Urlanje na porodu

Citiraj:

---

mama_jos_malo prvotno napisa

na mom porodu nije bilo nikakvog metala

---

Mora biti, pa makar malo dalje od rodilje. Ako ništa drugo, moraju biti škare za pupkovinu prerezati. I moraju biti pri ruci igle za šivanje i držači tih igala, jer neke žene i puknu, ne mora biti epiziotomije. Svaka primalja mora biti spremna za svaku lošu mogućnost, bez obzira što u najvećem broju poroda sve prođe kao iz priče.

Naravno da to ne mora biti na pladnju odmah pored kreveta, nije to operacija. Može se to sasvim lijepo prikriti, da rodilja nema osjećaj da su instrumenti uvijek u pripremi.
Ni u mojim porodima nisam zamjećivala metal, niti su ga koristili, osim za prerezati pupčanu vrpcu.

Zadnji put sam ionako rodila na krevetu i zeznula im koncepciju :), neka im kad ne vjeruju da je beba skoro vani.

to je bila sirius, jer im je govorila da ne zeli epiziotomiju a oni su je ignorirali

Au kako dobro! Pa jel ju uspjela izbjeci ritanjem? Mozda ima prica to moram potraziti

izbjegla ju je jer je sutnula nogom kolica s tim priborom i sve se rasulo. nema price. samo znam da su kasnije komentirali da je ludakinja ali nju je bilo bas briga jer je postigla sto je zeljela, a to je bilo vazno iz nekih drugih razloga o kojima necu ja dalje, moze ona ako se javi

Bio je to pribor za katetrizaciju mjehura nakon poroda ( obrazlozenje : da me ne pece dok piskim ) kad me uopće nisu željeli čuti da ne želim kateter. :D A epizotomiju se nisu usudili raditi jer sam došla sa potpisanom izjavom da ju izričito ne želim i da prihvaćam posljedice eventualnog pucanja. Naravno, nagovarali su me da se predomislim, pa su mi strasili da je dijete ugroženo ako ne pristanam na epi ( sve to unaprijed prije nego sam uopće u boks ušla ) , ali se nisu usudili potegnuti skare kad ja nisam popuštala.

Citiraj:

---

Optimisticna prvotno napisa

mislim da sam tu na ovom forumu čitala kako je jedna rodilja poludila i kad su joj se htijeli umješati, ritnula im je nogom sve instrumente na pod. Poslje toga su je pustili na miru. :mrgreen: To je karakter.

---

to je zapravo bio teški očaj , a ne karakter. Jer sam se dugo nakon tog poroda osjećala kao da me je netko seksualno i fizički zlostavljao iako sam postigla veći dio onoga sto mi je bilo vazno . Postigla sam nekakav kompromis , ali uz borbu i tešku muku , a porod je bio brutaln i fizički/emocionalno/mentalno izuzetno težak .

Hura! Evo je javila se! :-D
A sad za ozbiljno, ovo ako si se osjecala konacno da netko to kuzi i vidi a taj nacin (mislim ne veselim se jer ti je bilo ruzno, nemoj krivo shvatiti) to je tocno do u zarez sto sam ja govorila nakon prvog poroda. A ljudi bi me bljedo gledali kao staja to laprdam. Dobro, moja situacija je bila bezizlazna jer je to bilo inducirano, 41+6, zatvorena totalno, a on 4.5 kg i u nekom poprecnom polozaju. A kad sam nakon mjesec dana skupila hrabrost uzela ogledalo i pogledala sav od epizotomije skoro pa sam se srusila od jada kojeg sam osjetila.
Oporavak fizicki 3 mjeseca, mentalni bar godinu i pol.
Drugo dijete sam rodila normalno neinducirano i sav od spontanog puknuca je neeeeusporedivo blazi, laksi, ne bolan, nakon dva tjedna nisam ni znala da ga imam.

Ali meni nitko, pa cak i muz koji je svo to vrijeme bio samnom i u predradjaoni i u radjaoni, nije vjerovao da sam se osjecala ko da me netko seksualno zlostavljao. To mi je bilo najgore iskustvo u zivotu, a kad je doktor laktom izgurao dijete nikakva me sreca nije obuzela. Pomislila sam - konacno - i bebu jedva da sam pogledala. Dala sam mu prst i on ga je stisnuo rukicom, to je bilo sve.

nakon bolničkog poroda sam se ja upravo tako osjećala...
kao da me netko seksualno...fizički i psihički zlostavljao...
trebalo mi je više od dvije godine da probavim sve to što mi se dogodilo...
a uspjela sam i ja izboriti većinu toga...
ali..eto..

i ponavljam...moj doživljaj trudova i samog poroda uopće nije bio u pitanju.
samo isključivo odnos doktora prema meni.

ja sam fakat imala srece onda. 3 susreta s lijecnikom- 2 pregleda u predradjaoni i leteci doktor koji je primalji u boxu dodao ulje i pregledao posteljicu. ok, i napravio mi jedan sav, unutarnji. prema primalji cak nije ni trebao. ok, u jednom trenu je netko dosao i izmjerio mi secer u predradjaoni. i to je to. sestra klizmu. nitko me nije tamo dozivljavao, hvala im na tome.
instrumente nisam vidjela. pupcana je presjecena kad sam vec drzala bebu, a primalja se ustala i otisla do stola.

sve vise uvidjam kako sam imala nadprosjecan tretman i uzasno mi je zao citati vasa iskustva. uf :(

....ja ne prestajem trubiti uokolo o mom iskustvu u nadi da ce to prestati biti izolirani slucaj...

Dosla oko 23h30 dlan otvorena,urucila babicama plan poroda...blago negativna obrambena reakcija (u stilu mi ne radimo nista sto nije prijeko potrebno)....
Nit klistir,nit brijanje,cak ni otvoreni venski put,bez epi,2 povrsinska sava....otisla pravo u radjaonu,malo lezala na boku i rodila...dr. me dosao nakon izgona potapsati po ledjima i reci:cestitam.... zaurlala jednom jesam,bas mi je nekako doslo u trudu,no kako su mi babice rekle:ne radja se na usta...:roll: zasutala sam i pocela šaketat ogradu od kreveta...

Sjecam se komentiranja plana poroda,spominjanja udruge Roda,diskutiranju o najboljem receptu za punjene tikvice...ja sam bila sama u predradjaoni a babice za kompjuterom nedaleko od mene... i da,nakon pregleda (kad je ustanovila da sam dlan otvorena) kad se trebalo ustat s kreveta uhvatio me trud i pruzila sam ruku da mi se pomogne dic s kreveta...nisam dobila ruku nazad....:evil: U tom sam momentu promislila:Sto je meni ovo trebalo? U stilu zasto sam im dala plan,bile bi ljubaznije da nisam....no pokazalo se da je bolje da jesam jer su htjele uciniti epi...komentirale su kako mi je medjica precrvena i iziritirana....kako nece,kad sam doma jedno 7x bila na wc-u i ispraznila cijeva do kraja....a zamislite ucinak klistira na takvu medjicu!

I za iduci porod planiram predati plan,samo ce ovaj put imati dodatnu stavku;molim izgon na stolcicu! :-)
A iduci put MM ide samnom tako da ce i neljubaznost biti minimizirana,opce je poznato da imaju drugaciji nastup kad je netko s tobom u pratnji!

Veeeelika prednost manjih gradova/rodilista je to sto su ti puno vece sanse da budes jedina trudnica u predradjaoni tako da pratnja moze biti s tobom cijelo vrijeme!

Uvijek polazim od izreke "Nemoj se (rugati), ne boj se!".
I uvijek sam se zgražala urličućim rodiljama.
Ali... kad se sjetim jednog svog krika u izgonu, majko mila! Ono kad se sam sebe preplašiš. A bome prepali su se i doktor, i MM i babica. Koja frekvencija!
Jednom prilikom kad smo MM i ja to komentirali veli on meni, ajd sad tak vrisni kupit ću ti kaj god hoćeš! (Nisam ni pokušavala, znam da se takvo što ne može ponoviti.)

Ajde pliz reci kakva ti je to predradjeona u kojoj su babice za kompjuterom?

Kad objektivno sagledam moj porod u bolnici, sto mi se u principu ne da, jer za mene je to cisti subjektivni dogadjaj, sve je bilo ok, osim doticnog doktora na samom kraju poroda. Ali, kad ti netko citav dan, pristojno, pokusava objasniti da bi bilo pametnije sve ubrzati blabla...a ti citav dan pokusavas ne biti u strahu misliti da ono sto osjecas je zaista ispravno....nije bas lako. Meni nije bilo. To je bilo bas psihicko zlostavljanje...koje je kulminiralo doktorovim....pa vidis da ne mozes...daj da to ja bolje i brze....fuj, fuj.

Citiraj:

---

Tiziana prvotno napisa

Ajde pliz reci kakva ti je to predradjeona u kojoj su babice za kompjuterom?

---

odjel se tada preuredjivao,sve je bila improvizacija,skoro nigdje vrata....
napisala sam da su bile nedaleko od mene,dakle ispred prostorije gdje sam bila ja odmah u prolazu su imale stol i komp....sve sam ih cula jer je u 1 ujutro bio mir i tisina a ja jedina trudnica...
znas,inace na svakom odjelu u bolnici postoji kompjuter,za ubacivanje podataka i povijesti bolesti pacijenata.... sto je tu cudno?

Pa cudno mi je jer nisam nikad vidjela predradjaonu s kompjuterom i babicom unutra, a tu sam na forumu cula o svakakvim predradjaonama. Ja sam vidjala predradjaonu s jednim kreverom, nocni ormaric na njemu cd player, pored toga skromnija fotelja za muza i stolica pomocna sa strane uz stalak za ctg, prozor, vrata. Pa bi mi bilo cudno da mi tu sjedi neka faca s uredskim filmom u glavi

Ja u sad u svibnju idem opet roditi i mogu samo reći da imam noćne more od svega. Ne želim ni misliti na to koliko sam iztraumatizirana. Glupi drip, tako mi je krivo što su mi zabili iglu u ruku, a da me nitko nije pitao jel hoću drip ili ne. Vjerujem da sam zato imala nepodnošljive bolove i da je to bio jedan od razloga mog vikanja. Užas:(

ne znam imam li prava glasa ili ne pošto sam bila jedna od onih sretnica s epiduralnom i savjetovala bih ju svakome.. iako sam cijelu trudnoću govorila ne epiduralnoj, to jutro sam se predomislila i mislim da je to bila savršena odluka jer mislim da bi provela 24h u rađaoni. no nisam jedna od onih koja je imala ful bezbolan porod jer nisam htjela da ništa ne osjetim tako da je svaki trud bio tu, a izgon je bio glasan kao kod većine nas.

sjećam se da nakon što sam ja rodila bila je jedna cura koja se filmski derala jedno dva sata, a prije samog poroda, punih boksova, sve su stenjale samo pri izgonu i to mi je bilo nešto najgore za čuti... ne u smislu o bože što izmišljaju nego svakim njihovim tonom u meni se takva panika stvarala da sam u jednom trenu htjela zaplakati.

kapa dolje svima koje su rodile prirodno, bez dripa ili samo s dripom, bez epiduralne :klap::klap:

Citiraj:

---

kriks prvotno napisa

ne znam imam li prava glasa ili ne pošto sam bila jedna od onih sretnica s epiduralnom i savjetovala bih ju svakome.. iako sam cijelu trudnoću govorila ne epiduralnoj, to jutro sam se predomislila i mislim da je to bila savršena odluka jer mislim da bi provela 24h u rađaoni. no nisam jedna od onih koja je imala ful bezbolan porod jer nisam htjela da ništa ne osjetim tako da je svaki trud bio tu, a izgon je bio glasan kao kod većine nas.

sjećam se da nakon što sam ja rodila bila je jedna cura koja se filmski derala jedno dva sata, a prije samog poroda, punih boksova, sve su stenjale samo pri izgonu i to mi je bilo nešto najgore za čuti... ne u smislu o bože što izmišljaju nego svakim njihovim tonom u meni se takva panika stvarala da sam u jednom trenu htjela zaplakati.

kapa dolje svima koje su rodile prirodno, bez dripa ili samo s dripom, bez epiduralne :klap::klap:

---

pa mislim da je uprvo u ovome i najveći problem. ne bi trebale čuti druge rodilje. kako to postići, ne znam. mislim znam, ali opet ne znam, u ovim uvjetima danas.
jer, to što ti čuješ...npr. rodilji uopće ne mora biti strašno...a tebi je strašno...i to mi je ful razumljivo.
mislim, privatnost bi trebala biti tako normalna na porodu.

Koliko se žena porodilo dok sam već u tri navrata ležala na ginekologiji na Kasindolu... I samo sam jednu čula (ginekologija je desno, porodiljno lijevo- mali odjeli i blizu) jednu, JEDNOM, i to usred noći. Čini mi se da je to bio zadnji krik i to je to. Eh sad... ili imaju doooobru zvučnu izolaciju ili su tete koje se porađaju ovdje jaaaaaako tihe!
Ne znam hoću li im pokvariti prosjek, hehe! :-D Kako moje drage Zagrepčanke znaju reći- BUMO VIDELI!

ja sam na porodu čula sve. a u puli su boksovi...ono...svaka je u svom. a čula sam sve. ne urlanje...čula sam i ono potiho zapomaganje...dozivanje mame...
čula sam apsolutno sve.
najviše me živcirao telefon koji je non stop zvonio.
e to me živciralo do bola.
ta zapomaganja i jaukanja su me žalostila...većinom su žene u boksu bile same. gotovo sve, osim mene...i još jedne, mislim.
meni se javljao poriv da ih odem grliti...ili da muža pošaljem...

Citiraj:

---

puntica prvotno napisa

npr. sveti duh
prvo si u predrađaonici
tamo ne može pratnja s tobom jer nema di biti
soba je prilično velika, unutra ima 5-6 kreveta, po potrebi uguraju još jedan u sredinu. 4 kreveta s jedne strane (jedan do drugog, između je samo ormarić s ctg-om), jedan pored vrata, jedan pored prozora, popreko (kako sam to dobro objasnila)
prostorija ima 3 vrata
1) wc - i wc školjka i umivaonik (jel i kada unutra, sigurno nije u funkciji ali možda je ima?!)
2) vrata koja dijele predrađaonicu od prijemne sobe (gdje dođeš čim uđeš u rodilište, da te pregledaju). Kroz ta vrata čuješ sve. u oba smjera
3) vrata od hodnika. ta su uvijek otvorena.

Intima? hahahahaha
Ekipa uđe i krene od prve do zadnje, redom, ko na traci. Pa zdoktor prvoj kaže (ne baš njoj, više sestri/babici koja hoda uz njega) xy, pa drugoj, pa trećoj, pa četvrtoj, pa petoj, pa šestoj, pa sedmoj (nas je bilo 7). Onda smo išle sve u koloni na klistiranje. Ja sam prva došla do wc-a. Neke nisu ni došle nego su to obavile u krevetu/na podu (nekako je nemoguće klistirati 7 žena u roku od 10 minuta i očekivati da će sve stići do tog 1 jedinog wc-a)
nakon toga ide masovno prokidanje vodenjaka. krene od prve pa dok dođe do tebe (ako nisi prva) bar znaš šta te čeka
onda krene drip. ne svima u isto vrijeme, ali skoro. Ili gel. Ovisi.
i onda krenu jadikovke, urlanja, stenjanja, psovanja, pričanja/vrištanja na telefon. Ja to kužim, situacija nije normalna pa se ne možeš ni ponašat ko da je. Nekim ženama možda u tom trenutku treba poznato lice, a sve što imaju je još nekoliko žena, u jednakim ili sličnim mukama, na krevetima oko sebe

i onda dolazi trenutak izgona. Pa te sele u rađaonicu, koja je 2 (ili 1?) sobu dalje. tamo odrađuješ izgon. U međuvremenu, ako muž hoće biti prisutan, pozovu ga iz čekaonice da ne zakasni na izgon. I onda konačno imaš nekog poznatog uz sebe, 5 minuta prije kraja, bolje išta nego ništa, ha?
Rađaonica ima 3 (ako se dobro sjećam). Odijeljene su nekim zidovima ali imaju prolaze između, sve je zapravo otvoreno. I vrata i ti prolazi. Ko na kolodvoru, čuješ sve što se događa, čak i vidiš sobu gdje doktori gledaju tekmu, i čuješ tekmu, i uopće se ne veseliš golu za razliku od njih :lol:
Onda jedna od žena u boxz krene u izgon, pa se svi usprde oko nje, pa se ona dere, doktori isto. A ti se trudiš koncentrirat na to što te čeka. I onda rodi pa plač, pa euforija, pa tišina
Idemo na sljedeću.
Kad odradiš porod, ostaješ u toj prostoriji, uz muža, još neko vrijeme (ovisno o gužvi) - ja sam bila 2h, i slušala još 2 poroda.
Taj dan je bila gužva, kažu. Ja sam kriva što je jedna žena rodila u predrađaonici (pred 6 drugih žena, doslovno), jer je meni trebalo predugo da rodim, presporo sam se otvarala i provela sam previše sati u rađaonici pa...eto, kriva sam :facepalm:

eto, tako izgledaju porodi na svetom duhu. Normalno da čuješ svaki krik, i normalno da ti u tom trenutku smeta, jer uvjeti nisu normalni. Ali da bi osuđivala neku ženu koja viče? ne pada mi na pamet!

---

svaka ti čast,jesi detaljno opisala,a ja proživjela svoje porode u tvom opisu,drugi pogotovo kad sam urlala ko majmun. Fuj,fuj,fuj,odvratan porod i doktori i babice i sve! Fuj! Svaki dan kad prođem po par puta pokraj sv.duh odvrti mi se taj film u glavi,dođe mi da odselim.
Kad sam dosla na odjel babinjaca pitala.su me sestre jel sam se ja to derala,mene nisu samo čuli u boxu do,mene je doslovce čula cijela bolnica. I dan danas nakon 3.5 godine ih krivim za puno stvari,nehuman apristup i mnoge stvari zbog kojih patim i dan danas,sve zbog lošeg ophođenja kod poroda. Ko da smo krave na pokretnih traci,i prema stokimse bolje ponašaju.
Sljedeći porod cu drugačije,3. Sreća...

:o:o koja nehumanost!! ajme, užas! hvala bogu na osječkim boksovima, iako čujem sve što se događa u boksu pored, ovo je horor. ja mislim da je tako u osijeku bilo 80tih, a danas kad treba biti nešto bolje, dobiješ horor. meni je muž bio najvažniji u tim satima trudova, kad krene izgon tako mi svejedno jel pored mene ili na sjevernom polu :trep: možda bi za njega bilo bolje da je stvarno bio na sjevernom polu jer kad je vidio mališana toliko je problijedio da je doktorica trčala da mu donese čašu vode :yes:

Meni nije jasno kako bolnica sa statusom "prijatelj djece" u metropoli nema kadu,stolcic ili neku alternativnu metodu rađanja,dok riječko i osječko imaju... Zašto kada u petrovoj nije u funkciji već godinama,zašto doktori forsiraju nehumani porod u nehumanim uvjetima,a hipokratova zakletva im je ko wc papir... Jedina osoba vrijedna spomena,koja meni u 18 mjeseci mojih trudnoca na sv.duhu nije rekla ružnu riječ,kakav god da joj je dan bio,je sestra Jozefina i nju bi htjela na porodu ( takvu osobu )

Citiraj:

---

SuncicaSun prvotno napisa

Ko da smo krave na pokretnih traci,i prema stokimse bolje ponašaju.

---

ovo ja mislim o nekim doktorima, neki nisu ni za veterinara, stvarno fuj!
kaj radim tu? rekla sam da necu vise citati ovu temu

prvi i drugi porod na drip. na prvom urlala i trudova kao u priči, na drugom tišina ali niti trudova i jedva na silu. Nagutala se sirotica plodne vode i dva dana povraćala, katastrofa...

Prvi porod prošao bez imalo urlanja, drugi sam urlala ko glupača, naime kada su mi bušili vodenjak plodna voda nije sva izašla van ( mislili su da je ) i to je otežavalo porod koji mi je bio užasno bolan, kada je prsnuo ostatak vode, pošpricala sam sve ispred sebe i tada sam rodila, treći porod tek čekamo pa još ne znamo dali će biti vriske...

znam da ovo nije tema ali ne mogu pronaci nigdje na forumu,oprostite drage moje sto ovako ulijecem s pitanjem,po ovome sto citam nijedna nije imala problem koji ja imam...naime prije 6 god imala sam tesku prometnu nesrecu iz koje sam se jedva izvukla i oporavila i god poslije toga nocna mora dobila napade panike i to jako teske,sad sam u 27 tjednu i poceo me plasit porod jer su mi se nedavno opet vratili napadi a vjerujte jako su teski gusenje ubrzan rad srca,visok tlak preznojavanje drhtanje,nije ih bilo dugo vremena i prije jedno 3 tj su se poceli vracati,e sada ono cega se bojim sto ako me uhvate na porodu inace nisam neka mimozica i pretrpila sam puno toga,ali tih napada se stvarno bojim jer su uzasni kao da dozivljavam infarkt i sad se bojim da me uhvate na porodu kako cu se nosit s tim,jer za bebicu nije dobro da mi se povisi tlak i srce tako radi...ako je slucajno neka imala slican problem molim nek se javi jer sad se strasno bojim...

hope, već su cure pisale o tome i da su imale problema sa paničnim napadom na porodu. Ako budeš u rodilištu, oni će znati što učiniti da i tebi i bebi bude dobro.

No, kaži to svom ginekologu na idućem pregledu i dobit ćeš savjete.

hvala ti draga,u srijedu idem na pregled pa cu je pitat sta da radim,ali htjela sam cuti nekoga tko je to dozivio,mozda se javi neka od cura jer bas me strah da me to bas na porodu uhvati..uzas:(

gadna iskustva sa Sv.Duhom :-( ....znači da sam ja dobro prošla i što se tiče gužve i odnosa osoblja(bili su divni prema meni,da li zato što sam bebu gubila??)...jedna žena je rađala nisu me smetali njezini uzvici,bila sam previše zaokupljena svojom boli...kad joj se beba rodila čula sam plač(veselila sam se tom plaču jer sam znala da ja to neću čuti :-( )
samo mi je žao žene koja je u predrađaoni slušala moje jaukanje,bolje da me nije pitala koliko sam trudna....

Hope draga....mislim da je kod tebe u pitanju posttraumatski sindrom...obavezno pricaj sa ljekarima o tome...

Imam prijateljicu koja pati od toga...imala je 5-6 napadaja u zadnjih 10 godina...prvi i drugi put su i ljekari mislili da je u pitanju infarkt...Ali hvala Bogu nije imala nikakvih problema na porodjaju...i ako su je strahovi pratili skoro do porodjaja...

Citiraj:

---

pipi73 prvotno napisa

Hope draga....mislim da je kod tebe u
pitanju posttraumatski sindrom...obavezno pricaj sa ljekarima o tome...

Imam prijateljicu koja pati od toga...imala je 5-6 napadaja u zadnjih 10 godina...prvi i drugi put su i ljekari mislili da je u pitanju infarkt...Ali hvala Bogu nije imala nikakvih problema na porodjaju...i ako su je strahovi pratili skoro do porodjaja...

---

Draga moja meni je bas dijagnosticirana anksioznost sa panicnim napadima ali dobro sam se drzala otkako je sve to poslije prometne bilo i samo odjednom paf i imala sam ja dosta tih napada nekad jacih nekad slabijih al ja se ne bojim poroda ja se samo bojim da me u tom trenu to ne uhvati jer to mi se obicno dogodi kad se nesto vazno dogadja,bila sam ja i kid psihologa davno i svasta al eto sama sam ih dosada kontrolirala koliko toliko...jedino me brine porod ako me tamo uhvati ne znam sto cu:(

Citiraj:

---

puntica prvotno napisa

da, da, koja nije probala ne zna šta je propustila:lol:

i fakat, već sam zaboravila na ležanje na hodniku ispred rađaonice, krvava i jadna, dok netko ne dođe po tebe. I panični pogledi tuđih muževa koji ulaze na porod, trude se ne gledati te jer im je neugodno (pogotovo ako vide neke dijelove tijela koje ne bi htjeli, ili ako u tom trenutku npr. baš piškiš hehe)
Možeš im s face pročitati: o moj Bože, šta je ovo meni trebalo :lol:

---

a jesu li vama bili muški tehničari - "bratovi" - koji razvoze rodilje po sobama? koliko god u tom trenutku nemaš više srama, malo bude neugodno pred nepoznatim muškim biti u takvom stanju.. sjećam se da su pokušavali biti šaljivi, pa te onakvu svu nikakvu pokrivaju, prebacuju s onim krvavim krpetinama na drugi krevet na kotačima, torba ili kofer ti pod nogama, pa se žure jer moraju 6-7- žena spustiti iz hodnika rađaone na odjel... dok me je vozio po liftovima, puknuo s mojim krevetom od zid dva puta ... došlo mi je da kažem da stane i da pošalje drugog vozača:coffee:

eh, ti trenutci izazivaju poriv za vrištanjem - ali onako finim, damskim, kontroliranim:oklagija:

Citiraj:

---

puntica prvotno napisa

npr. sveti duh
prvo si u predrađaonici
tamo ne može pratnja s tobom jer nema di biti
soba je prilično velika, unutra ima 5-6 kreveta, po potrebi uguraju još jedan u sredinu. 4 kreveta s jedne strane (jedan do drugog, između je samo ormarić s ctg-om), jedan pored vrata, jedan pored prozora, popreko (kako sam to dobro objasnila)
prostorija ima 3 vrata
1) wc - i wc školjka i umivaonik (jel i kada unutra, sigurno nije u funkciji ali možda je ima?!)
2) vrata koja dijele predrađaonicu od prijemne sobe (gdje dođeš čim uđeš u rodilište, da te pregledaju). Kroz ta vrata čuješ sve. u oba smjera
3) vrata od hodnika. ta su uvijek otvorena.

Intima? hahahahaha
Ekipa uđe i krene od prve do zadnje, redom, ko na traci. Pa doktor prvoj kaže (ne baš njoj, više sestri/babici koja hoda uz njega) xy, pa drugoj, pa trećoj, pa četvrtoj, pa petoj, pa šestoj, pa sedmoj (nas je bilo 7). Onda smo išle sve u koloni na klistiranje. Ja sam prva došla do wc-a. Neke nisu ni došle nego su to obavile u krevetu/na podu (nekako je nemoguće klistirati 7 žena u roku od 10 minuta i očekivati da će sve stići do tog 1 jedinog wc-a)
nakon toga ide masovno prokidanje vodenjaka. krene od prve pa dok dođe do tebe (ako nisi prva) bar znaš šta te čeka
onda krene drip. ne svima u isto vrijeme, ali skoro. Ili gel. Ovisi.
i onda krenu jadikovke, urlanja, stenjanja, psovanja, pričanja/vrištanja na telefon. Ja to kužim, situacija nije normalna pa se ne možeš ni ponašat ko da je. Nekim ženama možda u tom trenutku treba poznato lice, a sve što imaju je još nekoliko žena, u jednakim ili sličnim mukama, na krevetima oko sebe

i onda dolazi trenutak izgona. Pa te sele u rađaonicu, koja je 2 (ili 1?) sobu dalje. tamo odrađuješ izgon. U međuvremenu, ako muž hoće biti prisutan, pozovu ga iz čekaonice da ne zakasni na izgon. I onda konačno imaš nekog poznatog uz sebe, 5 minuta prije kraja, bolje išta nego ništa, ha?
Rađaonica ima 3 (ako se dobro sjećam). Odijeljene su nekim zidovima ali imaju prolaze između, sve je zapravo otvoreno. I vrata i ti prolazi. Ko na kolodvoru, čuješ sve što se događa, čak i vidiš sobu gdje doktori gledaju tekmu, i čuješ tekmu, i uopće se ne veseliš golu za razliku od njih :lol:
Onda jedna od žena u boxz krene u izgon, pa se svi usprde oko nje, pa se ona dere, doktori isto. A ti se trudiš koncentrirat na to što te čeka. I onda rodi pa plač, pa euforija, pa tišina
Idemo na sljedeću.
Kad odradiš porod, ostaješ u toj prostoriji, uz muža, još neko vrijeme (ovisno o gužvi) - ja sam bila 2h, i slušala još 2 poroda.
Taj dan je bila gužva, kažu. Ja sam kriva što je jedna žena rodila u predrađaonici (pred 6 drugih žena, doslovno), jer je meni trebalo predugo da rodim, presporo sam se otvarala i provela sam previše sati u rađaonici pa...eto, kriva sam :facepalm:

eto, tako izgledaju porodi na svetom duhu. Normalno da čuješ svaki krik, i normalno da ti u tom trenutku smeta, jer uvjeti nisu normalni. Ali da bi osuđivala neku ženu koja viče? ne pada mi na pamet!

---

da nije tužno, smijala bih se!
odličan opis, ali brzo mi to zaboravimo kad smo neke išle "po još":lol:
samo treći put nije bila tekma, jer je bilo 4 ujutro pa nisu imali niš pametno na programu

a ja sam mislila da je to slučajno tako bilo, kao baš taj dan nevejrovatna gužva.... a to je dakle standardna procedura :))) jedino kaj se ne sjećam tekme i telke, nego nekog doktora koji je baš jeo sendvič i gledao "program" u mom boksu.
i da, i ja sam isto kriva kaj je neka sirota rodila u predrađaoni
ali da su i dr i sestre bili ok, jesu, ne mogu reći
a vrištanje nisam uopće čula, ja sam bila u svom filmu, i mislim da nisam vikala, ali ne bih se kladila da nisam psovala u rađaoni kad su me nakon silnog natezanja ipak spojili na drip
još par dana pa ćemo vidjeti jelm se što promijenilo

Urlala ko slon na zadnjem porodu. Nisam mogla prodisat trudove, drip kapao tako da je svaka sljedeća kap stizala onu predhodnu i uz 2 spazmexa i 2 ili 3 normabela u injekciji ja sam urlala. Ovisi valjda i u kakvom je stanju tijelo i psiha. I drugi porod mi je bio induciran, ali mi je bio ulijepšem sjećanju od prvog koji je bio prirodan. Suprug je rekao da nije znal jel njega boli više to kaj ga rukama "žmičem" ili to kaj vidi da sama ne znam kak bi tu bol lakše pregurala...

Rodila sam u splitskom rodilištu sva tri puta, prošla sam i staro i novo rodilište.
Iako sam sva tri puta rodila prirodno, sva ki put su mi prokinuli vodenjak i dali drip. Zadnji porod je trajao doslovno 2 ipo sata od početka trudova, jedva sam stigla do boksa i oni su mene opet stavili na drip. Iako sam vikala sestri da ne želim drip, otimala ruku da mi ga ne može prikačiti, sestra je ipak jača od žene pred porod.
Rodila sam 10 minuta nakon što su mi drip stavili. U čemu je stvar s tim dripom?
Nakon toga smo ja i beba satima ležale u boksu dok čitav drip ne iskapa, potpuno bespotrebno. Doduše, mi smo se mazili, dojili, ljubili i grlili, ali bi mi bilo draže da mi je desna ruka bila slobodna...

Što se vikanja tiče, ni na jednom porodu nisam vikala tijekom trudova, čak ni uz drip, ali kada je krenuo porod nisam mogla izdržati i viknula sam par puta. Sva tri puta.
Smješno mi je bilo kad sam ranije pročitala da su neke grizle spavaćicu jer sam i ja to radila, nekako nisam očekivala da je itko drugi to radio, blesavo znam.

Tijekom poroda uopće nisam doživljavala druge žene, ni vikanje ni stenjanje jer sam bila previše koncentrirana na svoj porod, ali ovih par sati dok sam kasnije ležala u rađaoni sam mogla slušati druge rodilje.
Doduše, u rodilištu je u prostoru ispred boksova stol s kompjuterom te su doktori ili sestre tu puštali muziku. Puštali su Bijelo dugme, meni su potpuno pogodili izbor glazbe, a i muzika je prigušila većinu zvukova iz drugih bokseva.

Citiraj:

---

4palacinke prvotno napisa

Nakon toga smo ja i beba satima ležale u boksu dok čitav drip ne iskapa, potpuno bespotrebno.

---

Zašto nisi njih pitala, pa bi znala da nije bespotrebno?
A ležala si vjerojatno dva sata, koliko se uvijek leži nakon poroda u boksu, jer se za to vrijeme promatra rodilja da se vidi ako je sve u redu, ta prva dva sata nakon izgona djeteta računaj kao dio poroda. I infuzija istekne u to vrijeme. Bila ti je prikopčana zato što si višerotka i kod nas se maternica slabije kontrahira i veća je mogućnost jačeg krvarenja. Zato, zlu ne trebalo, infuzija dripa, imamo modernu medicinu koja zna kako spriječiti postpartalno krvarenje.
Ako si ležala dulje ili je bio razlog da je krvarenje prejako, ili sasvim prozaični nedostatak kreveta u sobi. Ali, što te briga, ti i beba skupa, žive i zdrave.

Bili bi skupa i u sobi. Nije bilo jakog krvarenja, doduše za krevete ne znam. Ležali smo dulje nego nakon prva dva poroda.
A za drip sam pitala, nitko mi nije odgovorio ovako kao ti, samo su govorili, ajde, ajde, brzo će to proći, kao da sam dijete koje ništa ne razumije.
Doduše nije mi onda jasno zašto sam dobila drip i na prvom porodu koji je trajao sve skupa 5 sati?

Vidim da nisam dobro objasnila. Mislila sam na infuziju dripa nakon poroda. Tada pomaže maternici da se brže skupi. A to je važno za višerotke. Iako, mnogima se daje preventivno, a ne baš zato što treba, onako, za svaki slučaj, računaju: bolje spriječiti nego liječiti.