seni, možda smo generacija ?
apri, potpisujem za školu popodne
Printable View
seni, možda smo generacija ?
apri, potpisujem za školu popodne
Ja isto nisam štrebala u MIOCU, ali učila (puno) jesam, a najmanje od svega matematiku.
Treba uzeti u obzir da se danas iz tehničke škole jako teško upisati na faks jer ni jedna od tehničkih nema program iz matematike kakav imaju gimnazije i to je za maturu teško nadoknaditi i naučiti sam. a i na faksu je teže položiti te predmete bez dobrog predznanja.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
a što se tiče same teme, ja bih rekla da dijete koje svaki dan ima neku dodatnu aktivnost za to i treba biti nagrađeno. nije isto ako s 5.0 prođe netko tko je imao svaki dan manje vremena za učenje i uz to vježbao svoj instrument ili strani jezik, ili netko tko nije imao ništa osim škole.
sad ću ja ispast zločesta, ali slabi uspjeh djece niže obrazovanih roditelja u većini slučajeva nije krivnja škole ili sustava nego jednostavno genetika. niže obrazovani su u pravilu i manje inteligentni pa su im onda i djeca takva, a i roditelji ih često ne potiču dovoljno.Citiraj:
ivarica prvotno napisa
naravno postoje situacije u kojima ljudi jednostavno nisu imali priliku, a bili su sposobni završiti i faks i tko zna što sve, ali to je u današnje vrijeme ipak manjina..
za vjeronauk se slažem
:škartoc:
Dobar izbor. I ja cu.Citiraj:
Mima prvotno napisa
:škartoc:
Bogme, Annvilli, vrlo paušalne i opasne tvrdnje. Ako za svoje teze o povezanosti genetike i obrazovanja, i inteligencije i obrazovanja imaš kakve argumente ili dokaze, bilo bi u redu da ih navedeš jerbo ovako olako iznesene zvuče..ajde da budem pristojna...nepristojno i opasno.Citiraj:
annvilli prvotno napisa
Pusti genetiku da se bavi bolestima, obrazovanost je ipak društvena kategorija i ovisi o jako mnogo faktora.
Područje Hrvatske je do 2. svjetskog rata bilo najneobrazovanije područje bivše Austro-Ugarske. Da je tome bilo tako zbog genetike, malo je vjerojatno da bi se u sljedećih nekoliko desetljeća toliki broj stanovništva opismenio, završio škole i fakultete....
"Niža obrazovanost" ima veze s manjom inteligencijom kao što niski ili visoki ljudi imaju veze s manjom inteligencijom. Naprosto su neki visoki ili niski ljudi manje inteligentni pa tako i među niže obrazovanim ljudima zasigurno ima osoba niže inteligencije, a zasigurno i onih čija je inteligencija granična i nikad ne bi mogli završiti neku težu školu.
Međutim, kao što je poznato, svaka prosječno inteligentna osoba može završiti bilo koji fakultet uz volju i trud.
Poznajem jako mnogo pametnih i inteligentnih ljudi koji su stali na srednjoškolskom obrazovanju jer nisu imali volje, želje, financija ili podrške da nastave fakultet, ili su jednostavno htjeli početi zarađivati, ali sam bogme upoznala i veliki broj vrlo prosječnih osoba koje su se visoko školovale ili to pokušale, samo zato što su bili poticane, imale bolje financijske uvjete ili nisu imale mogućnosti za pronalazak posla pa im se studiranje činilo manje lošom opcijom, ili se fakultet jednostavno od njih očekivao, neovisno o njihovoj volji i predispozicijama.
I često mi se to činio nepošteno, ali takav je život.
Ono što se može pronaći u podacima jest to da postoji veća vjerojatnost da će fakultet završiti dijete čiji su roditelji visoko obrazovani. Ali to nije pravilo, jer da je tome tako, vraćam se na početak, onda bi ovo ostala nepismena vukoj....
Također je točno i to da postoje nepoticajne obitelji u kojima se obrazovanje ne smatra vrijednošću. I to je ok, netko treba raditi i poslove koji ne zahtijevaju visoko obrazovanje. Ali sistem bi i djeci iz takvih obitelji, a koja pokazuju volju i sposobnosti, trebao omogućavat pristup obrazovanju, odnosno trebao bi brinuti o tome da takva djeca ne ostaju isključena iz obrazovnog procesa samo zato što njihovi roditelji to žele ili ne razumiju. Danas je ta socijalna isključenost izraženija nego što je to bilo prije, primjerice, 30 godina, prema riječima kolegice koja se bavi upravo tom temom u disertaciji, nadam se da nisam nešto krivo zapamtila.
excuse me...niže obrazovani su i manje inteligentni i to je nasljedna osobina???Citiraj:
annvilli prvotno napisa
u šoku sam.
Ok. Možda nije baš tako mislila :mrgreen:
Zuska potpisujem skroz jer i ja sam jedna od tih koja je odabrala srednju školu baš da bih mogla što prije zarađivati. Moj prvi izbor je zahtjevao financiranje narednih 8 ili više godina,a i nakon toga tko zna šta bi bilo. Moji roditelji bi mi teško to mogli priuštiti.(Tada)Moj drugi izbor je trogodišnja na sveopće zgražanje šire i uže rodbine(šteta mojih dobrih ocjena) Ali ja sada sa 30 imam 11g radnog staža u svojoj struci i nimalo straha za budućnost,moj kruh je u mojim rukama. Ne kažem da sam inteligentna...samo se hvalim da znam raditi :mrgreen:
Ne tvrdim da su SVI niže obrazovani manje inteligentni.
Kao što sam rekla neki ljudi jednostavno nisu imali uvjete za obrazovanje, unatoč velikom potencijalu. kao što zuska kaže u prošlosti kad puno ljudi nije išlo niti u osnovnu školu je bio ogroman broj neobrazovanih i taj broj se nikako nije mogao povezati s inteligencijom.
ali ako pričamo o djeci koja su sad u osnovnoj školi, a mislila sam da pričamo budući da je tema upis u srednju školu, onda je situacija drukčija jer se roditelji te djece (dakle naše generacije) nisu obrazovali u austrougarskoj. moji roditelji nisu visokoobrazovani upravo zato što nisu imali mogućnost. ali moja generacija je imala besplatno školstvo, škole u blizini ili barem organizirani prijevoz (dok su moji roditelji pješačili kilometrima) i većina ljudi iz mog razreda je upis u srednju školu temeljila isključivo na ocjenama.
oni koji su u osnovnoj školi imali loše ocjene su bili u pravilu niže inteligentni i danas su niže obrazovani.
i danas njihova djeca idu u osnovnu školu i također imaju loše ocjene. ne zato što nakon škole moraju radit na polju i slično kao u 19.stoljeću nego zato što bi im za odličan uspjeh trebalo jako puno rada.
a inteligencija je velikim dijelom uvjetovana genetikom. potražit ću linkove ako nekog zanima, ali to je provjerena činjenica.
Zabrijala si. Inteligencija jest vecim dojelom genetski uvjetovana, ali niti jedna druga teza ti ne stoji.
annvilli, pričaš gluposti. i škole i fakulteti su prilagođeni prosječnim ljudima, prosječne inteligencije. neš ti koja ti inteligencija treba da završiš npr moj faks, oprostiti će mi sve moje kolegice i kolege :mrgreen:
ne moramo do austrougarske, većina nas dva koljena unazad smo sa sela. moje obje none su imale nekih sedam razreda osnovne. obje su odškolovale djecu na teškim fakultetima - arhitektura, elektrotehnika i kemija.
samo, u ono doba, direktor i čistačica iz iste firme su živjeli u istom neboderu, a njihova djeca sjedila zajedno u klupi.
očigledno - je.Citiraj:
Ono što se može pronaći u podacima jest to da postoji veća vjerojatnost da će fakultet završiti dijete čiji su roditelji visoko obrazovani. Ali to nije pravilo,
i to je ono što se treba mijenjati.
i to je ono što mene nervira kad se u osnovnoj školi loptica stalno prebacuje na roditelje. sto put sam o tome ovdje pisala. pa se svimbi nije slagala :mrgreen: ne možemo ništa, vezane su nam ruke, roditelji su ti koji bi trebali odgajati djecu. da, trebali bi, ali i škola je odgojna ustanova. tko je kriv ako dijete u petom osnovne ne zna tablicu množenja?
Al tu nije samo stvar znanja tablice množenja i stvari koje baš pišu u programu.
Na temu slojeva društva iz kojih djeca dolaze i obrazovanja, zanimljivo mi je pisao Malcolm Gladwel u knjizi Izvan prosjeka.
Pričao je o tome kako obrazovani roditelji iz viših slojeva uče djecu kako komunicirati svoje potrebe, kako se izboriti za sebe, predstaviti se i slično, i to jako pomaže kod ostavljanja dojma kod učitelja. Imao je primjer jednog momka koji je valjda najinteligentniji u Americi, ali rođen u vrlo siromašnoj obitelji, i jednostavno nije znao snalaziti se u tom svijetu, i učitelji su zaista za njega nekad mislili da je - glup.
ma da, neke stvari su jednostavno takve i teško promjenjive. svi smo jednaki, al neki su ipak jednakiji od drugih. početne karte s kojima igraš su početne karte.
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Baš tako,s tim da ako su početne karte loše treba imati i malo sreće..neki nemaju ni to
Ajme našoj dici ako im se učitelji drže ove teorije o inteligenciji na temelju škole koju su završili roditelji...ajme i ajme
Sjećam se u o.š da smo svi u razredu morali reći razrednici što su nam završili/ili što rade naši roditelji. Ni sad mi nije jasno kakve to ima veze s ičim :?:
grozne se stvari nekad mogu pročitati na forumu. annvilli stvari gledaš jako usko. po mom skromnom osobnom iskustvu niti za tzv. teške fakultete nije potrebna bogznakakva inteligencija već volja i snaga i motivacija sjediti i učiti satima, danima i noćima.
a da li će dijete imati razvijenu motivaciju, želju, svijest o važnosti obrazovanja, svijest o vlastitim željama i sposobnostima ovisi o tonu faktora- inteligencija roditelja s time nema puno veze. da li su svi romi u hrvatskoj neinteligentni, kao najdrastičniji primjer?
ili, u kolikim se samo krajevima ove zemlje i u kolikom se obiteljima još uvijek smatra da za djevojčice visoke škole i nisu toliko važne jer udati će se i imati djecu ionako... kolika djeca kroz medije, okolinu pa i SVOJE roditelje vide da je visoko školovanje počesto u hrvatskoj omalovaženo, vide da im nisko obrazovani roditelji slijedom okolnosti i prilika, poduztnički recimo, odlično žive, znatno bolje od visokoobrazovanih profesora ili liječnika.
i mi možemo tvrditi da je školstvo svima dostupno, da postoje domovi, stipendije, u krajnoj liniji da se uz faks može raditi itd. ali zaboravljamo činjenicu, da nismo svi isto odgajani, niti svi baratamo istim snagama, mehanizmima obrane i tome slično.
Ja mislim da ti to čak piše u imeniku, nek me isprave profesori ako griješim.Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
Znam da, npr, kad se ideš vjenčat, ostavljaš podatak, i stoji na vjenčanom listu, što si po zanimanju. To je bilo posebno frustrirajuće mom mužu koji tad još nije znao što želi biti kad odraste :lool:
sinoć sam krenula pisati post koji je počinjao upravo ovako:
al' mi se nije dalo na kraju. mogu potpisati i ostatak cvijetinog posta. inteligencija je dijelom genetski uvjetovana, ali velika većina ljudi je u kategoriji prosječne inteligencije (nek me netko ispravi ako baljezgam, ali mislim da je to unutar +/-1 standardne devijacije - znači prosječan IQ. ispod toga je retardacija, iznad darovitost pa genijalnost). dakle, tu veliku prosječnu većinu (ako se ne varam preko 80%) čine i visoko i nižeobrazovani i nitko od njih nema intelektualnih zapreka za obrazovno usavršavanje. dakle, poveznica socioekonomskog statusa roditelja sa školskim uspjehom djece je nešto sasvim drugo - brkaš lončiće, annvilli.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
btw, čitam jučer Gloriju kod zubara i ono članak o Deanu Kotigi - dečko je u OŠ redao loše ocjene, u srednjoj je u zadnji čas ispravljao ne znam koliko jedinica, upao na faks uz plaćanje zbog loših ocjena iz srednje. iz lektire je redovito imao 1 iako je bio najnačitaniji u razredu. genijalac (u oba smisla :))!
joj to, to pitanje koliko su nam obrazovani roditelji me prati cijeli život i isto se uvijek pitam čemu to, valjda za neku statističku obradu. i u školama i na faksu i bome na doktoratu prilikom upisa morala sam navesti taj podatak.
XCitiraj:
Bubica prvotno napisa
Nekadašnje generacije doslovno su "bježale" na faks ako su ikako mogle jer su ustvari bježali od teškog života i neimaštine budući da im je fakultetsko obrazovanje omogućavalo dobar posao i dobru plaću, a ne rad na zemlji i vječnu borbu za dinar. Jedan dio moje obitelji kaže da im je to bio ogroman motiv za obrazovanje. To i odgovornost prema roditeljima koji su im u besparici ipak nekako omogućavali školovanje. Svi su postali jako uspješni u svom zvanju i odmakli se daleko od svojih roditelja. Isto tako mislim da je djetetu koje odrasta u obitelji u kojoj su roditelji fakultetski obrazovani faks logičan slijed obrazovanja pa se on podrazumjeva sam po sebi i smatra se normalnim da dijete iz dobrostojeće obitelji intelektualaca jednostavno ide na faks. Također, ako dijete vidi da se rano može zaraditi sa srednjom školom može odabrati i to-pogotovo ako ga roditelji "ne guraju" naprijed jer i sami rade solidne poslove s pristojnom plaćom i SSS. Sve to s inteligencijom nema baš previše veze.
U svojoj obitelji najinteligentnijim smatram svog pradjeda koji je s 4 razreda osnovne škole bio izrazito napredan po pitanju razmišljanja i djelovanja, a to zaista nigdje nije imao prilike naučiti. Snalaženje u novonastalim okolnostima njemu je bio prirodni dar i da je imao mogućnost školovanja vjerojatno bi daleko dogurao. Ili ne bi jer bi njegovu inovativnost i mogućnost zaključivanja "ubio" školski sustav...
U mojoj obitelji nitko nije uspio u životu niti zaradio kao moja dva jedva obrazovana pradjeda!
Mi svi još uvijek trošimo ono što su oni zaradili! :mrgreen:
Par crtica:
Problematični klinci u osnovnoj redom potječu iz nesređenih obitelji. Emotivno nesređenih. Razina obrazovanja je šarolika, od osnovne škole do faksa.
Njihovo "neznanje" nije posljedica njihove neinteligencije nego dubokih problema. I nesnalaženje u grupi isto, pa da bi bili prihvaćeni pribjegavaju svačemu. Još ih udare hormoni pa bude svašta.
Postoje glupi ljudi. Tako i glupa djeca. Neki od njih i fakultete završe, i postanu sasvim ok na svom području.
Ne znam u kojem trenutku je postalo ružno reći da je neko dijete pametno i sposobno a drugo nije. Mislim, neću mu u glavu reći "glup si", ali ide mi na živce stav svak može sve. Ne može svak sve.
Smatram se pametnom osobom, ali ekonomiju bih mogla završiti uz natprosječno veliki trud, ali glupa sam za to područje. Računovodstvo i ekonomske teorije mom mozgu nemaju smisla. Ne vidim zašto je ružno reći da sam tu glupa. nisam manje vrijedna radi toga.
Tako i u školi.
Disklejmer: uopćavam stvari, zaključke vodim na temelju onih 450 učenika što mi godišnje prođe kroz ruke.
ja sam bila VII. To je na onoj strani gdje je i II. (bivša kultura). S druge strane su klasična i jezičnaCitiraj:
apricot prvotno napisa
Evo ni ja ne bih mogla zavrsiti ekonomiju da me neko puskom tjera. I ne smatram se zato uopste glupom. Mislim da na djete veci uticaj ima poticaj koji ponese iz roditeljske kuce i uopste usvojeni stav o znanju i obrazovanju. U vremenu u kojem zivimo cini se istinitom tvrdnja "ko uci znace, ko krade imace" ali taj stav je jednodimenzionalan, oportunisticki i kratkorocan. Iako moja djeca ne mogu jos shvatiti vaznost znanja i obrazovanja, dobro shvacaju da ja to smatram bitnim pa se trude da mi udovolje :) . Ovo je samo polusala, jer mislim da im, usmjeravajuci ih na ovo, cinim uslugu. Ono sto me nervira u skolskom sistemu jeste to "visocanstvo" ocjena. Pod pritiskom upisa u srednje skole i fakultete, djeca se trude da iz svih predmeta prodju sto bolje a vecina njih pri tom nema vremena ili izgubi volju da napreduje u necemu sto ih stvarno zanima. Neki jos nemaju ni razvijene afinitete pa se stresiraju oko upisa u zeljenu gimnaziju koja ih ne tjera da se odmah profilisu ali za cije pohadjanje ocjene moraju biti dosta visoke. Te ja tako dodjoh do zakljucka da je najpravednije pri upisu bodovati samo rezultate prijemnog. Djeca bi u OS rasterecenije ucila, ocjene bi bile objektivnije, ne bi Nastavnicka vijeca davala petice zato sto "malom treba za upis" ili "da joj ne kvarimo prosjek" i sl. Pa i po ocjenama losiji ucenici bi onda imali vece sanse za upis ako su na vrijeme zagrijali stolicu i spremali se za prijemni. I ne, u 7. i 8. (9.) osnovne nisu mali za to, vec moraju ponijeti svoju odgovornost za tolike godine provedene u skoli. Svjesna sam da je ovo u neku ruku ekstremno razmisljanje ali mi se ipak cini najpravednijim.
Upis temeljen samo na prijemnom ne bi bio dobar iz više razloga.
Prvo, ne reagiraju svi isto na "stres", ta jedna provjera nikako ne može biti objektivni pokazatelj.
Drugo, ne rade svi nastavnici isto pa ni djeca nemaju iste uvjete.
Meni se čini da bi jedan mix bio ok: standardizirani testovi iz glavnih predmeta+opći uspjeh cijele osnovne škole+prijemni.
to ti je krizaniceva, ono sto se zvalo 'kultura' odnosno CEZAKUMCitiraj:
apricot prvotno napisa
jezicna u krizanicevoj je neki drugi brojcek
Ženo, barem danas znaš što je vijak, a što matica. Jer to praktično znanje je nezamjenjivo. Za što. Za život. Nikada ne znaš kada će ti dobro doći.Citiraj:
ivarica prvotno napisa
Evo šašave zgode vezano na pušku. Odem ja pod stare dane sudjelovati u predstavi Eksplicitni sadržaji u ZKM-u. Na probi odvedoše nas u podzemne prostorija, skladišta, što li, glumac Bogdan odluči nas zaplašiti i pojavi se s puškom. Ja se spontano ustanem i uzmem mu pušku i počnem govoriti...a ovo je vojna puška M-48...
Ovo sto vi pisete je vec u filozofiji odavno postavljeno.Nisu sva djeca za sve, kao sto nije ni svaka odrasla osoba za funkciju vođe. Mislim da je medvjeđa usluga umjesto djeteta pisati zadace i zajedno s njime ici u skolu, tu treba svoj ego spustiti na zemlju i priznati si da onaj/ona kojeg smo rodili/napravili nije novi Einstein.
Obrazovanje treba biti jednako za sve s naglaskom na pomoc onima kojima je potrebna. Buduci da postoji toliko veliki srazmjer u obrazovanju roditelja, institucija je ta koja bi trebala dostatno obrazovati.
Ja sam totalni debil za matematiku recimo, racunovodstvo, knjigovodstvo :drek: Ni zemljopis mi nije jaca strana :lol: Pomazemo djeci kada pitaju ali nikada nisam sjela i ucila s njima. Stumbamo se zajedno kada odgovor ne mogu pronaci u knjizi. Maloj sam jednom pomogla napisati lektiru a s malim sam napravila jedan skolski projekt.
Ne znam što to znači da su neki ljudi/djeca "glupi", inteligencija ispod nekog broja ili kaj ?!
Sigurno da ne ide sve svakome jednako dobro, pa ima i nekih specifičnih područja za koja treba imati i mrvicu nekakvoh talenta, ali ja bih isto rekla da prosječna osoba može završiti svaki fakultet ako puno radi.
Ja sam sigurna da sam mogla završiti ama baš svaki (osim naravno umjetničkih za koje treba imati talenta, samo bih se za neke trebala više pomučiti a za neke manje.
Uostalom, završila sam ETF a nisam baš jako nadarena za to područje.
Sigurno je da je inteligencija ključni faktor, ali još je jedan jednako bitan, a taj je upornost. Ima ih još: volja, motivacija, pažnja, koncentracija, okolina…
Isto tako postoje inteligentniji od inteligentnih, nekima je potrebno manje vremena i truda za svladavanje nekog gradiva, drugima više. I talenti koje je Mima spomenula, darovitost...
Često se i čuje da fakultet većinom završavaju uporni, a ne samo inteligentni.
A što se tiče samog IQ (http://hr.wikipedia.org/wiki/Inteligencija):
Bitne su i emocionalna inteligencija, socijalna…iako osobi treba pristupiti holistički, individualno, testovi su tu samo smjernice...Citiraj:
Ovisno o vrijednosti IQ, visina inteligencije se može podjeliti na nekoliko grupa:
Genijalnost (IQ je viši od 140)
Vrlo visoka inteligencija (IQ je između 120 - 140)
Visoka inteligencija (IQ je između 111-120)
Prosječna inteligencija (IQ je između 90-110)
Graničan stupanj inteligencije (IQ je između 70-89)
Prisustvo poremećaja inteligencije sa vrijednostima IQ manjim od 70 od rođenja, ili ako su ti poremećaji nastali tokom razvoja inteligencije, onda se radi o mentalnoj retardaciji (oligofrenija), mentalna zaostalost, koja se dalje dijeli:
Laka mentalna retardacija (IQ je između 50-69)
Umjerena mentalna retardacija (IQ je između 35-49)
Teža mentalna retardacija (IQ je između 20-34)
Teška mentalna retardacija (IQ je ispod 20)
Statistika:
50% IQ rezultata je između 90 i 110
70% IQ rezultata je između 85 i 115
95% IQ rezultata je između 70 i 130
99,5% IQ rezultata je između 60 i 140
samo oko 1 - 2% ispitanika je ostvarilo rezultat 140 ili više
Otela si mi slova sa tipkovnice, fax zavrsavaju uporni.Citiraj:
Optimist prvotno napisa
Ovi tipovi inteligencije koje spominjes to je Garderova teorija visestrukih inteligencija i vise je relavantan test od klasicnog.Osim u slucaju ponavljanja testiranja jer u svakom testu kod ponavljanja dolazi do povecanja rezultata.
Mima, nesretno xam odabrala termin, znam.
U nedostatku volje za traženje boljeg zadržat ću ovaj u navodnicima.
Da objasnim: "glupo" mi znači suprotno od pametno, odnosno ono što vidljivo izlazi iz okvira prosjeka (o prosjeku bi se dalo, ali to je sasvim druga tema).
Ne postoji generalna "glupost" ni generalna "pametnost", zato sam i spomenula sebe i ekonomiju. Dok mi je za pripremiti ispit iz matematike trebalo tjedan dana mikroekonomiju sam spremala tri mjeseca (intenzivno!), naučila ju maltene napamet i nakon položenog ispita (vrlodobar, hahaha) sve zaboravila.
Da, smatram da sam "glupa" za to područje.
Bez obzira što sam taj smjer završila to područje mi ne ide i sreća da se time ne bavim u životu jer sam sigurna da bi to radila u najboljem slučaju prosječno.
A glede "glupe" djece, paaa.. ima ih. Vi koji radite s uzrastom 7-18 godina demantirajte me, ali kad netko nije bistar onda nije bistar i gotovo
Mogu ih gotovo fizički osjetiti kako im se vijuge napinju, vrte, upiru, al ne ide pa ne ide.
Hebi ga, takvima više pomažem i divim se njihovom trudu i motivaciji, ali bistri nisu.
Aha, sad sam tek shvatila dio u kojem se razilazim s Mimom, može svak (skoro) završiti sve, ali ako ispustiš dušu pri tom onda to nije sretno odabrano.
Nije cilj u životu završiti fakultet, cilj je baviti se onim za što si talentiran i što ti dobro ide. Za pretpostaviti je da će te to i činiti sretnim u životu.
Evo recimo, da ne radim u školi ja bih skoro sigurno bila slastičarka, a skoro sigurno se ne bih bavila turizmom i ekonomijom (za što sam se kao školovala).
Pa to je sad vec sasvim druga tema. Al nemojte mi rec da ekonomiju netko, bilo tko, ne moze zavrsiti jer je preglup.
Ma o tome i govorim cvijeta, završila sam ja tu višu samo velikim trudom (iz tih par predmeta).
Računovodstvo sam recimo skužila tipove zadataka, pismeni dobila 5 usmeni jedva 2. Dakle ne razumijem materiju, i da kojim slučajem radim na obračunu plaća i dalje je ne bi razumjela.
S druge strane, glazba i metodika glazbe mi idu iznadprosječno, i na tom sam faksu bila odlična s lakoćom. Smatram i da sam odličan nastavnik, i taj rad me ispunjava. A na primjer reproduktivni umjetnik nikad ne bi mogla biti, što ne znači da ne bi mogla završiti klavit (opet naravno uz veliki trud).
Sad sam se stvarno previše makla od teme, neću više majkemi.
Nisam primjetila ( na osobnom i na primjeru vlastitog djeteta) da je inteligencija presudna za dobar skolski uspjeh ( zapravo, prilicno suprotno kod nas).
prije bih rekla da su vazniji uvjeti , te neke druge sposobnosti i vjestine uz prosjecan IQ.
kao sto je vec netko napisao , cijeli skolski sistem jest ustrojen za prosjek ( uz naglasak na redu, radu i disciplini) , te podrsci i poticaju okoline ( u svakom pogledu).
Idealno skolstvo bi podrazumijevalo da roditelji, ucitelji i nastavnici prepoznaju, njeguju i razvijaju individualne sklonosti svakog ucenika ponaosob, uz dobro opste znanje i iz ostalih oblasti, koje po meni ne treba sadrzavati podatke o brojnom stanju ovaca na Novom Zelandu. Posto smo daleko od toga cisto sumnjam da ce vecina nas reci djeci ista drugo osim "knjigu u sake jer bez novozelandskih ovcica neces imati dobru ocjenu ni dovoljan broj bodova za tu i tu skolu". Kako god okrenes, djeca zaista robuju ocjeni i pod takvim okolnostima ne uzivaju u znanju. Qq, sta li ce od ovih mojih ispasti...
Ili mozda dobijes dijete koje ne robuje ocjeni.
pa uziva u slobodi ( dobivajuci ocjene od 1-5 , redovito).:mrgreen:
blago meni na skolarcu slobodnog uma ...
sirius, možda je sljedeći Dean Kotiga :mrgreen: