Jesam...al razliciti su.mi stilovi i bliza mi je ferrante.
Sad citam progon od piperna, odlican mi je, a imala sam visoka ocekivanja.
Printable View
Jesam...al razliciti su.mi stilovi i bliza mi je ferrante.
Sad citam progon od piperna, odlican mi je, a imala sam visoka ocekivanja.
kad moraš biti bar malo histeričan da bi se uživio :mrgreen:
ja na sreću jesam :mrgreen:
I jedna i druga upozoravaju da doooobro razmislite prije nego što krenete u nešto takvo :mrgreen:
U Otpusnom pismu travanj ima 31 dan.
Da tražimo značenje ili zanemarimo?
Završila Ribare. Ispunili očekivanja. Koliko se sjećam autorica Americane Chimamanda Ngozi Adichie je kroz djelo dala preporuku za pisca Chigozie Obiomu pa sam si ga stavila na popis. Oboje su Nigerijci pa su mi približili svoju zemlju i njene probleme.Lani sam pročitala gotovo sve od Ferića. Na njegovu preporuku sam uzela Pod vulkanom Malcolma Lowryja. Uf, kako mi je bilo teško čitati. Mislila sam da je putopis, a kad ono razmišljanja i problemi alkoholičara, kako uništava i sebe i brak.Sad sam uzela U voćnjaku - Amanda Coplin. To je njen prvi roman. Naslov me povukao zbog struke, ali nisam fulala. Ne ispuštam ga iz ruku. Na trećini sam. Javim se s dojmovima kad ju pročitam.
i ja završila Ribare
bili su mi dobri
zanimljivi
drugačiji
nešto mi fali za oduševljenje
Ja sam se u Zeruyu totalno uzivjela. Da se zabrinem? :mrgreen:
Ivica Ivanišević: Primavera - zgođušno, prigodno :)
Par puta sam se baš slatko nasmijala. Fora bi bila ekranizacija ovog romana.
Sad si mi dala misliti koga bih ja izabrala :mrgreen:
Baš je i ja čitam.
Da vas čujem :-)
Svimbalo, aj' ti prva :mrgreen:
Nisam od nasih glumaca pa sam u ovih 10-tak minuta najdalje dosla do Gorana Bogdana, on bi bio detektiv :mrgreen:
Krenula sam od sporednih :mrgreen: Iako bi on mogao biti i Duje :heart:
Meni bi Nataša Janjić bila Boba. Bogdana sam ustvari zamišljala kao Fabjana, a Sobin bi mi bio Duje.
Dalje nisam stigla, jer ni ja nisam baš s našim glumcima.
'Ajte ća, uzela sam Knjigu žalbe, očito sam fulala u odabiru ;-), svi ste na Primaveri, bit će da vas je proljeće inspiriralo :lool:...
No, o tome kad zgotovim.
A pročitah Svjetlo koje ne vidimo, Anthony Doerr.
Bila mi i teška i divna istovremeno.
Ipak, više divna... :heart:
Ono, kad je ne možeš prestati čitati...
Priča je prezanimljiva, stil odličan, baš sam uživala.
Uzmite svakako i pročitajte, neće vam biti žao.
Clare Mackintosh,Pustila sam te.
Psihološki triler, nikakva visoka književnost, ali daje dobar uvid u psihologiju zlostavljača i žrtve. Iznenadni obrati i sve što već ide s tim :mrgreen:
pročitala sam udovicu
http://www.leo.hr/product.php?id_product=527
jučer posudila ne dam svoje dijete
http://www.superknjizara.hr/?page=kn...jiga=100035588
kakva je udovica?
ne dam svoje dijete sam čitala prije sigurno 20 godina
ma i više
imam je doma
znam da mi je onda bila super
mogla bih je ponovo pročitati
je li čitao tko medicusa?
http://www.lumenizdavastvo.hr/knjiga/medicus/138
krimić u doba starog rima
pa još malo medicini tog doba
povijest, krimić, medicina
super
ali meni nije
pročitala sam 1/3
je li tko pročitao?
da joj dam priliku ili da prekidam?
Nakon 4 Ivaniševićeve knjige koje su sve zanimljive i dobro napisane, pročitala sam i Tribusonovu Vrijeme ljubavi.
Čitanje mi je bilo užitak i dobila sam točno ono što sam i htjela - nastavak, posljednji dio autobiografske tetralogije. Tribuson je duhovit i oštrouman i lako se i složiti s njim u većini njegovih stavova.
Ali, majkomoja, zašto tu knjigu netko nije uredio?! Ima potpisanog urednika, ali taj je ili bio prezauzet da knjigu stvarno i pročita ili ga nije bilo briga. Dijelovi su konfuzni i nekog reda u iznošenju događaja je tu trebalo uvesti. Da ne spominjem da bi joj dobro došlo lektoriranje.
Svejedno ostaje preporuka, osobito onima kojima su se svidjele prve tri, neće biti razočaran.
Sad sam posudila Pavličićevu Ljubav za dosadne knjige. Malo čitanja o čitanju :-)
:-)
za ljubitelje Joone Linne i Keplerovih
http://fraktura.hr/novi-triler-larsa...spx?c=0&p=3299
Ivica Ivanišević: Knjiga žalbe
Zgodno.
Odlična ideja, zanimljiva provedba, možda na nekim mjestima malo isforsirano, ali sve u svemu simpatično i dušu dalo za čitanje u tramvaju :heart:
Trazila sam koju knjigu pokloniti za rodjendan 22-godisnjaku i tako otkrila knjigu Cat's Cradle i pisca Kurta Vonneguta. Prije nego sto sam knjigu poklonila morala sam je i sama procitati i malo je reci da me odusevila. Izvanredna je knjiga i apslolutno se slazem s onima koji je uvrstavaju u must read knjige, odnosno medju one knjige koje u zivotu treba procitati barem jedanput. Ja cu je sigurno procitati barem jos jedanput.
A sljedeca knjiga koju cu procitati je Slaughterhouse Five od istog autora i jedva cekam da je dobijem u ruke.
Ja kad se dohvatim nečega što mi se, kao, svidi, ne puštam... :mrgreen: :kbell:
Ivica Ivanišević & Marina Vujčić: Otpusno pismo
"Sad sam se usred pisma sjetila kako smo ostatku razreda tajili da čitamo i knjige koje nisu na popisu lektire. I da ti nikad nisam vratila Borgesove Maštarije. Nećeš vjerovati, još uvijek ih imam."
Na ovome mjestu, deseta stranica, su me kupili.
Zato što još uvijek, u toj istoj Borgesovoj knjizi, mojoj, čuvam svoju poruku "Vrati mi moje Maštarije". :heart:
S njegovim odgovorom ispod.
Vratio mi je knjigu poslije puno vremena... 8-)
Dakle, knjiga opet zgodno smišljena, dopisivanje mailovima, okej, okupljanje za veliku godišnjicu mature već je malo prožvakana tema, no to je nekako uvijek zgodno i nostalgično. Međutim, kako sam odmicala u čitanju, a odmicala sam brzo, sve mi je više išla na živce i ta prepiska i razvoj događaja i malo pretenciozni stil pisanja, a kraj me totalno razočarao.
Tako da, u globalu, očekujući šarmantno štivo, što je donekle i bilo, doživjeh u konačnici blagi bljak-efekt.
No, ne odustajem, čeka me još Primavera. ;-)
Opet ću vodu na svoj mlin: bljak-efekt nije zbog Ivaniševićevog dijela prepiske :mrgreen:
Ja pak čitam nešto potpuno različito od svega što sam dosad čitala. Roman Marka Gregura "Kak je zgorel presvetli Trombetassicz".
Isprva me malo odbijalo to što je roman pisan kompletno na kajkavskom dijalektu, međutim, zaključila sam da mi to ne smije biti izgovor i da dijalektalnu književnost treba poticati, a ne izbjegavati 8-) Pa sam uzela knjigu u ruke i ugodno sam iznenađena. Prvo, zato jer nisam imala nikakvih očekivanja, drugo, zato što je knjiga zaista dobra. Sa svakim poglavljem mi je sve zanimljivija. Kajkavski dijalekt uopće nije otegotna okolonost (bar nama iz SZ Hrvatske ne bi trebao biti :mrgreen:), na kraju knjige ima i rječnik, ali zapravo rijetko okrećem stranicu na njega, roman se normalno može čitati i bez pomoći rječnika.
Radnja je smještena u Koprivnicu u 17. stoljeću, spominju se banovi Zrinski i još neke povijesne aluzije, ali radnja se vrti oko lokalnih izbora, pridobivanja pojedinih građana za ovu ili onu stranu i međusobnih podvaljivanja. Zvuči isuviše aktualno da bi se moglo propustiti.
rekla sam ... nije baš tako strašno :angel:
tanja_b, neka dijalektalne književnosti!
U tom smislu, preferiram dalmatinske varijante :mrgreen:, međutim, poslije pročitane ČMZ shvatila sam da nisam loša ni u razumijevanju meni inače teško razumljivog međimurskog pisma... ;-)
pročitala Pokopanu prošlost
http://volimknjige1.blogspot.hr/2016...-proslost.html
zanimljiva i vrlo čitka knjiga
Bljak efekt :). Nisam to tako doživjela... ali ja sam realist/pesimist. Dajte Vujčićki šansu... meni je Susjed bila odlična (isto ne pršti pozitivom). A gora u smislu depre "Mogla sam to biti ja". Ivaniševićeva Primavera je za mene malo previše "perolaka" da bi mi bila baš super-super, bolja mi je bila (iako je bila pozitiva, ali neka ona luda) ona o onim piscima u Češkoj ili tako negdje, ta mi je bila top, jako me nasmijala.Gledala sam Vujčićku na Pričiginu... meni se čini kao introvertan tip koje bolje funkcionira u pismu.... otpusnom ili kojem god :).
i ja jucer posudila Primaveru :lol:
bez nekog plana, bila je na polici kraj pulta kad sam dosla vratiti knjige
citam Moju kisnu djevojcicu, ono kad u tramvaju s knjigom u krilu krisom brises suze da ljudi ne misle da s tobom nije nesto u redu
procitala sam Davininu pricu tu na forumu, prije par godina, ali kao da i nisam. sve emocije ponovo na okupu :heart:
"Mogla sam to biti ja" je izvrsna knjiga, možda najbolja njezina, ali meni ju je bilo neugodno čitati, imala sam osjećaj da čitajući je previše ulazim u tuđu intimu. Ali i sama autorica je kasnije negdje rekla da joj je pisanje te knjige bila neka vrsta terapije.
I "Susjed" mi je bio odličan, a "Božo" mi je odlična kao ideja, samo mi je glavni lik neopisivo išao na živce (što vjerojatno samo znači da je knjiga uspjela, jer takvi likovi i jesu u principu iritantni).
Od Ivaniševićevih knjiga, meni je apsolutno najbolja "Ulaz za djecu i vojnike", a slijedi "U sedlu je tijesno za dvoje". Ovu zadnju, "Knjigu žalbe", još nisam uspjela upecati u knjižnici.
Neovisno o dvojcu Ivanišević-Vujčić, primjećujem u zadnjih par godina vrlo dobru kvalitetu domaćih autora, i jako mi je drago zbog toga.
:bye:
pozdrav svima, nadam se da me primate u svoje društvo :)
naletila sam na ovu temu (iako forum škicam dugo, uopće nisam otvarala baš ovaj topic) guglajući "san jednog kelta" marija vargasa llose, i bila potpuno zatečena činjenicom da spominjete veliku većinu mojih omiljenih pisaca i djela o kojima zapravo dosad nisam imala s kim raspravljati :bouncing:
imala sam veliku pauzu u čitanju nakon rođenja djece, pa kad sam lani pročitala više od 10 naslova, skužila sam da se dogodio moj veliki comeback knjigama :heart:
već sam si zapisala puno vaših prijedloga, probat ću i ja doprinijeti svojim impresijama pa evo osvrta na predzadnju pročitanu knjigu.
le maitre: vidimo se tamo gore
Roman o ratnom profiterstvu nakon 1. svjetskog rata, iskorištavanju domoljublja za vlastiti probitak s jedne strane, a s druge strane o okretanju glave od dečkiju koji su ne svojom voljom nekoliko godina proveli u rovovima, jer previše podsjećaju na oskudicu i taj prokleti rat. Kad skužiš da je autor proveo mjesece proučavajući arhive iz tog doba, i da je fikcija samo bolje ispričana stvarnost, pitaš se hoće li ljudi ikad početi učiti iz svojih grešaka. Voljela bih ovo vidjeti na filmu, ali teško, jer jedan od dva glavna lika doslovno nema lice. Raznijela granata, naime. I to već u prvom poglavlju, jednom od najupečatljivijih koje sam pročitala dosad.