.
Printable View
.
Jučer sam imala jedan od bizarnijih razgovora na poslu.
Iako kao ja imam neke ideje što ću, kad ću i kako ću... nisam još došla u fazu da s nekim na poslu konkretno pričam i najavim da imam zahtjeve ili da najavim da planiram otići...
Iznad sebe imam još jednu curu (slične smo dobi i iskustva) koja je jedan rang voditelja više iznad mene, a ona odgovora direktoru... i jučer je spontano krenula neka priča o novim projektima i što nas čeka za mjesec dana. Nas dvije same pričamo. I u tom nekom kontekstu ja spomenem... “To je sve nategnuto”. A ona će “uskočit će par sati ovaj, par dana onaj, ovaj će ovo, ovaj će ono...”. Ja ću: svejedno, nategnuto je, i zašto zapravo ono ne možemo dobiti još jednu osobu?
Onda će ona, očito isto sa Stockholmskom sindromom: “e pa jednostavno ne možemo... bla bla bla... nema ekonomske računice... bla bla bla...”. A ću ko iz topa: “Ali ja neću i ne želim više tako raditi”.
A ona će: “Pa ti dobro znaš da se ovdje ne može drugačije raditi”.
Ja: “I što bih ja sad trebala, reći sama sebi ovo će biti ovako do penzije”
Ona: “Pa ne baš...”
Ja: “Nego?”
Ona: “Znam da si umorna, izdrži još 3 tjedna pa ideš na GO pa ćemo pričati kad se vratiš poslije Uskrsa. Hoćeš možda uzeti 2 tjedna godišnjeg?”
Ja: “Hoću 3 mjeseca godišnjeg i nakon toga se ne planiram vratiti” (bila sam fakat ljuta)
Ona: “Nemoj to govoriti”.
Ja: “Gle, dosta mi je svega, ali sad ne mogu voditi ovaj razgovor suvislo i moram ići završiti neke tablice. Pričat ćemo drugi put.”
Otišla sam iz sobe, ali me nazvala navečer doma, rekla da joj je žao što se tako osjećam i rekla da želi razgovarati kad god sam spremna. Ja sam joj rekla da sam trenutno totalno prazna i da ne želim razgovarati i da trenutno nemam što za reći.
... baš me zanima kako će ovaj put ovo zavrsitit... :kokice:
Tako je. Imas pravo uz njegovu suglasnost. Koju ti moze dati odmah ili nakon 30 dana po sili zakona.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ok, uz to te moze gnjaviti ili premjestiti ili sto vec
Ali to rade ili ne rade, i bez kakvih zahtjeva.
Radila sam prvo nakon faksa u školi. Nije mi bilo loše, ali iako sam bila prof iz deficitarne skupine predmeta, punu satnicu sam odrađivala u tri škole. E onda sam radila u banci. Koje je to pranje mozga i iživljavanje toga nema nigdje. Već sam godinama obrtnik, međutim obzirom na situaciju mislim da ću morat tražit nešto drugo.
Trenutno je muž u potrazi za drugom poslom pa ako se on snađe vidjet ćemo dalje. Trebao je dobit otkaz kao tehnološki višak 1.1. Međutim ostavili su njih par s nadom da će se nešto preokrenuti, ali vidi i sam da od toga ništa, sad su na potporama od države, nakon toga i sam govori da mu šef ni teoretski ne može isplatiti placu.
Njemu je možda i teze nego meni jer on svoju bransu stvarno voli, ja sam u svojoj silom prilika. Sad se krpamo mojim davanjem instrukcija, već sam zaboravila koliko se tu može dobro zaraditi, evo slijedeci tjedan mi je popunjen, možda se vratim podučavanju nikad ne znas.
BB,
Super da je doslo do takvog razgovora. Sad je i njoj bit ce prpa, ako odes ti, na njoj i timu ce bit jos vise posla. Znam da si joj i prije govorila, al sad mi se cini da si bila bas autenticna.
Cini mi se da ako je ona ta koja odgovara direktoru da bi se ona trebala najvise zalagat za to da se zaposli jos 1 osoba da joj ljudi ne pucaju po šavovima, a ne izgleda mi da to ona radi.
Vise mi se cini da je puna razumijevanja za dišu i njegove računice :rolleyes: taj stav beskičmenjaka za middle management mi je bljakii.
Ja sam svoje ljude uvijek nastojala zaštiti i oni su mi bili No1 pa tek onda nadredjena.
Uh... duga je to priča...
Ima i ona svojih teških trenutaka i burn out-a (opet ja i moj prijatelj Stockholmski).
I radi vrlo slično kao ja...
Problem s tim dodatnim osobama je što takvih na tržištu nema, dakle uzimaš studenta zadnje godine ili tek diplomiranog i treba ti godina dana da ga nešto naučiš. A i tada imaš samo pomoćnika, a ne nekog tko može sam preuzeti veći ili cijeli dio posla.
A nama je problem što ti zapravo nemaš 40 sati posla 50 tjedana godišnje za pomoćnika, i istina je da se znalo dogoditi da oni sjede, a nemaš mu što dati.
Ili imaš pomoćnika koji je slobodan i na raspolaganju i onda ti uleti nešto za njega, ali je baš dan prije ili to jutro on dobio nešto od nekoga drugoga i baš ovaj tren nije slobodan... pa ako imaš vremena, čekaj ga dva dana da to završi, ako nemaš ostani dulje pa napravi sam.
Dosadna sam svima već, je l tako? :mrgreen:
Samo pokušavam pojasniti njezine izjave kojih sam i sama svjesna.
Ali s druge strane mi se to ne da više slušati i sad sam u fazi “Boli me briga, smislite nešto, ono, plaćajte ljude koji dio vremena samo sjede, ako ne možete smisliti ništa pametnije, baš me briga :mrgreen:“.
Upravo tako.
Uostalom pa i vi ste nekad bile u ulozi tog pomocnika a gle gdje ste sad, tako bi i on naucio nakon nekog vremena. To su samo izgovori, pa svugdje je tako kad dodje pocetnik, treba mu vremena da pohvata al svejedno moze pomoc u dosta stvari.
Eh da dosadan je i taj tvoj pajdo od sindroma i Bogu i narodu :mrgreen:
Ne možeš se nekoga tako lako riješiti nakon 20 godina :mrgreen:.
Meni je normalno da mi mailovi stižu u svako doba. No bilo je slučajeve kad se na mailove poslane po noći očekivalo rješenje u osam. No na sreću taj period je iza mene.
Ono što mi je problem da s novom instalacijom maila na mobitelu ne mogu isključiti automatsku provjeru maila izvan radnog vremena. Tako da htjela ne htjela vidim da imam novi mail. A onda prst ode i otvori ga. S jedne strane to a s druge aplikacija koja analizira koliko čitamo mailove, sastančimo. Na mjesečnoj bazi dobijemo izvještaj o broju mirnih dana, sati. Sustav nam čak i daje savjet i kad pretjeramo i preporuke da su neradni dani dani za odmor 8-) ili da imamo premalo vremena za fokusiranje u radnom danu.
Začudila bi se koliko si u krivu.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ja sebe nalazim u ovom boldanom dijelu priče - nema na tržištu ljudi s odgovarajućim znanjima i stručnom spremom, a oni koje imamo često su nezadovoljni i ne možeš im ponuditi ništa što bi ih privuklo da ostanu... Baš je neki dan rekao mladi kolega (sposoban, savjestan, educiran) da je dobio ponudu za državnu službu koju će vjerojatno prihvatiti... Tako je to, ljudi taman nauče raditi, polože stručne ispite i onda odu na bolje mjesto. Imam osjećaj da nikada tijekom radnog vijeka nisam imala više posla i manje zadovoljstva s poslom. Iznimka su godine na rukovodećoj funkciji, tada mi je bilo još i gore, jer middle management je najgora pozicija u firmama - nalaziš se između čekića i nakovnja. Od tebe se očekuju rezultati, upravljaš ljudima na idućoj razini, a nemaš prava ni mogućnosti nagraditi ih ili motivirati kad treba, nego o tome odlučuje netko drugi, uglavnom osoba koja nema uvida u to kako se stvarno radi posao, koliko truda i vještine za to treba i slično.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Kako god bilo - imaš pravo reći što te muči i tražiti rješenje, ali to ne znači da je taj proces lagan, jednostavan, pa čak i izvediv. Kako god bilo - sretno!
Draga bubilo, bila sam u situacijama davanja dudice s 'os na godisnji' (ko da ce to ista rijesit). Mislim da ti je stav 'bas me briga, rijesite to', jedini ispravan. Sumnjam da ces uspjet preokrenut firmu, da znaju bolje, vec bi to sami napravili, vidis da svi isto mantraju, al mos mozda sebe unutar te firme zastitit, vidjet ces. Najbolji bi bio exit, kad nadjes alternativu
Taj stav, naime, imaju i tvoji sefovi - rijesi to. Pa si ga mozes jednako i ti uzet.
:lool:Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
X ko kuća.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Iako nisam baš tako planirala, htjela sam prvo sama sa sobom sve riješiti... i onda ići razgovarati s nekim u firmi...
No ono što sam neki dan ispalila u afektu curi koja mi je nadređena je ipak pokrenulo nešto, jer je ona na kraju išla razgovarati s direktorom i HR-om. (Da imamo i ljudske resurse kao).
Iz sasvim drugih razloga zadnjih par dana radim od doma pa se nisam ni sa kim od njih vidjela... ali ova moja im je rekla da ja još razmišljam i niti ne želim razgovarati... pa me na sreću nitko nije ni zvao na razgovor na kojem ionako još uvijek ni ne želim sudjelovati. Sad me kao čekaju da ja kažem kad želim razgovarati... :kokice:
Previse emocija unosis u posao i zbog toga si tu gdje jesi. I toliko dugo. Neke stvari treba sagledati hladne glave . Nije posao muz ni dijete da se u njega unose tolike emocije i da ne mozes razgovarati o problemu koji postoji vise godina.
sirius je to tako lijepo sažela :heart:Citiraj:
sirius prvotno napisa
Meni nije baš jasno zašto sad ne želiš razgovarati ako si već rekla da nisi zadovoljna. Idi sad do kraja, čemu odugovlačenje? Jedino ako ti sama ne znaš što želiš i koje zahtjeve imaš.
Moram priznati da mi je u poslovnom okruženju to da sad ti ne želiš razgovarati nego kad budeš htjela, a ne zna se kad će to biti, malo djetinjasto.
A kako bez emocija ako ti je 20 godina to drugi dom i s tim ljudima si više nego sa svojim mužem i djecom?
Ako tjednima budem u uredu od 9 do 19, i s tim ljudima sam po cijele dane, gdje bi mi trebale biti emocije...
Ne želim razgovarati zato što znam što mi nude, a još nisam sigurna mogu li na to pristati.
Mislim da moras razgovarat jer ce bit igra male djece u protivnom i oni ce se moc oprat mi smo ti pruzali pomoc, nisi prihvatila itd A da ne kazemo tracat u bransi da si 'pukla', a oni ti 'pruzali ruku'.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Slazem se sa sirius. Mogu ti samo rec da je mm radio u jednoj firmi 20 god, bio 4. zaposlenik i suvlasnik, niko mu nije reko dovidjenja, ni njemu ni jos 3, a isto tako je s njima bio vise itd. Sve su to povrsne emocije, zaborave se za pola godine. Vidijet ces.
BB posao je posao.
svi smo sklopili brojna prijateljstva na poslu, ali rjesavanje problema posla nije raskidanje prijateljstva.
ako i je onda to nije ni bilo prijateljstvo.
zbilja unosis previse emocija, i mislim da si toliko zaglibila na tom svom poslu da ne vidis realno situaciju.
ono sto je sigurno, oni bez tebe sigurno mogu. mozda ce prvih 10tak dana biti malo teze i reorganizirat ce se. sve ono sto ti nama kazes da se ne moze. jer niti jedan posao jos nije propao radi odlaska jednog zaposlenika.
Sve to kužim...
Nemaju me kome tračati u branši, nema nas sve skupa ni 17 u cijeloj zemlji. Ionako znaju da kod konkurencije ne bi nikad ni otišla.
I znam da ovo sad svuči da “se.em”, ali sam im jedina u firmi za jednu konkretnu vrstu posla, ako ja odem, dugo se na takve poslove neće moći javljati.
Ništa to mene ni ne muči, hoće mi tko reći doviđenja ili neće... kako će se tko postaviti, prijateljstva će sigurno ostati...
Ja se moram sama sa sobom dogovoriti hoću li uopće ostati ovdje. Jer što god oni meni sad dali ili ne, moja šefica je u pravu, ni tržište ni klijenti se neće nikada značajno promijeniti i jedino sto mogu očekivati je da umjesto 50 sati tjedno 3 mjeseca u komadu, radim 45 sati tjedno mjesec i pol u komadu jer će mi dati npr. još jednu osobu zauvijek... Ili da me uz to i malo više plate npr.
Ništa se drugo neće promijeniti.
Trenutno sam u sred projekta koji traje još 3 mjeseca i to namjeravam završiti, moje ime je u ugovoru, s tim se ne bih zezala niti otišla iz firme prije. Niti mi u ovoj fazi projekta dodatni ljudi mogu pomoći, projekt traje već 15 mjeseci, nova osoba sad ne bih pomogla.
Ali ne znam što želim u ostatku svog života i zato nemam s njima o čemu razgovarati niti ne znam što bih im rekla.
Ja sam sigurna da produktivnost pada po satu ako si preopterecena. Ako te netko rastereti od nekih glupih tablica ili nekog rutinskog dijela, ne vjerujem da im je puno skuplje imati covjeka s praznim hodom. Tvoja satnica je sigurno visa. Taman da sad uzmu nekog pa da se za sljedeci projekt moze bolje ukljuciti, da ne ide od nule.
Otišla sam dok sam bila Project Leader, financijski vrlo teškog projekta. Obećala sam da ću im ostati na raspolaganju za sve informacije, da me uvijek mogu zovnuti ili poslat mail, a u razdoblju prijelaza sam prenijela na jednu curu maksimalno koliko sam mogla i koliko je ona mogla pohvatat. Iako nije me bilo kako zamijeniti jer sam jedina tamo godinama bila voditeljica svih projekata. No snašli su se.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Nije mi padalo na pamet da zbog projekta protratim još godinu dana u okruženju koje mi više nije odgovaralo. Svatko je zamjenjiv (što prije to prihvatiš, bit će ti lakše).
Spajalica i ina33 su jako lijepo sve sažele.
Ak ne znaš šta hoćeš, ne znaš uopće kojim putem krenuti. Izgubila si se.
Ne znam zašto ne uzmeš dan-dva i posvetiš se tome da si raščistiš u glavi, a ne da bježiš od toga.Bježiš već godinama, predugo. Skupi hrabrosti i suoči se s tim.
Meni je pomagalo stavit na papir sve + i -, za i protiv, olakšalo mi je i da znam u kojem smjeru želim dalje nastaviti.
Al meni se ovako sa strane cini da vam fali vještina delegiranja poslova i organizacije.
I meni to fali. Ja sam radila zadnja 3 mjeseca svaki dan, i vikend, jedino na bozic i Novu godinu nisam. I to cesto do 22 sata pa i do ponoci. Ja imam specificno radno mjesto, ni šef mi nije bas šef. A mogla sam to i sprijeciti, sigurno. Al nisam znala kako. I sad se pitam sto sam mogla. Al sebe vidim kao magarca koji se naucio na batinu pa vuce, a druge nenavikle špara. Tko mi je kriv.
Ma sigurna sam da se može otići prije kraja projekta, ali to nije nešto što ja želim.
Ono poslije toga želim riješiti...
Dan-dva da riješim problem dug 20 godina? Kako? :lol:
Sigurna sam da imaš barem 3 razloga zašto to nisi delegirala.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Ina u mom zanimanju masa ljudi u Njemackoj radi prekovremeno neplaceno. Kad je moj sef slavio 60. rodjendan, imao je veliku festu koja je ukljucivala i radni sastanak. Dosli ljudi iz cijelog svijeta. Drzao je neki govor, pa onda njegova zena, koja je rekla da joj je ovo bas prilika da vidi svog muza i sjedi s njim za stolom. A nije nikakav svaler, nego zaljubljenik s enormnim potencijalom.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
U Mercedesu sigurno nije tako.
Ni u Boschu ;-) šogor je na menadžerskoj poziciji, uopće nema prekovremenih. Oduvijek rade 1 dan od doma, imaju desksharing ono što je ina33 spominjala, zauzimaš stol koj ije taj tren slobodan.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Nepojmljivo im je da ih nakon radnog vremena nadređeni zovu osim ako nije nešto baš goruće, dosad se to nije dogodilo. Radio je i u drugim njem.firmama, ista politika. To se smatra zadiranjem u privatno vrijeme. Skandinavci (Finci, Danci) pak to smatraju izuzetno nepristojnim (prema njihovom poslovnom bontonu) jer se jako poštuje privatno vrijeme zaposlenika i teži balansu na razini posao-privatni život.
Ne da ti se čini nego je to očito i slijepcu. :-)Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Naravno. Ne 3. Beskonacno. :)Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Sad sam počela. Al mi zvoni u glavi situacija u kojoj sam iskusnoj osobi delegirala identičan zadatak kao jucer neiskusnoj. Isla sam tada na zadnji IVF. To mi je najveci fijasko svih vremena. Sa zestokim posljedicama za narucitelja koji je izgubio velik novac. Djelomicno svojom krivicom. Trebalo mu hitno, poslali preliminarno koje ja nisam provjerila. Ono sto sam ja potpisala bilo je ispravno, ali je on baratao s tim preliminarnim s greskom i izgubio ogroman projekt. Zato se ne usudim. Uvijek bude neka greska pa moram ispravljati. Cak i kad su naizgled glupe tablice u pitanju. Imam osjecaj da rjesavam sudoku kad neke stvari kontroliram i vidim da nije dobar rezultat, jer moram razmisljati sto je ovaj sve mogao pogrijesiti.
Dok čekaš da smisliliš ostatak života, promisli što bi ti bila neka pomoć za privremeno. Zatrpana poslom nećeš moć smišljat što ćeš ostatak života, a dogodit će ti se da će ti neki pomak bit još teže napravit za 3 godine, za 5 godina, a za 10 ćeš bit istrošena i pitat ćeš se u što je meni život prošao. Ni taj razgovor ne mora bit 0-1, u krajnoj liniji, eto ti prilike za pregovaračku vježbu za posao br. 2.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Firma preživi odlazak CEO-a, a kamoli ne nekog niže. Firma preživi smrt šefa itd. Predstave prežive bez glavnog glumca, CEO-ovi se zahvaljuju u pola mandata, a kamoli da bi sad na nekom projektu visila svoga imena radi.
Ja visim na tom projektu intrinzične motivacije radi.
Ona me je tu dovela, ona mi je trenutno jedina i ostala ;).
Eh, takve odluke najprije se mjere mikrometrom, nakon toga obilježe kredom, a na kraju presijeku sjekirom. Tako. Kad više ne možeš, posegneš za sjekirom, pa kom opanci - kom obojci...Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
BB , meni izgleda kao da pises o ljubavniku , a ne o poslu kojeg radis 20 godina.
Kao da nitko nikad nije volio svoj posao?! Ne kuzim ako ga volis i znas da se nece promjeniti prihvati to i vozi dalje do penzije. Ne nalazi mu isprike i opravdanja zasto sto je sebican egoista koji uzima koliko mu dozvolis.
Ako pak pricamo o poslu, a ne ljubavniku onda se ponasaj tako.
To je SAMO posao. To je jedna od stvari koje mozes mjenjati ako ti ne odgovara. Jedna od stvari na kojima mozes ( i trebas) traziti razumne uvjete rada i zdravu okolinu. Ako to ne ide, vozis dalje. To nije dijete koje si rodila i za koje si odgovorna pa prihvacas njegove poteskoce u ucenju i trpis odlaske terapeutima.
Postoje stvari koje prihvacamo takve kakve jesu i one koje mjenjamo ako ne ide na bolje.
Posao svakako nije kategorija u kojoj trebamo biti mazge koje stalno idu preko svojih mogucnosti ako nam to vise ne predstavlja zadovoljstvo .
Ugasiš mobilni net i wifi i eto - nema info o novom mailu :mrgreen:Citiraj:
larmama prvotno napisa
x.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Prvo nađi novi posao i onda presijeci
Traženje novog posla će ti pokazati da imaš još neku drugu vrstu motivacije
8-)Citiraj:
Vrci prvotno napisa
za sad sam pribjegla metodi da poslovne aplikacije stavila na poseban screen i lupam se po prstima da ne okrenem na njega, no slab sam karakter :angel:
Izbriši aplikaciju i ulogiraj se preko weba kad sama želiš.
Sirius life coach :love: