"Mogla sam to biti ja" je izvrsna knjiga, možda najbolja njezina, ali meni ju je bilo neugodno čitati, imala sam osjećaj da čitajući je previše ulazim u tuđu intimu. Ali i sama autorica je kasnije negdje rekla da joj je pisanje te knjige bila neka vrsta terapije.ina33 prvotno napisa
Bljak efekt. Nisam to tako doživjela... ali ja sam realist/pesimist. Dajte Vujčićki šansu... meni je Susjed bila odlična (isto ne pršti pozitivom). A gora u smislu depre "Mogla sam to biti ja". Ivaniševićeva Primavera je za mene malo previše "perolaka" da bi mi bila baš super-super, bolja mi je bila (iako je bila pozitiva, ali neka ona luda) ona o onim piscima u Češkoj ili tako negdje, ta mi je bila top, jako me nasmijala.Gledala sam Vujčićku na Pričiginu... meni se čini kao introvertan tip koje bolje funkcionira u pismu.... otpusnom ili kojem god
I "Susjed" mi je bio odličan, a "Božo" mi je odlična kao ideja, samo mi je glavni lik neopisivo išao na živce (što vjerojatno samo znači da je knjiga uspjela, jer takvi likovi i jesu u principu iritantni).
Od Ivaniševićevih knjiga, meni je apsolutno najbolja "Ulaz za djecu i vojnike", a slijedi "U sedlu je tijesno za dvoje". Ovu zadnju, "Knjigu žalbe", još nisam uspjela upecati u knjižnici.
Neovisno o dvojcu Ivanišević-Vujčić, primjećujem u zadnjih par godina vrlo dobru kvalitetu domaćih autora, i jako mi je drago zbog toga.
 |
|||
