođe, da djeca odrastu i sl.

U ovoj raspravi meni zapravo fale podaci, pa tako samo načelno imam neku info "Švedska je to sve super uredila i uskladila", u "VB puno žena rade part time dok su im djeca mala", "Njemačka je žene sterala doma da ne budu rabenmutter". Ali proučavam ja statistiku, pa ću vam javiti.

Peterlin nisam skužila, što preskočiš - imanje djece? I što je drugačije kad se približiš 40-toj?

[Peterlin]

Ma nisam mislila Cvijeta (samo) na sebe, iako za sebe kukam, nego načelno - da tu treba više zadovoljavanja potreba. Naravno da svi mi stamburamo tu hranu i čistoću na ovaj ili onaj način, ali na kraju dana, ili tjedna, čini mi se da bi moglo nešto drugačije. Osim samo čekati da prođe, da djeca odrastu i sl.

U ovoj raspravi meni zapravo fale podaci, pa tako samo načelno imam neku info "Švedska je to sve super uredila i uskladila", u "VB puno žena rade part time dok su im djeca mala", "Njemačka je žene sterala doma da ne budu rabenmutter". Ali proučavam ja statistiku, pa ću vam javiti.

Peterlin nisam skužila, što preskočiš - imanje djece? I što je drugačije kad se približiš 40-toj?

Ne preskočiš nego odgodiš. Iskreno, zar je to tako teško shvatiti? Mislila sam da je to trivijalno i svima jasno. Uostalom, mnogi i preskoče i to je njihov iizbor. Nije to tekovina 21. stoljeća.

Do četrdesete stigneš lijepo završiti svu edukaciju koju želiš, napraviti akademsku karijeru (specijalizacija, magisterij, whatever), nabaviti s mjesto za stanovanje, odgovarajućeg partnera, utrti put za solidnu karijeru i nakon 15-20 godina staža ipak se ležernije možeš upustiti u zasnivanje obitelji.

Znaš kako znam? Iz iskustva. Nije to bio moj prvi izbor, ali tako je ispalo. Detalje isto mogu napisati, ali mislim da nije bitno.

Ono što je bitno - da sam rodila svoju djecu za vrijeme ili odmah nakon studija, mnoge stvari bi mi izgledale drugačije, čak i nedostižno. Ovako - nisam se udala rano, pa sam eto imala vremena raditi, raditi, raditi.... I znaš što? Iako mi je to godinama odgovaralo, često sam se osjećala iskorištenom jer sam podmetala leđa za one koji nisu bili u takvoj situaciji. Ali kasnije, kad su došla djeca, više se nisam trebala dokazivati (u prvom redu sebi - ostalo je nebitno) i puno toga mi je bilo lakše.