zato što nema rekreativnih liga, to ti je to.
a djeci nije interesantno samo trenirati, moraju imati neka takmičenja. ne možeš im reć - treniraj radi zdravlja.
i tu fali. neke školske lige ili sl.
Printable View
zato što nema rekreativnih liga, to ti je to.
a djeci nije interesantno samo trenirati, moraju imati neka takmičenja. ne možeš im reć - treniraj radi zdravlja.
i tu fali. neke školske lige ili sl.
Mene to uvijek sjeti na onu scenu iz Velog Mista u kojoj Pomocnik objasnjava Mestru da u radnickom klubu Split moze svako igrat, bez znanja, samo treba doc, i igrat se, da nije Split ko Hajduk :D
Pa da, samo ne znam je l prvo bila kokoš il jaje.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
U Zg se tesko nadje slobodna dvorana za nogomet, koševa fali, po nasipu trce mase ljudi (svih dobi), Sljeme je isto popularno, ljudi masovno rolaju oko Jaruna, sve je vise biciklista. Nekako mislim da bi bilo dovoljno ljudi i za rekreativne lige kad bi bilo prostora za trening i pristupnice za male pare. Pa jos da grad i Hzzo sufinanciraju kakvog zgodnog trenera i da vidis. Ne mogu vjerovati da je samo meni zabavnije bavit se timskim sportom od nekakvih aerobika i pilatesa.
ja znam da postoje rekreativne lige u odbojci npr, ali za odrasle, i to su uglavnom cure koje su kao djevojčice trenirale odbojku, pa se žele time baviti rekreativno
ne znam baš da ja mogu negdi doć i da me nauče prste i čekić
Mogu to razumjeti, kod nas je situacija da ne bi išla tamo gdje bi morala sama, sigurno ne još sada. Do muzičke ne bi još ni mogla sama. Iako me pod zadnje stalno počela pitati kada će moći negdje ići konačno bez mene, velik je ovo grad i ima svega, pri tome ne mislim na izbjeglice. Problem mi nekad vremenski stvara uskladiti nju i bratove jaslice, pa je on sada još i u vrlo živoj fazi, ali ide nekako, a i to će se promjeniti kroz koju godinu pa će biti lakše.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Pa da, tako nekako bih i ja rekla, plus ovo što Peterlin piše. S time da ovdje dijete niti ne može krenuti u muzičku na sviranje instrumenta ukoliko ne odradi najprije MFE (Musikalische Früherziehung) u trajanju od 2 godine. A to mora odraditi najkasnije do 7 godine.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
ovo je sve točnoCitiraj:
čokolada prvotno napisa
inače, moja sjajno svira violinu
ali ju ne bi ni dotaknula da ju ja svakodnevno ne podsjetim
kad smo joj nudili ispis iz glazbene, rekla je da želi ići i da joj se sviđa (ima prekrasne profesore tamo)
ne treba biti glazbenica, ali mislim da je glazbena višestruko korisna za nju
i da, prije trideset i više godina klavir se vježbao u stanovima bez klime
i sjećam se da je moja profa (fenomenalna žena) mojoj mami rekla da je sviranje klavira usporedivo s kopanjem na polju
samo zahtijeva i intelektualni angažman
potpuno se slažem s Jelenom.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
I sama sam počela rekreativno s trčanjem u svojoj 39.godini, sad s 40. istrčala sam 2 polumaratona i to rekla bih u dobrom vremenu, a dogodine nadam se i maratonu u svojoj 41.godinici :-P
Idem na rekreativne lige i općenito na utrke, masovno ljudi na nasipu/Jarunu trče, bicikliraju, rolaju..članarine za klubove trčanja su "male pare" kako reče Jelena. Iman nas dosta takvih na topicu Vježbačice. Prije 2 god sam završila tečaj penjanja po stijenama, volim izazove i planiram otkrivat stalno nešto novo, ima još vremena :lol:
Ne vidim al stvarno razloga osim ako nekome to nije životni poziv da se dijete mora baš profesionalno bavit sportom/glazbom.
Mislim da je najviše u karakteru, ja sam imala neke vanškolske aktivnosti al ne previše toga odjednom (engleski, plesna,..) i svejedno sve one vještine koje ste gore nabrojali da se djeca njima uče (putem učestalog vježbanja) posjedujem bez obzira što nisam išla na 3 aktivnosti istodobno. Šta ja znam al mi smo ko djeca stalno nešto radili vani, isto tako te sportske aktivnosti, ne znači ako dijete ne ide na treninge da se ne bavi sportom, pa kud ćeš više sporta od bikea, rola i trčkaranja svaki dan popodne po kvartu s prijateljima, planinarenja, klizanaj na ledu.
Evo meni sad kćerka ide na sportsku gimnastiku 2x tjedno a prije je išla na likovne radionice jer je za to izrazito nadarena i zainteresirana(a prije toga na plesnu). Čim su mi ponudili neki bolji termin za likovnu da ponovno krene tamo, ja sam razmišljala u svojoj glavi ili gimnastika ili likovna, nije mi uopće palo na pamet da ide na oboje. Čemu? Ona je jako kreativna i nadarena u tom polju (na tatu) al neće joj talent nigdje pobjeć, ima vremena sad je još samo dijete. A i tata joj pokazuje doma neke fore u tom njihovom trodimenzionalnom svijetu.
hoću reći super je meni rana intervencija al "s mjerom" i može bit na razne načine ne nužno "institucionalizirano". :mrgreen:
Jedan meni lijep citat jučer pročitan u Murakamijevoj knjizi i sjetila se ove teme:
Uspjeh na bilo kom životnom polju uvelike ovise o tri čimbenika:
(a) koliko dobro znate što ustvari želite postići,
(b) koliko jako to uistinu želite postići,
(c) koliko snažno vjerujete u vlastitu sposobnost dostizanja nekog cilja.
Ja sam kci neambiciozne majke - nisam se bavila konzistentno niti jednim sportom, nisam isla u paralelne skole niti ista vjezbala ili ucila satima. Ikada. Ne mislim da mi ista fali oko radnih navika, multitaskinga, organizacijskh sposobnosti, koncentracije i sl.
Isto namjeravam pruziti i djeci - lagodno neambiciozno djetinjstvo, s puno slobodnog vremena i bez ikakvih forsiranja za sport, glazbu ili stogod... Nedavno nas je trenerica pitala da dijete krene na sport 3x tjedno - zakljucili smo da je previse...
ovisI
sillyme srodne smo duše po ovom pitanju :lol:Citiraj:
sillyme prvotno napisa
ovaj smajli je bio za ono 3x tjedno
neću se previše petljat ali klinčev kolega ove godine krenuo u muzičku istovremeno na klavir i klarinet više nego uspješan je, istina je da je mali iz glazbene obitelji.Citiraj:
šafran prvotno napisa
To je normalno. Dijete bira između onoga što ga okružuje. Predškolska dob je vrijeme kad djetetu treba ponuditi svašta. U glazbenoj obitelji glazbeni instrumenti su nešto s čim dijete živi, uvijek na dohvat ruke, pa nije čudo da to bude i njihov odabir.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Školska dob je vrijeme kad se već polako iskristalizira što im odgovara, a kako rastu djeca, trebali bi rasti i osjećaj odgovornosti i svijest o tome da započeto treba završiti do kraja.
Netko će od glazbene odustati u roku 2 godine, netko će završiti samo osnovnu (kao moja djeca) ali neki će gurati dalje i to će im biti mogući temelj budućeg zvanja. Upravo tako i treba biti.
Moji su u predškolskoj dobi išli na gimnastiku, na dječji zbor (to je bio totalni promašaj i brzo smo odustali), školu plivanja, školu klizanja i rolanja (pokazalo se dobro - obojica znaju i vole), školu tenisa (promašaj), engleski (pogodak), informatiku (pogodak), glumu (pogodak) i tako dalje.
kak ste sve to utrpali u 2 godine pred školu, bome ste isprobavali :-) meni je ok to isprobavati i u osnovnoj ne nužno sve u predškolskoj.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Sad kad sam vidjela dječji zbor, pomislila sma koliki bi to bio promašaj za mene, kad pjevam bolje ti je kloni me se, da nemaš traume do kraja dana :lol: al zato "guzam" za 5 :lol:
očito nisam napisala da klinac ide u 8 razred, ali nikad nije kasnoCitiraj:
Peterlin prvotno napisa
Nije rijetkost ni da roditelji-muzičari ne potiču odlazak u muzičku ili da je pak djetetu puna kapa kućne muzike pa odbija pomisao na to. Ponekima ipak geni prorade kasnije pa se s 14-15 strastveno bace na višesatno vježbanje.
A neki nisu odrasli u obitelji sportasa pa ih pukne sport s 15-20-35-40 god :mrgreen: ne vidim u tome nista lose dapace....
Dječji zbor je bio promašaj - kvartovski zbor, ali mom mlađem se nikako nije sviđalo kako dreče.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ostalo - to su sve standardni vrtićki programi, čija je prednost u tome da ne traju cijelo polugodište, nego su kraći. Vrtić je imao ugovor sa klubom Medveščak i štajaznam, škola rolanja je trajala 4 tjedna, škola klizanja isto toliko, moji su išli u vrtićki program Zagi (dopuna standardnom programu), išli su u Sokol na gimnastiku nekoliko godina. Škola plivanja na Utrinama traje tri tjedna. Nije to nešto dugoročno.
Dugoročni programi su strani jezik ili recimo ona priprema za upis u glazbenu školu (kako li se to zove? predškolski ili početnički solfeggio? To se upisuje dok klinci još ne znaju pisati, kao priprema za upis u glazbenu školu) Ostalo sve traje po par tjedana, taman dovoljno da djeca vide da li im se to sviđa.
Cjelogodišnji programi koje su isprobali prije polaska u školu:
- engleski jezik (engleska grupa u vrtiću) - samo mlađi sin, 2 godine
- Sokol - gimnastika, obojica više godina (3 ili 4 sezone, 2x tjedno)
- Zagijev sportski vrtić - obojica, 2 sezone, u sklopu vrtića
Ostalo su sve bili kraći programi.
Kužim, kužim ja sam skroz zaboravila na te vrtićke aktivnosti tipa škole klizanja, rolanja, malih sportaša i sl.
To mi je neusporedivo s odlascima svaki radni dan na neku od vanvrtićkih aktivnosti ....
Pa i klincima predškolske dobi je previše. Osim toga, svima nam treba neki (malo veći) komad nestrukturiranog vremena.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ove kraće aktivnosti baš služe tome da se vidi što se klincima sviđa... Kad nađu takvu aktivnost, onda dereš po tome, ali to bude obično 2x tjedno popodne.
Ja sam dijete koje je od 3. do 8. OŠ polazilo i muzičku školu i to u drugom gradu. Kao 8-godišnjakinja krenula sam sama putovati vlakom 3-4 tjedno.
Jedino je problem bio što ja baš i nemam sluha, ali kako sam iz muzičke obitelji, tati je to bilo važno. Inače je super tata, ali to mu je bilo baš važno :)
I tako sam, jadna, morala u tu glupu muzičku na kojoj sam iz melodijskih diktata dobivala jedinice i dvojke (ako bih prepisala), spašavali su me ritmički diktati koje sam uvijek dobro napisala.
Sviranje klavira sam hendlala kako tako, neš ti, sviraš po notama. Ali iz glave, po sluhu, nikad ništa u životu nisam odsvirala, jednostavno ne znam, ne čujem.
Tako da sam ja, eto, primjerak djeteta koje je završilo osnovnu muzičku bez sluha. A svi oko mene koji super sviraju neki instrument, naravno, po sluhu, nisu muzičkoj niti primirisali ili su se neslavno ispisali nakon prve godine.
Morala sam ići jedno 3-4 godine, a kad su mi dali da konačno sama odlučim, rekla sam, pa ko šiša sve, kad sam toliko, budem do kraja. Iskreno, mislim da bih isto odlučila i da su mi to rekli nakon prve godine. Kužila sam i tad da to nije potpuno besmisleno.
Ipak, taj klavir mi je bio tlaka, iako sam bila u barem još 3-4 slobodne aktivnosti, htjela sam još (htjela sam sve), a klavir me sprječavao u tome, tj. starci nisu dali. Gore čitam o lagodnom i neambicioznom djetinjstvu, razumijem da se nekome to sviđa, ali meni to zvuči grozno, kao klinka živjela sam za te aktivnosti i kad bi me roditelji ispisali s neke iskreno sam ih mrzila.
Klinka mi kreće tim putem, predlani je s nepune 3 krenula na sportsku radionicu, nikad nije rekla da joj se ne ide, obožava i danas, od lani je na plesu po svojoj želji, tu malo uzdiše, ali nakon svakog treninga je neopisivo sretna. Htjela je i na jezike u vrtiću, ali sam joj rekla da bi joj to bilo previše i da za jezike ima vremena, ali ona stalno gnjavi i uči s klincima koji idu na jezike. U biti isto hoće na sve.
Tako da mislim da tempo i količinu aktivnosti treba prilagoditi djetetovoj motivaciji i karakteru, nekome paše što više nesputane igre, netko voli i dio strukturiranih aktivnosti.
E da, je li mi žao što sam morala na klavir iako od toga nikakve koristi? Pa u biti nije. Stekla sam glazbeno obrazovanje, znam note, znam svirati (po notama, hahaha), smišljala sam kreativne načine kako vježbati, a da ne poludim od dosade, spomenuti multitasking, djeca koju sam upoznala u muzičkoj i tako...izgubila sigurno nisam, a neki talent za npr. dramsku u koju mi nisu dali zbog muzičke, isto bila nisam. Ako sam izgubila nešto sati nesputane igre, nije mi žao, ionako smo dosta vremena provodili vani, mislim da sam dobila puno više. E sad, da se vratim u ono vrijeme kad sam npr. imala 10 godina sama bi sebi ovako odrasloj pokazala jezik i rekla da nisam normalna što sad pričam :)
Ja sam slicnog misljenja kao Lilly i Sillyme. Htjela bih da ima opusteno djetinjstvo bez puno obaveza. OK, drago bi mi bilo da se bavi nekim sportom, ili cime god, za sto ima interesa i sto mu se svidja. Al sumnjam da bi ga forsirala (no jos je mal, nikad se ne zna sta ce me primit).
Meni opcenito u zivotu, nagovaranje (ili forsiranje) drugih da rade nesto djeluje kao gubitak vremena i energije. Jednostavno ne mislim da znam sto je najbolje za druge... pa mi je onda mozda najblizi ovaj stav od Lili, da primjerom pokazem da ja zivim svoj zivot onako kako ga zelim zivjeti... i da onda iz toga i djeca nesto nauce.
Dodatak: ali isto tako, ako bi se kao Zuska, htio baviti svime i svacim, ne bi mu branila... nego bi ga i razvazala svuda (bas se ne volim uplitat u necije pa ni djetetove odluke).
ajoj, meni osobno, iz perspektive majke djeteta od 9 i 15 godina, ovo od jadranke i lili izgleda, ne zamjerite, totalno van svega :mrgreen:
ono, tinejđer vidi mamu koja trči maraton i makne se od igrica s kompa, sa skajpa i/ili iz zadimljenog kafića. samoinicijativno. :-/
uglavnom, zuska je lijepo napisala, no treba imati još nešto na umu:
ova nesputana igra, ako živiš u centru grada npr, teško ju je osigurati.Citiraj:
nekome paše što više nesputane igre
plus, s nekih drugih tema se sjećam kako te nesputane igre u parkovima izgledaju. sve samo ne nesputano :mrgreen:
upravo to Jadranka.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Imam prijateljicu čije su obje curice rano krenule na balet, svaki dan su imale po nekoliko sati (raspored glava boli + nastupi), znam kad mi je ona s oduševljenjem pričala kako ima da idu, to je dobro za njih, što više aktivnosti iako fali im igre pa kad dođu doma iza 21h napokon onda se seke krenu igrati jer im to fali a nju ljute jer je vrijeme za spavanje. Ja sam je slušala i gledala , nisma previše komentirala samo sam je pitala: Kad uče, kad se igraju? nisam dijelila oduševljenje al sam i prešutila, ono svaki roditelj najbolje zna za svoje dijete, neću se miješati.
i šljakalo je to tako nekoliko godina dok jednom starija kćer nije rekla da više ne želi, mama automatski izignorirala i sve se nastavilo starim ritmom, a nakon par mjeseci je starijajasno i glasno rekla da ona više NEĆE! i na kraju uz puno otpora mama je ipak popustila i obje ispisala s baleta (5. i 3. razred OS), počele su se bavit posve drugim sportovima koje su same odabrale (ali 2x tjedno) i kojima su se u potpunosti pronašle.
Kad smo se srele par mjeseci nakon "ostavljanja" baleta, mama mi je sve odmah rekla kako više ne idu (nije mi ni spomenula nove interese), moja reakcija je bila takva da mi je samo rekla: Pa ne mogu vjerovat kako ti se oči sjaje i kako si presretna što više ne idu na balet! Rijetko tko mi je na takav način reagirao. A ja sam cupkala od sreće jer sam osjećala da je donijela pravu odluku (prema onome što mi je pričala).
A ja sam tako bila sretna zbog njenih cura (inače odgovornih i savjesnih mladih dama) što više nisu morale ići na balet i što su dobile pravo izbora na aktivnost koja njih zanima.
Jel trebam reći tko mi je rekao za tu knjigu i posudio mi je da je pročitam (kao dobru knjigu) ? :mrgreen:
Off topic, Lili75..ali..mladih dama?!
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
ne kužim te cvijeto uopće.
koji tinejdžer i maraton? Djecu učimo ponašanju po svom primjeru od malena ne od puberteta, dakle kod nas su oduvijek jako zastupljene sve vrste sportkih aktivnosti što nas roditelja tako i djece, igrica i kompa nema (priznajem ja sam ekstrem po tom pitanju), ne grade se neki stavovi preko noći.
nisi li ti pisala kako ti se sin hvalio svojim iskustvom planinarenja s roditeljima i bial si ponosna, to je TO o čemu mi pričamo.
moja djeca žive u gradu (ne u na Trgu bana Jelačića) i imaju nesputane igre kolko hoćeš, ja se uvijek iznova čudim kako su kreativni i što sve uspiju smislit s 2 grančice i komada kartona naravno sve nađeno usput na zemlji...ja sma očito u nekom drugom svemiru.
Pa nije valjda da ako djeca ne idu non stop na neke aktivnosti da samo sjede u kući i igraju igrice. Da možda neka, al ne sva, čak ne mislim da se ne radi o većini.
Djeca iz našeg kvarta su više vani nego doma. Jelena _O molim potvrdu :-)
to zbog tih lijepih pundžica na glavi i svega što ide uz balet...balerine su mi onako baš "damske"...Citiraj:
Zuska prvotno napisa
ja nisma, ja sam bila ona harambaša što visi na drvetu :-)
ne znam na šta si ti pomislila, ja na "ako vas zanima kakvog su okusa čepići, tu sam" :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
moj sin bi stalno svoju nesputanu igru sa dječacima iz ulice, ali oni toliko puta ne znaju šta bi sa sobom, nemaju često ni di jer ovdje ne mogu radi ovoga, ondje radi onoga, pa završe na cesti doslovno.. da mi je spas kad ga vodim na trening. ionako pola treninga radi stvari kojih bi se igrao i s društvom doma, tipa graničara, ledene babe, ali u puno prilagođenijim uvjetima
dijete čija mama trči maraton bome ne bulji u igrice 24 h. nego rola po jarunu zajedno s majkom, evo pitaj anči! ;-)Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
a pitaj i zhabicu, i njeni planinare zajedno s njom. pa i tvoji planinare! to što j. zađe u birc na cugu, sad, najbolje da ne, pa zađeš i ti :mrgreen:
ko da je on kriv što je birc zadimljen :uteg:
Bravo AdioMare što potkrijepi s primjerima mama s tinejdžerima i to naših forumskih :klap:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Da, cvijeta, meni iz perspektive mame djece od 16, 11 i 6 godina (primijeti da su i stariji i brojniji :lool: ) to uopće ne izgleda van svega :-P. Sigurna sam da ni tebi nije van svega, pa i ti tako živiš i na to računaš!
Ima stvarno situacija i trenutaka i za guranje i za puštanje. Umjetnost je u tajmingu i mjeri, naravno.
vid šta su se odmah sjatile :D ne, krivo ste me shvatile sve redom, odnosno ja sam se krivo izrazila.
to svakako.Citiraj:
Ima stvarno situacija i trenutaka i za guranje i za puštanje.
dakle, kad sam pisala o nesputanoj igri, nisam imala na umu zusku i legendarne čepiće D: nego činjenicu da i za tu nesputanu igru treba osigurati neke uvjete. moji su stalno po kvartu, da, ali da živim negdje drugdje, ne znam koliko bih recimo m, s nekih 7-8-9 godina puštala samu po vani. i, kao sad, s prozora se derala dođi doma na večeru :D
pitanje je koliko bi imali prostora za nesputanu igru. plus ovo što kaže tang. njima je trening isto igra.
drugo :D
imala sam na umu svog j, da, ali ne u smislu da mi nije drago da je u kafiću. nego je činjenica da i uz školske obaveze i uz svakodnevne treninge (ok, to se ne odnosi na ovu godinu kad sam napisala da i sama imam dvojbe :D) opet je imao brdo slobodnog vremena.
do nedavno, kad je bila zima, zabava mu je bila komp.
od nedavno, bez obzira na godišnje doba, zabava su mu kafići.
da nema tog treninga, ne znam kako bi profitirao u odnosu na tu vašu slobodnu igru :D
a ipak ne bi imao neke sasvim posebne sportske trenutke koje ovako ima.
isto i m.
tri puta tjedno ima trening od 6-8, u školi je do 4, ali uopće ne primjećujem da joj manjka slobodno vrijeme. u dane kad ima trening, pojede nakon škole, u 4i pol je vani i vani je do 6.
u dane kad nema trening, pojede nakon škole i vani je do osam :D
i, iz te perspektive, kad silly piše da je uskratila svojoj treninge tri puta tjedno, čini mi se da ju je na taj način ipak ograničila, a s nejasnom dobrobiti, ako me razumijete. jer m je sva sretna nakon recimo revije, kad cijeli bazen plješće i viče hura i bravo. to su trenuci koji su - lijepi, posebni, koje će sigurno pamtiti.
a za koje se treba malo pomučiti :-/
treće.
ovo s maratonom je bilo u smislu j, i muke s njim da ga se svakodnevno tjera da se makne s kauča i ode na trening. naravno da je to za mene jako važno, ti zajednički trenuci, naravno da mislim da je primjer koji im mi dajemo a u principu, možda i najvažnije od svega u odgoju.
no, čini mi se nedovoljan poticaj za onaj tren kad se radi nečega moraju žrtvovati i pomučiti, kad im se neda i kad bi odustali.
pišem iz perspektive sporta jer o muzičkoj nemam pojma, ali kako čitam to je tu negdje.
ne vjerujem da se ancinoj djeci baš uvijek vježba instrument, bez obzira što vide upornu i posvećenu majku im :D
uf, hebem ti forum i pisanje, da smo na kavi odmah bi to razjasnili, ovako moram radit i ako sam opet nešto krivo napisala, tako će i ostati :lool:
Pa kao prvo jedna je priča ako dijete ima trening tri puta tjedno i to mu je sve od slobodnih aktivnosti, a druga ako dijete ide u muzičku, trenira sport i ima možda joše neku aktivnost, jer se tu ne radi o tri sata aktivnosti tjedno, nego možda i dnevno. Ja iskreno kažem da u takvoj situaciji ja ne razumijem kako dijete to stigne, kad stigne još i učiti i raditi za školu, a kamoli kad stigne imati slobodnog vremena. Opet, djeca su vrlo različita, ja znam da za moje dijete tako nešto zaista ne bi bilo, jer kao prvo ima dosta posla oko škole, a kao drugo vapi za tim svojim slobodnim i nestrukturiranim vremenom.
ja rikavam na tebe cvijeto :lol: nadam se da ti je barem jedno dijete naslijedilo tvoj humor.
Meni se postavlja još jedno pitanje uz te česte slobodne aktivnosti/obveze (pričam o više od 3x tjedno): kad je naše zajedničko obiteljsko vrijeme, vrijeme koje provodimo s djecom?
Vikend- ne, meni to nije dovoljno. Naravno govorim iz perspektive majke čija su djeca u godinama u kojima jesu (još malo pa 5 i 7 god).
Ne želim da smo samo neki suputnici koji se viđaju onako usput između vođenja na raznorazne aktivnosti :/
Evo bas sam se pitala ovo sto je Lili napisala! Pa poludila bi da ne vidim dijete od jutra do sutra...al znam da me to ceka.
(Ah kad ne uspijevamo sklepati jos jedno)
zasto bi te to cekalo? Vidis da ima nekih koji tome uspjesno odolijevaju :-)Citiraj:
Uh-puh prvotno napisa
Ja svoje dijete koje ima skolu u smjenama u popodnvnom tjednu uopce ne vidim. Radim ujutro , odem dok spava, svaki dan on dolazi iz skole u 19 30. Nema to veze sa treningom, nego sa skolom.Citiraj:
Uh-puh prvotno napisa