Ako ga određena škola uvrsti onda je.
Pretpostavljam da je tvoje pitanje išlo na nacionalni kurikulum - on je još u nastanku tj u radu.
Printable View
onda pristajem biti nerazumnom.
ili neodgovornom.
i sada idem našpotati sve one ljude koji rade u dodiru s djecom. jer su neodgovorni.
u 7:45... svaki tramvaj je toliko pun djece, da su im lica izobličeno zalijepljena na vrata.
i itekako se može dogoditi da taj tramvaj iskoči iz tračnica.
i da veliki broj te djece završi s ponekom ozljedom.
ne vjerujem da je vozaču ikada palo na pamet odbiti prevoziti tu djecu.
ili reći da, kad je polagao taj ispit, nije znao gdje mu je glava a gdje duzica.
da odbije voziti samo jedan dan... vjerujem da bi završio na disciplinskoj.
a isto je potplaćen.
i isto vozi u svakakvim uvjetima.
i još mu budalaši noću prijete.
sad će noa reći kako izvalim i ostanem živa, ali eto... da ne ispadne kako su samo učiteljska i doktorska (netko je gore napisao) zanimanja odgovorna.
i baš si mislim kolika je odgovornost na teti Nadi u našoj školi, koja dnevno nahrani 300 djece.
i tako 195 dana u godini.
Suncokret,
hoće li tvoji kolege koji sjede u kafiću kada vode djecu na bazen kada im dnevnica za to bude primjerena izaći iz tog kafića i paziti djecu? Jel i tu problem u novcu? Mislim da nije. Jer u svakom poslu ima neradnika, pa dozvoli mi da, iako ne radim u školi, kažem da ima i u vašem.
I nema veze što ne radim u školi, imam u školi dvoje djece, uskoro ću imati i treće, u Vijeću roditelja sam već 7 godina i dovoljno poznajem problematiku iako, eto, nisam vodila djecu u ŠUP. Ovakve izjave pojedinih vaših kolegica ovdje na forumu da im ne pada na pamet preuzimati odgovornost za toliko i toliko djece su mi grozne, jer samim tim što čovjek radi određeni posao mora preuzeti odgovornost. A ako tu odgovornost ne želi preuzeti onda je morao dobro paziti što odabire za svoje zanimanje. I ne mislimo mi svi da su naša dječica najmilija i najbolja, ali bogami nisu niti svi divljaci i neartikulirani kreteni kakvim ih se pokušava prikazati. Svaki razred sigurno ima nekoliko življe djece, ponegdje i hiperaktivne i slično, ali se onda tom razredu posveti posebna pažnja, a govoriti da su djeca teška i trpati sve u isti koš mi nije fer.
evo, kopiram iz kurikuluma naše škole:
Naziv Cilj Namjena Nositelj aktivnosti Način realizacije Vremenik Troškovnik Način vrednovanja Škola u prirodi (Novi Vinodolski) -upoznati primorski zavičaj, njegovati kulturno-povijesna obilježja te klimatske uvjete -osposobiti učenike za povezivanje teorijskog znanja sa stvarnošću koja nas okružuje;
osamostaljivanje učenika i razvoj socijalnih vještina- učenici i učiteljice trećih razreda: -petodnevni boravak u Domu Crvenog križa u Novom Vinodolskom svibanj 2013. godine dio troškova snosi grad Zagreb, a roditelji oko 350kn -prezentacija roditeljima i djelatnicima škole putem literarnih radova i foto zapisa Škola u prirodi
(Novi Vinodolski)-upoznati primorski zavičaj, njegovati kulturno-povijesna obilježja te klimatske uvjete -osposobiti učenike za povezivanje teorijskog znanja sa stvarnošću koja nas okružuje;
osamostaljivanje učenika i razvoj socijalnih vještinaučenici četvrtih razreda,
učiteljice:- petodnevni boravak u hostelu Stoimena u Crikvenici svibanj/lipanj 2013. dio troškova snosi grad Zagreb, a roditelji oko 350kn -prezentacija roditeljima i djelatnicima škole putem literarnih radova i foto zapisa
ovo bih naglasila:
-osposobiti učenike za povezivanje teorijskog znanja sa stvarnošću koja nas okružuje;
osamostaljivanje učenika i razvoj socijalnih vještina
Off topic: sad mi nije dao vrag mira, pa sam pogledala kurikulum naše škole i što piše za školu u prirodi. Pod "ciljevi" piše:
"Razvijati ljubav prema domovini, osjećaj pripadnosti hrvatskome narodu i ponosa na njega"
A pod "namjena" piše: "Razvijati osjećaj domoljublja, saznati više o prošlosti Hrvata".
Nema ništa o osamostaljivanju, razvoju socijalnih vještina, a kamoli povezivanja teorijskog znanja sa stvarnošću koja nas okružuje :| A idu na isto mjesto, Novi Vinodolski.
Ja čitam ovu temu samo da bi se žalostila. Kao prvo, nezaposlena sam. Da uspijem dobiti bilo kakav posao, prihvatila bi ga sa radošću i potpunom odgovornosti. Ovo "ne želim preuzeti odgovornost za tuđu djecu" mi je neshvatljivo. Neshvatljivo. Pored toliko nezaposlenih, samo odabrani si mogu priuštiti taj luksuz nepreuzimanja odgovornosti.
Moja mama radi u školi. Nekoliko puta godišnje mora voditi djecu na nastavu van škole. Ne vodi osnovnoškolce, već srednjoškolce. Nitko je ne pita bi li to ili ne, jednostavno mora. Kada bi ravnatelju rekla da ne želi, mislim da bi to morala potpisati. Pa tako jednom, drugi puta, pa treći- i našlo bi se načina da slobodno preuzme odgovornost o svom kućanstvu, kada već ne može o svom poslu za koji dobiva plaću.
Iz maminog iskustva, rekla bih da je ravnatelj taj koji u školi vedri i oblači. Kako on dopusti, tako se učitelji/profesori ponašaju.
naravno da neće ako ih netko ne natjera.
o tome i govorim, organizacija je nikakva i to što neki učitelji vole voditi djecu posvuda ne znači da na njih tamo i paze.
i jedno je preuzeti odgovornost u okolnostima u kojima znam da mogu paziti na djecu, a sasvim je druga priča ako se djecu vodi po onoj: neće se ništa dogoditi jer se nije ni do sada.
osobno, rado ću otići s djecom na dobro organizirani izlet,
ali ne pristajem ići s djecom na predstavu kada nam županija pošalje autobus s 10 mjesta premalo i djeca sjede jedno drugom u krilu;
na klizanje, a 30% ih dođe i bez debele kape kamo li da imaju kacigu;
s ludim vozačima koji voze utrke autobusima, itd.
i nema tih novaca da djecu ikud vodim na takav način.
trebale bi postojati točno razrađene upute za izvedbu školskih izleta, jer se ljudi jednostavno ne snalaze u nekim situacijama.
žalile su se kolegice kad su stigle s izleta u fužine kako je vozač ludo i prebrzo vozio, kad sam ih upitala zašto nisu na prvom odmorištu izvadile djecu iz autobusa i od prijevoznika zatražile da pošalje drugog vozača samo su slegnule ramenima.
i nije mi svejedno što se ne snalaze u takvim situacijama, jer i moja su djeca bila u tom autobusu.
i takvih slučajeva ima more.
pa nisu ni škola ni ravnatelj ni roditelji, a ni djeca... krivi za ovo.
takvim mutavicama ja djecu ne bih ni povjerila, bez ljutnje.
nema tog programa koji će od nesnalažljivog čovjeka učiniti - snalažljibog.
što znači ovaj gornji primjer?
da ne bi znale izvesti djecu iz gorućeg hotela?
slegnuti ramenima na nečije divljanje po cesti?
to jest neprihvatljivo.
E, vidiš. Sad smo došli do toga da možda nije stvar u organizaciji, ni ovome, ni onome nego u ljudima. Naša učiteljica koja je vodila djecu je željela voditi djecu i znam pouzdano da ih je pazila ko zjenicu oka. Ali, ona je autoritet, poštivaju je i djeca i roditelji i kolege. Ja ću nastojati svim silama da mi ona bude učiteljica najmlađem sinu jer baš te godine preuzima 1.razred.
Ne može nitko loše radnike natjerati da rade bolje, to ili imaš u sebi ili nemaš. I tu ne igra puno ulogu ni plaća ni ništa. I ima puno situacija u kojima učitelji nisu tako bespomoćni kao ova s autobusom koju si napisala nego su jednostavno inertni i ne da im se, baš ih briga. To treba mijenjati. Takav pristup. A ne bježati od odgovornosti.
Inertnih ima u svakom poslu. Ali to nije korektno navoditi jer time vrijeđamo onda cijelu struku. Više puta sam pročitala kako su upozoreni oni koji su navodili nezadovoljstvo pojedinim liječnicima i sl.
A ovdje se po ko zna koji puta oplelo po cijeloj prosvjetarskoj struci jer su pojedinci nezadovoljni što njihova djeca neće otići u tu Školu u prirodi. I to mi se čini da je bitnije roditeljima nego djeci, jer eto Pero Perić je išao, a njegovo dijete nije. A da se nedajbog nešto dogodi tom njegovom djetetu na tom istom putu znamo svi ko bi bio kriv.
Moja cura ima mladog razrednika koji se ne osjeća spremnim voditi cijeli razred niti na jednodnevni izlet. Prošle godine ih je zato na Interliber vodila profesorica iz Latinskoga i nikom nije palo na pamet išta zamjeriti tom čovjeku jer inače korektno obavlja svoj posao.
Inače, ovdje u te Šup na više dana idu samo neke škole i samo neki učitelji. Moji nisu nikad išli i ne smatram da su nešto zakinuti time. Išli su više puta na jednodnevne izlete, u 4. osnovne su bili 2 dana u Zg, a na kraju 8. razreda su bili na maturalcu. Čisto dovoljno...Sinu je bilo ponuđeno da kao maturant ode vani na ekskurziu, ali je odbio. Iz razreda ih je išlo samo par jer je ljudima cijela stvar prilično skupa pa ispada da idu samo djeca koja su u mogućnosti. Moj je mogao, ali pošto mu nisu išli najbolji frendovi nije bio zainteresiran.
I ne, nisam prosvjetar, ali sam prosvjetarsko dijete i sestra pa sam iz prve ruke upoznata sa svime što taj poziv nosi. A u ovakvim uvjetima u kojima nam je cijela država mogu samo odati priznanje svima onima koji taj posao obavljaju sa puno motivacije i ljubavi. A takvi su vjerujte mi u većini.
stvar je i u jednom, i u drugom i u trećem. ali će si svatko izvući, izgleda, ono što njemu odgovara.
oni koji ne žele voditi djecu na višednevne izlete (a to je njihovo pravo, ne voditi ako ne žele, iz bilo kojeg razloga) će očito ostati neradnici.
i dobro, sve to ide u rok službe :)
navikli smo na to. samo nije sve crno-bijelo kako to neki od vas vide.
a meni je bolje da ne pišem više na ovoj temi, jer se ponavljam i samoj sam sebi već dosadna.
samo još nešto, ŠUP može biti naveden u školskom kurikulumu (ni ne smije se izvoditi ništa što nije u kurikulumu), ali ako je nešto uvršteno u kurikulum ne znači da se to mora i provesti.
Ma brilijantno mi je jasno da nije sve crno-bijelo. I, nikako nisam mišljenja da su oni koji ne vode djecu na ŠUP neradnici. Međutim, kao roditelj djeteta kojem je to onemogučeno, dok ostala dva razreda iz iste škole idu, i u školskom kurikulumu uz ŠUP stoji sljedeće:
"9.1. ŠKOLA U PRIRODI
- ciljevi aktivnosti: upoznati primorski kraj RH, njegove povijesne, kulturne i prirodne vrednote, razvijatipravilan odnos i ljubav prema različitim krajevima naše domovine i njihovim stanovnicima, svijest o potebiočuvanja kulturne i prorodne baštine naše zemlje, ekološku svijest
- namjena: unutarpredmetna i međupredmetna korelacija, povezivanje naučenog sa svakodnevnim životom,iskustveno, istraživačko učenje, razvijanje kvalitetnijih međuljudskih odnosa i suradnje, jačanje odgojnefunkcije škole
- način realizacije: putovanje autobusom uz stručnu pratnju, obilazak povijesnih, kulturnih i dr. lokaliteta,edukacijske radionice i druge aktivnosti prema programu Škole u prirodi
- vremenik:premanavedenomutablici
- način vrednovanja i korištenja rezultata vrednovanja: evaluacijski upitnici i razgovori sa ciljem
unapređivanja kvalitete organizacije i provođenja navedenih aktivnosti. "
... teško se nosim sa činjenicom da će moje dijete ostati uskraćeno.
može a i ne mora, tj akoje navedeno provodi se ali i ne mora ,a a ko nije navedeno ne može se provoditi.
nije kurikulum sveto pismo.
ravnatelj ti je krivo protumačio kurikulum tj tumači ga kako njemu paše .
susret, nije fer da druga 2 razreda idu ,a razred tvog djeteta ne ide . tako se šalje ružna poruka djeci .
ja bih na tome inzistirala .
ono MORA se ne odnosi na krivičnu ili prekršajnu odgovornost :-)
nego na "što smo obećali/ponudili, to ćemo i ispoštovati"
i meni se to čini korektinijim nego bilo kakav oficijelni teret.
nema on meni što tumačiti, ja znam čitati.
a on pojašnjava ono što je ovdje iskrsnulo kao problem.
ma sve 5 .ravnatelji su inače posebna sorta .
u moru postova sam previdjela da se u slučaju susret radi razdvajanje djece ,a to je po meni veliki minus za školu.
ili idu svi ili ne ide nitko ,a na da se djeca koja ostaju osjećaju izolirano .
znači posao ravnatelja je da im osigura pratnju i da sva 3 razreda ili koliko ih već ide idu na ŠUP. a ako neće nitko drugi nek on ide i nek pokaže djeci što je odgovornost.
najgore mi je ovo neverbalno odgajanje . jer djeca , po meni, više pamte postupke, nego riječi .
e, da, to mi je bilo fora
veli ravnatelj, ako neće nitko, ići ću ja
pretpostavljam da jako dobro poznaje svoj kadar, kad je spreman tako nešto reći :-)
Ravnatelj je pedagoški voditelj u školi, ne vidim razloga da ne bi išao na terensku nastavu (doduše češće je to maturalac nego ŠUP).
ma naravno da nema razloga
ali zamisli da 4 učiteljice odluče da ne žele ići :-)
mogu si zamislit dječju žalost i frustraciju , kad se ovi vrate puni priča, a oni su ostali u školi.
to u najmanju ruku nije lijepo, odgojno, moralno itd .
i onda se čudimo kakvi postanu krajem osnovne i u srednjoj, upravo onakvi kakve smo odgojili i pokazali im svojim postupcima .
djeca cijene zalaganje .
neke sitnice koje sam ja radila usput i meni nisu bile bitne , nakon 10 i 15 godina u razgovoru s učenicima doznam da im je upravo to bilo nešto što su zapamtili.
isto tako smatram da učiteljica ako nije spremna, bolej nek ostane u školi, i da ide netko tko to može. nismo svi za vođenje izleta i ekskurzija.
moja najdraža ekskurzija je bila 2003, ja trudna i bljujem po skrivećki da ne saznaju kolegice jer sam bila na određeno, a djeca mi čuvaju leđa . to zajedništvo i međusobna potpora mi je najljepša uspomena do sad. nosili su mi stvari ( nisam tražila ) niti jednog incidenta nije bilo, sve sam znala što se dešava, preko sms-a smo bili u kontaktu 24 /7, u hotelu se nisu mogi načuditi kako su mirni i dragi. nisu mi dali da se penjem na zidine u dubrovniku....imali su više srca za mene nego kolegice koje su morale vidjeti da se nešto sa mnom dešava , nisam baš mogla 5 dana bljuvati u tajnosti ,ali su izabrale da ih nije briga
kod nas na VR je jedna učiteljica rekla da je ona vodila. djecu na sup, i da bi opet vodila, ali kako uciteljice paralelnih razreda ne žele, ne ide nitko
valjda je to drugačije od škole do skole
meni je grozno ovo što jedan razred ne ide a dva paralelna idu. To se ne bi smjelo dopustiti u jednoj školi.
Znam da je takvih slučajeva bilo u višim razredima, kada se događalo da je jedan kažnjen pa ne ide na maturalac. Ali u nižim razredima pretopstavljam da ponašanje djece nije to da bi ih se kažnjavalo ne odlaskom na terensku nastavu.
Nemoj se ljutiti, ali ja zaista ne znam iz kojeg si ti posta isčitala da se oplelo po cijeloj prosvjetarskoj struci. Jer je upravo suprotno. Navodili smo primjere divnih učitelja koji bez obzira na male dnevnice i veliku odgovornost rade svoj posao najbolje što mogu, s velikom ljubavlju i entuzijazmom. I ne razumijem zašto se vrijeđa cijela struka ako se spomene da ima i drugačijih prosvjetara.
Ja sam jučer isto imala Vijeće roditelja i bila je tema kurikulum, naš ravnatelj je rekao da će tolerirati ako se 10% zadataka koji su tamo navedeni ne izvrši, a da će to biti većinom oni za koje su potrebne financije pa će to kočiti izvršavanje.
ne pitaju nas ni za sadržaj udžbenika
koje plaćamo
i to je zgodno
baš
Mogli bi sada malo u udžbenicima. 5 razred -24 što knjiga što radnih bilježnica. To što sirota djeca nise na leđima nema veze sa zdravom pameti.
Ja ne kužim, suncokret, zašto si ti toliko nabrijana? Ne pita nas se za ŠUP, ni za mnoge stvari, a možda nas se za neke stvari i ne treba pitati. Valjda je netko donio taj porgram, valjda prosvjetni djelatnici znaju što rade, osim toga kada bi npr. 27 ljudi u razredu baš o svemu odlučivalo ne bi se daleko stiglo. I onda kada žena napiše što nju smeta kod tog ŠUP-a (što njezina učiteljica ne želi voditi djecu, eto to nas npr. zanima i to vidimo kao problem) onda se pojedini prosvjetni djelatnici rukama i nogama bore i dokazuju da je to u stvari normalno i ok.
Nekako mi se čini da nismo baš na istoj valnoj duljini, ali nisi dala baš puno argumenata da nas uvjeriš u svoj stav.
davorka, eto ti u gornjem citatu odgovor. a slično se provlači kroz još x postova na ovoj temi.
i niti mene nitko nije uvjerio da je ŠUP potreban. osim, što se karlovačke županije tiče, odmaralištu kako bi popunilo predsezonu.
djeci je lijepo, ne spavaju doma, druže se... ok, ali za to im nije potrebna škola, sve to mogu dobiti i u izviđačima ( i još spavanje u šatorima kao bonus).
a pogle ovo
meni dođe investitor i hoće da mu stavim laviće
i korintski stup u dnevnoj sobi
a ja neću
i on ode drugom projektantu
a što da moje dijete radi?
da skokne u drugi razred/školu?
Investitori obično i plate za posao.
da
dobijem plaću
i moram za tu plaću stavljati i zlatne pipe, ako to naručitelj postavi kao zahtjev
a bljuje mi se na to
Ali učiteljice ne dobiju plaću za školu u prirodi.