xCitiraj:
Bubica prvotno napisa
Printable View
xCitiraj:
Bubica prvotno napisa
jenn, koje si godište? :mrgreen:
eto, to ja kazem..ako kazes djetetu da je limit do 5 ujutro vjerojatno ce te nazvati i pitati da li moze jos i spavati kod frendice :D mozete to zvati dogovorima i kako god vam pase :)
ok..jenn, tvoja situacija je stvarno specificna :) mi smo imali tramvaj svakih pola sata i slicno pa nije bilo "ali mama, nema busa" (nazalost) :D
ali vjerojatno da je postojao u bus u 2,5 bi svi starci rekli da se tim busom morate vratiti
Što se tiče ovog školovanja i nedopuštanja, ne znam po kojoj stavki nisam zadovoljila roditeljske kriterije.Citiraj:
oka, ja ne mogu sad, ovaj tren reći da li bi podržala ili ne bi. to ovisi u mnogome i o djetetu. o tome kakva će biti s 15, koje će stavove i vrijednosti usvojiti. koliko će biti zrela, koliko ću moći vjerovati u njen zdrav razum. ovisi o puno faktora. jedan o njih mi nikako neće biti taj jel susjedova/rođakova/kumina mala pala razred pa se vratila kući.
ukoliko moje dijete pokaže afinitete prema načemu, zanimanje,
strast, vjerojatno ću joj pokušati omogućiti da se time nastavi baviti.
ali velim, sve ovisi o stupnju zrelosti, o tome kako se postavlja u određenim situacijama, na koji način doživljava sebe i svoje mjesto pod suncem.
ova tvoja priča je meni recimo dosta tužna, zaključujem da i danas zamjeraš takvo nepovjerenje, da nisi sretna kako je ispalo i da čezneš za onim što ti je bila želja. to nikako ne bih htjela napraviti svom djetetu. ali teško je raspravljati o takvim stvarima, roditelj uvijek gleda iz svojih cipela, dijete iz svojih...
Odlično završena osnovna škola, glazbena škola, od 8 godina aktivnosti učenja jezika, dvije vrste sporta, ples...
Izlasci i dečki mi nisu bili na kraj pameti, a ljubav prema školi, knjigama, čitaonicama... Jedina 'mana' mi je bila da sam mirna curica.
Zar je potrebno više od tih činjenica da roditelj svom djetetu dopusti da školuje ono što naviše želi, zašto tolike sumnje u uspijeh.
Strahovi su normalni, znači zbog njihovih strahova moja vrijednost i život krenuli su u drugom smjeru. NE, ne podržavam i točka.
________________
Ja nekako mislim da je u svemu navažnija dosljednost.
Ako dopustiš- pusti i snosi posljedice kakve god one bile. Ako treba kazna neka bude, ali krivnju i jad jer roditelj sam dozvolio nešto ostaviti za sebe.
Ako ne dopustiš i braniš, opet snositi posljedice, kakve god one bile i zadržati to za sebe.
Razgovorom i objašnjavenjem razgovarati sa djecom i znati priznati i roditeljsku krivicu ako postoji.
Mislim da će onda primjerom povedeno slijedeći puta i dijete lakše priznati neku krivnju i snositi odgovornost?
Nema mi gorega kad su mi nešto dopustili i onda sam poslije slušala jadikovke zašto, kako su mogli kud su razmišljali..mislim da je to
za dijete i njegovo samopouzdanje kao sa čekićem po glavi....
Uglavnom granice i zabrane po meni trebaju biti koliko toliko jasno unaprijed određene i u hodu se prema potrebama i mijenjati.
Do sada sam u životu naučila, da sam tvrdila i željela jedno, dogodilo se treće i ispalo na četvrti način, zato ovako unaprijed
100 % tvrditi što će biti, nema smisla.
RozaG. - dok sam imala jedno dijete, predala sam se u potpunosti, stvorila film u glavi isto tako borbeno branila i pričala...
Dok mi je došlo drugo dijete stvari su se počele mijenjati, sve sam manje mogla provoditi sve što bi po meni trebalo, što i kako želim...
(Manje mogla=ne stigneš, stvore se mnoge nove životne situacije, preokrene se sve...)
I sad kad su mrvicu veći jednostavno je krenulo svojim tokom koji pokušavam što više usmjeravati, odgajati, braniti, dogovarati, usađivati vrijednosti i pravila života....
Ne ide mi uvjek od ruke, nekad moram popustiti, teško se je boriti protiv te struje odrastanja i života.
Na kraju shvatiš da ti je najvažnije da su zdravi, pametni i da se i dalje trudiš povesti ih u dobrom smjeru sa postavljanjem granica i odgojem.
A kako će biti u pubertetu i sto posto sad tvrditi je nemoguće, jer do tad ćeš još sto puta pregorjeti sa svojim čvrstim stavovima, jer će i
djeca imati nešto za reći, da reći, i oni tjeraju svoje koliko i mi svoje....
razlika između tebe i mene je 6 školskih generacija, a to je jako puno.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
osim toga, vi s mora ste dosta - liberalniji (sudeći po mojim prijateljstvima i poznanstvima).
na kućnim tulumima se ostajalo i duže, ali gradski izlasci, tako kako sam napisala.
ono što je meni pokazatelj da su moji roditelji bili u pravu (sa sadašnjeg stajališta gledajući) je to što je moja najbolja prijateljica (koja je tvoje godište, Cvijeto) imala izlaz dokle je htjela. bez ikakvih ograničenja, ali sa 18 godina, Zagreb joj je bio - dosadan. sve diskoteke su bile istražene, svi klubovi otkriveni, svi alkoholi isprobani...
ne kažem da je kod svih tako, ali ja sam zadovoljna sa onim što je onda bilo.
grozno mi je kako smo u kasnijim dvadesetim znali doći u Aquarius oko 1, a tamo tri čovjeka; punilo se poslije 2.
radije bih da se vrate neka stara vremena, ako bih već mogla birati.
ali to ne znači da bih svoje dijete opako izdvajala od drugih.
o tempora, o mores!
Pa ne znam. ne vjerujem. stvar je u tome da kad smiješ biti vani do kad hoćeš,to ti više i nije toliko zanimljvo. na faksu mi se više nije dalo do 5 ujutro biti vani, pa sam pješačila doma, išla taksijem, ili spavala kod dečka.Citiraj:
lore prvotno napisa
ja mislim da ovisi i od djeteta. ako imaš doma relativno zrelo, odgovorno i samostalno dijete (usta moja, falite me:mrgreen:), ne vidim razloga čemu trenirati strogoću. što je tebi stalo je li ti dijete doma u 3 ili 5, ako ta 2 sata njemu puno znače, a svoje obveze će sutradan uredno izvršiti. s vremenom će dijete i samo shvatiti da je u nedjelju svježiji i bolje naspavan ako dođe doma u 3, a neće biti bunta i prkosa jer mu je roditelj to zabranio, već jer je to njegova odluka.
Ne znam kako moze uredno izvrsiti obaveze ako je vani do 5 ujutro, dakle ide spavati recimo u pola 6,6 kad je dan...evo, ja sam nocas citala do 2 ujutro i bome mi se nije bilo svejedno dici ujutro..Uglavnom, ja mislim da je ok nekad dozvoliti vise ovisno o dogovoru s djetetom ali ne bi voljela svaku subotu biti budna dok dijete ne dodje u 6 ujutro i to tako do 15 godine nadalje (sebicnost :) ), nije mi to primjereno niti mislim da je djetetu velika razlika da li dodje doma u 2 h ili 5h..ima kad ce moci do tada a ipak mislim da je dijete malo odraslije kad krene na faks nego u srednjoj skoli, kolko tolko..
zapravo ne znam kako je sad vani ali recimo, nedavno sam bila u Galleryju na jednoj proslavi u subotu i bome nisam vidjela nikog ispod 18 godina..mozda je u Rijeci drukcije
njeno ti je čudno?Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
slušaj mojih : izlazak sam imala u 3. i 4. srednje do čak 22.30 . wow. kad bi svi išli vani ja bi se vraćala doma. prije toga sam mogla izaći samo ispred zgrade, do 21.
faks/posao (do moje 23 otprilike ) - izlazak do ponoć ipo. a RADILA SAM!!! I FAKS ZAVRŠILA!!! i živila sama u drugom gradu. ali ne, kad se dođe pod njihov krov, njihova su pravila. a to je doma u ponoć ipo.
kako sam se osjećala: ukakano do neba, očajno, sputano, užasno.
zašto nisam napravila ništa po tom planu: jer spadam u stray cat primjer grupu - "pokornu osobu koja ce imati problema da se jednog dana izbori za sebe". i fakat je tako ispalo. bila sam pokorna, slušala sam, patila i sad se ne znam izboriti za sebe.
ne mislim da su me previše osakatili u životu sa svim pravilima i zabranama, znam da je to sve bilo za moje dobro, ali da patim od kroničnog nedostatka samopouzdanja, patim.
pa odeš spavati :mrgreen: ... ionako neće doći ranije doma zato što si ti budna.Citiraj:
lore prvotno napisa
nit možeš nešto napraviti - ako se nešto vani dogodi.
po meni postoje realne granice i nerealne granice..ako si na faksu mogla biti vani do ponoci onda je to po meni izuzetno nerealna granica..ja sam sa 17 smjela biti u disku do 1.30, eventualno 2..i to mi se cini skroz ok..na faksu sam mogla kako mi je pasalo..ali ni onda nisam dolazila nakon 4 doma, nije mi bilo fora ostati zadnja..da sam zivjela u Spanjolskoj ili Juznoj Americi bila bi mozda druga prica, tamo ima odlicnih after partyja :)
dakle po meni je najbolja zlatna sredina..ako svi tvoji prijatelji ostaju satima nakon tebe vani nije dobro a ne moras bas ni ti biti zadnja koja ostaje..to ce biti moj modus operandi ali o tom potom :)
Roza, svaka čast na trudu i borbi s vjetrenjačama (nama), ali mene uvijek bode u oči iz tvojih postova, što imam dojam da se "buniš" protiv svojih roditelja i silno želiš napraviti suprotno.
Sad kad si napisala za strogu baku, koja je očito strogo odgajala tvoju/tvojeg (mamu ili tatu), pa su se opet tvoji roditelji "bunili" protiv toga i liberalno odgojali tebe, pa se sad ti "buniš" i strogo odgajaš Špiru,...
Nekako mi je to obrazac koji se ponavlja.
Usuđujem se zaključiti da će Špiri biti glavni cilj da se "buni" protiv tebe.
Naravno, i mojem djatetu to bude možda/vjerojatno glavni cilj, samo me zanima da li ti primjećuješ taj "obrazac"?
Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Citiraj:
lore prvotno napisa
pa kako ne možeš uredno izvršavati obaveze? budem vani u petak recimo do 5, a već subotom u 10 sam trebala biti kod tete čuvati bratića i počistiti joj kuću za džeparac. tu odmah zaradim za izlazak u subotu:mrgreen: nakon ručka doma malo odspavaš 2 sata. onda malo učiš sat-2 ili pospremiš nešto po kući, što je već aktualno. onda opet izađeš van. e, sad već možeš malo dulje odspavati jer u nedjelju kod bake na ručku trebaš biti tek u podne! nakon toga, nedjelja popodne je za bit doma, družit se s obitelji, učit itd.
što tu sad nije u redu?
da se razumijem, nisam svaki vikend i petak i subotu izlazila do 5 ujutro, da ne mislite da sam ne znam kako razuzdana 8-)
Ne primječujem, nije to nikakav obrazac, jer je moju nonu njena mama još strože odgajala nego ona svoje. Rekla bi da su moji roditelji samo slaba karika u nizu.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
A none nije bila stroga u tom smislu u kojem vi to shvačate, već pravedna i imala je pravila koja se nisu smjela kršiti, meni su ta pravila i kao djetetu pasala i nisam se nikad bunila jer sam zauzvrat dobijala nešto neprocjenjivo. Zato se ne bojim Špirove pobune, kad dođe do nje znat ćemo je iskomunicirat.
Ja nisam zivjela u Rijeci, ali sam povremeno tamo izlazila. Imala sam 16, 17 godina i u to smo vrijeme bili stacionirani u Novom Vinodolskom. (Mislim, izlazila sam u Rijeku i kasnije, ali to je vec manje bitno). Inace sam bila u centru Zagreba i svi skupa smo ostajali vani... pa cesto dok ne bismo dosli kuci. Dva, tri, cetiri ujutro, pet, drugi dan. Ovisno o dogovoru. I tako od pocetka srednje skole.
Skroz sam normalna osoba (ili to barem uspijevam prodati onima koji me ne poznaju, jel :mrgreen:). Zavrsila skole razne, radim, itakoto.
potpisujemCitiraj:
pikula prvotno napisa
a mislim da je važan boldan dio jer mislim da roditelj snosi najviše odgovornosti za svako takvo sranje, na bilo koji način - hoćeš s previše zabrana, hoćeš zbog previše popuštanja, zbog nemara, zbog neosluškivanja... naravno, nismo svi isti niti ikoga osuđujem, ali kada se to dogodi, treba vidjeti gdje je sve otišlo u krivo i pokušati ispraviti
Moja J. ima 14mj i već sada primjećujem da sam pogazila hrpu pravila za koje sam prije nje mislila da bih ruku u vatru dala da neću. Neka sam pogazila jer sam shvatila da sam krivo razmišljala, neka jer u teoriji izgledaju bolje nego u praksi, neka jer sam shvatila da su nevažna, a neka jer mi je tako bilo lakše. Tko zna šta će još biti dok dođe do puberteta.
Nadam se da ću joj usaditi neke moralne vrijednosti koja su meni bitne, a da će iz toga izroditi ono ostalo.
Svi smo mi vrlo različite individue i hvala Bogu da je tako. Ista metoda odgoja polučiti će različite učinke na dva djeteta. Ima nešto i u genima, koliko god bismo voljeli da nema.
Nisam mogla vjerovati da dijete može od rođenja biti takvo kakva je moja J. i da mnogima je ona neodgojeno, neistrenirano i neukalupljeno dijete jer nema teoretske šanse da ona sjedi mirno dok ja pijem kavu u kafiću, dok prijateljičino sjedi po sat vremena. I iste metode ne pale kod mene i nje.
Ne smatram da je moja metoda najbolja, ali je najbolje što ja znam i umijem i dajem sve od sebe i ne želim se uopće zamarati time da moja metoda mora biti savršena i da se u svakom trenutku i svakoj situaciji moram striktno držati pravila koja sam sebi i njoj nametnula. Bilo bi mi naporno tako živjeti, a vjerojatno bih često imala osjećaj da sam samu sebe iznevjerila.
Pratim ovaj topic i vidim kako se pod "zabranu" stavlja neko nasilje, deračinu, strogost.
Mene su više od roditelja odgojili djed i baka.
Djed je bio neobično mudar.
Imao je stav o pušenju, alkoholu, o njemu je pričao, ali i pričao svoje anegdote iz mladosti. Pušio je, propovijedao svojim učenicima da je to loše, a onda su ga oni ulovili kako se skriva u šumi i puši. Prestao je, i javno se ispričao u školi. Nekako je sama ta priča na mene imala efekt kojem nisu trebali argumenti. Zdravlje, zdrav život, briga za sebe na svim nivoima sastojala se iz stalnog ponavljanja kako je život dug, i kako u mladosti treba čuvati zdravlje za starost. Gledala sam njih, vidjela njihovu vitalnost - i jednostavno sam i ja htjela tako. Ne poginuti, ne jesti prezasoljeno, masno, ne alkoholizirati se. Djed me učio svojim iskustvom, ali ne isključivosti, nego baš iskrenošću i vlastitom glupošću iz mladosti kojoj se slatko smijao. Nije bio ogorčen, nije me htio spasiti od nečega, spriječiti me. Valjda je vjerovao u mene jer je kroz mladost mogao vjerovati sebi.
Mislim da vučemo djecu u neku katastrofu ako smo grčeviti oko nečega, ako se još bojimo, strepimo, ako nečemu pridajemo važnost koju to nema. Pušio, pa prestao. Bilo glupo, sad je pametan, a Bože moj. Izlazili ko divljaci, stopirali, jedva izvukli glavu živu - tako je bilo, ali neću zbog toga ubit odnos, ljude, život u sebi. Vjerujem u zdrav sud svoje djece i puno povjerenja i iskrenosti, i smisla. Mislim da klinci traže smisao i hiću se po podu, stopiraju, drogiraju- ako ga nema.
Ono bunta kojeg je bilo (a bilo je...) išlo je roditeljima, ali ne zbog zabrana, nego zbog nedostatka odnosa i zabrana koje su bile paušalne, usput... kod mene je sav bunt bio školski primjer vapaja da me primijete. I nisu, ma koje zlo ja složila. Pa sam s vremenom prestala, ali moglo je biti kobno, to stopiranje i još koješta.
Dok je ljubavi, one prave, oči u oči, ja mislim da za djecu nema opasnosti. Ali se i sa Pikulom slažem. Ako nešto pođe po zlu, treba to sanirat kako god i kad god.
Tako da imam primjer uspješne zabrane, ili preporuke, i neuspješne.
Nije dovoljno zabraniti, nego treba zadobiti povjerenje i pokazati smisao iza zabrane, ponuditi alternativu tom ponašanju.
Pa naravno da je svima cilj, ali što kad se desi! Zapravo. želim reći da ne razumijem roditelje koji kažu da su nemoćni i zapravo dozvole da dijete dirigira njima. I ode van iako su oni rekli ne i dalje se prave nemoćni. I ni ne pokušaju ništa. Nego kao se malo naljute, dijete ode van bez obzira na to kaj ovi rekli, vrati se doma, posluša malo propovjedi ili ode u svoju sobu i zalupi vrata, a ti stara trkeljaj koliko hoćeš...A stara i dalje jadna viče kak je nemoćna.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
djetetu treba razvijati samosvijest, osjećaj sigurnosti i samostalnost, ostalo dođe samo po sebi...moj je sad sa 7 godina sigurniji u sebe nego što sam ja bila sa 3 puta više, ali je oprezan i nadam se da će taka i ostati... sve ostalo je život i nijanse...
bit će čupavo u pubertetu , znam, ali sam sigurna da će on imat svoj inner kompas i usmjerit prema pravoj obali
da li je tim roditeljima bitno da ih ti razumiješ?Citiraj:
ana.m prvotno napisa
meni recimo nije. jer ne mogu s tobom dijeliti tvoje iskustvo iz takvih situacija.
ali mogu npr. sa svojom prijateljicom kojoj je sin rekao: mama, ja večeras odoh u sarajevo... ona zabranila, on se spakirao i otišao. drugi dan se javio da su sretno stigli, i da je sve u redu.
i ne, roditelj nije tu da dijete vuče za rukav, gura ga u sobu, ili zaključava vrata, osim u slučaju neposredne opasnosti za život i zdravlje.
ovakve stvari volim čutiCitiraj:
maria71 prvotno napisa
u rijeci nema noćnih busevaCitiraj:
lore prvotno napisa
i u rijeci (barem u moje vrijeme :mrgreen:, jen je mlađa pa nečega i ima) nije bilo mjesta za izlaz osim palacha. tko je išao u disco, išao je u opatiju i ostajao do jutra. osim ako se starci nisu smilovali pa dolazili u 3
moji starci su bili sretni jer sam umjesto opatije izabrala palach i povratak doma oko ponoći :pepeljuga:
na faksu sam imala izlaz do kad sam htjela jer nije bilo staraca u mojoj blizini. i bezobzira na to, nisam prečesto ostajala do jutra. jednostavno zato jer mi se nije dalo. a nisam imala zabrane, niti me itko nadgledao
ok, na minjake majka nije preblagonaklono gledala, ali dekolte do pupka mi je sama nudila :P
ja sam umjesto toga birala tatin šešir i kravatu i gestapovke
toplo se nadam da će moje dijete ostati kakvo i je :utopija: poslušno, dobro, grintavo, cendravo, razmaženo, muljatorski i zajebantski nastrojeno, ali nadasve iskreno dječje. barem do puberteta
Sorry, ali da se meni ovo dogodi osjećala bih da sam stvarno debelo promašila kao roditelj, moje samopouzdanje bi bilo poljuljano do temelja. Da ne govorim da je ovo krajnje drzak i bezobziran čin prema roditeljima... Osim ako su roditelji stvarno krajnje zadrti i brane djetetu sve živo, onda bih mogla razumjeti taj čin, ali ovako...Citiraj:
sorciere prvotno napisa
što je za tebe "zadrtost"?Citiraj:
rehab prvotno napisa
što je dobra procjena u takvom trenutku? da li bi se možda zapitala o pravilima koja si TI postavila kao roditelj? da li si bila prekruta, preformalna, da li si uzela u obzir neke druge stvari koje su bitne tvom djetetu - a ti misliš kako su trice i kučine?
pa nisi bezgrešna, itekako možeš (iz nekog svog neugodnog iskustva) - donijeti krivu procjenu kad je u pitanju tvoje dijete.
ako tome dodaš povlačenje za rukav i zaključavanje vrata - možeš zbog krutosti nepovratno izgubiti povjerenje. koliko je u takvoj situaciji bitan formalni autoritet, ili tvoji strahovi?
Potpisujem rehab.
Ne mogu stvarno zamisliti što bi ja u toj situaciji. Nadam se da do toga nikad neće ni doći.
Meni tako nešto nikad nije palo napamet. Čak i da su mi zabranili izlazak zbog njihove krive procjene, strahova ili čega već ne bi se okrenula i izašla. Da se razumijemo, i ja sam se bunila i svađala s njima i ponekad vjerojatno bila "nemoguća", ali usprkos tom buntu i inatu neke granice nisam prelazila.
Uopće mi je sad bezveze komentirati taj konkretni primjer, niti znam tu mamu niti sina niti njihov odnos..ništa, ali pretpostavljam da to "odoh ja u Sarajevo" usprkos zabrani nije došlo samo tako, iz čista mira, a do jučer sve super. :|
Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Zadrtost u smislu da dijete skoro pa ne izlazi iz kuće, da mu roditelji biraju prijatelje, da mu sve brane (znam nekolicinu takvih roditelja)... Onda bih pomislila da je djetetu prekipjelo i da je odlučilo to prerezati, u takvoj situaiji bih razumjela taj čin. Kao što sam napisala, prvo bih pomislila da sam JA negdje gadno pogriješila u odgoju. I bitan mi je i formalni autoritet i moji strahovi, mislim da su to sve komponente koje čine jednog roditelja. Ako nemam taj autoritet - promašila sam kao roditelj.
da, ali zaboravljaš da je ovo sve što govorimo - hipotetika (osim rijetkih pojedinki sa već poodraslom djecom).
pojma nemam što bih da mi se tako nešto "dogodi"; možda bih se doista osjećala poraženo i promašeno, a možda bih i bila ponosna na svoje dijete koje je na takav način "otišlo iz gnijezda".
otkud znam sada, kada imam dvoje nejačadi?
koliko puta su nas iznenadile vlastite reakcije i kada nisu djeca u pitanju?
dopustimo da vrijeme i promjene pokažu...
a svi smo prepametni u teoriji, znamo što, kako i kada.
što je manje - više zabluda, jer ne znamo dok nismo stvarno u toj koži.
lako je sad procijeniti kako bi, ovako izdaleka, bez stvarne uključenosti
tako sam ja znala prije nego se dijete rodilo kako će ona jesti, i što ću kad
ne bude spavala, i na koji ću način ovo i ono.
ništa od toga nije bilo tako...
u konačnici mislim da smo manje -više jednako zabrinuti i da svi želimo
taj put prijeći što bezbolnije i sa što manje posljedica bilo kakvih po našu djecu.
netko sa zabranama, netko s poluzabranama, netko bez ikakvih...
Nije otišlo iz gnijezda nego je samo pobjeglo preko noći, za dan-dva se vratilo gladno i žedno i zahtjevalo sve ono što je i do tad imalo u sigurnosti roditeljskog doma.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Meni je ovo totalni pokazatelj nepoštivanja svega što roditelj jest. Čista sebičnost.
A ja ću se složiti s flopicom - da smo svi prepametni u teoriji.
Mogu reći da sam u više navrata uvidjela da nije sve stvar odgoja, i da djeca istih roditelja, odgajana potpuno jednako, znaju biti potpuno različita, u karakteru, sklonostima, reakcijama.
a što bi bilo da si na studiju bila stotinama kilometara od kuće?Citiraj:
apricot prvotno napisa
mi smo one sa strogim roditeljima koji su s nama došli zajedno na studij zvali pušteni s lanca, jako je dokučiti zašto
to je to!Citiraj:
maria71 prvotno napisa
lakoCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
Sad kad se sjetim da smo mi u domu čitave noći pili zajedno kavice i učili, pa popili pivu i svirali gitare i ležali na krovu od doma, pa onda opet kavicu i učili, do zore.
Nebi to ni mrtva djetetu uskratila. Uostalom, ne djetetu, čovjeku.
Po meni je užasna greška svako dijete odgajati isto. Svako dijete je jedinka za sebe, osoba sa svojim karakterom, sklonostima, potrebama, i svakom djetetu treba na različit način usaditi one temeljne vrijednosti koje očekujemo da ima.Citiraj:
n.grace prvotno napisa
A da je sve ovo puka teorija, jeste. Ali nije loše malo i o tome razglabati, vidjeti tuđa mišljenja, iskustva...
Ne bih ni ja. Autoritet se ne mora graditi samo na zabranama i pretjeranom, bezrazložnom strogošću.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
o tome ti ja pricam...Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
dijete (bez obzira na uzrast) ima sasvim svoju viziju svijeta, sa svim svojim iskustvom i sa svim svojim zeljama i interesima. kad dijete ima drugacije interese i percepciju svijeta od roditelja i ne osljanja se na roditeljske upute u svakoj situaciji nego nekad realizira svoje ideje to ne znaci da je dijete nezahvalno i da radi nesto protiv roditelja
tu je crta izmedju biti control freak ili ne. ti kao stariji, iskusniji i mudriji trebas upravo tu znati pregovarati i provesti dijete sigurno kroz nova iskustva
slijepo odbijanje cinjenice da se ljudi razlikuju i da ih sve zelis utrpati u svoje kriterije pametnog i ispravnog i ucjenama i prijetnjama spada pod control freak pricu
slušajte, u ovoj situaciji, da mi dijete ode u sarajevo bez obzira na moju zabranu, ne hebem previše tu njegovu viziju svijeta :-/
sebičnost je uskratiti djetetu sarajevo, samo radi zabrane, ali ako uzmemo u obzir da sam tu zabranu donijela temeljem nekih, svojih opravdanih razloga, pa kakvi god da jesu, a ja mislim da sam prilično razumna i itekako spremna na kompromise, pregovaranja itd. sori, al onda je odlazak u sarajevo jedna ozbiljna stvar kojoj bi isto tako vrlo ozbiljno pristupila. vjerojatno na način da bih mu sutra bila u tom istom sarajevu :-/
Ma što sutra, dočekala bih ga tamo :mrgreen: