 |
|||
Mislim da moras razgovarat jer ce bit igra male djece u protivnom i oni ce se moc oprat mi smo ti pruzali pomoc, nisi prihvatila itd A da ne kazemo tracat u bransi da si 'pukla', a oni ti 'pruzali ruku'.Bubilo Bubich prvotno napisa
Slazem se sa sirius. Mogu ti samo rec da je mm radio u jednoj firmi 20 god, bio 4. zaposlenik i suvlasnik, niko mu nije reko dovidjenja, ni njemu ni jos 3, a isto tako je s njima bio vise itd. Sve su to povrsne emocije, zaborave se za pola godine. Vidijet ces.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.03.2021. at 14:11
BB posao je posao.
svi smo sklopili brojna prijateljstva na poslu, ali rjesavanje problema posla nije raskidanje prijateljstva.
ako i je onda to nije ni bilo prijateljstvo.
zbilja unosis previse emocija, i mislim da si toliko zaglibila na tom svom poslu da ne vidis realno situaciju.
ono sto je sigurno, oni bez tebe sigurno mogu. mozda ce prvih 10tak dana biti malo teze i reorganizirat ce se. sve ono sto ti nama kazes da se ne moze. jer niti jedan posao jos nije propao radi odlaska jednog zaposlenika.
Sve to kužim...
Nemaju me kome tračati u branši, nema nas sve skupa ni 17 u cijeloj zemlji. Ionako znaju da kod konkurencije ne bi nikad ni otišla.
I znam da ovo sad svuči da “se.em”, ali sam im jedina u firmi za jednu konkretnu vrstu posla, ako ja odem, dugo se na takve poslove neće moći javljati.
Ništa to mene ni ne muči, hoće mi tko reći doviđenja ili neće... kako će se tko postaviti, prijateljstva će sigurno ostati...
Ja se moram sama sa sobom dogovoriti hoću li uopće ostati ovdje. Jer što god oni meni sad dali ili ne, moja šefica je u pravu, ni tržište ni klijenti se neće nikada značajno promijeniti i jedino sto mogu očekivati je da umjesto 50 sati tjedno 3 mjeseca u komadu, radim 45 sati tjedno mjesec i pol u komadu jer će mi dati npr. još jednu osobu zauvijek... Ili da me uz to i malo više plate npr.
Ništa se drugo neće promijeniti.
Trenutno sam u sred projekta koji traje još 3 mjeseca i to namjeravam završiti, moje ime je u ugovoru, s tim se ne bih zezala niti otišla iz firme prije. Niti mi u ovoj fazi projekta dodatni ljudi mogu pomoći, projekt traje već 15 mjeseci, nova osoba sad ne bih pomogla.
Ali ne znam što želim u ostatku svog života i zato nemam s njima o čemu razgovarati niti ne znam što bih im rekla.
Ja sam sigurna da produktivnost pada po satu ako si preopterecena. Ako te netko rastereti od nekih glupih tablica ili nekog rutinskog dijela, ne vjerujem da im je puno skuplje imati covjeka s praznim hodom. Tvoja satnica je sigurno visa. Taman da sad uzmu nekog pa da se za sljedeci projekt moze bolje ukljuciti, da ne ide od nule.
Otišla sam dok sam bila Project Leader, financijski vrlo teškog projekta. Obećala sam da ću im ostati na raspolaganju za sve informacije, da me uvijek mogu zovnuti ili poslat mail, a u razdoblju prijelaza sam prenijela na jednu curu maksimalno koliko sam mogla i koliko je ona mogla pohvatat. Iako nije me bilo kako zamijeniti jer sam jedina tamo godinama bila voditeljica svih projekata. No snašli su se.
Nije mi padalo na pamet da zbog projekta protratim još godinu dana u okruženju koje mi više nije odgovaralo. Svatko je zamjenjiv (što prije to prihvatiš, bit će ti lakše).
Spajalica i ina33 su jako lijepo sve sažele.
Ak ne znaš šta hoćeš, ne znaš uopće kojim putem krenuti. Izgubila si se.
Ne znam zašto ne uzmeš dan-dva i posvetiš se tome da si raščistiš u glavi, a ne da bježiš od toga.Bježiš već godinama, predugo. Skupi hrabrosti i suoči se s tim.
Meni je pomagalo stavit na papir sve + i -, za i protiv, olakšalo mi je i da znam u kojem smjeru želim dalje nastaviti.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.03.2021. at 15:00
Al meni se ovako sa strane cini da vam fali vještina delegiranja poslova i organizacije.
I meni to fali. Ja sam radila zadnja 3 mjeseca svaki dan, i vikend, jedino na bozic i Novu godinu nisam. I to cesto do 22 sata pa i do ponoci. Ja imam specificno radno mjesto, ni šef mi nije bas šef. A mogla sam to i sprijeciti, sigurno. Al nisam znala kako. I sad se pitam sto sam mogla. Al sebe vidim kao magarca koji se naucio na batinu pa vuce, a druge nenavikle špara. Tko mi je kriv.
Ma sigurna sam da se može otići prije kraja projekta, ali to nije nešto što ja želim.
Ono poslije toga želim riješiti...
Dan-dva da riješim problem dug 20 godina? Kako?
Sigurna sam da imaš barem 3 razloga zašto to nisi delegirala.
Ina u mom zanimanju masa ljudi u Njemackoj radi prekovremeno neplaceno. Kad je moj sef slavio 60. rodjendan, imao je veliku festu koja je ukljucivala i radni sastanak. Dosli ljudi iz cijelog svijeta. Drzao je neki govor, pa onda njegova zena, koja je rekla da joj je ovo bas prilika da vidi svog muza i sjedi s njim za stolom. A nije nikakav svaler, nego zaljubljenik s enormnim potencijalom.
U Mercedesu sigurno nije tako.
Posljednje uređivanje od Jelena : 11.03.2021. at 15:06
Ni u Boschušogor je na menadžerskoj poziciji, uopće nema prekovremenih. Oduvijek rade 1 dan od doma, imaju desksharing ono što je ina33 spominjala, zauzimaš stol koj ije taj tren slobodan.
Nepojmljivo im je da ih nakon radnog vremena nadređeni zovu osim ako nije nešto baš goruće, dosad se to nije dogodilo. Radio je i u drugim njem.firmama, ista politika. To se smatra zadiranjem u privatno vrijeme. Skandinavci (Finci, Danci) pak to smatraju izuzetno nepristojnim (prema njihovom poslovnom bontonu) jer se jako poštuje privatno vrijeme zaposlenika i teži balansu na razini posao-privatni život.
Ne da ti se čini nego je to očito i slijepcu.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.03.2021. at 15:16
Naravno. Ne 3. Beskonacno.
Sad sam počela. Al mi zvoni u glavi situacija u kojoj sam iskusnoj osobi delegirala identičan zadatak kao jucer neiskusnoj. Isla sam tada na zadnji IVF. To mi je najveci fijasko svih vremena. Sa zestokim posljedicama za narucitelja koji je izgubio velik novac. Djelomicno svojom krivicom. Trebalo mu hitno, poslali preliminarno koje ja nisam provjerila. Ono sto sam ja potpisala bilo je ispravno, ali je on baratao s tim preliminarnim s greskom i izgubio ogroman projekt. Zato se ne usudim. Uvijek bude neka greska pa moram ispravljati. Cak i kad su naizgled glupe tablice u pitanju. Imam osjecaj da rjesavam sudoku kad neke stvari kontroliram i vidim da nije dobar rezultat, jer moram razmisljati sto je ovaj sve mogao pogrijesiti.
Dok čekaš da smisliliš ostatak života, promisli što bi ti bila neka pomoć za privremeno. Zatrpana poslom nećeš moć smišljat što ćeš ostatak života, a dogodit će ti se da će ti neki pomak bit još teže napravit za 3 godine, za 5 godina, a za 10 ćeš bit istrošena i pitat ćeš se u što je meni život prošao. Ni taj razgovor ne mora bit 0-1, u krajnoj liniji, eto ti prilike za pregovaračku vježbu za posao br. 2.
Firma preživi odlazak CEO-a, a kamoli ne nekog niže. Firma preživi smrt šefa itd. Predstave prežive bez glavnog glumca, CEO-ovi se zahvaljuju u pola mandata, a kamoli da bi sad na nekom projektu visila svoga imena radi.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.03.2021. at 15:26
Ja visim na tom projektu intrinzične motivacije radi.
Ona me je tu dovela, ona mi je trenutno jedina i ostala
Eh, takve odluke najprije se mjere mikrometrom, nakon toga obilježe kredom, a na kraju presijeku sjekirom. Tako. Kad više ne možeš, posegneš za sjekirom, pa kom opanci - kom obojci...Ma sigurna sam da se može otići prije kraja projekta, ali to nije nešto što ja želim.
Ono poslije toga želim riješiti...
Dan-dva da riješim problem dug 20 godina? Kako?
BB , meni izgleda kao da pises o ljubavniku , a ne o poslu kojeg radis 20 godina.
Kao da nitko nikad nije volio svoj posao?! Ne kuzim ako ga volis i znas da se nece promjeniti prihvati to i vozi dalje do penzije. Ne nalazi mu isprike i opravdanja zasto sto je sebican egoista koji uzima koliko mu dozvolis.
Ako pak pricamo o poslu, a ne ljubavniku onda se ponasaj tako.
To je SAMO posao. To je jedna od stvari koje mozes mjenjati ako ti ne odgovara. Jedna od stvari na kojima mozes ( i trebas) traziti razumne uvjete rada i zdravu okolinu. Ako to ne ide, vozis dalje. To nije dijete koje si rodila i za koje si odgovorna pa prihvacas njegove poteskoce u ucenju i trpis odlaske terapeutima.
Postoje stvari koje prihvacamo takve kakve jesu i one koje mjenjamo ako ne ide na bolje.
Posao svakako nije kategorija u kojoj trebamo biti mazge koje stalno idu preko svojih mogucnosti ako nam to vise ne predstavlja zadovoljstvo .
Ugasiš mobilni net i wifi i eto - nema info o novom mailu
x.
Prvo nađi novi posao i onda presijeci
Traženje novog posla će ti pokazati da imaš još neku drugu vrstu motivacije
Ugasiš mobilni net i wifi i eto - nema info o novom mailu
za sad sam pribjegla metodi da poslovne aplikacije stavila na poseban screen i lupam se po prstima da ne okrenem na njega, no slab sam karakter
Izbriši aplikaciju i ulogiraj se preko weba kad sama želiš.
Sirius life coach
Mene muci taj pros i kontras. Meni je moj posao skroz ok za hrvatske uvjete, ali mi je ocajno ljudsko okruzenje. Koliki tezinski faktor se daje cemu? Ima li nesto sto bih radije radila. Sa sjetom se sjecam svog prvog radnog mjesta i super kolega. Al si mislim da je mozda i do low level VSS radnog mjesta. Premda je par godina nakon sto sam otisla odjel rasformiran i tko zna sto je bilo i sto bi bilo. Ono dodje mi da mi netko da zadatak da ga odradim i da odem doma u 16h. Samo sam 1,5 godinu u zivotu bila na poslu od 7.30 do 15.30. Al tu je pak bilo premalo godisnjeg. Ovdje imam 30 dana i jos 2 pocasna slobodna dana. I stvarno ih iskoristim.
Sjetim se scene kad Bridget Jones zavrsi u zatvoru pa je pitaju zatvorenice je l ju muz tukao i sl. Je l to ja bez veze sebi kukam
Pa ne znam, nije da nas netko bas treba tuci.Sjetim se scene kad Bridget Jones zavrsi u zatvoru pa je pitaju zatvorenice je l ju muz tukao i sl. Je l to ja bez veze sebi kukam
Postoje objektivni kriteriji u subjektivnom odjecaju da moze bolje.
Ok, mozda bas i nisam tipicni hrvatski primjerak zaposlenice jer sam cesto mjenjala psolove unutar struke . I firme i odjele , i poslove unutar odjela , uvijek na moju incijativu bez prekida u stazu i tako 25 godina.
Koja je ovo logika majketimile, meni potpuno nerazumljiva. Šta bi to trebalo bit normalno? Da trebamo bit sretni što nismo u teškom njesra stanju da sve drugo prolazi??Sjetim se scene kad Bridget Jones zavrsi u zatvoru pa je pitaju zatvorenice je l ju muz tukao i sl. Je l to ja bez veze sebi kukam
E pa kod mene ne, ni poslovno, ni privatno. Mislim da svi trebamo sačuvat određenu dozu samopoštovanja i dostojanstva no matter what.
a ne može više tako, nema više biranja a ni mrdanja kod službenog mobitelaIzbriši aplikaciju i ulogiraj se preko weba kad sama želiš.
Sirius life coach
i ja sam nekad radila posao koji me skroz opsjeo, radila sam dugo i intenzivno, posao sam voljela kao i kolege. nakon 16 godina sam otisla na laksi i mirniji, s malo boljom i sigurnijom placom. najcudnije je to sto se dosađujem i ponekad se ne mogu natjerati raditi nego surfam ili gledam kroz prozor. a mislila sam da bi tu u miru mogla docekati mirovinu. fali mi ona uzbuđenje i vjecna stiska, gradiliste i sastanci - a bas sam se tog htjela rijesiti.
evo ja stvarno ne mogu shvatit sto ti ustvari zelis kroz cijeli ovaj topic. malo obozavas posao, malo mrzis, malo bi dala otkaz, malo ne bi. malo bi piskio, malo kakio. to ne ide bas tako.
a sto se tice tvoje nezamjenjivosti, vjeruj mi SVI su zamjenjivi, bas svi
Ne znam odgovore na tvoja pitanja... Tj. ne znam sto hoću na ovom topicu.
Htjela sam kao nešto pitati... onda su svi krenuli svašta mene ispitivati ili tumačiti... mislim da većinu vremena ili pojašnjavam nešto ili se branim.
Ono, ne osjećam se baš kao da ovako pokušavam doći do konačnog odgovora... više se osjećam da samo tipkam nekome odgovore pa kako me čiji post gdje odnese, tako i zvučim.
Naravno da su svi zamjenjivi... ali vjerojatno s vremenom... ovo je sad trenutak u vremenu kad imaju mene za nešto, i nemaju nikoga drugog... sto ne znači da ga ne mogu nekad opet imati, no sigurno ga ne mogu imati za 5 dana, a možda ni za 2 mjeseca... Možda je to vrijeme važno, presudno ili totalno nebitno, uopće nije važno... samo sam spomenula da sam im važna.
Ja mislim da ti Bubilo jako volis taj osjecaj-da te trebaju i da si im vazna.
Ali zaboravljas da i nekome drugome mozes biti vazna i itekako korisna.
Osobno nikad mi nije fokus na drugima nego kako se ja osjecam i jel meni dobro u nekom odnosu bilo poslovnom, prijateljskom ili ljubavnom.
I ja sam svojima vazna.
Jer vucem ko magarac .
Sto ne znaci da ne mogu naci nekoga tko ce biti magarac ( ili puno manji magarac) ako ( kada) odem.
Jedinim osobama kojima sam vazna
bez mogucnost zamjene jesu moja djeca tokom odrastanja.
Sve ostalo su samo mjesta i ljudi. Koja imaju svoju svrhu , ali niti smo mi njima niti oni nama-nezamljenjivi.
Pa slobodno se vratis mamitzi u takav zrvanj, ako ti nedostaje. Vjerojatno bi za pola godine opet bilo: Sta meni ovo u zivotu treba?
Ja recimo jako volim dinamicne i izazovne poslove, ne podnosim monotoniju, no moja trenutno nadredjena je to odmah u meni prepoznala tako da sam stalno u nekim vrlo dinamicnim projektima, ulazim u neka nepoznata nova područja koja svladam pa opet šibam dalje.
Uglavnom, stalno neki izazovi, vrlo zanimljivo okruzenje, upoznavanje novih ljudi, suradnika, networking samo takav ako jednog dana zatreba
Čovjek bi se jako iznenadio da se ovaj opis odnosi na neko tijelo drz.uprave uzimajući u obzir predrasude o dosadnoj birokraciji. Ima svakakvih radnih mjesta i pozicija svugdje samo treba pronaći što nam odgovara.
Kad me ovaj posao ne bude više ispunjavao, ja pičim dalje. To oni znaju tako da stalno imam neke vrlo zanimljive poslove s puno koordinacije, menadziranja, delegiranja, diplomatske komunikacije i sl. stvari koje mene vesele i koje volim.
Nedavno mi je frendica godinama nezadovoljna i zatocena u raljama mobbinga u jednoj nasoj banci, napokon smogla snage i pokrenula se.
Zapravo su drugi jako brzo prepoznali njene vjestine i znanje i iako ima 50 god bez po frke je promijenila posao.
Samo se treba pokrenut i usudit.
Ona je presretna, druga zena
Dobro, za raspravu je potpuno nevažno koliko je netko važan poslodavcu, nema smisla to spominjati.
ovako je i ko dmene (samo na manju plaću)
i sad smišljam neke dodatne poslove, samo da sam stalno za kompom... a pravi posao mi naporan, ne težak, nego dosadan... i sad se mislim da mi je skoro s 50 kasno vraćati se nazad jer ima mlađih koji mogu puno bolje i brže potegnuti od mene, a do mirovine je još daleko...
neki film mi je u sjećanju, neka scena, kad zapuše neki vjetar i onda lik shvati da mora dalje...ne mogu se sjetiti, a baš mi je taj osjećaj sad poznat
Da, nevazno je.
Za raspravu ( i tebe) je vazno jedino koliko si ti zadovoljna poslodavcem i onim sto ti on nudi.
Ako nisi zadovoljna ostaje ti nekoliko opcija
A) nastaviti dalje kao i do sad , i odluciti biti zadovoljna s tim sto imas i gdje jesi
B) nastaviti dalje kao i do sad , i biti i dalje nezadovoljna, ali ne poduzimati nista
C) Odlucno , smireno i argumentirano razgovarati sa poslodavcem i postaviti svoje uvjete ( koje on moze ili ne mora prihvatiti i postovati)
D) odluciti da ces naci novi posao
E) odluciti da ces dati otkaz, kupiti zemlju u Lici i baviti se prozvodnjom kozjeg sira
Vjerojatni postoji jos koja opcija, slobodno ubaci.
Sirius, nema se tu sta dodati
Osom sto ja mislim da tebi Bibilo(naravno mozda grijesim) jako godi taj osjecaj da te oni trebaju
Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.03.2021. at 23:12
A po meni fokus bi trebao biti kako se ti osjecas, jel tebi dobro u tvojoj kozi i jesi li ti zadovoljna na poslu.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.03.2021. at 23:13
Pa za točku C je valjda važno koliko si mu važan pa na osnovu toga znaš koliko daleko možeš ili ne možeš ići s uvjetima, tj. što možeš očekivati - hoće li to biti nešto s čim ćeš biti zadovoljan ili ne...
E) ne znam puno o tome, no čini mi se da su ovce bolja ideja od koza
F) otvoriti preostali porodiljni i ne razmišljati o poslu sljedeće dvije godine (samo o preživljavaju od 2300 kn)
G) tražiti da te degradiraju na pomoćnika i da radiš na 4 sata
H) prodati bubreg, kupiti zemlju na nekom otoku i saditi masline
Mislim da smo sve iscrpili.
G sam u prosloj firmi probala, molila da me degradiraju. bila sam im super na rukovodecoj poziciji - savrsen tampon izmedu viseg menadzmenta i zaposlenika. dala sam otkaz. nisu imali zamjenu, ali su je nasli za tjedan dana. mozda losiju, mozda jednaku, mozda bolju, nije bitno, ali su nasli vrlo brzoPa za točku C je valjda važno koliko si mu važan pa na osnovu toga znaš koliko daleko možeš ili ne možeš ići s uvjetima, tj. što možeš očekivati - hoće li to biti nešto s čim ćeš biti zadovoljan ili ne...
E) ne znam puno o tome, no čini mi se da su ovce bolja ideja od koza
F) otvoriti preostali porodiljni i ne razmišljati o poslu sljedeće dvije godine (samo o preživljavaju od 2300 kn)
G) tražiti da te degradiraju na pomoćnika i da radiš na 4 sata
H) prodati bubreg, kupiti zemlju na nekom otoku i saditi masline
Mislim da smo sve iscrpili.
U teoriji tocka C zvuci tako , ali u praksi je malo drugacije.Pa za točku C je valjda važno koliko si mu važan pa na osnovu toga znaš koliko daleko možeš ili ne možeš ići s uvjetima, tj. što možeš očekivati - hoće li to biti nešto s čim ćeš biti zadovoljan ili ne...
E) ne znam puno o tome, no čini mi se da su ovce bolja ideja od koza
F) otvoriti preostali porodiljni i ne razmišljati o poslu sljedeće dvije godine (samo o preživljavaju od 2300 kn)
G) tražiti da te degradiraju na pomoćnika i da radiš na 4 sata
H) prodati bubreg, kupiti zemlju na nekom otoku i saditi masline
Mislim da smo sve iscrpili.
Znaci, ne stavljas ih pred ultimatum ( zapravo) nego trazis svoja zakonom zagarantirana radnicka prava.
Samo to.
Uvijem mogu reci- ne, a onda i ti mozes reci -ne.
Vjeruj mi , svijet se ne rusi ako se zauzmes za sebe.
Probala . ( iako sam sklonija opciji D u mojim slucajevima Vecinom poslodavci nisu spremni vidjeti greske i mjenjati svoj nacin rada. Jer zasto bi? Pa 20 godina netko tako radi bez pogovora i prigovora.
BB, je l nisi vec skuzila da je to tako
Tko li mi je ono malo prije objasnjavao da mijenja poslove 25 godina. I ja mijenjam, i poslove i drzave, premda sam sad zapela, da sam se tu zaposlila 2-3 godine ranije, 100% me ne bi vise bilo tu gdje jesam. Sve bih poslala u lepi Honduras.
Ok, dobro, vjerojatno ste u pravu.
Tj. Počet ću razmišljat na taj način
U svakom slučaju, javit ću vam što je bilo. Uskoro, ili za 5 godina
Ok, dobro, vjerojatno ste u pravu.
Tj. Počet ću razmišljat na taj način
U svakom slučaju, javit ću vam što je bilo. Uskoro, ili za 5 godina
Sretno od srca!
Ja mrndjam, al za mene trenutno nema puno bolje opcije da zamolim zlatnu ribicu da me zaposli negdje u RH. Jedino da dobijem mjesto u europskom parlamentu ili kakvoj ambasadi.
Hvala.
Sretnoo i od mene Bubilo !!!
BB meni nije ni cudo da ti toliko radis.
pa svaki projekt koji ti imas traje. al bas traje.
ja bih rekla da je to tvoj stil zivota.
kupnja kuce, di je to sad? jel deda odlucio prodati ili gdje smo ono stali.
posao, vec godinam ti je tesko, ali nikako se pomaknuti.
vjerujem da bih jos nesto mogla napisati, nije da nema.
zeno draga, zivot ce ti proci u analizama. iznaliziraj brzo i efikasno i odluci. sve drugo je tracenje tvog vremena.
Slažem se sa spajkom.
Prodje zivot u analizama, a od konkretne akcije ništa.
Znam da nisi ljubiteljica promjena, al da samo znas kako je lijep osjecaj osjetit benefite promjena, odluka, pomaka na bolje ili nesto drugacije, krenut naprijed, pomaknut se s mrtve tocke....
Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.03.2021. at 09:30
Eto, Spajka je napisala sve što ja već danima mislim kad vidim ovaj topik.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Zašto sam se uopće ikad ulogirala na ovaj forum kad svih tih godina nisam postala ništa pametnija i mudrija
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 12.03.2021. at 09:56
Hoću reći...
Hvala svima na pomoći i svim komentarima.
No očito je da nekima ne pomaže jedna forumaska rasprava, ili 10 godina raznih rasprava. Očito je da ja ne mogu baš tako lako postati drugačija. Pa eto, morate se pomiriti s tim
Onda nikakva daljnja rasprava nema smisla, pa evo mogu još samo jednom zahvaliti i reći da mi je sve jasno što mi govorite, i da ću evo raditi na tome, raditi na sebi i ... nemam baš više što pametno za dodati.
Draga si ti nama takva, samo je problem da ti mozda ne napredujes
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
