Ovo je zabranjeno!

[RozaGroza]

Evo, ja ću dati primjer što bi značilo "pustiti djecu da budu ono što jesu". Već sam pisala o slučaju mog muža, koji se oduvijek želio baviti glazbom, iako su njegovi roditelji u tome vidjeli "čistu propast". Rekli su, dobro, možeš završiti osnovnu glazbenu školu, ali ništa više od toga. Pa je nakon osnovne škole iz ljubavi i poštovanja prema roditeljima upisao srednju tehničku školu, a srednju glazbenu je upisao protiv volje svojih roditelja. Čak se upisao na fakultet koji ga nije zanimao da udovolji roditeljima, a na kraju je, opet protivno njihovoj volji, završio Muzičku akademiju. Da je slušao roditelje, koji su bili apsolutno sigurni u to da mu je daleko bolje baviti se "nečim ozbiljnijim" nego glazbom, ne bi bio zadovoljan. I ne bi bio ono što jest.

Ti si skroz promašila poantu. Kakve veze ima zanemarivanje djetetovih afiniteta i obrazovnih želja sa strogošču i zabranama tj. pravilima? Ja zagovaram HS između ostalog i zbog toga da se ne bi mog djeteta afiniteti i kreativnost zagušili, tako da ovo što si navela nije nikako primjer.

Kad ja rečem da mi je grozno da se pusti djecu da budu što jesu mislim na to da djeca maltene sama sebe odgajaju, nameću svoja pravila, i netko je rekao, da se roditelj njima mora prilagoditi. Meni je to čista nebuloza. Ako uzmemo za činjenicu da svi volimo svoju djecu, dajemo im sve što im je potrebno, odgajamo ih, pa kako se to onda ja prilagođavam njemu umjesto da je obrnuto (mislim u odgoju i pravilima) - ako sam mu dala sve što mu je potrebno i to dozirala kako mislim da je ispravno? Oću mu se prilagodit pa kad ja rečem dođi doma do 23 on reče ja bi do 03, onda se ja prilagodim i rečem OK OK onda doma u 01??? Pa nismo na pjaci, ako sam rekla 23 onda je 23, nema pregovaranja, ako zakasniš sljedi kazna.

Krumpiric, neki vjerovala ili ne imaju stvarnu hrabrost i upornost, upoznala ih i upoznala im djecu. Nema veze sa isprepadanošču već sa predanošču odgoju. Al tu i tamo malo straha od mame i tate isto ne škodi.

[spajalica]

Nemam pojma! Ali nadam se da neću niti norati saznati, da neće nikome pasti na pamet da to kaže. A sad onako kaj bi bilo kad bi bilo....Ak sam ja rekla nemre van onda nemre van! Nemam pojma vjerojantno bih zaključala vrata ili nekaj, stvarno ne znam.

ma daj ana..... zakljucati teenagera mi se cini fakat krivo. pa morat ces pustiti djete do skole, sto bi moja mama rekla, sve mogu napraviti i do 21.00 sat, pa zasto im onda braniti da ostanu do 22.00 (ovo je bilo u vrijeme mog prvog razreda srednje skole izlazak).
moje pitanje je ako ti je sljiva (zasto sljiva?) super ucenica, ispunjava sve svoje obaveze, prema vama OK, ali eto voli nositi te mini skunje i dekolte, ti ces joj zabraniti izlazak?

[RozaGroza]

Uh tastatura me zezla u prethodnom postu...pisala sam krumpiric da poznajem ljude koji imaju roditeljsku hrabrost da isfuraju odgoj kakav ja zagovaram.

[spajalica]

dobro tko od vas ima djecu između npr. 17 i 19???? obično su tu najluđi...
ili je ovdje samo teorija u pitanju?

kod mene teorija sorci, ali moram ti priznati da ne cekam tako zurno i praksu

[flopica]

nije ti u igri pasmina nego trening. mozes komotno uzet pesa iz azila i to odraditi. ako nisi od strpljenja da sama radis pod necijimi vodstvom mozes kupiti gotovog psa. cijena je oko 20 000 eura i vijek trajanja mu je 5-7 godina

stray, nadam se da si se zabunila za jednu nulu?
inače meni kao i Ninči, , kraj ovakvog njuha nema potrebe za
istreniranim psom!
inače, nedavno sam na burzi tražila psića, i evo nabavili smo jednog prekrasnog malca

[apricot]

Oću mu se prilagodit pa kad ja rečem dođi doma do 23 on reče ja bi do 03, onda se ja prilagodim i rečem OK OK onda doma u 01??? Pa nismo na pjaci, ako sam rekla 23 onda je 23, nema pregovaranja, ako zakasniš sljedi kazna.

Roza, ja stvarno ne bih voljela biti u koži tvojega djeteta.
A niti prijatelja

Nije to "cjenkanje na pjaci" nego dogovor.
Pojma nemaš zašto bi tvoje dijete baš to veče htjelo ostati dva sata duže, a držiš krute stavove.
Ne možeš hipotetički govoriti o stvarima o kojima nemaš pojma.
Ja sam sigurna da ti ni sada ne uspije uspavati Špiru onoga trenutka kada si ti to zamislila.
Kažnjavaš li ga zbog toga?

Nije roditeljstvo diktatura, roditeljstvo je zajedništvo.

Naravno da roditelji postavljaju pravila, ali zašto imamo djecu ako ih potpuno podređujemo našim zamislima.

I ja govorim napamet, moji su još mali.
Ali nije da nema situacija u kojima popustim i kupim i drugi sladoled taj dan, iako je moje pravilo da se smiju jedan dnevno.
Nije svaki dan isti; ni meni ni njima.

[stray_cat]

stray, nadam se da si se zabunila za jednu nulu?
inače meni kao i Ninči, , kraj ovakvog njuha nema potrebe za
istreniranim psom!
inače, nedavno sam na burzi tražila psića, i evo nabavili smo jednog prekrasnog malca

nisam, psi skolovani za drogu kostaju oko dvadeset tisuca eura

psi koji su skolovani da otkriju kad neko sverca novce, velike kolicine gotovine kostaju i vise

u principu ih kupuju drzavne institucije isto kao i pse skolovane ko asistente za ljude i djecu sa razlicitim posebnim potrebama. takav skolovan pas kosta oko 10 000 (deset tisuca) i obicno ga drzava placa a ne ti iz svojeg dzepa

[stray_cat]

Roza, ja stvarno ne bih voljela biti u koži tvojega djeteta.
A niti prijatelja

Nije to "cjenkanje na pjaci" nego dogovor.
Pojma nemaš zašto bi tvoje dijete baš to veče htjelo ostati dva sata duže, a držiš krute stavove.
Ne možeš hipotetički govoriti o stvarima o kojima nemaš pojma.
Ja sam sigurna da ti ni sada ne uspije uspavati Špiru onoga trenutka kada si ti to zamislila.
Kažnjavaš li ga zbog toga?

Nije roditeljstvo diktatura, roditeljstvo je zajedništvo.

Naravno da roditelji postavljaju pravila, ali zašto imamo djecu ako ih potpuno podređujemo našim zamislima.

I ja govorim napamet, moji su još mali.
Ali nije da nema situacija u kojima popustim i kupim i drugi sladoled taj dan, iako je moje pravilo da se smiju jedan dnevno.
Nije svaki dan isti; ni meni ni njima.

sad si me podsjetila na jednu od mojih terapija kod psihologa...

pricali smo o control freak mamama i ljudima (ja imam problema sa potrebom da kontroliram druge i da ih svakako utrpam u svoje standarde pa se ucim kako da dozvolim ljudima da budu drugaciji i da prihvatim da to nije tako da bi se mene zbog toga razbjesnilo )

uglavnom, control freak mame u principu dodju do tri osnovna modela djeteta. prvo je dijete koje se preda i pokorno slusa i u biti dobijes pokornu osobu koja ce imati problema da se jednog dana izbori za sebe. drugi je model koji ne pokazuje otpor ali iza ledja gura po svom i treci je model dijete koje ulazi u otvoreni sukob

u sva tri slucaja kod tako autoritarnog roditeljstva stvaras osobu koja se izgubi u zivotu kad jednom nestanu te krute granice plus sto se takva osoba kasnije ne zna prilagoditi drugima i pregovarati i dogovarati jer je naucena samo na jednosmjernu komunikaciju i tesko pronalaze partnere koji to toleriraju

[RozaGroza]

Roza, ja stvarno ne bih voljela biti u koži tvojega djeteta.
A niti prijatelja

Nije to "cjenkanje na pjaci" nego dogovor.
Pojma nemaš zašto bi tvoje dijete baš to veče htjelo ostati dva sata duže, a držiš krute stavove.
Ne možeš hipotetički govoriti o stvarima o kojima nemaš pojma.
Ja sam sigurna da ti ni sada ne uspije uspavati Špiru onoga trenutka kada si ti to zamislila.
Kažnjavaš li ga zbog toga?

Nije roditeljstvo diktatura, roditeljstvo je zajedništvo.

Naravno da roditelji postavljaju pravila, ali zašto imamo djecu ako ih potpuno podređujemo našim zamislima.

I ja govorim napamet, moji su još mali.
Ali nije da nema situacija u kojima popustim i kupim i drugi sladoled taj dan, iako je moje pravilo da se smiju jedan dnevno.
Nije svaki dan isti; ni meni ni njima.

Pojma nemam zašto dijete želi ostati do 03 a ne do 23? Pa nisam vesla sisala, imala sam i ja 17. Šta će volontirat za crveni križ u 03?
I to da djetetu odrediš kad će doći kući nije podređivanje mojim zamislima nego poštivanje roditeljskih pravila. Apsolutno mislim da je važno da djete sluša pravila; ja bi isto najradije vozila na lijevoj strani ceste, al ne može.

Popuštanja u određenim situacijama su normalna, ali pričamo o važnim odgojnim pravilima tj. principima a ne nekoj lizalici ili sladoledu. Uostalom, ako je roditeljima cilj da ih djeca slušaju, ne znači da ti isti roditelji idu ko gestapo za djetetom i maltretiraju to djete svaku sekundu njegovog života, nego je važno da sluša po defoltu i poštuje ono što ga roditelj traži. Neću se sigurno derat na sina i prijetit mu, zato ga i treniram od rane dobi da bi izbjegli ikakve traume kasnije, ali očekivat ću da sluša bez pogovora jer je svjestan da mu ne govorim bezveze jer moji motivi nisu sebični već su za njegovo i obiteljsko dobro.

Ne kužim što je sporno oko toga da postoje pravila koja se ne krše? I da ako mama reče dođi do 23 to dijete ima doć do 23? Majke mi nekad mi se ćini da vi neki mislite da svijet postoji zadnjih 50 godina i da smo svu pamet popili iz 3 knjige koje su sad IN.

Moja none je odgajala svoje 5 djece onako kako ja planiram odgajat svoju djecu. Svi su izašli normalni, obrazovani, imaju obitelji, nisu istraumatizirani a najviše od svega, nonu su voljeli i poštovali više nego ikog na svijetu i nisu joj zamjerali strogost, iako je bila, po tvom Apri, rošpija sa kojom ne bi ni prijateljica htjela bit, a meni je eto uzor i inspiracija. I koliko god da su moji starci bili popustljivi, uvijek mi je draže bilo bit kod none kod koje sam imala određen set pravila koja se nisu kršila. Nisam je mrzila kad bi mi nešto zabranila nego sam to poštovala, jer sam na jedno Ne dobijala 1000 poljubaca, zagrljala i nježnosti. Mislim da je to ipak puno važnije od toga da mi je određene stvari branila bez pregovaranja.

[RozaGroza]

sad si me podsjetila na jednu od mojih terapija kod psihologa...

pricali smo o control freak mamama i ljudima (ja imam problema sa potrebom da kontroliram druge i da ih svakako utrpam u svoje standarde pa se ucim kako da dozvolim ljudima da budu drugaciji i da prihvatim da to nije tako da bi se mene zbog toga razbjesnilo )

uglavnom, control freak mame u principu dodju do tri osnovna modela djeteta. prvo je dijete koje se preda i pokorno slusa i u biti dobijes pokornu osobu koja ce imati problema da se jednog dana izbori za sebe. drugi je model koji ne pokazuje otpor ali iza ledja gura po svom i treci je model dijete koje ulazi u otvoreni sukob

u sva tri slucaja kod tako autoritarnog roditeljstva stvaras osobu koja se izgubi u zivotu kad jednom nestanu te krute granice plus sto se takva osoba kasnije ne zna prilagoditi drugima i pregovarati i dogovarati jer je naucena samo na jednosmjernu komunikaciju i tesko pronalaze partnere koji to toleriraju

Ako išta mrzim, mrzim psihološke terapije. Zbog takvih terapija se sve trpa u boxove.
Uostalom ja ne vidim da su danas djeca išta pametnija i manje izgubljena nego prije 200 godina, kad tih svih stvari nije bilo. Zapravo, kao što uvijek tvrdim, tvrdim i sad, djeca su sve izgubljenija i izgubljenija, što starci više čitaju, "briju" i udaljavaju se od svog roditeljskog instinkta, to sve više zaribavaju svoje klince.

[lore]

ne znam da li bi se slozila s tim u praksi, moja mama je bila poprilicno autoritativna a bome se ne uklapam ni u jedan od ta tri modela i svakako se znam izboriti za sebe i definitivno nisam ni najmanje izgubljena u zivotu
smatram da se malo toga moze prenijeti u teoriju koja uvijek funkcionira, sve ovisi o tipu osobe i zivotnim okolnostima...nema savrsenog prirucnika kako uspavati dijete, kako nauciti dijete da voli odredjenu hranu, kako odgojiti dijete..mozes samo pokusati raditi najbolje sto mozes i nadati se da ce tvoj trud uroditi plodom..ono sto je po meni bitno je da si tu za tvoje dijete i da si prije svega roditelj..da dijete osjeca da ima zivotni oslonac u tebi..od svih primjera poznanika koje znam najlosije su zavrsila djeca disfunkcionalnih obitelji..ono sto je najbitnije je staviti dijete na 1. mjesto ali odredjena doza autoriteta mora biti (bilo da te dijete prijateljski uvazava i ne zeli iznevjeriti, bilo da imas strogo odredjene granice)- primjerice ako dijete kaze "danas mi se ne da raditi zadacu" pa ako drzis do svog djeteta i njegove buducnosti neces reci "ok, nemoj raditi zadacu ako ti se ne da"..neki roditelj ce reci "ajmo zajedno pogledati sto imas pa cu ti pomoci ja" ili "ajmo se dogovoriti da napravis zadacu a kasnije cemo skupa provesti kvalitetno vrijeme" ili "nema diskusije, odmah ces napraviti zadacu"- modeli odgoja ovise o tvom tipu osobnosti..također ne vjerujem u to da mozes nekome previse nesto sugerirati..ako si autoritativan tip osobe tako ces i odgajati svoje dijete a ako nisi tesko da ce te netko moci nauciti biti autoritativan i obratno..svaki model ima svojih + i -

[n.grace]

Ne mislim da sam promašila poantu, bila je riječ o zabrani, nije poštovao ono što su roditelji od njega tražili. A nisu govorili bez veze - bar su oni tako mislili.

[RozaGroza]

ne znam da li bi se slozila s tim u praksi, moja mama je bila poprilicno autoritativna a bome se ne uklapam ni u jedan od ta tri modela i svakako se znam izboriti za sebe i definitivno nisam ni najmanje izgubljena u zivotu
smatram da se malo toga moze prenijeti u teoriju koja uvijek funkcionira, sve ovisi o tipu osobe i zivotnim okolnostima...nema savrsenog prirucnika kako uspavati dijete, kako nauciti dijete da voli odredjenu hranu, kako odgojiti dijete..mozes samo pokusati raditi najbolje sto mozes i nadati se da ce tvoj trud uroditi plodom..ono sto je po meni bitno je da si tu za tvoje dijete i da si prije svega roditelj..da dijete osjeca da ima zivotni oslonac u tebi..od svih primjera poznanika koje znam najlosije su zavrsila djeca disfunkcionalnih obitelji..ono sto je najbitnije je staviti dijete na 1. mjesto ali odredjena doza autoriteta mora biti (bilo da te dijete prijateljski uvazava i ne zeli iznevjeriti, bilo da imas strogo odredjene granice)- primjerice ako dijete kaze "danas mi se ne da raditi zadacu" pa ako drzis do svog djeteta i njegove buducnosti neces reci "ok, nemoj raditi zadacu ako ti se ne da"..neki roditelj ce reci "ajmo zajedno pogledati sto imas pa cu ti pomoci ja" ili "ajmo se dogovoriti da napravis zadacu a kasnije cemo skupa provesti kvalitetno vrijeme" ili "nema diskusije, odmah ces napraviti zadacu"- modeli odgoja ovise o tvom tipu osobnosti..također ne vjerujem u to da mozes nekome previse nesto sugerirati..ako si autoritativan tip osobe tako ces i odgajati svoje dijete a ako nisi tesko da ce te netko moci nauciti biti autoritativan i obratno..svaki model ima svojih + i -

Lore u sridu

[apricot]

ali pričamo o važnim odgojnim pravilima tj. principima a ne nekoj lizalici ili sladoledu.

od nečega mora početi.
ili očekuješ da sa devetogodišnjakinjom i trogodišnjakom pregovaram oko ostanka vani do 23 ili 03.

ako dijete na vrijeme shvati da se može pregovarati/dogovarati/ići u kompromise, to će prije imati povjerenja u svoje roditelje i neće imati potrebu lagati.

uostalom, o kojem uzrastu mi govorimo?

[lore]

istina..ali me zanima kako bi se postavila da te dijete od recimo 15 godina trazi da ostane vani do 3 ujutro jer svi ostaju do tada..ok, recimo da joj je jedan dan bitan jer joj najbolja prijateljica ima rodjendan ali sto ces joj reci slj subotu kad te ponovo trazi isto ili trazi dozvolu do 4 ujutro, dozvoliti svaki put?..koliko god bila liberalna i zeljna prijateljskih dogovora s djetetom mislim da dijete nije to koje treba te granice odredjivati iako sam ja svojedobno maltretirala moju mamu istim i nije mi bilo jasno kako svi mogu a ja ne..
a onda kad sam imala 18 i krenula na faks bez problema sam mogla svaku subotu van ako nisu ispiti, rekla bi kad se vracam i s kim idem i to je bilo to..javila bi se ako kasnim i sve ok..mama je znala kad sam dovoljno zrela za biti vani do 3,4 ujutro (a onda mi to vise nije bilo ni toliko zanimljivo i nisam ni isla toliko cesto)..sa 15, 16 definitivno nisam bila gledajuci unazad i po meni je ok da u toj dobi dijete ode na koji rodjendan od frendica duze, ostane eventualno do 11 vani dane kad nema skolu, ode u kino i slicno..ali recimo mogla sam kod naj frendice na more i ona kod mene, na tecaj jezika u inozemstvo..granice nisu bile bolesno stroge i diktatorske ali znala sam da nema diskusije o satu povratka doma i da ako je mama rekla u 21h da to nije u 21.15 osim ako se nije nesto iznimno desilo i javila sam da kasnim..bome, sad 10-15 godina nakon te granice vidim posve drukcije nego u tom trenutku i drago mi je da je tako bilo

[lunja]

od nečega mora početi.
uostalom, o kojem uzrastu mi govorimo?

od 6,7 mjeseci do 19 godina, paleta zabrana seze od sladoleda do teskih droga

[apricot]

recimo da joj je jedan dan bitan jer joj najbolja prijateljica ima rodjendan ali sto ces joj reci slj subotu kad te ponovo trazi isto ili trazi dozvolu do 4 ujutro, dozvoliti svaki put?..

pa upravo o tome i govorimo.
lijepo kažeš da ovaj put iznimno dopuštaš dulji izlazak jer postoji opravdan razlog.
ako je to stvarno tako.

iako, meni je sada jako čudno uopće i spominjati te sate jer sam ja do mature imala izlaz do 23, na fakultetu do 24. iznimno kasnije.

ali se znalo, ako idem spavati kod prijateljica i izlazi se, onda vrijede pravila koja nam postave prijateljicini roditelji.

[Ivanna]

Moja none je odgajala svoje 5 djece onako kako ja planiram odgajat svoju djecu. Svi su izašli normalni, obrazovani, imaju obitelji, nisu istraumatizirani a najviše od svega, nonu su voljeli i poštovali više nego ikog na svijetu i nisu joj zamjerali strogost, iako je bila, po tvom Apri, rošpija sa kojom ne bi ni prijateljica htjela bit, a meni je eto uzor i inspiracija

To je baš lijepo, ali dozvoli da postoje i druge odgojne metode pomoću kojih "dobiješ" normalne, obrazovane, obiteljske itd. ljude.


Koliko ja vidim, svi koji postaju na ovoj temi imaju malu djecu koja su još daleko od puberteta i nije mi jasno kako vi već imate spremne reakcije na svaku situaciju. Ako moje dijete ovako ja ću onako itd...Ako me pita to i to, što ću ja odgovoriti?!
Ja nemam pojma iskreno. Mogu samo odgajati onako kako mislim da je ispravno, jer na kraju krajeva, svi mi želimo odgojiti "normalnu" djecu.
Meni je sada savršeno jasno zašto nisam smjela neke stvari sa 14, 15, 16 godina, ali tada mi nije bilo jasno. Naravno da želim biti prijatelj sa svojim djetetom, ali me mora doživljavati i kao autoritet, a mislim da je jako teško to dvoje izbalansirati, poneka se čini i nemoguće.
Ja sam zapravo bila dobro dijete, nisam priređivala neke ozbiljne šokove starcima, radila sam tinejđerske gluposti kao i većina mojih prijatelja. Istina, često sam imala više sreće nego pameti.
Nikad nisam starcima okrenula leđa i rekla e baš idem van nakon što su mi zabranili. Niti je to napravila ijedna moja prijateljica. Zapravo, je jedna, ali ta je vrlo rano počela starce slati u PM. To mi je i tada bilo , i ne spada u normalne okvire tinejđerskog bunta.
Što se tiče izlazaka, znala sam do kad smijem. I poštivala sam to, ali se isto tako znalo desiti da zakasnim 15 minuta. I nije odmah slijedila zabrana izlazaka. Rekla bih zašto kasnim, drugi put došla na vrijeme... i tako. Laž je bila jedino što se ne oprašta. Sve je bilo stvar dogovora, ali naravno da je njihova bila zadnja i to je to.

Dobar je ovaj primjer što je navela mislim spajalica za sestrinu djecu. I onda se takvi ljudi šokiraju jer ne dobiju dijete koje se uklapa u njihov zamišljeni kalup i onda je rusvaj. Isto ko kad mi mama kojoj dijete doji svaka 3-4 sata i spava cijelu noć od najranije dobi pametuje pa ja ispadnem nesposobna jer se moje sa 15 mjeseci budi svaka 2-3 sata i doji svako malo. Jer ga valjda nisam dobro istrenirala, što li. Ili dijete od 4-5 godina mirno sjedi pored mame u kafiću 2 sata i pije sok, a moje u 10 minuta pretrči cijelu terasu 20 puta. Valjda ga nisam naučila strpljenju, ona je!

[cvijeta73]

iako, meni je sada jako čudno uopće i spominjati te sate jer sam ja do mature imala izlaz do 23, na fakultetu do 24. iznimno kasnije.

ali se znalo, ako idem spavati kod prijateljica i izlazi se, onda vrijede pravila koja nam postave prijateljicini roditelji.

čudno neko pravilo, moram priznati
jesi stalno spavala kod prijateljica?

na fakultetu definitivno nisam imala nikakve zabrane i ne namjeravam ih postavljati ni djeci.

[RozaGroza]

od nečega mora početi.
ili očekuješ da sa devetogodišnjakinjom i trogodišnjakom pregovaram oko ostanka vani do 23 ili 03.

ako dijete na vrijeme shvati da se može pregovarati/dogovarati/ići u kompromise, to će prije imati povjerenja u svoje roditelje i neće imati potrebu lagati.

uostalom, o kojem uzrastu mi govorimo?

Pregovarati se može oko sladoleda, ali oko važnih stvari, ne.
Uzrast za te principe nije čak ni bitan, sa 17 je to xyz sa 16 mj. može bit penjanje na stolicu ili skakanje niz stepenice...princip koji je meni važan je poslušnost, u bilo ćemu. A vjerujem da imam dovoljno tolerancije i razuma u sebi kad vidim da je mom djetetu jako jako važno da bude na rođendanu do 03 da objektivno procjenim dali da to dozvolim ili ne. A ono što si spomenula da ja pojma nemam zašto je baš tu večer htjeo ostati duže, e pa baš zbog toga ne želim experimentirat, jer znajuči kakvi su 17 godišnjaci, ne rijetko je taj razlog neki zbog kojeg će kasnije upast u probleme sa starcima. Prije ću ga pustiti ako znam detalje.

Ivanna ja apsolutno dozvoljavam druge pristupe, to sam u više navrata napisala, kao što sam napisala da ja nisam mjerna jedinica za ispravnost, samo imam svoje stavove.

[lore]

potpisujem ivannu..tesko je pricati o necemu godinama unaprijed..moze se desiti da dijete s 15,16 bude super i ne trazi nista izvan okvira koje smatramo da su ok a onda na faksu recimo ne ide na predvanja, ne uci, izlazi svaki dan do 4 ujutro..u tom slucaju bi bilo potrebno nesto napraviti..kako definirati nesto sto unaprijed ne znamo kako ce biti?
bitno je da dijete nije prepusteno samo sebi..ja i dan danas ako imam neki problem nazovem mamu ili baku i posavjetujem se, znam da su one tu i da na njih racunam bez obzira sto je mama bila autoritativna a baka blaga..znala sam da su uz mene kao sto znam i danas
roditelj ima to iskustvo da zna danas neke stvari koje kao dijete nije znao...zna vaznost obrazovanja bilo da si kuhar ili doktor znanosti, poznaje opasnost od voznje s neznancima ili pijanima (koju kao dijete ne percipiras i mislis da su ti roditelji paranoicni, stopirala sam i ja po dalmaciji pa sad vidim koliko sam bila glupa medjutim mami nije ni palo na pamet da bi ja to radila dok sam kod bake na moru), zna da ima zlih ljudi koji kad dijete obuce minicu od 15 cm ne vide curicu od 15 godina vec misle kako ce je obrlatiti (sto se nazalost moze desiti i ako je dijete u trapericama), zna da je vazno ici na roditeljske sastanke i biti u toku s djetetovim napretkom kako i nazadovanjem pa mu moci pomoci da nazadovanje popravi na vrijeme, zna vaznost pretjeranog nejedenja nezdrave hrane (jer je djetetu jedino bitno strpati cokoladu u usta i ne misli da radi ista lose ali bome ako jede cokoladu svaki dan postoje kontraefekti)..ne znam, bilo da je rijec o sladoledu ili zabrani izlaska granice moraju postojati a odredjuju se ovisno o situaciji i djetetu, tesko je unaprijed predvidjeti..svakako sumnjam da itko od nas namjerava maltretirati djecu i zatvoriti ih u špajzu

[ana.m]

ma daj ana..... zakljucati teenagera mi se cini fakat krivo. pa morat ces pustiti djete do skole, sto bi moja mama rekla, sve mogu napraviti i do 21.00 sat, pa zasto im onda braniti da ostanu do 22.00 (ovo je bilo u vrijeme mog prvog razreda srednje skole izlazak).
moje pitanje je ako ti je sljiva (zasto sljiva?) super ucenica, ispunjava sve svoje obaveze, prema vama OK, ali eto voli nositi te mini skunje i dekolte, ti ces joj zabraniti izlazak?

Opet krivo shvaćena! Ne nisam mislila zaključati teenagera u kuću ni da mrdne. Nego tipa...desi se situacija, napravi neku "psinu" i ima zabranu izlazaka recimo dva tjedna (bubam) i taj vikend kad je zabrana baš oće van, ali ne smije i unese mi se bezobrazno u facu u stilu "Ne seri stara, ko te šljivi, ja idem van" i ja bi sad kao jadna trebala ostati stajati ko gljiva jer mu jadna niš nemrem, a on može sve jer je teenager. Na te situacije mislim. I da znam da se isto sranje može desiti vani i u 21 i u 5 ujutro, ali i dalje mislim da dijete od 17 godina nema kaj tražiti vani u 5 ujutro, već mora biti doma u krevetu i spavati u to doba.

offtopic: iva-šljiva...kužiš, elica-pčelica, janko-bananko...i tak!

[spajalica]

čudno neko pravilo, moram priznati
jesi stalno spavala kod prijateljica?

na fakultetu definitivno nisam imala nikakve zabrane i ne namjeravam ih postavljati ni djeci.

kod mene su vrijedila ista pravila i nisam spavala kod prijateljice non stop. niti su one kod mene.
zasto je tebi to cudno? ja kad sam spavala kod najbolje frendice sam morala doci pol sata prije nego sto sam kod sebe doma.

Opet krivo shvaćena! Ne nisam mislila zaključati teenagera u kuću ni da mrdne. Nego tipa...desi se situacija, napravi neku "psinu" i ima zabranu izlazaka recimo dva tjedna (bubam) i taj vikend kad je zabrana baš oće van, ali ne smije i unese mi se bezobrazno u facu u stilu "Ne seri stara, ko te šljivi, ja idem van" i ja bi sad kao jadna trebala ostati stajati ko gljiva jer mu jadna niš nemrem, a on može sve jer je teenager. Na te situacije mislim. I da znam da se isto sranje može desiti vani i u 21 i u 5 ujutro, ali i dalje mislim da dijete od 17 godina nema kaj tražiti vani u 5 ujutro, već mora biti doma u krevetu i spavati u to doba.

nije li to svima cilj, samo je pitanje kako doci do toga da se ne susretnemo s tom situacijom. strogim odgojem jer zivis pod mojim krovom i zato jer ja toako kazem, ili nekim drugim odgojem di ce biti dogovora.

OT pa onda bi iva mogla biti i piva ali nije u skladu s ovom temom

[cvijeta73]

pa čudno mi je zato što je imala prilično stroga pravila/zabranu izlaska, i pretpostavljam da si bila jedina koja na faksu mora u ponoć doma. i onda kod frendica može do kad njeni dozvole. malo mi je to zbunjujuće.
ja ne znam, al da sam morala doma kad i apri, u srednjoj i na faksu, izbila bi pobuna na brodu bounty

spajalica, u takvoj situaciji fraza pod mojim krovom je jedina fraza koja pali, jer očito moraš mijenjat stil odgoja u vrlo autoritativan, obzirom da ovaj s dogovorom nije upalio
a takvu reakciju fakat može imati samo tinejđer kojemu treba šut pa mora izać van.
koja druga rečenica, osim nekakva varijanta krova je ovdje prikladna?
objašnjavanje oko čega?
da ne smije van - zašto?
njegovi/njeni razlozi za izlazak su vjerojatno jednako vrijedni kao moji za ostanak doma. vjerojatno su njihovi još opravdaniji. a opet ne smije van. zašto?

[jennifer_gentle]

Meni je čudno vidjeti ovo "dijete od 17 nema što raditi vani u 5 ujutro". I ja sam izlazila do 5 ujutro, kada je išao prvi bus, od 16-godine. Mama nije bila presretna, ali sam se ja za to izborila. (ok, po mene nije imao tko doći jer nismo imali auto, a osim toga, nije li sigurnije vraćati se sa svima u 5, nego sam, u 3?)
Dok sam imala dobre ocjene, pomagala u kući, a
još sam sitno i radila, mogla sam izlaziti (skoro) kad god sam htjela. I to mi je ok. I tako mislim sa svojim djetetom. Dok god svoje obveze uredno izvršava, neka svoje slobodno
vrijeme rasporedi kako želi. Ali to je zato ja mislim da netko od 17 godina definitivno nije više dijete i treba imati određenu autonomiju.

Inače potpis na apricot. Slažem se da roditelj treba biti glavni, ali ovo Rozino mi je ipak malo too much.

[Bubica]

već su mi kolegice na poslu objasnjavale kako su nas s mora dozivljavali skroz raspojasanima - ja sam sa 16 izlazila do pet ujutro, gotovo svaki vikend. Tata je u pocetku bio u soku, postavio neki rok dolaska do 1. Ja sam roditeljima lijepo objasnila da pod takvim uvjetima ja van necu izlaziti jer mi ne pada na pamet jedina iz drustva dolaziti doma toliko ranije, mjesec dana nisam izlazila a onda su moji popustili, sve je proslo bez ikakvih trauma, nisam zlorabila povjerenje.

Ja jesam za pravila, jesam i za zabrane, vazno je samo da dijete razumije od kuda one i zbog cega se javljaju (ne mora se i slagati, naravno). pri tome, ja ne vjerujem u krutu dosljednost, sva su pravila podložna preispitivanju i dogovoru koji je prihvatljiv za sve.

[lore]

Ja ne znam, zivjela sam usred Zg-a ali bas nitko od mojih prijatelja a ima ih podosta nije sa 16 godina bio do 5 ujutro redovno vani..onda kad ce biti na faksu ne mora se ni vracati doma jennifer, da me krivo ne shvatis, nemam nista protiv tog sto kazes niti to smatram iskljucivo losim..ali mi je jednostavno cudno da vam je normalno da je dijete od 16 god. do 5 ujutro vani..meni je to npr. normalno za osobu od 20 godina nadalje (sudeci po sebi i kakva sam ja bila sa 16 a kakva sa 20..u tim godinama mi par godina vise puno znaci)..sa 16 sam mislila na skolu, treninge,tecajeve, rolanje s frendicama, rodjendane i izlaske tu i tamo a sad 20 sam bila u punom zamahu fakulteta i redovno smo bili na koncertima, u disku i slicno..i vracali se svi skupa
ja sam do 18 mogla biti u disku do pola 2 a sa 16 sam isla u disko nedeljom,haha..iskreno, ne mislim da sam nesto ludo propustila..u pola 2 bi me mama pokupila i to je to..ili netko od staraca od frendova vise nas

[spajalica]

spajalica, u takvoj situaciji fraza pod mojim krovom je jedina fraza koja pali, jer očito moraš mijenjat stil odgoja u vrlo autoritativan, obzirom da ovaj s dogovorom nije upalio
a takvu reakciju fakat može imati samo tinejđer kojemu treba šut pa mora izać van.
koja druga rečenica, osim nekakva varijanta krova je ovdje prikladna?
objašnjavanje oko čega?
da ne smije van - zašto?
njegovi/njeni razlozi za izlazak su vjerojatno jednako vrijedni kao moji za ostanak doma. vjerojatno su njihovi još opravdaniji. a opet ne smije van. zašto?

da kuzim da je to mozda jedini nacin kad je vec doslo do te situacije,
ali moje je pitanje kako ne doci do te situacije. naravno da treba imati pravila i da ih se treba drzati, ali kako sam rekla u svom prvom postu mislim da je bitno pravila stvarati putem, a ne od starta to je tako jer tako ja kazem.
kod nas doma MM i ja nemamo cesto isto misljenje o necemu, bas na temu odgoja. ja sam stroza, on je popustljiviji. sigurna sam da i kod drugih vrijedi slicno. ali ipak dogovorno i bez prekrajanja odluke bilo kojeg od nas pokusavamo ne doci do te situacije, da nam recimo balerina kaze aha mos mislit na odluku da moze vani ostati samo do 23 sata s 16 godina.

dakle bitno je da ne dodje do te situacije. a takodjer mi je jasno da svako djete trazi svoj pristup. BC lako kazes ne mozes i on poslusa, pitat ce zasto, ali nece se svadjati i sl. balerini mozes reci ne moze, ali ona je sad vec u stanju nastaviti raditi kao da te nije cula. vec sad me zna do ludila dovesti. ali jos joj kao argument zasto nesto ne moze nisam rekla zato sto zivis pod mojim krovom (ili bolje receno jos neko vrijeme pod krovom zgb banke ).
da me se krivo ne shvati, nisam od onih koja moze satima objasnajvati zasto je nesto lose, a nesto ne. jednostavno za istu stvar klincima moram na drugaciji nacin reci NE to ne smijes.

[cvijeta73]

ma i ja se slažem s jennifer, al nekako su moji, odnosno J za sad, valjda razmaženi i uvijek bi još i još i još. i onda na kraju uleti "krov". iako ne u tom obliku, nikad nisam (još) rekla zato što živiš pod mojim krovom.

primjer - mama, idem van. ok, dođi doma u 7. ok. (u 5, sedam još izgleda jako daleko, pa se složi bez problema ). u sedam manje kvarat zvoni na parlafon, mama svi su još vani, mogu do osam? vidim ih kako se super igraju, i da ga preduhitrim, ponosno kažem - možeš do osam i pol. wow, hvala mama, sav sretan ode. drek, u osam i pol - mogu do devet i pol? ne možeš. zašto ne mogu? zato jer blabla. ali ja bih ostao zato jer blabla. slušaj, dođi doma zato jer blabla. ali, mama ja bih ostao zato jer blabla.
DOĐI DOMA SAD. onda se nafrnjen vrati doma.

i onda kreće to sve opet isto, ovaj put oko tuširanja

roza moja, ako si ti u pravu (a nisi ) jadna ja kad dođe u pubertet


spajalica

[jennifer_gentle]

Ja ne znam, zivjela sam usred Zg-a ali bas nitko od mojih prijatelja a ima ih podosta nije sa 16 godina bio do 5 ujutro redovno vani..onda kad ce biti na faksu ne mora se ni vracati doma jennifer, da me krivo ne shvatis, nemam nista protiv tog sto kazes niti to smatram iskljucivo losim..ali mi je jednostavno cudno da vam je normalno da je dijete od 16 god. do 5 ujutro vani..meni je to npr. normalno za osobu od 20 godina nadalje (sudeci po sebi i kakva sam ja bila sa 16 a kakva sa 20..u tim godinama mi par godina vise puno znaci)..sa 16 sam mislila na skolu, treninge,tecajeve, rolanje s frendicama, rodjendane i izlaske tu i tamo a sad 20 sam bila u punom zamahu fakulteta i redovno smo bili na koncertima, u disku i slicno..i vracali se svi skupa
ja sam do 18 mogla biti u disku do pola 2 a sa 16 sam isla u disko nedeljom,haha..iskreno, ne mislim da sam nesto ludo propustila..u pola 2 bi me mama pokupila i to je to..ili netko od staraca od frendova vise nas

pa ne znam, možda je to nekome čudno, ali meni je to bilo najnormalnije na svijetu. živjela sam u rijeci, zadnji bus je išao u pola 12, a prvi u pet. po nikoga nisu dolazili roditelji već bi cijela ekipa bila vani do prvog busa. nekad nam je to bilo predugo pa smo već od 4 kljucali na stanici. Da je netko htio doći po meni u 3, vjerojatno bi pristala.

da ne zaboravim napomenuti, godilo mi je što mama ima povjerenja u mene. i trudila sam se da ga ne iznevjerim.

[cvijeta73]

Ja jesam za pravila, jesam i za zabrane, vazno je samo da dijete razumije od kuda one i zbog cega se javljaju (ne mora se i slagati, naravno). pri tome, ja ne vjerujem u krutu dosljednost, sva su pravila podložna preispitivanju i dogovoru koji je prihvatljiv za sve.

x

[cvijeta73]

jenn, koje si godište?

[lore]

eto, to ja kazem..ako kazes djetetu da je limit do 5 ujutro vjerojatno ce te nazvati i pitati da li moze jos i spavati kod frendice :D mozete to zvati dogovorima i kako god vam pase

[lore]

ok..jenn, tvoja situacija je stvarno specificna mi smo imali tramvaj svakih pola sata i slicno pa nije bilo "ali mama, nema busa" (nazalost) :D
ali vjerojatno da je postojao u bus u 2,5 bi svi starci rekli da se tim busom morate vratiti

[oka]

oka, ja ne mogu sad, ovaj tren reći da li bi podržala ili ne bi. to ovisi u mnogome i o djetetu. o tome kakva će biti s 15, koje će stavove i vrijednosti usvojiti. koliko će biti zrela, koliko ću moći vjerovati u njen zdrav razum. ovisi o puno faktora. jedan o njih mi nikako neće biti taj jel susjedova/rođakova/kumina mala pala razred pa se vratila kući.
ukoliko moje dijete pokaže afinitete prema načemu, zanimanje,
strast, vjerojatno ću joj pokušati omogućiti da se time nastavi baviti.
ali velim, sve ovisi o stupnju zrelosti, o tome kako se postavlja u određenim situacijama, na koji način doživljava sebe i svoje mjesto pod suncem.
ova tvoja priča je meni recimo dosta tužna, zaključujem da i danas zamjeraš takvo nepovjerenje, da nisi sretna kako je ispalo i da čezneš za onim što ti je bila želja. to nikako ne bih htjela napraviti svom djetetu. ali teško je raspravljati o takvim stvarima, roditelj uvijek gleda iz svojih cipela, dijete iz svojih...

Što se tiče ovog školovanja i nedopuštanja, ne znam po kojoj stavki nisam zadovoljila roditeljske kriterije.
Odlično završena osnovna škola, glazbena škola, od 8 godina aktivnosti učenja jezika, dvije vrste sporta, ples...
Izlasci i dečki mi nisu bili na kraj pameti, a ljubav prema školi, knjigama, čitaonicama... Jedina 'mana' mi je bila da sam mirna curica.

Zar je potrebno više od tih činjenica da roditelj svom djetetu dopusti da školuje ono što naviše želi, zašto tolike sumnje u uspijeh.
Strahovi su normalni, znači zbog njihovih strahova moja vrijednost i život krenuli su u drugom smjeru. NE, ne podržavam i točka.
________________

Ja nekako mislim da je u svemu navažnija dosljednost.
Ako dopustiš- pusti i snosi posljedice kakve god one bile. Ako treba kazna neka bude, ali krivnju i jad jer roditelj sam dozvolio nešto ostaviti za sebe.
Ako ne dopustiš i braniš, opet snositi posljedice, kakve god one bile i zadržati to za sebe.
Razgovorom i objašnjavenjem razgovarati sa djecom i znati priznati i roditeljsku krivicu ako postoji.
Mislim da će onda primjerom povedeno slijedeći puta i dijete lakše priznati neku krivnju i snositi odgovornost?
Nema mi gorega kad su mi nešto dopustili i onda sam poslije slušala jadikovke zašto, kako su mogli kud su razmišljali..mislim da je to
za dijete i njegovo samopouzdanje kao sa čekićem po glavi....

Uglavnom granice i zabrane po meni trebaju biti koliko toliko jasno unaprijed određene i u hodu se prema potrebama i mijenjati.

Do sada sam u životu naučila, da sam tvrdila i željela jedno, dogodilo se treće i ispalo na četvrti način, zato ovako unaprijed
100 % tvrditi što će biti, nema smisla.

RozaG. - dok sam imala jedno dijete, predala sam se u potpunosti, stvorila film u glavi isto tako borbeno branila i pričala...
Dok mi je došlo drugo dijete stvari su se počele mijenjati, sve sam manje mogla provoditi sve što bi po meni trebalo, što i kako želim...
(Manje mogla=ne stigneš, stvore se mnoge nove životne situacije, preokrene se sve...)

I sad kad su mrvicu veći jednostavno je krenulo svojim tokom koji pokušavam što više usmjeravati, odgajati, braniti, dogovarati, usađivati vrijednosti i pravila života....
Ne ide mi uvjek od ruke, nekad moram popustiti, teško se je boriti protiv te struje odrastanja i života.
Na kraju shvatiš da ti je najvažnije da su zdravi, pametni i da se i dalje trudiš povesti ih u dobrom smjeru sa postavljanjem granica i odgojem.
A kako će biti u pubertetu i sto posto sad tvrditi je nemoguće, jer do tad ćeš još sto puta pregorjeti sa svojim čvrstim stavovima, jer će i
djeca imati nešto za reći, da reći, i oni tjeraju svoje koliko i mi svoje....

[apricot]

ja ne znam, al da sam morala doma kad i apri, u srednjoj i na faksu, izbila bi pobuna na brodu bounty

razlika između tebe i mene je 6 školskih generacija, a to je jako puno.
osim toga, vi s mora ste dosta - liberalniji (sudeći po mojim prijateljstvima i poznanstvima).
na kućnim tulumima se ostajalo i duže, ali gradski izlasci, tako kako sam napisala.

ono što je meni pokazatelj da su moji roditelji bili u pravu (sa sadašnjeg stajališta gledajući) je to što je moja najbolja prijateljica (koja je tvoje godište, Cvijeto) imala izlaz dokle je htjela. bez ikakvih ograničenja, ali sa 18 godina, Zagreb joj je bio - dosadan. sve diskoteke su bile istražene, svi klubovi otkriveni, svi alkoholi isprobani...
ne kažem da je kod svih tako, ali ja sam zadovoljna sa onim što je onda bilo.
grozno mi je kako smo u kasnijim dvadesetim znali doći u Aquarius oko 1, a tamo tri čovjeka; punilo se poslije 2.
radije bih da se vrate neka stara vremena, ako bih već mogla birati.
ali to ne znači da bih svoje dijete opako izdvajala od drugih.

o tempora, o mores!

[jennifer_gentle]

ok..jenn, tvoja situacija je stvarno specificna mi smo imali tramvaj svakih pola sata i slicno pa nije bilo "ali mama, nema busa" (nazalost) :D
ali vjerojatno da je postojao u bus u 2,5 bi svi starci rekli da se tim busom morate vratiti

Pa ne znam. ne vjerujem. stvar je u tome da kad smiješ biti vani do kad hoćeš,to ti više i nije toliko zanimljvo. na faksu mi se više nije dalo do 5 ujutro biti vani, pa sam pješačila doma, išla taksijem, ili spavala kod dečka.

ja mislim da ovisi i od djeteta. ako imaš doma relativno zrelo, odgovorno i samostalno dijete (usta moja, falite me), ne vidim razloga čemu trenirati strogoću. što je tebi stalo je li ti dijete doma u 3 ili 5, ako ta 2 sata njemu puno znače, a svoje obveze će sutradan uredno izvršiti. s vremenom će dijete i samo shvatiti da je u nedjelju svježiji i bolje naspavan ako dođe doma u 3, a neće biti bunta i prkosa jer mu je roditelj to zabranio, već jer je to njegova odluka.

[lore]

Ne znam kako moze uredno izvrsiti obaveze ako je vani do 5 ujutro, dakle ide spavati recimo u pola 6,6 kad je dan...evo, ja sam nocas citala do 2 ujutro i bome mi se nije bilo svejedno dici ujutro..Uglavnom, ja mislim da je ok nekad dozvoliti vise ovisno o dogovoru s djetetom ali ne bi voljela svaku subotu biti budna dok dijete ne dodje u 6 ujutro i to tako do 15 godine nadalje (sebicnost ), nije mi to primjereno niti mislim da je djetetu velika razlika da li dodje doma u 2 h ili 5h..ima kad ce moci do tada a ipak mislim da je dijete malo odraslije kad krene na faks nego u srednjoj skoli, kolko tolko..
zapravo ne znam kako je sad vani ali recimo, nedavno sam bila u Galleryju na jednoj proslavi u subotu i bome nisam vidjela nikog ispod 18 godina..mozda je u Rijeci drukcije

[Pinky]

čudno neko pravilo, moram priznati
jesi stalno spavala kod prijateljica?

na fakultetu definitivno nisam imala nikakve zabrane i ne namjeravam ih postavljati ni djeci.

njeno ti je čudno?
slušaj mojih : izlazak sam imala u 3. i 4. srednje do čak 22.30 . wow. kad bi svi išli vani ja bi se vraćala doma. prije toga sam mogla izaći samo ispred zgrade, do 21.
faks/posao (do moje 23 otprilike ) - izlazak do ponoć ipo. a RADILA SAM!!! I FAKS ZAVRŠILA!!! i živila sama u drugom gradu. ali ne, kad se dođe pod njihov krov, njihova su pravila. a to je doma u ponoć ipo.

kako sam se osjećala: ukakano do neba, očajno, sputano, užasno.
zašto nisam napravila ništa po tom planu: jer spadam u stray cat primjer grupu - "pokornu osobu koja ce imati problema da se jednog dana izbori za sebe". i fakat je tako ispalo. bila sam pokorna, slušala sam, patila i sad se ne znam izboriti za sebe.
ne mislim da su me previše osakatili u životu sa svim pravilima i zabranama, znam da je to sve bilo za moje dobro, ali da patim od kroničnog nedostatka samopouzdanja, patim.

[sorciere]

ali ne bi voljela svaku subotu biti budna dok dijete ne dodje u 6 ujutro i to tako do 15 godine nadalje (sebicnost )

pa odeš spavati ... ionako neće doći ranije doma zato što si ti budna.
nit možeš nešto napraviti - ako se nešto vani dogodi.

[lore]

po meni postoje realne granice i nerealne granice..ako si na faksu mogla biti vani do ponoci onda je to po meni izuzetno nerealna granica..ja sam sa 17 smjela biti u disku do 1.30, eventualno 2..i to mi se cini skroz ok..na faksu sam mogla kako mi je pasalo..ali ni onda nisam dolazila nakon 4 doma, nije mi bilo fora ostati zadnja..da sam zivjela u Spanjolskoj ili Juznoj Americi bila bi mozda druga prica, tamo ima odlicnih after partyja

dakle po meni je najbolja zlatna sredina..ako svi tvoji prijatelji ostaju satima nakon tebe vani nije dobro a ne moras bas ni ti biti zadnja koja ostaje..to ce biti moj modus operandi ali o tom potom

[Anemona]

Roza, svaka čast na trudu i borbi s vjetrenjačama (nama), ali mene uvijek bode u oči iz tvojih postova, što imam dojam da se "buniš" protiv svojih roditelja i silno želiš napraviti suprotno.
Sad kad si napisala za strogu baku, koja je očito strogo odgajala tvoju/tvojeg (mamu ili tatu), pa su se opet tvoji roditelji "bunili" protiv toga i liberalno odgojali tebe, pa se sad ti "buniš" i strogo odgajaš Špiru,...
Nekako mi je to obrazac koji se ponavlja.
Usuđujem se zaključiti da će Špiri biti glavni cilj da se "buni" protiv tebe.

Naravno, i mojem djatetu to bude možda/vjerojatno glavni cilj, samo me zanima da li ti primjećuješ taj "obrazac"?

[jennifer_gentle]

Pa ne znam. ne vjerujem. stvar je u tome da kad smiješ biti vani do kad hoćeš,to ti više i nije toliko zanimljvo. na faksu mi se više nije dalo do 5 ujutro biti vani, pa sam pješačila doma, išla taksijem, ili spavala kod dečka.

ja mislim da ovisi i od djeteta. ako imaš doma relativno zrelo, odgovorno i samostalno dijete (usta moja, falite me), ne vidim razloga čemu trenirati strogoću. što je tebi stalo je li ti dijete doma u 3 ili 5, ako ta 2 sata njemu puno znače, a svoje obveze će sutradan uredno izvršiti. s vremenom će dijete i samo shvatiti da je u nedjelju svježiji i bolje naspavan ako dođe doma u 3, a neće biti bunta i prkosa jer mu je roditelj to zabranio, već jer je to njegova odluka.

Ne znam kako moze uredno izvrsiti obaveze ako je vani do 5 ujutro, dakle ide spavati recimo u pola 6,6 kad je dan...evo, ja sam nocas citala do 2 ujutro i bome mi se nije bilo svejedno dici ujutro..Uglavnom, ja mislim da je ok nekad dozvoliti vise ovisno o dogovoru s djetetom ali ne bi voljela svaku subotu biti budna dok dijete ne dodje u 6 ujutro i to tako do 15 godine nadalje (sebicnost ), nije mi to primjereno niti mislim da je djetetu velika razlika da li dodje doma u 2 h ili 5h..ima kad ce moci do tada a ipak mislim da je dijete malo odraslije kad krene na faks nego u srednjoj skoli, kolko tolko..
zapravo ne znam kako je sad vani ali recimo, nedavno sam bila u Galleryju na jednoj proslavi u subotu i bome nisam vidjela nikog ispod 18 godina..mozda je u Rijeci drukcije

pa kako ne možeš uredno izvršavati obaveze? budem vani u petak recimo do 5, a već subotom u 10 sam trebala biti kod tete čuvati bratića i počistiti joj kuću za džeparac. tu odmah zaradim za izlazak u subotu nakon ručka doma malo odspavaš 2 sata. onda malo učiš sat-2 ili pospremiš nešto po kući, što je već aktualno. onda opet izađeš van. e, sad već možeš malo dulje odspavati jer u nedjelju kod bake na ručku trebaš biti tek u podne! nakon toga, nedjelja popodne je za bit doma, družit se s obitelji, učit itd.

što tu sad nije u redu?

da se razumijem, nisam svaki vikend i petak i subotu izlazila do 5 ujutro, da ne mislite da sam ne znam kako razuzdana

[RozaGroza]

Roza, svaka čast na trudu i borbi s vjetrenjačama (nama), ali mene uvijek bode u oči iz tvojih postova, što imam dojam da se "buniš" protiv svojih roditelja i silno želiš napraviti suprotno.
Sad kad si napisala za strogu baku, koja je očito strogo odgajala tvoju/tvojeg (mamu ili tatu), pa su se opet tvoji roditelji "bunili" protiv toga i liberalno odgojali tebe, pa se sad ti "buniš" i strogo odgajaš Špiru,...
Nekako mi je to obrazac koji se ponavlja.
Usuđujem se zaključiti da će Špiri biti glavni cilj da se "buni" protiv tebe.

Naravno, i mojem djatetu to bude možda/vjerojatno glavni cilj, samo me zanima da li ti primjećuješ taj "obrazac"?

Ne primječujem, nije to nikakav obrazac, jer je moju nonu njena mama još strože odgajala nego ona svoje. Rekla bi da su moji roditelji samo slaba karika u nizu.
A none nije bila stroga u tom smislu u kojem vi to shvačate, već pravedna i imala je pravila koja se nisu smjela kršiti, meni su ta pravila i kao djetetu pasala i nisam se nikad bunila jer sam zauzvrat dobijala nešto neprocjenjivo. Zato se ne bojim Špirove pobune, kad dođe do nje znat ćemo je iskomunicirat.

[Kaae]

Ja nisam zivjela u Rijeci, ali sam povremeno tamo izlazila. Imala sam 16, 17 godina i u to smo vrijeme bili stacionirani u Novom Vinodolskom. (Mislim, izlazila sam u Rijeku i kasnije, ali to je vec manje bitno). Inace sam bila u centru Zagreba i svi skupa smo ostajali vani... pa cesto dok ne bismo dosli kuci. Dva, tri, cetiri ujutro, pet, drugi dan. Ovisno o dogovoru. I tako od pocetka srednje skole.

Skroz sam normalna osoba (ili to barem uspijevam prodati onima koji me ne poznaju, jel ). Zavrsila skole razne, radim, itakoto.

[SikaPika]

Najgore od svega je da neki roditelji misle da odgoj djece nije njihova odgovornost, djeca moraju slušati roditelje, trebaju granice i zabrane kao i ljubav i nježnost i pažnju i to je priroda stvari, da se smije reći istina onda bi se jednako sankcioniralo zapuštanje djece iz raznih điđabaja teorija kao i fizičko kažnjavanje itsl. Ako ćemo već o drogama, znate ko uspije izvuć djecu iz toga, oni koji kad shvate svoju grešku u stanju izginut skupa s djecom, izbacit ih iz kuće dok se ne odluče lječit, zaključat ih doma i vezat ih za vrijeme fizičkih kriza (što bi im radili i u vrapču),stat pred dilere, tko si može slomit srce i ponovno ga slagat dan po dan- eto ti ljudi iščupaju djecu iz ovisnosti

potpisujem
a mislim da je važan boldan dio jer mislim da roditelj snosi najviše odgovornosti za svako takvo sranje, na bilo koji način - hoćeš s previše zabrana, hoćeš zbog previše popuštanja, zbog nemara, zbog neosluškivanja... naravno, nismo svi isti niti ikoga osuđujem, ali kada se to dogodi, treba vidjeti gdje je sve otišlo u krivo i pokušati ispraviti

[mitovski]

Moja J. ima 14mj i već sada primjećujem da sam pogazila hrpu pravila za koje sam prije nje mislila da bih ruku u vatru dala da neću. Neka sam pogazila jer sam shvatila da sam krivo razmišljala, neka jer u teoriji izgledaju bolje nego u praksi, neka jer sam shvatila da su nevažna, a neka jer mi je tako bilo lakše. Tko zna šta će još biti dok dođe do puberteta.
Nadam se da ću joj usaditi neke moralne vrijednosti koja su meni bitne, a da će iz toga izroditi ono ostalo.
Svi smo mi vrlo različite individue i hvala Bogu da je tako. Ista metoda odgoja polučiti će različite učinke na dva djeteta. Ima nešto i u genima, koliko god bismo voljeli da nema.
Nisam mogla vjerovati da dijete može od rođenja biti takvo kakva je moja J. i da mnogima je ona neodgojeno, neistrenirano i neukalupljeno dijete jer nema teoretske šanse da ona sjedi mirno dok ja pijem kavu u kafiću, dok prijateljičino sjedi po sat vremena. I iste metode ne pale kod mene i nje.
Ne smatram da je moja metoda najbolja, ali je najbolje što ja znam i umijem i dajem sve od sebe i ne želim se uopće zamarati time da moja metoda mora biti savršena i da se u svakom trenutku i svakoj situaciji moram striktno držati pravila koja sam sebi i njoj nametnula. Bilo bi mi naporno tako živjeti, a vjerojatno bih često imala osjećaj da sam samu sebe iznevjerila.

[Ifigenija]

Pratim ovaj topic i vidim kako se pod "zabranu" stavlja neko nasilje, deračinu, strogost.
Mene su više od roditelja odgojili djed i baka.
Djed je bio neobično mudar.
Imao je stav o pušenju, alkoholu, o njemu je pričao, ali i pričao svoje anegdote iz mladosti. Pušio je, propovijedao svojim učenicima da je to loše, a onda su ga oni ulovili kako se skriva u šumi i puši. Prestao je, i javno se ispričao u školi. Nekako je sama ta priča na mene imala efekt kojem nisu trebali argumenti. Zdravlje, zdrav život, briga za sebe na svim nivoima sastojala se iz stalnog ponavljanja kako je život dug, i kako u mladosti treba čuvati zdravlje za starost. Gledala sam njih, vidjela njihovu vitalnost - i jednostavno sam i ja htjela tako. Ne poginuti, ne jesti prezasoljeno, masno, ne alkoholizirati se. Djed me učio svojim iskustvom, ali ne isključivosti, nego baš iskrenošću i vlastitom glupošću iz mladosti kojoj se slatko smijao. Nije bio ogorčen, nije me htio spasiti od nečega, spriječiti me. Valjda je vjerovao u mene jer je kroz mladost mogao vjerovati sebi.

Mislim da vučemo djecu u neku katastrofu ako smo grčeviti oko nečega, ako se još bojimo, strepimo, ako nečemu pridajemo važnost koju to nema. Pušio, pa prestao. Bilo glupo, sad je pametan, a Bože moj. Izlazili ko divljaci, stopirali, jedva izvukli glavu živu - tako je bilo, ali neću zbog toga ubit odnos, ljude, život u sebi. Vjerujem u zdrav sud svoje djece i puno povjerenja i iskrenosti, i smisla. Mislim da klinci traže smisao i hiću se po podu, stopiraju, drogiraju- ako ga nema.

Ono bunta kojeg je bilo (a bilo je...) išlo je roditeljima, ali ne zbog zabrana, nego zbog nedostatka odnosa i zabrana koje su bile paušalne, usput... kod mene je sav bunt bio školski primjer vapaja da me primijete. I nisu, ma koje zlo ja složila. Pa sam s vremenom prestala, ali moglo je biti kobno, to stopiranje i još koješta.
Dok je ljubavi, one prave, oči u oči, ja mislim da za djecu nema opasnosti. Ali se i sa Pikulom slažem. Ako nešto pođe po zlu, treba to sanirat kako god i kad god.
Tako da imam primjer uspješne zabrane, ili preporuke, i neuspješne.
Nije dovoljno zabraniti, nego treba zadobiti povjerenje i pokazati smisao iza zabrane, ponuditi alternativu tom ponašanju.

[ana.m]

k



nije li to svima cilj, samo je pitanje kako doci do toga da se ne susretnemo s tom situacijom. strogim odgojem jer zivis pod mojim krovom i zato jer ja toako kazem, ili nekim drugim odgojem di ce biti dogovora.

Pa naravno da je svima cilj, ali što kad se desi! Zapravo. želim reći da ne razumijem roditelje koji kažu da su nemoćni i zapravo dozvole da dijete dirigira njima. I ode van iako su oni rekli ne i dalje se prave nemoćni. I ni ne pokušaju ništa. Nego kao se malo naljute, dijete ode van bez obzira na to kaj ovi rekli, vrati se doma, posluša malo propovjedi ili ode u svoju sobu i zalupi vrata, a ti stara trkeljaj koliko hoćeš...A stara i dalje jadna viče kak je nemoćna.

[maria71]

djetetu treba razvijati samosvijest, osjećaj sigurnosti i samostalnost, ostalo dođe samo po sebi...moj je sad sa 7 godina sigurniji u sebe nego što sam ja bila sa 3 puta više, ali je oprezan i nadam se da će taka i ostati... sve ostalo je život i nijanse...


bit će čupavo u pubertetu , znam, ali sam sigurna da će on imat svoj inner kompas i usmjerit prema pravoj obali