eto upravo s privatnog mejla poslala mejl s odgodom za posle ručka pročitati, jer znam kak ljudi danas rade i kad su slobodni za čitanje
 |
|||
|
|
|||
eto upravo s privatnog mejla poslala mejl s odgodom za posle ručka pročitati, jer znam kak ljudi danas rade i kad su slobodni za čitanje
Posljednje uređivanje od jelena.O : 09.03.2021. at 11:00
Ovo je mene otjeralo iz stare firme.summer prvotno napisa
Nije mi problem raditi 10-12 pa i 15 sati, ali da to znam unaprijed i stignem se organizirati, a ne da mi u 15 sati direktor kaže kako u 18 stižu važni poslovni partneri na sastanak i neka ja sve organiziram do tada uključujući i večeru, a on je to znao tri dana prije.
Ili, još gore, to saznam od vozača koji je dopeljao robu za degustaciju u 15,30.
I tako se stalno događalo. Da saznam zadnji tren ili od nekog trećeg.
Na novom poslu gdje sam već šest mjeseci toga nema.
Sve se zna na vrijeme i uvijek je pitanje; može li.
Radim puno manje i za iste, dobre novce.
Mozda treba malo olabaviti i radno vrijeme? Da nije bas da svijet stane u 17h? Mozda nekome odgovara rad od 11 - 19? Bubam napamet, ali uglavnom zbog iskustva s ove strane bare, gdje je puno radno vrijeme jednako uobicajeno kao i pola radnog vremena, odnosno cesto je cak i 30-satno i 32-satno radno vrijeme (koje takodjer dolazi s beneficijama punog radnog vremena). Kod takvih kombinacija, zapravo, u puno organizacija onda cak i postoji netko tko moze u radno vrijeme napraviti nesto sto stvarno treba napraviti, recimo, iza tih magicnih 17h.
Mi smo danas odradili godisnji sastanak pa ce od sutra, valjda, zivot izgledati malo mirnije.
A mailovi stizu kad stizu. Jutros u 7 ih je bilo 11 jer predsjednica ustaje u 5:30, a onda pije kavu, vjezba i radi pa uzme pauzu u neko doba jutra. Odgovorila sam joj na jedan dok sam pila kavu i cekala dijete da pojede dorucak, a za ostale sam zakljucila da nije vrijeme. Oko 8 me zvala na telefon da dodjem sto prije u firmu jer ipak treba pomoc oko slaganja nekih materijala, no rekla sam joj da ne mogu prije 9:30 jer vozim dijete u skolu, a moram se i otusirati i obuci za sastanak. S obzirom da je bio last-minute poziv, a ono... sto ce sa mnom. Dosla sam do firme oko 9:15. Neko tipicno radno vrijeme je do 17h, ali ja sam otisla u 2:45 da se stignem obuci za taekwondo, pokupiti oruzje i pronaci djecu.
I onda sad u 23h dovrsavam neke stvari koje trebaju biti spremne za sutra. Mailova imam oko 25, ali pootvarala sam samo ono cemu gori pod nogama. Drugo cu sutra, u radno vrijeme...samo ne znam jos kad je to jer je distance learning day i djeca ce biti doma.
Meni ovo stvarno vise odgovara nego da sve moram nagurati u radno vrijeme od 8 - 17.
Pokupiti oružje?
AmerikaPokupiti oružje?
Ja sam otišla s dobro plaćenog posla na manje zbog radnog vremena, dostupnosti od 0-24 (iako sam toliko istrenirana da i sada sam dostupna 0-24 i radim poslove u svako doba i nedoba...ne mogu si pomoći)
Već 15 godina se pitam (ali očito ne pitam prave ljude) zašto RH ne može uvesti rad na manje od pune satnice za sve, pa tko želi i može si to prištiti (rad za manje novaca), da može takav posao ugovoriti.
Bolje bi bilo to nego plaćati "odabranim" ZG majkama da sjede i ništa ne rade (op. i ja imam troje djece i dobro znam što znače kućanski poslovi i odgoj troje djece, ali nije mi palo napamet razmišljati o takvom aranžmanu - nerada i plaće)
RH je trebala situacija svjetske pandemije da legalizira rad od doma, ne znam sta ce trebat za malo vise fleksibilnosti, meteor iz filma grenland valjda. Imamo turbo nefleksibilan zakonod. okvir i poslodavce koji se ponasaju kao da nas placaju ko u americi uz maksimu "ima ko oce".
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.03.2021. at 13:44
Masa ljudi radi prekovremeno bez naknade. Tko bi u tim uvjetima zaposlio nekoga na 75% radnog vremena. Taj bi na kraju radio 40 sati.
Prevelika davanja na rad, prevelik bruto za nahranit preveliku i neucinkovitu drzavu. Cekam savjete i iskustva od kaae. Zezam se, neusporediva su iskustva. Bas me zanima kako je u njemackoj, radi li masa ljudi prekovremeno bez naknade (a da nisu radnici na crno).
Posljednje uređivanje od ina33 : 10.03.2021. at 14:11
Rade zato jer si to poslodavci mogu dozvoliti, rijetko tko je kažnjen, zaposlenici se boje za radno mjesto
da je ponuda poslova bolja, ne bi ljudi radili neplaćene prekovremene u tolikoj mjeri kao sada
U Hrvatskoj se podrazumijeva da ti se prekovremeni rad ne plati, da 1 radnik radi količinu posla barem za 2, da u nekim djelatnostima iako je suprotno zakonu radiš mjesecima bez slobodnog dana i da ti se to ne plati.
Sasvim je u redu ostati duže i doći nedjeljom, ali otići ranije ili reći da nešto ne možeš ili ne stigneš kad te o tome obavijeste u zadnji čas znači da nisi predan poslu. Podrazumijeva se da ukoliko moraš ostati iza radnog vremena iznenada, imaš cijeli backup koji će otići po djecu i pričuvati ih ili što već treba.
A ponuda poslova bi bila bolja da nemamo tolilo veliku gusecu drzavu.
I inspekcije to ne kontroliraju.
Kad dođe inspekcija predaju se evidencije o radu u kojima je radnik radio sve po ps-u tj. 40h tjedno i sve je u redu. U ovih 20g koliko radim niti jedna radna inspekcija nije nikoga uhvatila niti kaznila zbog prekovremenog rada koji nije evidentiran i plaćen.
Samo jedan crtica pa je svima sve jasno. Djelatnik jedne tvrtke odlazi na Inspektorat rada prijaviti poslodavca da nije 4 mjeseca dobio plaću što je po našem Zakonu kazneno djelo. Inspektor odgovara da ih to ne zanima i da se time ne bave. Treba li što dodati.
Ne rade.
Rad s manjom satnicom je dozvoljen zakonodavnim okvirom (satnica je stvar ugovora dogovora izmedju poslodavca i posloprimca) samo sto naša praksa nema nikakve veze s tim.
Drugim rijecima, zakonodavni okvir ne priječi poslodavca da omogući nekome od svojih zaposlenika rad s manjom satnicom. To je jos puno lakse izvesti u privatnom sektoru jer ih ne koči Kolektivni ugovor za drzavne sluzbe. No dalo bi se to i za drz.sluzbe uvesti.
Kolegice i suradnice u Nizozemskoj su imale u svom Ministarstvu financija 1 dan rada od doma,a 1 dan tjedno slobodno jer imaju malu djecu tako da sam znala koje dane cu cuti njenu djecicu u pozadini
I to nam je bilo normalno.
Da.Pokupiti oružje?
Bo od bambusa (sin ima i neki fency), nuncake, jikdo (opet od bambusa, bez ostrice) i kame... opet bez prave ostrice. Nismo nesto opasni.
Ja sam potpisala ugovor gdje pise da mi se prekovremeni rad ne placa (exempt salaried full-time), osim u iznimnim situacijama. Plus sve ono sto sam spominjala prije, da ne moram raditi 40 sati ako sam gotova ranije, itd.
Ali s obzirom da se poslodavac vise boji za radna mjesta od zaposlenika (da ce ih morati ponovno popunjavati i gubiti vrijeme na obucavanje, jel)... izrabljivanje uglavnom pada u vodu. Tako da bih rekla da je Vrijeska skroz u pravu.
Baš me zanima ima li netko primjer osobe/a zaposlene/ih na nepuno radno vrijeme da rade neki "fini" uredski posao, u nekoj dobroj firmi, ministarstvu, ili medicinska sestra ili bilo što što nisu poslovi čišćenja -2 sata dnevno.
Ja ne poznajem niti sam čula z anikoga u RH. Ali zato su naše kolegice (u bivšoj formi) u UK i AT radile 30%, 40% radnog vremena, i to fini uredski posao. Odlučile su se na nepuno radno vrijeme nakon rođenja djeteta. I poslodavac nije imao ništa protiv.
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 10.03.2021. at 16:35
Načelno isti nam je bio poslodavac.
Samo sam ja u RH bila među nas 3-4 u firmi od 3000 zaposlenih koja je tražila/jedva dobila svoje pravo na pola radnog vremena za treće dijete.
u mojoj firmi šefica računovodstva, ali ona je otišla u mirovinu pretprošle godine, i onda se nakon toga možeš zaposlit na pola radnog vremena
Doduše, evo taman ima godina dana da je većina zaposlenika (uredskih) pod anexom sa 70% radnog vremena, a nekoliko njih je dobilo u međuvremenu ugovor na pola radnog vremena na neodređeno
Na znanstvenim institucijama i fakultetima isto postoji rad s manjom satnicom. Doduše, koliko znam, to je uvijek na pola radnog vremena. Može li i neki drugi postotak, to ne znam, ali pola svakako može i provodi se. Pod satnicom ne mislim na nastavnu satnicu, već baš rad na 4 umjesto na 8 sati.Rad s manjom satnicom je dozvoljen zakonodavnim okvirom (satnica je stvar ugovora dogovora izmedju poslodavca i posloprimca) samo sto naša praksa nema nikakve veze s tim.
Drugim rijecima, zakonodavni okvir ne priječi poslodavca da omogući nekome od svojih zaposlenika rad s manjom satnicom. To je jos puno lakse izvesti u privatnom sektoru jer ih ne koči Kolektivni ugovor za drzavne sluzbe. No dalo bi se to i za drz.sluzbe uvesti.
Kolegice i suradnice u Nizozemskoj su imale u svom Ministarstvu financija 1 dan rada od doma,a 1 dan tjedno slobodno jer imaju malu djecu tako da sam znala koje dane cu cuti njenu djecicu u pozadini
I to nam je bilo normalno.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 10.03.2021. at 16:43
Za treće dijete je to po zakonu, zar ne, da možeš ostati na plaćenom porodiljnom do treće godine ili raditi pola radnog vremena. Mislim da se o tome samo obavijesti poslodavca,
i znam žene koje su koristile to pravo (rad na pola radnog vremena)
Moja prijateljica je kod svog privatnog poslodavca radila neko (kratko) vrijeme na pola radnog vremena nakon rođena prvog djeteta - stvar dogovora, a čini mi se i položaja u firmi.
Pa puno medicinskih sestara i zdravstvenog osoblja radi na pola radnig vremena zbig koristenja porodiljnog ili zbog toga sto imaju dijete s poteskocama u razvoju.
Ne otvaraju se radna mjesta na pola radnog vremena , ali moze se koristiti pravo ako si vec zaposlen.
Posljednje uređivanje od sirius : 10.03.2021. at 17:47
za treće dijete poslodavac mora dati odobrenje
a potpis sam čekala dva mjeseca, dobila sam ga zadnji dan prije dalnjge postupka (ne sjećam se detalja kako se otvara taj rpdiljni, ali sjećam se stresa, i kasnije n epozdravljanja na hodniku od strane kadrovske)
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 10.03.2021. at 17:49
Koliko ja znam, i koliko se pisalo po forumu, poslodavac ti to pravo uopće ne može uskratiti.
ok, možda se vremena mijenjaju, nemam više doticaja toliko s mladim majkama koje bi produžile rodiljni dopust i radile na pola radnog vremena
ali primjeri i dalje nisu ono što bih ja voljela jednog dana vidjeti na papiru
(smanjeni ugovori na 70% u prošloj godini - mislim da je to više prisilno nego dobrovoljno; pola radnog vremena roditelj s djetetom s poteškoćama u razvoju je isto i prije bilo...)
ne može, zato i je potpisano i odobreno
ali prije 10 godina nij ebilo toliko uobičajeno
i u određenim radnim sredinama ne prima se baš s odobravanjem, naprotiv izvor je velikog rizika za daljnji ostanak na poslu
nadam se da ipak ide nabolje i da nove mlade obitelji nemaju problem sa stresnim ostavrivanjem svojih prava
Mima nazalost moze. Treba ti dati suglasnost. Nekada dugorocne posljedice ne budu bas dobre.
Ja znam puno zena koje rade na pola rad. vremena zbog blizanaca ili treceg djeteta ili djeteta s poteskocama u razvoju, sve kazu da im je to odlicna opcija, a i dobiju vise od 50% place.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.03.2021. at 17:59
Koliko ja znam, a sad sam i potražila na forumu, odbijanje poslodavca samo može odgoditi početak korištenja ovog prava. Dugoročne posljedice, odnosno hoćeš li imati lošiji tretman, su normalno druga priča. Plaća normalno da je veća od 50% plaće kad ti drugu polovicu isplaćuje HZZO.
Nemam sad vremena proucavat zakone al mislim da pise da imas pravo uz suglasnost poslodavca.
.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 10.03.2021. at 18:14
Jučer sam imala jedan od bizarnijih razgovora na poslu.
Iako kao ja imam neke ideje što ću, kad ću i kako ću... nisam još došla u fazu da s nekim na poslu konkretno pričam i najavim da imam zahtjeve ili da najavim da planiram otići...
Iznad sebe imam još jednu curu (slične smo dobi i iskustva) koja je jedan rang voditelja više iznad mene, a ona odgovora direktoru... i jučer je spontano krenula neka priča o novim projektima i što nas čeka za mjesec dana. Nas dvije same pričamo. I u tom nekom kontekstu ja spomenem... “To je sve nategnuto”. A ona će “uskočit će par sati ovaj, par dana onaj, ovaj će ovo, ovaj će ono...”. Ja ću: svejedno, nategnuto je, i zašto zapravo ono ne možemo dobiti još jednu osobu?
Onda će ona, očito isto sa Stockholmskom sindromom: “e pa jednostavno ne možemo... bla bla bla... nema ekonomske računice... bla bla bla...”. A ću ko iz topa: “Ali ja neću i ne želim više tako raditi”.
A ona će: “Pa ti dobro znaš da se ovdje ne može drugačije raditi”.
Ja: “I što bih ja sad trebala, reći sama sebi ovo će biti ovako do penzije”
Ona: “Pa ne baš...”
Ja: “Nego?”
Ona: “Znam da si umorna, izdrži još 3 tjedna pa ideš na GO pa ćemo pričati kad se vratiš poslije Uskrsa. Hoćeš možda uzeti 2 tjedna godišnjeg?”
Ja: “Hoću 3 mjeseca godišnjeg i nakon toga se ne planiram vratiti” (bila sam fakat ljuta)
Ona: “Nemoj to govoriti”.
Ja: “Gle, dosta mi je svega, ali sad ne mogu voditi ovaj razgovor suvislo i moram ići završiti neke tablice. Pričat ćemo drugi put.”
Otišla sam iz sobe, ali me nazvala navečer doma, rekla da joj je žao što se tako osjećam i rekla da želi razgovarati kad god sam spremna. Ja sam joj rekla da sam trenutno totalno prazna i da ne želim razgovarati i da trenutno nemam što za reći.
... baš me zanima kako će ovaj put ovo zavrsitit...
Tako je. Imas pravo uz njegovu suglasnost. Koju ti moze dati odmah ili nakon 30 dana po sili zakona.
Ok, uz to te moze gnjaviti ili premjestiti ili sto vec
Ali to rade ili ne rade, i bez kakvih zahtjeva.
Radila sam prvo nakon faksa u školi. Nije mi bilo loše, ali iako sam bila prof iz deficitarne skupine predmeta, punu satnicu sam odrađivala u tri škole. E onda sam radila u banci. Koje je to pranje mozga i iživljavanje toga nema nigdje. Već sam godinama obrtnik, međutim obzirom na situaciju mislim da ću morat tražit nešto drugo.
Trenutno je muž u potrazi za drugom poslom pa ako se on snađe vidjet ćemo dalje. Trebao je dobit otkaz kao tehnološki višak 1.1. Međutim ostavili su njih par s nadom da će se nešto preokrenuti, ali vidi i sam da od toga ništa, sad su na potporama od države, nakon toga i sam govori da mu šef ni teoretski ne može isplatiti placu.
Njemu je možda i teze nego meni jer on svoju bransu stvarno voli, ja sam u svojoj silom prilika. Sad se krpamo mojim davanjem instrukcija, već sam zaboravila koliko se tu može dobro zaraditi, evo slijedeci tjedan mi je popunjen, možda se vratim podučavanju nikad ne znas.
BB,
Super da je doslo do takvog razgovora. Sad je i njoj bit ce prpa, ako odes ti, na njoj i timu ce bit jos vise posla. Znam da si joj i prije govorila, al sad mi se cini da si bila bas autenticna.
Cini mi se da ako je ona ta koja odgovara direktoru da bi se ona trebala najvise zalagat za to da se zaposli jos 1 osoba da joj ljudi ne pucaju po šavovima, a ne izgleda mi da to ona radi.
Vise mi se cini da je puna razumijevanja za dišu i njegove računice :rolleyes: taj stav beskičmenjaka za middle management mi je bljakii.
Ja sam svoje ljude uvijek nastojala zaštiti i oni su mi bili No1 pa tek onda nadredjena.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.03.2021. at 22:28
Uh... duga je to priča...
Ima i ona svojih teških trenutaka i burn out-a (opet ja i moj prijatelj Stockholmski).
I radi vrlo slično kao ja...
Problem s tim dodatnim osobama je što takvih na tržištu nema, dakle uzimaš studenta zadnje godine ili tek diplomiranog i treba ti godina dana da ga nešto naučiš. A i tada imaš samo pomoćnika, a ne nekog tko može sam preuzeti veći ili cijeli dio posla.
A nama je problem što ti zapravo nemaš 40 sati posla 50 tjedana godišnje za pomoćnika, i istina je da se znalo dogoditi da oni sjede, a nemaš mu što dati.
Ili imaš pomoćnika koji je slobodan i na raspolaganju i onda ti uleti nešto za njega, ali je baš dan prije ili to jutro on dobio nešto od nekoga drugoga i baš ovaj tren nije slobodan... pa ako imaš vremena, čekaj ga dva dana da to završi, ako nemaš ostani dulje pa napravi sam.
Dosadna sam svima već, je l tako?
Samo pokušavam pojasniti njezine izjave kojih sam i sama svjesna.
Ali s druge strane mi se to ne da više slušati i sad sam u fazi “Boli me briga, smislite nešto, ono, plaćajte ljude koji dio vremena samo sjede, ako ne možete smisliti ništa pametnije, baš me briga
Upravo tako.
Uostalom pa i vi ste nekad bile u ulozi tog pomocnika a gle gdje ste sad, tako bi i on naucio nakon nekog vremena. To su samo izgovori, pa svugdje je tako kad dodje pocetnik, treba mu vremena da pohvata al svejedno moze pomoc u dosta stvari.
Eh da dosadan je i taj tvoj pajdo od sindroma i Bogu i narodu
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.03.2021. at 23:55
Ne možeš se nekoga tako lako riješiti nakon 20 godina
Meni je normalno da mi mailovi stižu u svako doba. No bilo je slučajeve kad se na mailove poslane po noći očekivalo rješenje u osam. No na sreću taj period je iza mene.
Ono što mi je problem da s novom instalacijom maila na mobitelu ne mogu isključiti automatsku provjeru maila izvan radnog vremena. Tako da htjela ne htjela vidim da imam novi mail. A onda prst ode i otvori ga. S jedne strane to a s druge aplikacija koja analizira koliko čitamo mailove, sastančimo. Na mjesečnoj bazi dobijemo izvještaj o broju mirnih dana, sati. Sustav nam čak i daje savjet i kad pretjeramo i preporuke da su neradni dani dani za odmorili da imamo premalo vremena za fokusiranje u radnom danu.
Začudila bi se koliko si u krivu.Ne možeš se nekoga tako lako riješiti nakon 20 godina
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ja sebe nalazim u ovom boldanom dijelu priče - nema na tržištu ljudi s odgovarajućim znanjima i stručnom spremom, a oni koje imamo često su nezadovoljni i ne možeš im ponuditi ništa što bi ih privuklo da ostanu... Baš je neki dan rekao mladi kolega (sposoban, savjestan, educiran) da je dobio ponudu za državnu službu koju će vjerojatno prihvatiti... Tako je to, ljudi taman nauče raditi, polože stručne ispite i onda odu na bolje mjesto. Imam osjećaj da nikada tijekom radnog vijeka nisam imala više posla i manje zadovoljstva s poslom. Iznimka su godine na rukovodećoj funkciji, tada mi je bilo još i gore, jer middle management je najgora pozicija u firmama - nalaziš se između čekića i nakovnja. Od tebe se očekuju rezultati, upravljaš ljudima na idućoj razini, a nemaš prava ni mogućnosti nagraditi ih ili motivirati kad treba, nego o tome odlučuje netko drugi, uglavnom osoba koja nema uvida u to kako se stvarno radi posao, koliko truda i vještine za to treba i slično.Uh... duga je to priča...
Ima i ona svojih teških trenutaka i burn out-a (opet ja i moj prijatelj Stockholmski).
I radi vrlo slično kao ja...
Problem s tim dodatnim osobama je što takvih na tržištu nema, dakle uzimaš studenta zadnje godine ili tek diplomiranog i treba ti godina dana da ga nešto naučiš. A i tada imaš samo pomoćnika, a ne nekog tko može sam preuzeti veći ili cijeli dio posla.
A nama je problem što ti zapravo nemaš 40 sati posla 50 tjedana godišnje za pomoćnika, i istina je da se znalo dogoditi da oni sjede, a nemaš mu što dati.
Ili imaš pomoćnika koji je slobodan i na raspolaganju i onda ti uleti nešto za njega, ali je baš dan prije ili to jutro on dobio nešto od nekoga drugoga i baš ovaj tren nije slobodan... pa ako imaš vremena, čekaj ga dva dana da to završi, ako nemaš ostani dulje pa napravi sam.
Dosadna sam svima već, je l tako?
Samo pokušavam pojasniti njezine izjave kojih sam i sama svjesna.
Ali s druge strane mi se to ne da više slušati i sad sam u fazi “Boli me briga, smislite nešto, ono, plaćajte ljude koji dio vremena samo sjede, ako ne možete smisliti ništa pametnije, baš me briga
Kako god bilo - imaš pravo reći što te muči i tražiti rješenje, ali to ne znači da je taj proces lagan, jednostavan, pa čak i izvediv. Kako god bilo - sretno!
Draga bubilo, bila sam u situacijama davanja dudice s 'os na godisnji' (ko da ce to ista rijesit). Mislim da ti je stav 'bas me briga, rijesite to', jedini ispravan. Sumnjam da ces uspjet preokrenut firmu, da znaju bolje, vec bi to sami napravili, vidis da svi isto mantraju, al mos mozda sebe unutar te firme zastitit, vidjet ces. Najbolji bi bio exit, kad nadjes alternativu
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.03.2021. at 11:59
Taj stav, naime, imaju i tvoji sefovi - rijesi to. Pa si ga mozes jednako i ti uzet.
Ne možeš se nekoga tako lako riješiti nakon 20 godina
X ko kuća.
Iako nisam baš tako planirala, htjela sam prvo sama sa sobom sve riješiti... i onda ići razgovarati s nekim u firmi...
No ono što sam neki dan ispalila u afektu curi koja mi je nadređena je ipak pokrenulo nešto, jer je ona na kraju išla razgovarati s direktorom i HR-om. (Da imamo i ljudske resurse kao).
Iz sasvim drugih razloga zadnjih par dana radim od doma pa se nisam ni sa kim od njih vidjela... ali ova moja im je rekla da ja još razmišljam i niti ne želim razgovarati... pa me na sreću nitko nije ni zvao na razgovor na kojem ionako još uvijek ni ne želim sudjelovati. Sad me kao čekaju da ja kažem kad želim razgovarati...
Previse emocija unosis u posao i zbog toga si tu gdje jesi. I toliko dugo. Neke stvari treba sagledati hladne glave . Nije posao muz ni dijete da se u njega unose tolike emocije i da ne mozes razgovarati o problemu koji postoji vise godina.
Posljednje uređivanje od sirius : 11.03.2021. at 13:25
sirius je to tako lijepo sažela
Meni nije baš jasno zašto sad ne želiš razgovarati ako si već rekla da nisi zadovoljna. Idi sad do kraja, čemu odugovlačenje? Jedino ako ti sama ne znaš što želiš i koje zahtjeve imaš.
Moram priznati da mi je u poslovnom okruženju to da sad ti ne želiš razgovarati nego kad budeš htjela, a ne zna se kad će to biti, malo djetinjasto.
A kako bez emocija ako ti je 20 godina to drugi dom i s tim ljudima si više nego sa svojim mužem i djecom?
Ako tjednima budem u uredu od 9 do 19, i s tim ljudima sam po cijele dane, gdje bi mi trebale biti emocije...
Ne želim razgovarati zato što znam što mi nude, a još nisam sigurna mogu li na to pristati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom