 |
|||
da li je tim roditeljima bitno da ih ti razumiješ?ana.m prvotno napisa
meni recimo nije. jer ne mogu s tobom dijeliti tvoje iskustvo iz takvih situacija.
ali mogu npr. sa svojom prijateljicom kojoj je sin rekao: mama, ja večeras odoh u sarajevo... ona zabranila, on se spakirao i otišao. drugi dan se javio da su sretno stigli, i da je sve u redu.
i ne, roditelj nije tu da dijete vuče za rukav, gura ga u sobu, ili zaključava vrata, osim u slučaju neposredne opasnosti za život i zdravlje.
ovakve stvari volim čuti
u rijeci nema noćnih busevaok..jenn, tvoja situacija je stvarno specificnami smo imali tramvaj svakih pola sata i slicno pa nije bilo "ali mama, nema busa" (nazalost) :D
ali vjerojatno da je postojao u bus u 2,5 bi svi starci rekli da se tim busom morate vratiti
i u rijeci (barem u moje vrijeme, jen je mlađa pa nečega i ima) nije bilo mjesta za izlaz osim palacha. tko je išao u disco, išao je u opatiju i ostajao do jutra. osim ako se starci nisu smilovali pa dolazili u 3
moji starci su bili sretni jer sam umjesto opatije izabrala palach i povratak doma oko ponoći :pepeljuga:
na faksu sam imala izlaz do kad sam htjela jer nije bilo staraca u mojoj blizini. i bezobzira na to, nisam prečesto ostajala do jutra. jednostavno zato jer mi se nije dalo. a nisam imala zabrane, niti me itko nadgledao
ok, na minjake majka nije preblagonaklono gledala, ali dekolte do pupka mi je sama nudila
ja sam umjesto toga birala tatin šešir i kravatu i gestapovke
toplo se nadam da će moje dijete ostati kakvo i je :utopija: poslušno, dobro, grintavo, cendravo, razmaženo, muljatorski i zajebantski nastrojeno, ali nadasve iskreno dječje. barem do puberteta
Posljednje uređivanje od magriz : 24.06.2011. at 20:21
Sorry, ali da se meni ovo dogodi osjećala bih da sam stvarno debelo promašila kao roditelj, moje samopouzdanje bi bilo poljuljano do temelja. Da ne govorim da je ovo krajnje drzak i bezobziran čin prema roditeljima... Osim ako su roditelji stvarno krajnje zadrti i brane djetetu sve živo, onda bih mogla razumjeti taj čin, ali ovako...
što je za tebe "zadrtost"?
što je dobra procjena u takvom trenutku? da li bi se možda zapitala o pravilima koja si TI postavila kao roditelj? da li si bila prekruta, preformalna, da li si uzela u obzir neke druge stvari koje su bitne tvom djetetu - a ti misliš kako su trice i kučine?
pa nisi bezgrešna, itekako možeš (iz nekog svog neugodnog iskustva) - donijeti krivu procjenu kad je u pitanju tvoje dijete.
ako tome dodaš povlačenje za rukav i zaključavanje vrata - možeš zbog krutosti nepovratno izgubiti povjerenje. koliko je u takvoj situaciji bitan formalni autoritet, ili tvoji strahovi?
Potpisujem rehab.
Ne mogu stvarno zamisliti što bi ja u toj situaciji. Nadam se da do toga nikad neće ni doći.
Meni tako nešto nikad nije palo napamet. Čak i da su mi zabranili izlazak zbog njihove krive procjene, strahova ili čega već ne bi se okrenula i izašla. Da se razumijemo, i ja sam se bunila i svađala s njima i ponekad vjerojatno bila "nemoguća", ali usprkos tom buntu i inatu neke granice nisam prelazila.
Uopće mi je sad bezveze komentirati taj konkretni primjer, niti znam tu mamu niti sina niti njihov odnos..ništa, ali pretpostavljam da to "odoh ja u Sarajevo" usprkos zabrani nije došlo samo tako, iz čista mira, a do jučer sve super.
Zadrtost u smislu da dijete skoro pa ne izlazi iz kuće, da mu roditelji biraju prijatelje, da mu sve brane (znam nekolicinu takvih roditelja)... Onda bih pomislila da je djetetu prekipjelo i da je odlučilo to prerezati, u takvoj situaiji bih razumjela taj čin. Kao što sam napisala, prvo bih pomislila da sam JA negdje gadno pogriješila u odgoju. I bitan mi je i formalni autoritet i moji strahovi, mislim da su to sve komponente koje čine jednog roditelja. Ako nemam taj autoritet - promašila sam kao roditelj.
da, ali zaboravljaš da je ovo sve što govorimo - hipotetika (osim rijetkih pojedinki sa već poodraslom djecom).
pojma nemam što bih da mi se tako nešto "dogodi"; možda bih se doista osjećala poraženo i promašeno, a možda bih i bila ponosna na svoje dijete koje je na takav način "otišlo iz gnijezda".
otkud znam sada, kada imam dvoje nejačadi?
koliko puta su nas iznenadile vlastite reakcije i kada nisu djeca u pitanju?
dopustimo da vrijeme i promjene pokažu...
a svi smo prepametni u teoriji, znamo što, kako i kada.
što je manje - više zabluda, jer ne znamo dok nismo stvarno u toj koži.
lako je sad procijeniti kako bi, ovako izdaleka, bez stvarne uključenosti
tako sam ja znala prije nego se dijete rodilo kako će ona jesti, i što ću kad
ne bude spavala, i na koji ću način ovo i ono.
ništa od toga nije bilo tako...
u konačnici mislim da smo manje -više jednako zabrinuti i da svi želimo
taj put prijeći što bezbolnije i sa što manje posljedica bilo kakvih po našu djecu.
netko sa zabranama, netko s poluzabranama, netko bez ikakvih...
Nije otišlo iz gnijezda nego je samo pobjeglo preko noći, za dan-dva se vratilo gladno i žedno i zahtjevalo sve ono što je i do tad imalo u sigurnosti roditeljskog doma.
Meni je ovo totalni pokazatelj nepoštivanja svega što roditelj jest. Čista sebičnost.
A ja ću se složiti s flopicom - da smo svi prepametni u teoriji.
Mogu reći da sam u više navrata uvidjela da nije sve stvar odgoja, i da djeca istih roditelja, odgajana potpuno jednako, znaju biti potpuno različita, u karakteru, sklonostima, reakcijama.
a što bi bilo da si na studiju bila stotinama kilometara od kuće?
mi smo one sa strogim roditeljima koji su s nama došli zajedno na studij zvali pušteni s lanca, jako je dokučiti zašto
to je to!
lako
Sad kad se sjetim da smo mi u domu čitave noći pili zajedno kavice i učili, pa popili pivu i svirali gitare i ležali na krovu od doma, pa onda opet kavicu i učili, do zore.
Nebi to ni mrtva djetetu uskratila. Uostalom, ne djetetu, čovjeku.
Po meni je užasna greška svako dijete odgajati isto. Svako dijete je jedinka za sebe, osoba sa svojim karakterom, sklonostima, potrebama, i svakom djetetu treba na različit način usaditi one temeljne vrijednosti koje očekujemo da ima.
A da je sve ovo puka teorija, jeste. Ali nije loše malo i o tome razglabati, vidjeti tuđa mišljenja, iskustva...
Ne bih ni ja. Autoritet se ne mora graditi samo na zabranama i pretjeranom, bezrazložnom strogošću.
o tome ti ja pricam...
dijete (bez obzira na uzrast) ima sasvim svoju viziju svijeta, sa svim svojim iskustvom i sa svim svojim zeljama i interesima. kad dijete ima drugacije interese i percepciju svijeta od roditelja i ne osljanja se na roditeljske upute u svakoj situaciji nego nekad realizira svoje ideje to ne znaci da je dijete nezahvalno i da radi nesto protiv roditelja
tu je crta izmedju biti control freak ili ne. ti kao stariji, iskusniji i mudriji trebas upravo tu znati pregovarati i provesti dijete sigurno kroz nova iskustva
slijepo odbijanje cinjenice da se ljudi razlikuju i da ih sve zelis utrpati u svoje kriterije pametnog i ispravnog i ucjenama i prijetnjama spada pod control freak pricu
slušajte, u ovoj situaciji, da mi dijete ode u sarajevo bez obzira na moju zabranu, ne hebem previše tu njegovu viziju svijeta
sebičnost je uskratiti djetetu sarajevo, samo radi zabrane, ali ako uzmemo u obzir da sam tu zabranu donijela temeljem nekih, svojih opravdanih razloga, pa kakvi god da jesu, a ja mislim da sam prilično razumna i itekako spremna na kompromise, pregovaranja itd. sori, al onda je odlazak u sarajevo jedna ozbiljna stvar kojoj bi isto tako vrlo ozbiljno pristupila. vjerojatno na način da bih mu sutra bila u tom istom sarajevu
Ma što sutra, dočekala bih ga tamo
i moja sestra je dugo imala izlazak do 23. a ja odmah u prvom srednje do 1
i sto sam jos radila, kad bi isla van onda sam odlazila 'prespavat' kod tate koji je zivio u centru, da se ne gnjavim s prevozom, a puno puta bi umjesto kod njega prespavala kod decka. kako moji starci nisu bas bili koordinirani medusobno, ni u vezi djece ni u vezi icega ostalog, tako moja mama u principu nikada nije saznala, ili mi bar nije dala do znanja da je. to mi ni dan danas nije jasno, kako je imala povjerenja u mene i nikad nije zvala da pita kad sam dosla. to je jedna od stvari u kojima bi ja recimo bila stroza, tj. barem bi htjela znat.
inace sam mogla svasta, nisam se trebala javljat za svaku glupost doma i pitat jel smijem. nekad sam to osjecala ko prednost, cak sam mislila da ona bas i ne pazi di sam ja i sto radim, dok jednom nisam otisla kod neke frendice i nije me mogla nac vani pa je poludila. eto, nije bas postavila jasna pravila i to joj se obilo u glavu (a i meni, al ja sam izvukla pouku iz toga za sebe).
nemam nekih predrasuda prema ikojem stilu oblacenja, otvorena sam za sve opcije, znam da su to sve faze, istrazivanje, isprobavanje, i sto se roditelj vise protivi necemu to ce dijete vise brijat na to. znam iz osobnog iskustva. sto bi moja mama dala da sam ja htjela nosit minjak i koliko mi ih je samo kupila dok sam ja uporno nosila neke siroke veste i hlace. a kad sam obukla tajice, to joj je bio praznik. naravno, sad bi dala desnu ruku da si mogu obuc...ista.
pusenje...pusila sam s frendicama u parku iz fore s neki 10-tak godina. saznalo se. sve cure koje su dobile debele batine za to su kasniej pusile. meni je mama samo rekla da to vise ne radim. i nisam, jer mi nije bila fora.
slazem se sa svima koji su protiv nekih strogih zabrana, vise sam za postavljanje jasnih pravila, koja su podlozna preispitivanju i prilagodavanju. i povjerenje u dijete i ucenje da se samo snade i brine za sebe u okviru svojih granica (kako je dobro puntica opisala hodanje) jer ja niti mog, a jos manje imam namjeru stalno mu visiti nad glavom. ni sad mu ne pomazem da se penje na nesto ako ne moze sam i s cega ne moze sam sici. a od cjelodnevnog pazi, past ces, nemoj ovo, nemoj ono mi se dize kosa na glavi. em sam ja prekomotna za takav odgoj, em je to prilicno stetno za dijete. pogotovo ono vikanje kad je dijete na vrhu necega pa mu neko odjednom vice pazi, drzi se...tako ce najprije past jer kad se dijete penje ono je svo u tom pokretu i ful je skoncentrirano, a ovo vikanje ga vadi iz te koncentracije i eto ti pada. da ne velim koje je to ubojstvo za sampouzdanje, istrazivacki duh, znatizelju, otkrivanje svojih vlastitih granica, samoregulaciju, emocionalni razvoj, fizicki razvoj...ma, shvatili ste
greska
Posljednje uređivanje od meda : 25.06.2011. at 13:27
kako mi je ovo promaklo? ja sam se zapravo nadala da ti je nula lapsus, jer ruku na srce, tako si nonšalantno predložila Anemoni da kupi psa, da mi je to nespojivo s ovom cijenom! doduše, i s ovom od nulu manje...
vezano za Sarajevo, uh! nikako, nikako ne bih mogla komotno prijeći preko navedene situacije, bit ću iskrena pa reći da bi skroz popiz...!
kako bi zaustavila? nebitno, meni bi već i takav postupak djeteta bio pokazatelj da sam negdje gadno zakazala. vjerojatno ne bih mogla izbjeći očaj svim dotad učinjenim i neučinjenim, poznavajući sebe...
Po meni je bitno i o koliko starom "djetetu" se tu radi. Da mi maloljetno dijete ode u drugu državu unatoč zabrani, to bih shvatila vrlo ozbiljno. Punoljetnoj osobi bih pristupila drukčije.slušajte, u ovoj situaciji, da mi dijete ode u sarajevo bez obzira na moju zabranu, ne hebem previše tu njegovu viziju svijeta
sebičnost je uskratiti djetetu sarajevo, samo radi zabrane, ali ako uzmemo u obzir da sam tu zabranu donijela temeljem nekih, svojih opravdanih razloga, pa kakvi god da jesu, a ja mislim da sam prilično razumna i itekako spremna na kompromise, pregovaranja itd. sori, al onda je odlazak u sarajevo jedna ozbiljna stvar kojoj bi isto tako vrlo ozbiljno pristupila. vjerojatno na način da bih mu sutra bila u tom istom sarajevu
upravo to je bila (naknadna) reakcija moje prijateljice
kad je zbrojila 2 i 2 - rekla je: sin mi je samostalan, ima curu, kad može - ode i zaradi si džeparac. u školi je ok, maturu polaže uspješno, kad ide van - ne radi gluposti.
otišao je, javio se kao da sam mu ja dala dozvolu i upute - i vratio se onda kad je rekao da se vraća. on zna da ako napravi glupost, snosi i posljedice te gluposti.
ne bi. sjedila bi doma i razmišljala o tome - zbog čega se razlikuju tvoj i njegov stav, što se time dobiva, što gubi, da li bi ti napravila isto na njegovom mjestu (da si imala mogućnosti), da li i koliko je tvoj strah opravdan, čemu će poslužiti to iskustvo, itd...Ma što sutra, dočekala bih ga tamo
ako razmišljaš o opasnosti - kod mene u ulici je jedan susjed izašao ispred stubišta. drugi se isparkiravao (svi to radimo JAKO oprezno, jer je mala ulica), i udario ga na rikverc. čovjek - umro.... toliko o opasnosti doma i u sarajevu. beogradu. skoplju. amsterdamu. new york-u....
i što? podržala bi?
srest ćeš se s milijun situacija u kojima ćeš preispitivati svoj autoritet i svoje strahove. i mijenjati kriterije. formalni autoritet ne čini roditelja. čini diktatora.
upravo tako
Gle, držim da su moji stavovi prilično liberalni i razumni kad je o riječ o roditeljstvu. Ako je dijete vrijedno i pristojno, malo je toga što mu ne bih dopustila. Ni izlaske do sitnih doba, ni oblačenje kakvo god želi, ni putovanja, koncerte, ni školovanje u drugom gradu... Bilo što. Nikada ne bih tjerala neka pravila i zabrane samo da bih trenirala strogoću. Morao bi postojati jak razlog da ne pustim tinejdžera u Sarajevo. Da mi učini ono što je tvojoj prijateljici učinio njen sin, to bi za mene stvarno bila katastrofa. Ne priznajem nikakvu ispriku za takvo ponašanje. I smatram da autoritet jest jedna od stvari koje čine roditelja. Strogoća i zabrane bez razloga čine diktatora, autoritet ne.
ne znam, meni je jedna od vaznih komponenti koliko je dijete staro..ja sam na faksu bila na 10 putovanja godisnje van hr, izlazila van do kad sam htjela, ucila, isla na sto aktivnosti, imala decka..ali onda sam za sve to bila i zrela..a bome u srednjoj skoli bas i nisam bila zrela biti bez ikakvih granica, prespavati kod decka i slicno..onda sam mislila da je ista stvar imati 16 i 19 godina ali nije bila..isto kao sto nije isto imati 20 i 28..neke stvari ipak sad stoje drugacije
naravno, nisam za nikakav tip diktatorstva nego vrednovanje djeteta i argumentiranu raspravu..ali bas da bi dijete pustila da radi sto god mu padne na pamet, ne bi
i prije svega da ne zaboravim reci, nije svaka osoba ista..ja sam 18 bila zrelija nego neke osobe s 25 i ima osoba koje su sad dosta zrelije od mene s isto godina..dakle, treba probati moci realno procijeniti u danom trenutku sto za to dijete je a sto nije..sto ne znaci da pri tome nikad necemo pogrijesiti
@lore - pa nije mu palo na pamet drogiranje, pljačka banke, kamenovanje parade, prebijanje vršnjaka, vožnja u pijanom stanju (iako nema auto), itd...
@rehab - tvoji stavovi su liberalni, gledano tvojim očima. živi bili pa vidjeli, kad dođeš u moju, ili situaciju moje prijateljice
sorci, nisam se nadovezivala na pricu o Sarajevu, nemam pojma sto bi rekla svom djetetu...ovisi gdje ide, sto ce tamo raditi, s kim ide..isla sam ja sa 16 na 3 tjedna na tecaj vani solo a bome sam htjela ici i na Svjetski kup u Francusku
Ako je to dijete tako super i majka ima puno povjerenje u njega, zašto mu je onda u početku zabranila odlazak u Sarajevo? Ako mi sin bude takav da stvarno znam da se može brinut o sebi u nepoznatmo gradu i da mu vjerujem da neče radi sranja, pustila bi ga. A kad bi zabranila znači da nisam sigurna u njega. Bolje ja znam procjenit koliko je to Sarajevo za njega opasno ili ne, nego on - jer ruku na srce, ja sam prošla Sarajeva i Sarajeva i znam kako stvari stoje, nismo ni mi mame vesla sisale.
Doduše sa 17 moj će definitivno moć ić sam u Sarajevo s punim povjerenjem, ako ga uspijem odgojit kako ga namjeravam odgojit.
Sad si me baš zaintrigirala, što za tebe znači liberalno? Jer ako moji stavovi nisu liberalni, onda ne znam što jest. Da potpuno prepustim dijete samom sebi da o svemu odlučuje, da sam ja tu samo da ga hranim, odijevam i dam mu krov nad glavom? I zanima me ima li tvoja prijateljica nakon ovog događaja kontrolu nad bilo čime u njegovom životu? Ili joj na svaku njenu dijete okrene leđa i napravi po svome? Ako je to liberalno, onda ću vrlo rado napisati da sam stara konzerva.@rehab - tvoji stavovi su liberalni, gledano tvojim očima. živi bili pa vidjeli, kad dođeš u moju, ili situaciju moje prijateljice
ovo kao da sam ja pisala, s tim da sam izlaziti pocela u 1. srednje, a radi se i o istom gradu, mozda je to znakovito
a s 18 sam imala i auto za izlazak u grad, s tim da nisam mogla s njim di sam tila, nego sam ga morala parkirati isprid tetkine zgrade (i iza tvoje, pinky
a opet se stiglo svasta isprobati, napraviti - iako su starci mislili da su mozda ovako necim 'osigurani'
inace, potpisujem struju koja zagovara neke zabrane, ali ne i krutost i formalni autoritet
evo, summer zna tko sam, a ja pojma nemam tko je ona
to vam je naravoučenje drage moje, nikad niste anonimne na netu, pogotovo kada nakon 10 godina braka i 5 forumskih neplodnih godina ostanete trudne sa duplićima. ima da vas uberu isti sekund
a sad summer pliz na pp tko si i otkud se znamo da me ne puca paranoja
Ja ne vjerujem da ispod minice i prozirne košulje nužno stoji laka djevojka, niti mislim da je svatko u crnom i s masnom kosom i u crno obojanim očima neki bijesni pripadnik nekog čudnog kulta ili drogaš darkerske provijenijencije. Ali može biti.
Kad ti naši klinčići koketiraju s tim stvarima, bilo cajkama, pa cice na gotovs strče na sve strane, bilo sa kojekakvim kultaškim i sotonističkim znakovljem i simbolima oni možda nemaju pojma što rade i ne misle tako. Ali je to pozivnicima lešinarima raznih vrsta da pokušaju uspostaviti konakt, bilo da zavedu tu curicu koja pojma nema što se momku vrti po glavi dok je gleda kako tarlaha na sve strane oblinama, bilo da ponude drogu ili neku vrstu kulta ili slično. Ne da je to nužno, ali veće su šanse nego ako vide počešljano, zakopčano dijete s kojeg vrišti - ja sam dobri dečko ili cura, mama mi pegla košulje, a ja sviram klavir i nedjeljom pjevam u crkvenom zboru. Nek se doma svadi sa mnom kao tasmanijski đavo, ali neka van ide pošešljan, u taman dovoljno modernoj, a opet u ideološkom smislu neutralnoj košulji.
Tako da kod mene ne prolaze nikakve supkulture, niti mislim da je koketiranje s tim nešto što je roditelj dužan omogućiti. Možeš ih proučavati kolikogod želiš, ali ni s jednom od tih ideologija se ne slažem niti u najmanjem i smatram da su u najmanju ruku besmislene, a u konačnici i opasne i razorne. Kad završiš faks, budeš svoj čovjek, kad ne budeš naivna budala koja padne na prvog klipana koji ti kaže vidi mjesec vidi zvijezde skini gaće ili na prvu propalicu s dobrom spikom o smislu života i egipatskim kultovima i điđi-miđijima (jer klinci jesu blesavi), pa ako te i dalje bude šorala masna kosa i u crno namazane oči - maži se. Ali nekako sumnjam u to.
Ideološki neutralna košulja
Inače sam očarana načinom na koji govoriš o djeci, tj. tinejdžerima-klinčići, blesavi klinci itd itd, sigurno će fantastično utjecati na samopuzdanje i minimiziranje revolta, pa samim time i padanje gaća ili plesanje po groblju za punog mjeseca.
A i inače je uzročno-posljedična veza vidljiva
Svimbalo, možemo mi sad tu biti politički korektni ii non-ageisti, ali ja sam stare škole. Mladost - ludost. Moje mišljenje da danas ima toliko debilane s djecom jer ne priznajemo da je dijete dijete.
Ja pak mislim da je riječ debilana, jedna od tvojih omiljenih u kontekstu poput ovog, stvarno ružna i neprimjerena, politička korektnost na stranu.
Meni je recimo uvijek draže vidjeti tinejdžere u nekom alternativnijem điru. Ovi ifigeniijini neutralno ideološki obojeni mi djeluju ko neki starmali.
E, to je i cilj. Da su neprivlačni smutljivcima
Ispričavam se. To jest ružna, neprimjerena i uvredljiva riječ. Ipak u pozadini ima određeni poremećaj
Ušla mi u vokabular i ne da se.
Jel može umjesto nje - problem? Nevolja?
koliko ti uspiješ predrasuda utrpati u jedan jedini post.E, to je i cilj. Da su neprivlačni smutljivcima
I meni, super mi je kad netko ima svoj stil, poruku, nesto drugacije. Malo mi bezvezno izgleda zamisljena situacija da govorim svom tinejdzeru sto da obuce, a sto nikako ne smije.
A ovo ifino videnje obleke, kad si to zamislim, sjetim se klinaca psihopata iz hororaca
Da, i ovo je u teoriji odlično, a praksa je često drugačija.
pa zato što nije imala vremena o tome razmišljati, i proradio je "formalni autoritet"...
a što ako ne uspiješ baš tako kako namjeravaš?
već ju educiram mada mislim da samo od nje pravim plašljivu osobu...razgovarat ću s njom kako se pojavljuje kakva situacija tako mi komentiramo (moja je mama isto tako radila s nama) znači educirat i moliti Boga jer prilika čini lopova, mladost je to....a što se autostopiranja nisam nikad ili jesam s još 5 cura jednom i nikad više...ali razumijem da ne žive svi u Zg-u nemaju tramvaje, autobuse,vlakove i taksije na raspolaganju....ja ću svojoj reć da me uvijek zove kad bude išča van i uvjek će netko otići po nju i odvesti je........ja i frendica smo uvijek išle pješke i izlazile u kvartu jer nismo imale prijevoz po noći za druge djelove grada....ići pješke je isto opasno, ali ja sam rađše svojim nogama nego da me voze kvazi prijatelji koji onda svašta očekuju.....eto neka nam Bog pomogne
liberalno = fleksibilno.
dakle NI U KOM SLUČAJU prepušteno samom sebi.
nema. jer nikada nije težila KONTROLI, već drukčijem načinu odgoja. i zato je dobila vrlo odgovorno, ali i samopouzdano, sposobno, i samosvjesno dijete.
to rade djeca koja nisu odgajana. stavljamo ih u kategoriju "neodgojenih".
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
