Ja kad se dohvatim nečega što mi se, kao, svidi, ne puštam...

Ivica Ivanišević & Marina Vujčić: Otpusno pismo

"Sad sam se usred pisma sjetila kako smo ostatku razreda tajili da čitamo i knjige koje nisu na popisu lektire. I da ti nikad nisam vratila Borgesove Maštarije. Nećeš vjerovati, još uvijek ih imam."

Na ovome mjestu, deseta stranica, su me kupili.
Zato što još uvijek, u toj istoj Borgesovoj knjizi, mojoj, čuvam svoju poruku "Vrati mi moje Maštarije".
S njegovim odgovorom ispod.
Vratio mi je knjigu poslije puno vremena...

Dakle, knjiga opet zgodno smišljena, dopisivanje mailovima, okej, okupljanje za veliku godišnjicu mature već je malo prožvakana tema, no to je nekako uvijek zgodno i nostalgično. Međutim, kako sam odmicala u čitanju, a odmicala sam brzo, sve mi je više išla na živce i ta prepiska i razvoj događaja i malo pretenciozni stil pisanja, a kraj me totalno razočarao.

Tako da, u globalu, očekujući šarmantno štivo, što je donekle i bilo, doživjeh u konačnici blagi bljak-efekt.
No, ne odustajem, čeka me još Primavera.